
Mali srpski Leonardo. Pojavljuje se u TV emisijama, čisto da razori kol'ko-tol'ko prijatno poslepodne prosečne srpske porodice.
Majka: Ček', ček', ne prebacuj, da vidimo ovog malog.
Leonardo: Da, govorim engleski i nemački. (demonstracija sile: spika sve u 16)
M: A kol'ko sam vas puta, djeco, molila da pričamo engleski bar po kući, kad već knjige ne pipate.
L: Sviram gitaru, slušam stare grupe, Krenberise i sl.
M: A i ti, konju, kad misliš djeci kupit taj sintisajzer što si obeć'o?
O: Pa, kupiću kad budem im'o para.
M: A-ha, kupićeš. Ovaj nam drugi ima najviše sluha, a počeo Topalka pjevat po kući.
L: Pobedio sam na nekoliko šahovskih turnira.
O: A mi šahovskim tablama kontejnere punimo, sve polomiste, majku vam jebem.
Leonardova razredna: odlično piše sastave, sjajno mu idu prirodne nauke, dobar je drug, sam organizuje humanitarne akcije.
Leonardov tata: Verujte mi, nikad ga nismo pritiskali.
O: Niste kurac. Što moj nijedan nije isp'o takav?
Leonardova mama: Dobro je dete; kad vidi da sam umorna, sam uzme da usisa kuću i čuva mlađu braću i sestre.
M: Sam uzme usisivač?! Gasi taj televizor! Nama ste našli komplekse nabijati.
Po legendi, ovaj kazan se razlikuje od standardnih kazana u kome se krckaju gresnici. Navodno, iz srpskog kazana jos uvek niko nije uspeo da pobegne, jer kada bi neko to i pokusao to mu ne bi poslo za rukom. Kad god neko uspe da se uhvati za ivicu i krene van odmah bi ga svi ostali prisutni povukli nazad. Satana je jos davno primetio ovu interesantnu osobinu srpskog naroda koja je poznata i pod nazivom "ko ce koga ako ne svoj svoga" pa Srbe iskljucivo trpa u jedan poseban kazan. U narodu postoji jedna izreka - "Bezbedno ko u srpskom kazanu."
Loženje na but od svinje i batak od pileta.
Zvonko Bogdan.
- Ne stari već 20 godina.
- Zavodi mnogi narod na miloduh a nastupa isključivo noću.
- Živi u maniru muzike i običaja osamnaestog veka.
- Živi u zamku.
- Vozi se kočijama.
- Nosi crni kožni plašt.
- Šacuje žene onim svojim očima i u njima izaziva pohotu i žudnju za sladostrašćem.
Deset Srba na livadi po oblačnom vremenu nose dugačke metalne šipke iznad glave. Koga strefi - strefi!
preuzeto od nepoznate autorke
Neverovatno loša pojava, tragikomika, a onda se pitamo zašto na stadionima u proseku četrnaest i po gledalaca...
I piramida radosti na velelepnom stadionu kraj morave, takozvanom šumadijskom vembliju ,parada fudbalskih majstora, publika je na nogama, obojica aplaudiraju...
Za njih važi deviza: "Ne može niko da napravi toliko dobar automobil, koliko mi možemo da napravimo loš put"
Primeri su svuda oko vas.
Голф двојка који од додатне опреме поседује ону јелкицу са мирисом борове шуме због чега возач има утисак да се вози кроз шуму.
То и рупе у асфалту које додају на реалности.
Natprosečno vredne osobe koje vrlo često iznenadi sneg u januaru ili decembru.
Ekonomisti, bravari, pravnici, vodoinstelateri, strugari, koji nisu našli posao u svojoj struci, pa su pribegli politici.
Traženje tvog broja perona na bilo kojoj autobuskoj stanici u Srbiji.
A: Gde je sedmica ??? Jel je vidiš?
B: Pa valjda izmedju šestice i osmice, gde bi drugo bila (ide da proveri )
(vraća se, sav sjeban i zbunjen ) Nije, ladno četvorka ...
A ( vidi iz daleka kako njihov autobus odlazi sa stanice ) Eno gaaa... Bio na kecu, 100% ga mrzelo da parkira na sedmici.
B: i šta sad ?!
A: Otkud ja znam, ajmo stopom, možda nam stane neka dobra pička...
Ovaj izraz se najčešće koristi za sportske dogadjaje. Prethodni podvig natera publiku da pomisle da je klub nepobediv ili igrač nepogrešiv.
Osoba 1: E znas da je Partizan pobedio 1:0 kod kuće?
Osoba 2: O, naravno da znam. U gostima će biti 2:0 za Partizan.
(Utakmica se zavrsila 3:1 za protivnički klub)
Osoba 1: Pobedili smo fudbalsku reprezentaciju Nemačke sa 1:0! Mi smo najbolja reprezentacija na svetu!
Osoba 2: Tako je! Ima da pobedimo Australiju 4:0 !
(rezultat Srbija-Australija je bio 1:2 i ispali smo iz grupe)
Osoba 1: Stojković je odbranio penal Podolskom! Kakav sjajan golman!
Osoba 2: Upravu si. Planeta je mala za njega!
(za manje od 5 dana primio je 2 gola sa 30 metara)
Idem na svadbu, da se najedem i napijem.
Čovek koji štedi 355 dana u godini, ne bi li nekako sebi omogućio da deset dana štedi na moru.
-'Ćemo u restoran?
-Kakav bre restoran, uzmemo neku salamčinu i majonez i bole nas kurac...
Постао Србин.
Карактеристично за познате личности које су научиле неколико речи на нашем језику.
Вест: ХИТ! Кобе Брајант псује на српском! (фото, видео)
Коментар: ТО КОБИ СРБИНЕ!
Најљигавији сој друштва, бескрупулозан, не преза да гази преко лешева зарад свог ситног интереса (стан, кола), нерадник. Обично рођен у најгорој беди са гомилом комплекса, али када постане ''селебрити'' оде на Дедиње, Сењак и не познаје никог.Обично су лепо утовљени и подгојени, румени у лицу и никога не гледају у очи.Могао бих овако до сутра али ово је нека основа, нека други проширују.
Ima posebno mesto u paklu, posto su Srbi poseban narod jelte... To je onaj kotao iz kojeg nema napolje, ko i proviri malo preko ivice, dobije nadu i krene da izlazi, biva uhvacen za noge i vracen na dno. Dobro je sto Srbenda ni tad ne odustaje, samo sto mu je sada sladje da vuce one koji su na ivici, mamicu im njihovu, nego da ponovo pokusa da pobegne.
Kad te kerovi vezu za radijator pa ti jebu familiju!
Igra se u nekoliko nivoa.
Priprema se sastoji od toga što se s ekipom olešiš od svog omiljenog piva, a onda kreće igra. Prvi nivo se satoji u tome da se iznese sve piće koje postoji u kući i počinješ da mešaš nadajući se da nećeš naleteti na onu ubitačnu kombinaciju koja će te sastaviti sa zemljom k'o iz keca u kec. Onda kreće pijano filozofiranje gde se domaćin nada da se neće stići do baš one jedne škakljive teme koja će rezultovati opštim fajtom i razbijanjem kućnog inventara za koji će gore navedeni da najebe kad se starci vrate kući. Onda, kad se strasti smire, svi skontaju da su gladni a da na gajbi nema ništa da se jede. U sitne sate izlaze u potrazi za nekom roštiljnicom i nalaze neki krš od kioska sa diskutabilnim mesom, u kom radi još diskutabilnija radnica sa dugim crvenim noktima a na pultu, pored zdela sa majonezom i kečapom, stoji pepeljara puna opušaka. Tu naši junaci naručuju hamburgere i sendviče u nadi da neće pohvatati neke bolesti ili, u najboljem slučaju, jutarnje povraćanje zbog pokvarenog mesa. Na putu kući peške, nakon što su pojeli svoju sumnjivu večeru, sreću neke devojke i tu počinje muvaža. Jedan uspeva da zabode i odlazi s ribom na nepoznatu lokaciju a ostatak ekipe se nada da srećnik nakon devet meseci neće postati tata, ili da neće pokupiti neku bolest od nepoznate lepotice. Na kraju svi odlaze svojim kućama, uključujući domaćina koji se sada, nakon što ga je večera bar malo otreznila, nada da gajba nije uništena do neprepoznatljivosti i da su kevine kristalne čaše na broju. Takođe se nada da mu je ostalo dovoljno kinte da nadoknadi ćaletov viski koji je stoka popila.
Zadnji deo ruleta je sutradan, kada naši junaci zovu drugare da pohvataju konce od sinoć i nadaju se, iako je verovatnoća mala, da neće čuti ništa zbog čega će poželeti da su sinoć ostali kod kuće i gledali Top Gear.
Neizlečiva bolest, sa predvidljivim ishodom.
Vođena je postulatom: "Ne možeš ti toliko dugo da živiš, koliko mi možemo dokumenata da ti tražimo."
- I donećete mi i Vaš izvod iz matične knjige umrlih uz sve to.
- Ali, ja sam još živ!?
- Ništa se ne brinite, valjda ja znam kako sistem funkcioniše!
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.