
Bića sa planete Mars koja nestrpljivo očekuju napad velikih Zemljana ali ne snimaju filmove o tome.
Telepatski razgovor dva Marsovca
-Šta misliš, da li postoji neka druga civilizacija u svemiru?
-Ma jok bre, šta ti je…
-Ne znam, ja se plašim one plave planete, čuo sam da tamo imaju i vodu
-Ahahahaha, vodu, ma daj ne seri, za vodu se još ne zna pouzdano da postoji a oni da je imaju
-Meni deda pričao da su ga oteli neki veliki žuti i da su ga odveli negde gde je svuda pisalo AREA 51, to je i istetovirao. Kaže ima ih i ne samo žutih nego i crnih, pa i nekih sa kosim očima.
-A kad pomenu oči šta ti reko deda koliko očiju imaju?
-Dva
-Samo 2, toliko moćni i samo 2, a pipaka?
-Pa nemaju pipke
-Ma daj bre, tvoj deda jede mnogo plutonijuma pa halucinira...
-Ne halucinira, to je istina!
-Dobro, nek ti bude, pa onda neka dođu ima da ih sjebemo!
Arhaicni naziv, turcizam, za izrazavanje zelje da nekog oterate od sebe. Poput danasnjeg 'mars!'.
Ono što ti za Novu i rođendan požele bliži ili dalji rođaci koji naravno pojma nemaju koliko godina imaš (čak i na rođendan...da!), a ni dokle si stigo s školovanjem...
Da si mi živ i zdrav, da nađeš neko devojče i da imaš sve petice!
Idi bre, tetka, u pizdu materinu, ja sam ove godine faks upisao!
Bajat u pičku materinu.
- I kakav je sendvič?
- Brate, megabajat.
- Pa ti samo kupuj na štajgi sandviče, sam ti reko.
- Pa gladan sam, nađi ti nešto u tri ujutro u ovom Donjem Prčilovcu kad si tako pametan!
- Aj izblejimo kod mene večeras, biće unksa, a istorentovo sam Kanibal Holokaust...
- Pa ne znam, Kića i ekipa su nešto pominjali da idu na Bir Fest...
- Ma daj, to ti je megabajat događaj.
- Jes' vala. Gledao sam šta ima, brate - svira Bajaga...
- Toti Žemka.
Detroit Pistonski filosofski pristup uličnom basketu. Jednom rečju, muški.
- Aaaa, faul!
- Šta, bre, faul, čista banana.
- Pa, da, jesi udario po lopti, al' si me zakačio i po prstu, tu oko nokta, tako da jeste faul.
- More marš bre u pizdu materinu, žali se mami, daj tu loptu ovamo i ubuduće zajebi te tantričke faulove. Dok ne vidim prosuta creva, nema prekida igre.
Pesma koja je svojim puštanjem u svakoj epizodi "Srecnih ljudi" probila ljudima mozak. Istina, nekada je bila hit, nadmašivala rejtinge Insomnije, Afrike i ostalog, da su znali za remixe u to vreme možda bi i do svetskih razmera stigla (David Guetta feat. Snežana Savić - Top op op opolska 17 + 1). Znam da nas je sve nekada zanimalo gde je ta Topolska 18., šta ima tamo, i da li Snežane "tamo ima više".
Nešnal Geografik - Topolska 18. rivajvl - Srčing for Snežana
Budući da se pričalo u seriji da je Snežana umrla baš u toj kući nakon "Srećnih ljudi", dolaze naučnici sa svom potrebnom opremom za registrovanje bioelektričnih struja i prisustva plazme u vazduhu tačno pred vrata te čuvene Topolske 18. Nemaju ključ pa se sete poznatog stiha pesme (Njena vrata samo sećanje otvara) pa se sete da su nekada posedovali prangije i pajsere, i lagano uđu unutra. Na zidu u hodniku piše "Na staroj adresi mene nema više" budući da ne znaju naučnici koja je njena stara adresa: "Idi bre Snežana u pičku materinu", a naravno njihovo neznanje se pokriva reklamama. Ulaze u sobu podstanara kad ono Snežana uopšte nije riknula. Zatiču je sa 20 drugih muškaraca, ona samo voli Gang bang. U toj sobi zatiču Aranđela,
Babu Ristanu sa dildom, Simu koji opšti jedinu čašu u celoj sobi (kako pesma kaže - "i jedna čašaaaa"), Vukašina Golubovića i ostale muškarce iz serije kako je polno opšte. Misterija razrešena - Snežana gotivi Gang bang, živa je, pesma nas i dalje ubija u pojam, a serija može opet da se reprizira.
Velja Ilic= Milutin Mrkonjic. Uglavnom, rec je o politicaru koji nema blage veze sa bilo cim. Obozava da opsuje i to svakog ko se usudi da ga pita bilo sta. Uopste ne znam kako je moguce da je ministar?
Novinarka(pred izbore): Gospodine Ilicu, za Vas kazu da jedini radite posao. Ilic: Pa naravno, nisam ja dzabalebaros ko ovi ostali. ...nekoliko nedelja pre izbora... Novinarka: Gospodine Ilicu... Ilic: Mars u pizdu materinu....!
Deseti i konačni stepen komparacije prideva vredan.
Vredan, vredniji, najvredniji, vredan u pizdu materinu, vredan kao mrav, vredan kao pripadnik kaznene ekspedicije, vredan kao Japanac, vredan kao otpuštena Moldavka, vredan kao Bora Drljača u preogovorima na Rači da ga puste da prođe i ode da jebe, vredan kao novopečena snajka.
Ona plodi svojim radom. Pere, čisti, hrani džukca i prepelice, hekla novi milje za na TV, menja pelene muževljevom nepokretnom dedi i daje u dupe. Nasmejana, vedra i nošena pozitivnom energijom sve dok ne dođe dan za okršaj sa dragom mamom u igri presola...
- Kevo, dođi da vidiš nešto. Pregrejao se usisivač, je l' da ga ostavim da se prohladi ili da nastavim?
- Neka ga malo. Nego, šta je s tobom, nikad ne usisavaš?
- Ništa. Rešio sam malo da počistim sobu, možda mi dođe neko...
- Neko, a? To opet ona ljančesterka će se dovući da mi stenjete k'o februarske mačke ovde? Zato si ti od jutros vredan k'o novopečena snajka.
- Kevo, nemoj da mi vređaš jebalj...devojku.
Pojačati nešto do maksimuma, odvrnuti u pičku materinu.
Često se kao kolateralna šteta pri ovom postupku pojavljuje višak delova u vidu odvaljenog "volume" dugmeta, al' jebiga.
- Šta si tako najajčio to sokoćalo?! Utišaj, ne mogu više da slušam da slušam to sranje!
- Šta je bre sranje? Nemaš ti pojma, Džej kida!!!
Uvod u konstataciju da bi zagoreli nebirač jebao sve što ima pizdu. Možda ima neku manu, omanju falinku ali to nije razlog da ne dođe u obzir. Pa majku mu, niko nije savršen. Smrad, kraća noga, grba ili ogromna glavudža ne mogu da ubiju želju napaljenog jebača.
-Auu bre, vidi onu debelu gotičarku, kako se nakitila plaštovima i izmazala facu pregorelim uljem. Liči na đembelog rudara iz Čada.
-E svašta, ali gle, to nije razlog da je ne izdominiram....
=============================================
-Vidi onu pijanu što se praćaka u sopstvenoj povraćki.
-Što si tako svilen? Malo povraćke, ništa strašno, to nije razlog da je ne spavam u guzu.
=============================================
-Brate, našli smo iskasapljeni leš neke žene dolje u potoku! Samo donja polovina jebo te!
-To nije razlog...
-Pu jebo te otac bolesni!
Trpezarija hotela.
Samo se stolovi i stolice gurnu u kraj i pojača se do daske “Idemo na Mars”.
U današnje vreme bi to bila možda “Insomnia” ili neka druga novija stvar tog tipa.
Je onaj metod koji te, iako si totalno sjeban, ipak ostavi u stroju kad četa kreće na obavezni marš.
- Jel vidiš Miletu, nekako čudno gazi?
- Vidim, sve baca u stranu. Zajebo se sinoć...
- Što? Šta je radio?
- Platio kuvaru kutiju napolitanki i ovaj mu dao kilo krompira. Sirovog.
- I, šta s tim?
- Mileta ga pohas'o sinoć za pola sata. Živog.
- U, jebote, kakav podvig. A što je to uradio?
- Pa da dobije temperaturu, moronu!
- Pa jel dobio?
- Nije. Ali se prosr'o ko grlica. Samo što sad ima problem: sa sraćkom te ne oslobađaju marša. Samo sa temperaturom...
- Agh, usmrdeće nam celu kolonu... pazi ga, trči u grmlje... loše je procenio, trebalo je da se go umota u mokro ćebe i da legne na beton na promaju...
- Kasno je sad za te savete...
Prokletstvo onih koji vole dugo da se brčkaju i polivaju vrelom vodom, i u svom blaženstvu zaborave da bace pogled na termostat bojlera i kazaljku koja pada. Po Marfijevom zakonu, pet sekundi tokom kojih će voda iz kategorije "zadovoljavajuće topla" preći u kategoriju "veoma hladna" imaju najveću verovatnoću da se dogode onda kada je kupač nasapunjan od glave do pete. I onda kada se to desi, mnogi će iz straha odlagati neizbežno spiranje iako su svesni da voda svakim trenom postaje sve hladnija.
"Au, ala je ladna... dobro, što pre sperem ovu sapunicu, to bolje... brojim do tri, jedan, dva... tri! Dobro, aj ovaj put stvarno, pre nego što se zaledi voda... brojim do pet, jedan, dva, tri, četiri, pet! U pičku materinu, opet... ajde Jovane, nemoj da si tolika pička, ajde sad na deset. Jen, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam... osam, devet... ajde bre, tri, četiri, idemo, DESET! AAAAAAAAAA JAO ŠTO JE LADNO uf uf uf uf..."
Vredan i predan narod, kom su se Srbi vazda divili. Oduševljeni time kako je to jedna radna, uporna, velika, organizovana i napredna nacija perfekcionista, ugledali smo se na njih i postavljali njihove aršine kao svoje.
No kurac, to nikako ne znači da smo ih ikad voleli ili simpatisali.
- Srbi, hoćete li našeg piva? (Nemci - oprezno)
- Hoooćemooo!!! Pivo gut, gut!
- Srbi, hoćete li naša kolica? (Nemci - već malo opušteniji)
- Naravno! Hoćemo! Bmw, mečka, najbolje makine! Ura!
- More Srbi, hoćete li naših pičaka? (Nemci - sad već druželjubivi)
- Hoćemo!!!! Nemačke pičke, odlične! Mi libe švabenzi pičke!
- Oooj Srbi, hoćete li naših radnih mesta?? (Nemci - srećni zbog novih drugara)
- Hoćemo! Daj 100 'iljada odma', Srbi vole arbajte sa Švabe!
- Braćo Srbi! Hoćete li sa nama u savezništvo, u rat, da zajedno pokorimo svet i živimo srećno i dugovečno i nikad vas ne diramo više i ne ubijamo se međusobno!? (Spremni na bratimljenje, puni optimizma i entuzijazma)
- E! ...Oćemo kurac, mrš u pičku materinu!
- I oni šta će, morali da nas pobiju...
Izlizano u pičku materinu.
- Kakav je onaj golf? Tjera li ga baba dobro?
- Ma brate k'o poklopac pekarskog jogurta. Izlizan do zadnjeg evrocenta.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.