Pošto sam se u prethodnom delu pozabavio rođenjem srpske diplomatije, sada sledi nastavak koga, prema sopstvenim rečima, željno iščekujete. Pošto imam osećaj da pored toga svi jedva čekate da dođem do dela koji se bavi aktuelnim istorijskim trenutkom, ili barem sa poslednjih 20ak godina, želim da vas obavestim da ću tempirati formu da to bude objavljeno u prepodnevnim časovima 21. decembra, da vam to bude poslednja stvar koju ćete pamtiti sa ovog sveta, dok budete pakovali kofere odavde.
No, pre toga, da se pozabavimo razvojem srpske diplomatije u vreme Seoba i Prvog srpskog ustanka.
Srpska diplomatija u vreme Velikih seoba Srba
1690. godine, austrijska carica Marija Terezija raspisala je konkurs za prijem 37000 odraslih srpskih muškaraca na radno mesto "vojnika u carskoj vojsci". Konkurs je potom prosleđen srpskom patrijarhu Arseniju Čarnojeviću u Peć. Ono što je naročito interesantno, jeste da je ovaj konkurs na kraju 17. veka bio daleko liberalniji od svih sličnih današnjih, i da mu svi moderni gastosi mogu pozavideti: pružao je mogućnost da se sa vojnikom odmah preseli i cela njegova porodica, koja bi dobila značajan komad zemlje na jugu Ugarske. Kako su se Turci iz dana u dan sve više ponašali kako vetar duva spram naroda, a naročito spram crkve, samo bi veliki mazohista odbio ovu velikodušnu ponudu austrijske carice. 185 000 ljudi se samo na kraju 17. veka preselilo u panonsku ravnicu, čime su Srbi postali većina u ovom delu carstva (e sad, što će to neka 2 veka kasnije Austro-Ugarsku koštati gubitka teritorije, niko nije želeo da misli u to vreme). Bio je to, iskreno rečeno, genijalan potez, Arsenije je bio mudriji od svih modernih srpskih diplomata. No, zašto bi Marija Terezija bila takav samarićanin prema nekim tamo Srbima? Nije ni ona bila blesava: izuzev nekolicine porodica, gro Srba se nije nastanilo u njenoj Austriji, već u austrijskom pograničnom privesku, Mađarskoj. Osim toga, ona se nosila logikom da je najlakše ubiti ježa tuđom guzicom. Sad, Srbi su se nadali da će taj jež biti eks ugnjetavač, odnosno Turci. Ali, ispostavilo se da će srpske trupe ići svuda po carstvu i braniti austrijski presto (protiv Poljaka, pa čak i Francuza). Upravo zato je Miloš Crnjanski namučio srednjoškolce krvoločnim scenama, prikazavši seobe novom vrstom torture. No, zaboravio je da napomene da su posle 50ak godina, napredne srpske porodice u carstvu, primera radi, već imale klavire u kućama, a njihove kćerke su svirale Klementija, manje verovatno Baha, a kasnije sasvim sigurno Černija. Za to vreme, Srbi koji su ostali bi i dalje smatrali velikom kulturnom manifestacijom kada bi se u selu pojavio novi slepi guslar, koji bi nastavio da falsifikuje istoriju pričama o tome kako je Marko Kraljević najveći srpski heroj.
Sve u svemu, sve do onoga što ću opisivati u narednom delu, kulturološke razlike između Srba u pašaluku i Srba prečana, biće ekstremna.
Prvi srpski ustanak
Činjenica je da je posle 350 godina robovanja, bilo jasno da je izbijanje borbe za oslobođenje Srbije postalo samo pitanje trenutka. Ali, isto je tako istina i da je povod (ne i uzrok!) za tu borbu bio strah srpskih glavonja da će biti skraćeni za glavu. Prvo i osnovno, nisu ni Turci bili divljaci, niti budale, jer da jesu, ne bi 2 puta stizali pod zidine Beča i terali celu Evropu da se ujedinjuje protiv njih (no, sad, kao što rekoh, da se Evropa ujedinila jedno 3 veka ranije, Srbija možda uopšte ne bi pala u ropstvo). Kada su Dahije shvatile da im se crno piše, naredile su seču knezova- regionalnih glavešina, koji su skupljali porez za njih- hajduka, uskoka, i drugih kurčeva-palčeva. Oni koji su utekli (među njima i Karađorđe), sakupili su se i rekli: "Ili ćemo da jebemo, ili ćemo najebati!". Narednog jutra izbio je ustanak. Sad, kako su vođe iskoristile želju naroda da se konačno oslobodi od turskog zuluma, ustanak je postao velika stvar. Ali, ono što Srbi ni dan danas nisu shvatili, jeste da je upravo diplomatija bitan deo svakog rata. Već posle par dana, Dahije su poslale Aganliju da podmiti Karađorđa. Bezuspešno. Srbi su mu odgovorili plotunom, kojim su ga ranili. Par meseci kasnije, Austrija je organizovala pregovore u Zemunu. Karađorđe je shvatio da Dahije već pomalo znaju nešto o diplomatiji, a Austrijanci naročito, te da ga je ustanak ugasio ako nešto ne preduzme. Zato je naredio da se na obali Dunava zapali grmlje, a potom predstavio Austrijancima kako Turci pale srpske kuće. Pregovori su momentalno prekinuti, uz Karađorđevu opasku: "Žao mi je, gledaćete još bojeva". Nedugo potom, Dahije su skraćene za po glavu.
Međutim, Dahije su bili obični uzurpatori, koje ni sultan nije voleo. Stoga je, po njihovoj smrti, poslao carsku vojsku da povrati kontrolu. No, u svom stilu, Srbi su odlučili da sultanu daju kurac, a zahvaljujući Stevi pisaru, to su i postigli. I tako, iz godine u godinu, razne turske vojske su bezuspešno pokušavale da umire Srbiju, a činilo se da Srbima sve dobro ide.
A onda je u priču ušla najveća srpska fatalna žena, u koju su Srbi i danas zaljubljeni- majčica Rusija, a kao i u svakoj drami, dotična dama će dobre junake (u ovom slučaju, Srbe) koštati glave.
Bilo kako bilo, Rusi i Turci su se pokarabasili oko Rumunije i Bugarske, pa su Rusi odlučili da Srbe proglase za svoje saveznike, i deo trupa su locirali u Srbiji. Srbi su verovali da će ih ruska vojska na kraju u potpunosti osloboditi turske aveti, a kako nisu imali mnogo pismenog kadra, Karađorđe se saglasio da Rusi zastupaju srpske interese na pregovorima sa Turcima. Ali, ne lezi vraže. Napoleonu je iz nekog razloga dunula ideja da napadne Rusiju, stoga Rusi reše da sklope mir sa Turcima. Manje-više, ona tačka sporazuma, koja se odnosila na Srbiju, jedino je garantovala da se Turci neće svetiti za dizanje ustanka, a da se sve vraća u stanje kakvo je bilo pre Dahija. ŠKK!? Srbi su naravno, rešili da pruže još jedan otpor, ali sada nije bilo zajebavanja sa turske strane. Kako sultana sada više nije morio rat s Rusima, opkolio je Srbiju svojim najboljim trupama, i sa ustankom je bilo gotovo. A sporazum? E, pa, vidite, to je razlika između teorije i prakse: teorijski, Turci su potpisali sporazum, a na terenu su sprovodili džihad. Rusi su, u svom stilu, jedino uložili energičan protest.
To je samo otvorilo prostor za Drugi ustanak i kneza Miloša, koji će za razliku od Karađorđa shvatiti da i diplomatija ima svoje prednosti.
No, o tome u narednom delu.
Nacin na koji mozete da se resite nenadjebivih komentatora iz kruga dvojke, koji skoro zenskim glasicem vode najbitnije utakmice i meceve svih vrsta. Njihov glas umiruje i uspavljuje i najvece sanse i pogotke. Imate utisak da gledate balet a ne derbi.
A tek komentare koje izvaljuju, prepuni besmislica, dosadnih konstatacija i preuranjenih odluka... a kada nisu upravu kazu 'prosudite sami'.
Pritiskom na mute ubijate ih ko Raid muve i komarce koji neprestano zuje kad se uspavate, dok gledate recimo mec izmedju Novaka i Nadala.
(nastaje pauza od jedno 15 sec. i sledi nastavak): „... i ostalih sportova...“
„Tribine se žute – sve je u narandžastom“
(Na nekoj Olimpijadi Švajcarac je osvojio zlatnu medalju i na ekranu piše Switzerland):
„I ta mala zemlja SVAZILEND je uspela da osvoji prvu medalju...“
(Prenos utakmica Španija – Jugoslavija);
„Prava fudbalska bitka koju vode plavi momci u plavim dresovima!“
„I, gospodine Pedersen, zaista zaslužujete takvo prezime“
„Na terenu su dva Stankovića, Dejan Stanković i Dejan Govedarica...“
(Utakmica Arsenal – Ajaks: Berkamp izlazi iz igre u 22. minutu, ulazi Patrik Vijera. Na ekranu se ispisuje sledeće: 22. minutes, 10. Bergkamp out):
„I dragi gledaoci, u igru se sprema iskusni Minutes sa brojem 22!“
(Prenos vaterpola):
„U bazenu plivaju nečije gaćice, da vidimo čije su...“
„Naši igrači su u plavim majicam...“
(Davni prenos utakmice Jugoslavija – DDR Nemačka):
„Kakav šut i izvanredna odbrana Ljukovčana... Samo trenutak... Da vidimo zašto se to Nemci raduju... Aha, izgleda Nemačka vodi 2:1“
(Sa jednog finala Kupa šampiona):
„Dobro vam veće, dragi gledaoci, javljamo se uživo iz Londona sa stadiona Park prinčeva.“
„Na stadionu se okupilo oko 50 hiljada dinara...“
(Prenosi sa raznih fudbalskih događanja):
„Kamerun mora da izvuče barem bod pred utakmicu sa Švajcarskom da bi osigurao prolaz... (puza 10 sec.)
...oprosite, dragi gledaoci, Kamerun nije u istoj grupi sa Švajcarskom...“
„Ulazi Mekmanamanaman.“
„Kolega, može mali remize ove utakmice?“
„Najdoski je odlično skočio, ali nažalost, samo preko prečke“
„I, dok je lopta u vazduhu, da vam saopštim sastav timova.“
„...sudija danas nije delio pravdu, već je množio nepravdu...“
„Kakav udarac! Pocepao je vazduh na vodonik i kiseonik!“
Kisa pada ne terenu,a Boga mi i po atletskoj stazi.
Oklznuo se na zadnju levu nogu.
Prvi poeni naseg centra Rebrace,centra.
Veceras se sastaju Real iz Madrida i Glazgov iz rendzersa.
U igru ulazi reverse angle.
Poleteo je Bozic kao tenk!
Milenko Topic i Krstic,duel dva veoma iskusna igraca(Krstic 18.god.)
Statistika je kao bikini,otkriva sve,a ne pokazuje nista.
Sut po zemlji i precka!!!
Milos Topalovic
-Sledecih par minuta ovog snimka proticu u znaku Georgi Hagija i ove kretenske reklame za ketchup.
-Obratite paznju, na stadionu u Istambulu samo policijski psi nemaju brkove.
Sreto Scepanovic
-Naseg boksera Belica, dragi gledaoci, prepoznat cete po belim gacicama, a njegovog protivnika Motungua iz Kenije po crnim.
Mladen Delic
-I cetvrti poen Savica.Litvanija vodi 7:3
-Ako se utakmica zavrsi nereseno, nova se igra u sredu.Ja imam avionsku kartu za ponedeljak.Da li ce mi dozvoliti do promenim kartu?Kako cu se ja vratiti?...
-Jokanovic do Stojkovica,Stojkovic do Stojkovica, ovaj vraca Stojkovicu.
-Treba znati, americki kosarkasi su visoki dva i vise metara
Durkovic
-Sada Popov vodi celu duzinu bazena i amerikanac ce da osvoji zlato samo ako Popov pocne da se davi
-Zoran Savic je imao MALU porodicnu neprijatnost ovih dana.Umrla mu je majka.
M.Pantic i N.Kovinjalo
- Pantic:U stazi br. sedam je glavni favorit Michael Jackson.Pardon Michael Jordan.
Kovinjalo: Da, kolega Pantic zeli da kaze da je Michael Jackson u americi popularan kao njih dvojica.
Srdan Knezevic
-postovani gledaoci, izvinjavamo se zbog ovog prekida.Upravo su nam organizatori zabranili da pusimo u reporterskim kabinama.Evo i kolege Spanci se bune, nisam samo ja...
-Krilo nikad ne pada daleko od beka.
Vladanko Stojanovic
-I to je lagana lopta za golmana Stojanovica.(nakon jedne minute)Ne, izgleda da je ipak pogodak
-Zadovoljio je trenera i zato sada igra
U Bajer Leverkuzenu nekada je igrao čuveni Štefan Kurc što je stvaralo dosta neprijatnosti komentatorima. Sećam se da je tada TV Palma prenosila Bundes ligu, i ne mogu sad da se setim imena komentatora, ali kroz razne utakmice bilo je zanimljivih složenica tipa...
-Lopta stiže do Kurc-a
-Lopta se od Kurc-a odbila u aut
-Šol je sapleo Kurc-a i sada će za to dobiti žuti karton
-Na današnjoj utakmici se od Kurc-a mnogo očekuje
-Sada su tri igrača pratila Kurc-a, ali ga nisu mogli zaustaviti
-Teško je dobiti duel sa stamenim Kurcom
-Sudija je sada svirao Kurcu ofsajd
-Šuster je dugom loptom pronašao Kurc-a
-Nema još mnogo vremena do kraja, i svi igrači Bajera sada šalju loptu do Kurc-a
-Trener sada nešto dobacuje Kurcu
-Svi golmani se plaše Kurc-a
-Kakav fantastičan gol. Bez Kurc-a Bajer ne bi bio ono što jeste
-Bio je to previsok centaršut. Bez obzira na visinu i skočnost, ne može se očekivati od Kurc-a da poleti
...itd.
Zvonko Mihajlovski: I sada je lopta pukla, kao staklena kugla od porcelana.
(Utakmica Jugoslavija - Ceska, 1997.)
Milojko Pantic:
- Aut za Holandiju
Milojko Pantic:
-Kisa pada cak i oko korner zastavice!
Vladanko Stojakovic:
-Na stadionu se okupilo oko 30 hiljada dinara
Naseg Deju stalno cuvaju po tri igraca, a cesto im se pridodaje i cetvrti...
U prepunoj dvorani Drazena Petrovica, okupilo se oko 500 000 vatrenih navijaca!
Polster,Polster.." (pa se onda ugusi u dimu cigare i 15 sekundi kasnije) "da vidimo sada zasto su se igraci Kelna kao po komandi svi povukli na svoju polovinu ...a da, to je 1:0 za njih
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.