
Alkoholičar za kojeg su se ukućani u stanju zakleti da nikad u životu nije popio ni kap alkohola. Pije isključivo votku, kako bi prikrio miris a zalihe drži u špajizu. Za vreme ručka zauzima najbliže mesto špajizu i vrlo ljubazno se nudi da donese sve što fali. Naravno posle se ponudi da sve donešeno odmah vrati u kako ne bi smetalo na stolu te na taj način udupla broj odlazaka a samim tim i broj gutljaja vatrene vodice.
Milutine aj' kad si već u špajizu donesi sirće.
Pa nemamo više sirćeta dušo, ićiću posle da kupim.
Ima Milutine ima, ono što si jutros dopunio i što sam juče kumovima njime salatu začinila. Donesi brate za sto pa da popijemo k'o ljudi.
Prvo krivično delo izvršio je još u kolicima dok ga je mama gurala kroz radnju. Tad je slučajno u kolica srušio kesu bombona. Kad je prohodao, prešao je na sve proizvode bogate ugljenih hidratima, nikotinom i alkoholom. Od ekipe je naučio kako se obijaju kola pa je srednju školu završio u kazneno popravnom domu za maloletnike. Od tada je skoro sve rođendane, praznike i letovanja proveo iza brave. S upravnikom je na ti, a čuvarima i njihovoj deci redovno čestita rođendan. Čovek bi pomislio da voli miris zatvorskih rešetki pa se zato stalno vraća.
- Šta imamo danas?
- Dve tuče, uništavanje javne imovine i "Milenkovića".
- Šta je sad uradio?
- Tvrdi da je nevin. Kaže da nije ništa, ali imamo dokaze da je posetio zlataru.
- Nevin je kao ona Natalya što smo je juče deportovali preko granice. Taj čovek će me proganjati do penzije.
Dalek' predak parfema Paco Rabanne, samo što nije imao priliku da dobije ime.
Naizgled, dok 1 milion nije bio ni u planu da se napravi, naši daleki preci, neandertalci, su prvi osetili ubitačan i opojan miris ovog parfema. Ne treba vam mnogo para da biste izazvali tako jake opijate. Sve što vam je potrebno jeste da je temperatura preko trideset celzijusa i da znoj krene preko celog tela da vas obliva. Tad slobodno skinite patiku i magija počinje!
-Au čoveče, kakav ovo bazd dolazi iz tvog pravca, šta si radio ti ovih dana?
-E batice, parfem je to, s nogu dolazi, juče radio u tri smene, spav'o nisam, a nisam se ni kupao, još me vi sad zvali na basket, tako da nek te ne čudi što žlezde rade svoje.
Deo plaže gde ćete teško ugledati vitko telo, oblu i zategnutu guzu, čvrste sisiće i šarene bikinije.
Za razliku od jebozovnog dela plaže koji miriše na ulje za sunčanje na bazi kokosa, gde trešti muzika i gde razdragane cice cijuču i trčkaraju po pesku igrajući frizbi, na celulit plaži se prevashodno širi miris vlažnih maramica kojim umorne (i često nezadovoljne) mame brišu guze svojim potomcima.
Uglavnom se priča o receptima, o načinima uklanjanja strija i zatezanja oklembešenih grudi, potom o tome da li je epiduralni porođaj stvarno bezbolan i kako najuspešnije ukloniti grčeve kod novorođenčeta.
Izraz koji će mnogima biti poznatiji u obliku „kruha i jezika“. U neka prošla vremena (nažalost ima toga i danas) kada u lošije stojećim kućama često nije bilo dovoljno hrane za mnogobrojna gladna usta, bio je to čest odgovor na pitanje: A što ćemo danas jesti?
Kruva i vonja čini se još teži, da ne kažem tužniji izraz. Čula sam ga u filmu „Servantes iz Maloga Mista“
Dijalog iz filma: Reče Galileo bratu Domeniku, „Amerikancu“: A sićaš li se kad smo ono ka dica jili kruva i vonja? Doša bi vapor u porat, a mi bi sili na rivu i jili kruva i vonja ča se širija iz kužine od vapora. A bilo je tamo lipe spize!
Nostalgično, tužno, romantično…
mali glosarij: vonj – miris, miris jela, aroma…; kruv – kruh; ka – kao; dica – djeca; jili - jeli; vapor – parobrod; kužina – kuhinja; spiza – hrana
Zamućena vrela voda koja izgleda kao da je crnac oprao jaja u njoj.
Poseduje izuzetna laksativna svojstva.
Ni miris ni ukus.
Servira se u svim restoranima na železničkim stanicama,pod šatrama sa živom muzikom,seoskim i lokalnim kafanama.Jer se u gore navedinim lokalima retko konzumira kafa ili ne daj bože čaj,sokove ne drže da se ne kvare,već isključivo alkohol.
Kada se kelner smiluje da je skuva,dobijete šoljicu čemera sa akvom komunale.
Prekoran pogled ide gratis!Da vam više ne padne na pamet da u dotičnom bircuzu poručite isto.
Gost:-Kelner,alo kelner!
Kelner:-Polako šta se dereš,stižem.Reci?
G:-Ako može jedan duži espreso sa ....
K:-Ne može!
G:-Zašto?
K:-Nemamo aparat za espreso kafu!
G:-Onda tursku sa ....
K:-Ne može,sa turcima smo ratovali pet vekova.Iz patriotskih razloga ne držimo tursku kafu.
G:-Jel može jedna domaća kafa,molim Vas?
K:-Ajde poruči nešto normalno.Imamo lepe rakije,vinjaka,konjaka,pivo kakvo oćeš.lav i jelen,vino crno,belo.....
G:-Ja bih da popijem kafu,ako je ikako moguće,molim Vas.
K:-Skuvaću ti je sad,zato što si prvi put kod nas.Oćeš li nešto drugo dok ne dođe kafa?
G:-Ne,molim vas samo kafu.
Posle pola sata,gost dobija bledunjavu vrelu vodu,u kojoj kao da je neki crnac opro muda.NAkon ispijanja inkrimisane tečnosti dobija grčeve u stomaku,praćene glavoboljom i prolivom.
Više mu nije palo na pamet da prođe tom stranom ulice.
Dostupan samo leti.
Pikantni (blago rečeno) miris osvaja sluzokožu Vašeg nosa dok ste primorani da udišete kombinaciju opojnih pazuha šezdesetogodišnjaka, sve to začinjeno onim staračko-mrtvačkim mirisom odeće i/ili kože putnika starijeg kova. Zatim talasnim kretanjem molekuli ciganskih miomirisa se spajaju u ovu mešavinu čija je konačna reakcija potreba za bacanjem pegle.
Ako ste te sreće da stojite ili sedite kraj otvorenog prozora, halapljivo ćete gutati svaki tračak spoljašnje svežine, koja, jelda, retko odluči da nam pruži utehu i spas.
666
Muškarac, najčešće srednjih godina, koji laganim korakom ide sa jedne strane ulice ili trotoara na drugu i meri kolika je dužina. Oko njega se širi jasan miris alkohola i povremeno zastane da izbaci kotu na određenom mestu. Iako mu se usne skoro i ne pomeraju, odnekud iz njega dopire geometarski "theme song" koji varira u melodiji od primerka do primerka, ali je tekst skoro uvek isti:
-Sm se npjiooooo pfffff khaaa pfujjjjjj, bmtileba onćmni mjku da pom pfujjjj khmmmm ŠTA JE?
Nemocne reci koje iz ocaja izgovara retardirani klinac, uzaludno zapasujuci svoj nos, u retardiranoj reklami za "klonjski osvezivac vaduha". Reklama je tim redardiranija, jer je ocito da je tvorac iste, zaboravio na (pra)tezu - svoje ne smrdi.
Ako pak, neko i ima takvog klinaca koji je u stanju da se prokenja k'o zmaj, i zaseni sam sebe (a, pri tome neskromno zeli da u toj prostoriji vlada miris proleca), mnogo je zgodnije, u tom slucaju, dati mu pljugu, nego klonjski osvezivac vazduha (jer preti opasnost od izazivanja efekta "borove sume")
1)Karakteristika koju osecamo culima.Neprijatan miris.
2)Oznaka za coveka koji smrdi.
3)Najcese se koristi kao:Oznaka za coveka koji je los,karakterna osobina.Smrad ne mora biti fizicki ne-mirisan vec samo mora biti loseg karaktera.Rec "Smrad"(Ceca,Seka,Dara,Cmara,Sasa Popovic)je nastala iz cistog nedostatka reci za takvu osobu.Jedino je nesto ovakvo bilo prikladno.Unutrasnji smrad(vidi primer)
Kao sto mi je rekao Zoran Kesic jednom prilikom:
Ja:"Brate,juce si u emisiji za ove "(Ceca,Seka,Dara,Cmara,Sasa Popovic)" rekao da su smradovi.Da,ali ti smradovi mirisu na najbolje parfeme.
On:"Ma nisam ja mislio na takav smrad,vec onaj,smrad iznutra!"
Kad si klinac/klinka, i ceo dana visiš napolju, jurcajući za loptom, preskačući lastiš, igrajući žmurke ili između dve vatre, da zaboraviš na sve svoje fiziološke potrebe sve dok te majka ne pozove u kuću jer je pao mrak, i ulazeći u hodnik zgrade osetiš omamljiv i topao miris neke dobre pite, pice, gibanice, palačinki... i istog momenta čuješ kako krči prazan želudac, za koji se do pre sekund nisi ni setio da postoji, i zajedno sa tom vodicom koja kreće na usta, stežeš jako palčeve, i mrmljaš ove reči nade "... samo još sada, Bože, samo još sada...".
Socijalni sampon, veoma popularan medju sirokim narodnim masama zbog svoje cene i kolicine koja se dobije za tu cenu. Kupuju ga penzioneri i fizicki radnici koji rade na gradjevini, gradskoj cistoci ili sl... Zbog redovnog tusiranja njihovog, socijalnim samponom se dobija na ekonomicnosti. Pravi se samo sa aromom koprive. Ali sto bi rekli nasi stari, utrljaj se koprivom i nemoj da se brines malera.
Sampon ima neprijatan miris. Njegovo specificno pakovanje omogucava da ga pomesamo sa hemijom za wc.. Sprecava brzo mascenje kose, jer totalno isusuje kozu glave...
- Pu jebem ti, kako ti smrdi kosa...
- Mala, tusirao sam se malopre...
- Cime si se prao? Misomorom?
- Kopriva bre... Sta ti je...? Dzordz Kluni se kupa ovim, videla reklamu?
- Nista, kupicu ti ja sampon, sad stavi ovu kapu na glavu...
Najmoćniji duh ružičaste močvare.Stiže svuda i truje sve, dobre odbrane nema. Nosi sa sobom put u veselo carstvo nebesko i stvara iluziju da sa njim ljudi dobijaju baš ono što im treba-igre, hleb i meso.
To je lija nad lijama, i Vukajliji može da pomeri pamet, jer Pinkajlijaši vole da su u trendu i zamaskiraju "opojni miris močvare", pa lako pređu preko crte.
Pinkajlija se dobro oseća na televiziji i radiju, sponzoriše menadžere i kreativce, a na raznim "...ijadama" naprosto blista- sve je spontano i opoošteno i svi su pinkastični.
Priča i pesma o životu u ružičastom su mnogo starije od TV Pink - u njihovom slučaju duh se idealno materijalizovao, pokupio meso, a sledbenicima ostavio kosti.
Jedan od najvecih glumackih zvezda u Srba.Iako nije nesto preterano talentovan snimio je dosta filmova od kojih su neki kultni klasici ( Otpisani, Mlad i zdrav kao ruza, Kad budem mrtav i beo, Poslednji krug u Monci, Balkan ekspres i Nacionalna klasa i jos neki), pre svega zbog svoje muzevnosti koju i dan-danas poseduje.U poslednjih 10-ak godina,lepi Gaga snima katastrofalno lose filmove, i smara reklamama za Grand kafu.
Najcuveniji vic o lepom Gagi:
Sta kaze Dragan Nikolic kad izadje iz WC-a?
I miris i ukus.
Destinacija: Konjarnik.
Pravac: kretanje Ustaničkom prema kulama. (istočna kapija Beograda)
Pretpostavljate o čemu se radi?
To je semafor koji je praktično nemoguće promašiti kada se vozite gradskim prevozom. To je semafor na kom čak i kad je -10, autobus bude pun ljudi (verovatno samo zato što je u pitanju taj semafor) i temperatura dostigne bar jedno 30 stepeni, a usled nemogućnosti našeg gradskog prevoza da izgura tu uzbrdicu brže, temperatura se kao magijom povećava, jer odavno oplakani motor autobusa pravi toliku vrućinu, pa i buku koja uzrokuje pucanje bubnih opni. Međutim na to se niko ne obazire u nadi da će barem po cenu gubljenja sluha proći kroz taj semafor i raskrsnicu!
Ali kao i uvek u realnom životu, van svih filmskih scena, ne prolazimo dalje u ključnom trenutku i nastavljamo da se kuvamo i psujemo semafor, koji kako se čini traje čitavu večnost.
O letu ne vredi ni govoriti, dovoljno je reći: ispričano x 5 + sve to začine sočne arome mirisa ljudi koji se ne kupaju u proseku nedelju dana, miris je takav da ga gotovo možeš i okusiti. I tako prilepljen na vrata autobusa, čas gledaš u sat čas direktno u "Jamburger", shvataš koliko si gladan i da bi mogao vola da pojedeš, ali automatski gubiš apetit kada osetiš pomenute arome.
Oni koji slučajno i prežive semafor, prepričavaju to svojim unucima, i slave taj dan kao drugi rođendan.
Svojevrsno veštačko mikrohranilište gde cvetaju razne bakterijske kulture, plesni i gljive(to su već ekstremni slučajevi) u, kao što ime kaže, tegli džema. Za razliku od laboratorijskih nalaza i kultura(urino, kopro, itd.) koji imaju neku svrhu, džemokultura je nastala čisto kao posledica lenjosti vlasnika već pomenute tegle džema. Prate je karakterističan miris jakog intenziteta i neretko razne nijanse zelene, plave i žute boje koje se penju po zidovima tegle. Česta pojava u studentskim domovima.
Pored džemokulture, postoje varijante tipa: tortokultura, kolačokultura, voćokultura, salatokultura...
Sredina Jula, soba u izvesnom studentskom domu. Docimer upada u sobu.
- E, brate, imaš nešto za has? Nemam para više a umirem od galdi.
- Nemam ništa. Hoćeš da ti pozajmim koji dinar?
- Ma jok, ionako mi sutra šalju pare, ja mislio ako imaš nešto ovde (primećuje teglu džema od šljiva na ormaru). Ijao, vidi džem. Jel to od šljive?
- Jeste, ali stoji tu već sto godina, mani ga.
-Ma nema veze (Već uzima teglu) samo malo da zamezim.
-Ozbiljno ti kažem, ne otvaraj, to je džemo...(Docimer prekida)
-Ma za dobru svinju neme loše pomije. (Otvara teglu i udara ga talas miomirisa). U jebote, kako kandira! Idi bre u kurac, kol'ko smrdi ovo!
-Lepo sam ti rekao da je to džemokultura.
-Ušlo mi je u sinuse! A jebote, peku me oči!
-Ae zatvori ga, da se ne pogušimo.
Trenutak pre pada mraka na oči.
Laganim koracima ići kroz izmaglicu dok gledaš zemlju koja te očekuje. Bezizlazna situacija u kojoj si se našao i sa kojom se miriš dok spuštaš gard u borbi sa samim sobom. Konačno razumeš da je lepota života samo na filmu a tvoj je već pri pucanju. Ostaje ti samo da se pokloniš publici i siđeš sa bine u velikom stilu dok razmišljaš o haosu epskih razmera u kojem će stradati ljudi oko tebe ali i ti sam.
- Dobar dan komšija.
- Dobro veče...
- Kakvo veče, dan je?
- Komšija, meni se odavno već smrklo...i nikao da svane.
fraza mirenja dvojice dukatlija.
puši mi kurac!
šta je, sad bi da se miriš?
Obični listovi između kojih leži rđa od metalnih kružića koji drže sliku, najružniji dokument koji ćeš imati tokom života, ovu ličnu zavoliš tek kad uzmeš ono parče plastike od kog se ježiš kada se setiš da ima čip.
Vrlo zajeban osećaj je kada posle godinu dana otvoriš staru ličnu kartu i osetiš onaj miris koji ti je dozvoljavao da upadaš u klubove i piješ pivo čak, a onda se setiš da ti je u džepu ono usrano parče plastike od malopre.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.