Rečenica na koju očekujem od svake mlade osobe da instinkitno odvali TV prijemnik šakom, nogom, glavom ili kurcem a u cilju nanošenja telesnih povreda koje, nadam se, mogu da pariraju mentalnim bolovima nastalim od strane izgovorenog. Klin se klinom izbija. Izdrkavanje starijih pred-civilizacijskih generacija za svaki kurac koji ne valja u državi. Današnja poruka vladajućih subjekata, a ko slučajno epskih primera komunističke inteligencije, glasi : "Mladi su govna i treba ih sve na stadion i šarcem ko Šicer što je u svoje vreme", dok te očinski tapše po ramenu za vreme preizborne kampanje. Ali na mladima je budućnost. Pa barem što se tiče otplate kredita, da se ne lažemo. A šta kad izumru ti primeri vladajuće strukture koji se hrane idejom o glavoklimajućoj publici i koje još uvek podržava krezava većina maloumnika? Da li u ovom trenutno do vas, na poslu, u busu, u krevetu, sedi govno koje će da vas jebe u mozak cirka 4-5 godina?
- Ovi mladi ništa ne rade, samo vise na fb i ispijaju kafe.
- Ne seri ćale. Sto godina imaš a pričaš gluposti.
- Ti svom ocu da ne sere, eto poštovanja. Joj, šta sam dočekao. Ustani Dragane, da se ja opružim.
- Ne zazivaj đeda pokojnog. Kad si mu na grob otišao? Nego, ne mogu više da te slušam čoveče. Pa dokle? Dizao si se za tuđi kurac ko većina debila 92-ge a za svoj ne bi ni mrdnuo.
- Znaš li ti šta je bilo uopšte tada? Šta pričaš? Pa nas su političari ujebali.
- Pa što ih niste tih istim puškama pobili? Jel ti dao pušku, odmah ga među oči.
- Ti si lud. Jebo te otac ko te takvog napravi. Znaš li ti šta je država?
- E odo da rintam za ovo sranje što ste napravili. A ti kad vidiš malo svoje vršnjake po gradu serendaj onda jer si s njima živeo tu neku mladost a ne sa mnom.
- A što vi mladi ne uradite nešto kad ste tako pametni? Što ne nađete na internetu? Hahahaha e tugo moja što te u šolju ne baci već u mater ti.
- Pa još uvek su tvoji na vlasti, bog te ne jebo ludi. Eno ga ima 60 godina drka ljude na faksu, obara po sto puta. Tvoja generacija, nije moja. Tvoj problem mene jebe, ne moj.
Smer koji je neophodno uvesti na PMF-u. Kad se već kod nas nijedna grana matematike ne da finansijski isplatiti, bar nek mladi umovi uče da egzistiraju sa dvadeset hiljada mesečno.
Penzioneri se mogu smatrati doktorima nauka egzistencijalne matematike.
- Prijatelju, pošto paprika?
- Deset dinara komad.
- Auuu, al si ga zapaprio. Daj 20 komada po 7 dinara, taman imam da jedem prženiju do petka, a tad će valjda penzija.
Fora koju su nam tada naši mladi roditelji prodavali da bismo pojeli mrkvu iz supe koja se krčkala na laganoj vatrici jedno dva sata, pretvorena u spužvu pa od svih karakteristika mrkve ima samo to da je narandžasta s naznakama da je bila crvena.
- Neću mrkvu!
- Ajde, ajde! Mrkva se mora jesti! To je dobro za oči. Kad si vidio zeca s naočarama?
Najčudnije mesto kad počnete da radite. Dođete mladi i poletni, puni optimizma, javljate se svima...ali kakav bedak kad na nekog nalećete u tom hodniku sto puta dnevno. Glupo je svaki put se javiti, a glupo i proći u tišini. Šta smisliti svaki put? "Šta ima...'de si...kako je...ima li posla...ima li zime...čujem da će plata možda...fina haljina..." Onda počnete da uvek sa sobom nosite neke papire u koje ćete buljiti tokom prolaska, samo da se više ne patite.
Posle godinu-dve, smorili ste se od posla i ljudi, koji su u kolektivima po defaultu naporni do bola, naročito po državnim organima i više se ne javljate nikome. Možda namig simpatičnoj koleginici (ili kolegi ako ste žensko) i to je to. Posle nekoliko godina, već ih sve gledate ispod oka, jer vam je dosad već svako od njih bar jednom 'podmetnuo nogu'. Onda dođu neki novi klinci, isto tako poletni kao i vi nekad. Ali već ste zaboravili kako je to bilo.
Novi klinja prolazi pored vas peti put od jutros:
- Zna li se kad će plata? :ljubazni kez
- Zabole me kurac...
Mladi tinejdžer koji uvek priča svoje 'lovačke priče' o tome kako može svaku da je*e samo što je on 'izbirljiv', a kad nađe odgovarajuću, uvek nešto iskrsne, ne zato što ona neće, nego je univerzum protiv njega, i tako svaki put.
- E znaš onu malu Anu iz sedmice? Do jaja pi*ka.
- Znam, riba je vrh.
- E dođe ti ona kod mene sinoć, i mi se tu mazimo i vatamo i vidi se da me želi, i ja tu krenem da joj stavim ruku u gaće...
- I?? Je*ao si je??
- I ona mi kaže da je dobila, ali mi je rekla da ćemo se je*ati sledeći put sigurno.
- ...
Prva stepenica koju treba da pređete na vašem putu do NBA. Mesto gde sve velike zvezde moraju da počnu.
Nažalost, kvadrat i po panel-ploče sa gvozdenim obručem za ovu državu je preskupa finansijska investicija, a sportski uspeh onoga koji će tu da igra basket je krajnje neizvestan, pa se vlada izgleda ipak odlučila za to da mladi sami sebi finansiraju zabavu po parkićima.
Špricevi su ionako jeftiniji, a i budućnost im je tada skoro sasvim izvesna...
Decenijska kuknjava prosečnog građanina na vlast koja, eto od Titove smrti naovamo, ništa dobro nije uradila za građane. Baš kao što veli i Besmrtni boem, svi smo mi naglo postali stari iako smo još uvek mladi.
Volimo da kukamo brate, tako nam lepše.
- Jebeš ovu vlast! Svaka je gora od prethodne!
- Aman čoveče, to govoriš još od kad je bio Gazimestan, tebi niko nikad ne valja, a redovno glasaš i menjaš stranke!
- Pa reala brate, eto reci ti: šta je u poslednjih dva'es' godina neko napravio da valja?
- Brate, Šaban snimio onaj poslednji album, ojebalo...
Mladi izdanak kojekakve elitne teniske akademije. Dečkić, kojem je ukazana enormna čast da na vrhunskom teniskom turniru bude zadužen za dodavanje peškira superstarovima belog sporta i time im bude bliže nego bilo ko drugi. Njegova sreća, prouzrokovana ovim poslom je neizreciva.
Upeklo Sunce ko da sam u furuni, forkrajstsejk! Moram da stojim i gledam kako ova dva papana prebacuju lopticu preko mreže, kao da je cilj da poen traje što duže. Ne mogu ni fakin nouz da počešem tokom poena... Ček da dam peškir čoveku... Enivej, obrisao ovaj majmun upravo glavu, noge, a onda i ruku, kojom je moment ago pre serve vadio gaće iz buljsona. Španac jedan raspali. Ou vel, makar mi je lepo uručio peškir, sou aj ken fino da ga uhvatim sa dva prsta za ćoše... Opet mlate 30 prebacivanja po poenu. Ha ha, papan, al’ se natrčao i izgubio his srvis gejm. Vidi ga sad ljakse, kao pobesneo nešto i samo pružio ruku da mu dam peškirče, a kao gleda di adr vej. Evo ti peškir, pajvane jedan, na! Neparni gem, fajnli. Šurnjaest minuta igraše dva gema. Kao to su mi neki gladijatori, ma hajde, kao to vam je kvalitetan tenis? Voleji, nula! Harizma, nula! Uf, barem konačno mogu da pročačkam ovo uvo u pauzi i češnem jajašca. Ah, megasvrš. Takoc...
Tajm? Šta bre tajm, glupi sudija? Ne mogu ni minut da opustim ramena i kopam po nosu, već novi gem. Servira ovaj iz Sibira sad. Ajde bre, serviraj, nanu li ti naninu, šta baunsing fakin bol tri dana, koji krasni? Opa, najs srv, decxko! ...Vidi ga Đoker, što se breca nešto na publiku. Hej, ljakse iz Sibira, igraj bre tenis i ćuti. Kako bre kralj Lebron ubada slobodna bacanja, dok ga lejzerom piče po faci i grlz skriming istovremeno? Njemu kao ne treba koncentracija? Tebi smeta vispering pri servisu. Idi mešaj malter... Pazi ti njega, što prstom pointing et mi ovako drsko, da mu kao dodam peškir sadodmasad. Pa nisam ti ja kriv što si razmaženo derište. Ma svi ste vi teniseri ekšli razmaženi, šta vam vič dik uopšte i treba neko ko vam dodaje peškire?!? Evo ti peškir, na! I nemoj se dereš na maj frend koji ti baca loptice tako, ščuo? Pih, šta bih ti rekao, samo da smem da naglas da pričam. Bolje ti je da serviraš, da ne popizdim do bojling point...
Pada mrak, a ovaj Španac je i dalje u spidu, tipa ran, Forest, ran. Konju jedan, jesi li nagudriran, padni već jednom! Nećeš da padneš? Dobro, evo ti peškir... Alo, maj frend, šta si mi se naguzio in front of maj nouz, miči mi tu bulju ispred glave, ne čeka se servis u publici. Beži bliže terenu. Nije mi klir inaf kako si ti bio prvi na svetu... Brejk? Fajnli. Drži tauel, valjda ćeš sada konačno da izgubiš, da mogu da idem fakin houm.
Kamon, Đovak, serviraj za kraj. Jesi nam svima antipatičan, ali sad baš želim da pobediš... O ne, opet serviraš lajk inđurd čiken, forkrajstsejk. Jesi li ti siguran da ne voziš rolere? Hoćeš ja da serviram umesto tebe? Šta me gledaš sad? A, hoćeš peškir, evo ti... pa gde ćeš sa peškirom? Uf, pa gde ga bacaš, nisam ja tamo, čoveče! Moram da se bacam ko na bejzbolu, da vatam peškir kad se ti, razmaženko, obrišeš. Mnogo si naporan... Meč point? Fala viliju! Evo ga i kraj, fajnali... WTF, ŠKK?!? Jebote, čoveče, ju skerd d šit aut of mi! Šta se dereš tu ko majmun?!? Pobedio, pa pobedio, koji ti je!?! Ne moraš da vrištiš k'o Tarzan zbog toga! I kakve su ti to bele tufne po rukama i vretu? Jesi li se i ti nama malo dopingovao, a Đovače? I ti i onaj Španac tamo preko puta? I posle ovi moji felou Amerikens dopingovani. Nije nego.
Enivej, nadam se da nisu skontali tipa figjurd mi aut, da ja ceo meč prdim u ovaj Đovakov peškir... Izvoli, Đovak, tvoj peškir, da se obrišeš pre ceremonije. Tako, tako, ogrni ga oko vrata, istresi i nosić, obriši usta... Bravo, bravo, vel dan... A ja od sledeće godine treniram hokej. Ćao, zdravo, gudbaj!
Vrh riba,ma pičketina.Glavna akterica vlažnih snova pubertetlija.Stari se za njom okreću,mladi uzdišu a nakaze je vodaju.Dok prolazi ona te bukvalno pali svojim izgledom.Bališ i goriš u istom trenutku.Uzrok mnogobrojnih srčanih udara kod starijih ljudi i nabijanja kompleksa kod žena.
Dan kada se mladi ljudi u vezi zaklinju jedni drugima na večitu ljubav, koja naravno traje do idućeg četvrtka.
Malo stariji ljudi ne primećuju ovaj dan jer je on kod njih zasenjen 15-im u mesecu kada pada prvi deo plate (ukoliko je plata redovna, naravno).
Porodični primer:
Pubertetlija: Cale, treba mi kinta da kupim curi cveće ili slično!!!
Otac: Ma begaj bre od mene, natezemo se ko pijani s gacama, a on ce cveće da kupuje!!!
Pubertetlija: A ti kevi nisi kupovao cveće???
Otac: Jesam, al to je bilo POODavno, ja sam tad radio, primao platu, ti kad se zaposliš pa kupuj cveće...
Najcitiraniji momenat iz vremena srednje škole. Svi ga se rado sećaju.
Pošto je planom i programom predviđeno igranje valcera u parovima i igranje svadbarskih kola u sekstetu i septetu, teli ne teli, mladi neshvaćeni buntovnici moraju da odigraju neku tačku za svog profesora.
Ma smešije i od regrutacije.
- Ajde sad postrojte se, tako, dobar, evo svekrvino kolo.
:počinje pesma, đaci odigraju dva koraka i prsoše u smeh:
- Profesore, Milena me vata za...oću da kažem, nije se za kaiš uvatila...
- Ćuti bre, Džipkoviću, sad ću te zgazim ko odžačar stepenicu, i nemojte više da se smejete...
(malo kasnije)
- Stani, stoj, stoj, ne valja, ti Saviću i ti Milena, onda Omerović i Dijana...auuuu, pa vas dvojica ste višak, nema veze, ti Grkajac i ti Džipkoviću za ručerde i igraj.
- Ali profesore, pa gde ja i Grkajac, pa on ima dva metra.
- Ćuti, Bojane, ti ćeš biti onda žensko u obe vežbe.
:gromoglasan smeh:
- 3, 2, 1 i...:počinje bečki valcer:
(posle 30 sekundi)
- Profesore, profesore, Ivana, zovi hitnu, brzo, profesore...
- Auuuf, beži bre Nikola, pusti me da se nasmejem, ja ovako nešto nisam video za celu moju karijeru, jao Džipkoviću koji si ti smešan lik, jebo te otac, evo ti pet odmah, samo nemoj više da igraš, umirem.
Prosečne je visine, ni mršav ni debeo, neprimetnog izgleda, brojka u sistemu, jedan od 12598 ispitanika u anketi povodom nove ambalaže " Moje kravice ". Pripadnik je sredje klase. Voli sve što vole mladi. Jedini način da ponese epitet pobednika je upravo taj, moralni pobednik.
Zavodna, atraktivna tinejdžerka koja mami poglede svih generacija, polova i seksualnog opredeljenja. Za njom se okreću penzioneri na klupama, članice nevladinih organizacija, klinac skejter i mladi tata koji gura svog sinčića u kolicima (naravno, kolica su konstruisana tako da ne postoji mogućnost da se i beba okrene).
Za osobu koja ističe u prvi plan sebe i sve što poseduje kažemo da se kočoperi. Ne kočopere se samo bogati ljudi već i mladi ljudi koji su puni sebe iz nekog razloga, baš kao i penzioneri kada pobede nekog svog ispisnika u partiji šaha na Kalemegdanu.
Filološka gimnazija. Savremeni kokošinjac. Sve je isto samo što ćurke i guske ne zobaju zrnevlje po dvorištu. Ovo i nije toliko loše ako ste mladi petao koji nije izbirljiv. Za divno čudo, kada se odvoje od jata postaju devojke koje umeju da misle i artikulišu. Ali to onda više nije ova definicija.
Jebo našeg direktora kada nam namesti odmor tačno kada se onaj u Filološkoj završava!
Običaj starije generacije da glumce i glumice pamte po ulogama koje su tumačili dok su još oni bili mladi.
Tako da kasnije, kada glumac/glumica odigraju novu rolu i tumače nove karaktere, oni ih i dalje prozivaju po tim ranim ostvarenjima.
Npr. Radmila Savićević u Kamiondžijama, ostaje i dalje Violeta Kruška, i u narednim serijama ili filmovima.
Izraz koji se u Srba čuje gotovo isključivo u dve situacije:
1) Kada mladi junoša prvi put treba da uživa u čarima seksa, pa promaši metu;
2) Kada komšije ili službenik "Parking servisa" objašnjavaju pridošlici u kraju da ne može da se parkira gde je naumio.
Omiljene uspomene, a i najcesca tema pri sakupljanju starog srednjoskolskog drustva.
Sve podseca na ono vreme, kad smo jos bili mladi i nenormalniji, i kad smo posle svake pijanke govorili: "Mesec dana ne pijem posle ovoga.", a danas posle pijanke, odma' za drugu flasu...
Secas li se kad smo pili onu suplju votku i jurili se po park?
Kude ne! A kazi kad pisamo u fontanu...
Izraz koji je koristio mladi simpatizer nacista u Kraljevini SHS (dok nisu postali mejnstrim) da pokaže koliko je oduševljen izgledom neke devojke. Toliko je bio oduševljen da bi joj oprostio i ako ode kod mrskog Jevrejina Gece Kona u čuvenu knjižaru da pazari neko štivo.
Nekada davno, kada si bio kao mladi pastuv, i kada ti je griva vijorila na vetru u divljem trku po zelenim pašnjacima. Kada ti je svako jutro bilo novo i svaka rosa slatka. Kad ti nije bilo važno gde ćeš leći i s kim ćeš plesati, koliko noći nećeš spavati, a koliko dana ćeš provesti putujući u nepoznato. Kada je radost bila u istraživanju i novim iskustvima jer je ceo svet bio mlad u tvojim očima. Nekada davno, u prolazu, na nekoj žurci ili koncertu, upoznao si predivnu devojku. Devojku sa mesečevim sjajem u kosi i sunčevim zrakom u osmehu. Prošla je pored tebe i ti si se zapitao, samo za tren, da li da je slediš. Nisi.
Umesto toga, oženio si se skromnom komšinicom, curom iz kraja koja te je krišom gledala ispod oka dok je tiho rasla čekajući da se ti smiriš. Curom koja je odabrala da svoj život provede s tobom. Da trpi povremene pijanke, glasne prdeže i psovke, da ti pere smrdljive čarape i gaće sa smeđim flekama. Da ti rodi decu i da ih vaspita da budu dobri ljudi i vole svog oca. Da, onu decu na koju se ponosiš u kafani pred prijateljima, a treba ti pet minuta da im se setiš datuma rođenja. Curu koju povremeno ispod oka pogledaš procenjivački i odlučiš da se previše ugojila, opustila, prestala da se šminka i generalno ti više nije privlačna.
Tada pomisliš kako bi to bilo dobro da si oženio onu devojku sa mesečevim sjajem u kosi i sunčevim zrakom u osmehu. Da si s njom proveo ceo život u u divljem trku po zelenim pašnjacima. I pomisliš da si u životu propustio priliku. Tada znaj, zasigurno, da je tu priliku u svom životu propustila skromna komšinica, cura iz kraja koja te je krišom gledala ispod oka dok je tiho rasla čekajući da se ti smiriš i da je povedeš u novi život ispunjen srećom.
I od mladog pastuva čija je griva vijorila na vetru u divljem trku po zelenim pašnjacima, znaj, ostala je samo matora izanđala konjina.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.