
Staroslovenska reč za govorti/pričati. Koristi se retko, samo u trenucima ekstremne uznemirenosti kada proradi krv Starih Slovena u nama.
428. godina nove ere, negde oko 11h, na prostoru današnje Poljske:
Žaroslav i Jaroslav polako šetaju pognute glave kroz jesenju šumu sa puno opalog lišća, oslabelo sunce se probija kroz grane, u rukama im piva, za reverima im značke fk Sarajeva. Dugo su ćutali dok jednom Žaroslav ne prozbori:
Žaroslav: Eee moj Jaroslave, kako sam ti se jutros proveo, nemaš pojma...
Posle 7 minuta, ili 200 metara dalje:
Jaroslav: Kako?
Posle 10 minuta, ili 200 metara dalje(jebiga uzbrdica):
Žaroslav: Pa, ostavio sam ženu i decu, i dok sam šet'o napali me Todorci.
Jaroslav(naglo staje i žustro širi ruke sa šakama u nivou kukova): Ma jebem ti Peruna, glagoljaj šta je bilo! (nastavlja laganim tempom)
Žaroslav: Idem ti ja tako pored potoka, negde oko pola šes' - šes' jutros, kad imam šta da vidim. Oni indijanci Huni opet se nešto zaleću sa njihovim konjima na neku mladu Normandijku, mislim da je bila od Švedskoga naroda. I ja ti tu izvadim sekiru P-42....
Jaroslav(ubacuje se): Ohoho! Najnoviji P model, sa rasprskivačem lobanje. Kad si uz'o?
Žaroslav: Ма donela mi tetka iz Germanije kad je dolazila onomad... Nego, ja ti tu njih isprangijam i pitam onu malu šta se desilo, kad ona poče plakati. Reče mi da je ona samo umetnica a da su oni Huni, što su bili tu i što sam ih pobio, isto od kakvoga umetničkog roda i da oni samo glume tu za kamere nekakve.
Jaroslav: Ih kamere, pa to će tek biti izmišljeno u dvadesetome veku...
Žaroslav: Znam ja to, čit'o sam u Justinijanopediji. Skontam ja da ona laže, silujem je, i posle dođem po tebe, i evo sad reko da ti ispričam kad smo zaćutali.
Jaroslav: Pa kakve to veze ima sa Todorcima, rekao si da su te napali?
Žaroslav: A pa da, eno ih dolaze (pokazuje u pravcu ka kom se kreću)...
Jaroslav uzima njegov (malo stariji ali funkcionalan) P-40 i ubija Žaroslava, potom Todorci njega.
********************************************
2011. godina, u nekoj ustajaloj razbacanoj sobi sa upaljenim kompjuterom na kojem se nazire zelena podloga:
Svaki normalan čovek: E brate, što je ovaj lik imao potrebu da piše ovoliki prethodni primer zbog 2 reči?
Ovaj do njega: Pa nisi skont'o jebote?
SNČ: Ne.
ODNj: Stvarno nisi skont'o?
SNČ: Glagolji tako ti 100 karakondžula!
Mozak osobe kojoj još nije ''puštena krv'', koja radije bira život u iluziji i neznanju nego u slobodi i radosti misli...
Ima ih prilično, od lljudi iz pećina koji su se plašili vatre i jeli sirovo meso, preko onih koji su verovali da je Zemlja ploča ili bar centar Univerzuma, do savremenih homosapiensa koji (još) nisu osetili rokenrol i onih koji veruju da su Sloba, Ceca i Miloš (Bojanić) najsvetliji primeri Srpstva...
Moja svekrva koja svaki dan zove iz Nemačke da pita šta pravim za ručak, da li sam nahranila decu, da li idu u školu, kakvo je vreme, ima li šta novo ( tj. nekakav trač o komšijama koji bi nju mogao zanimati), itd.
Ona: I, snajka, šta danas praviš za ručak?
Ja: Pasulj. ( A u sebi mislim: " Pohovanu zmiju u sosu od šafrana sa šitake gljivama i salatom od medveđeg luka.")
Ona: Aha, a šta će deca jesti, znaš da oni to ne vole?
Ja: Da, znam šta MOJA deca ne vole. Ne brini se, kad ogladne, ješće.
Ona: A gdje su oni sada ?
Ja: U školi, isto kao i juče.
Ona: Kakvo je vreme tamo?
Ja: Isto kao i juče.
Ona: Kiša?
Ja: Da. ( Pa bolje ti znaš kakvo je vreme bilo juče, a udaljena si 1000 km odavde - Hvala Bogu! )
Ona: Pa jesi obukla decu dobro?
Ja: Jesam. ( Ne, nisam, ja baš volim kad se moja deca prehlade.)
Ona: I, ima li šta novo?
Ja: Nema.
Ona: Ozbiljno?
Ja: Najozbiljnije.
Ona: Dobro, pozdravi mi decu i sina.
Ja: Hoću. ( Jebi se. )
Kada dobijete flašu vina (obično najlošijeg "Carica Milica", "Medveđa krv"...), te je prosledite dalje, i tako u krug.
Primadona među vampirima - em je doneo vampirizam u Srbiju, em samo siše krv prvorođenih.
Kažu da bira samo načitane i da ima osmeh bez karijesa.
Svaka moja bivša.
Tijana: Znaš, nije da mi nismo imali neke zajedničke trenutke, i drago mi je što si mojima otplatio rate za kredit, babi digao nadgrobni spomenik od crnog mermera i dedu vodio u kupleraj jer on sam ne može, bratu mom platio lečenje za cerebralnu paralizu, a strinu vodio na štajgu da zaradi, a teču vodio u Rim da savlada papafobiju, ali znaš, nije problem u tebi, već u meni.
"Dobro veče, ja sam Vaša komšinica. Deca nam se igraju u parkiću. Kako Vam radi kablovska"
JA : "Dobro veče. Radi. Zašto?"
"Znate, noćas je moja tačka na TV-u pa sam htela da pogledam, meni se pokvario TV."
JA : "Nastupate?"
Upada moj muž : "Gde, gde nastupate?"
"Moja striptiz tačka iz kluba u Dizeldorfu. Ja tamo radim."
Nema primera, ali nije bilo ni gledanja TV-a.
Moja prva,jedina i trajna ljubav.
Zena kojoj se svidjas i zena kojoj se ne svidjas ce ti davati komplimente podjednako.Jedina razlika je sto zena kojoj ce svidjas ce to raditi tijelom i pogledom,senzualno i strastveno,a zena kojoj se ne svidjas ravnodusno i pohvalno.
Ali zena koja zna sta hoce ne mora laskati da bi dobila sta zeli.
Gospoda na visokoj nozi, kapitalisti, potomci grofa Drakule koji jos uvek piju krv svojim kmetovima danas radnicima.
Sve je isto samo grofa nema!
Program koji moja baba obožava.
- Sine, kad će repriza onog od juče?
- Kog baba?
- Novogodišnjeg programa...
-...Baba...danas je drugi avgust, nije drugi januar.
Znak da je i moja baba u šoku.
Ju ju crni sini, da se prekrstim i levom i desnom!
Umreću bez tebe nevero moja.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.