
U Tarzaniji se žešće zakuvalo. Mojim dolaskom, šanse su postale veće...da sva trojca završimo na urgentnom. Zapata je u problemu. Treba pomoći čoveku.
Skačem na Vajsmilera u stilu Žan Žak Ru....u stilu Žan Klod Van Dama, nogama mu obavijam glavu i baš u tom trenutku se prisećam da ne posedujem znanje baš nijedne veštine da bi ovaj potez uspeo. Telo mi pada na zemlju, ali noge ostaju na ramenima Vajsa...a zna se šta se radi kad su vam nečije noge na ramenima. E pa zna i Džoni. Najebali smo. Frenkija ni od korova.
Ludnica u džungli traje par minuta...Izvlačimo deblji kraj...Jebi ga, ipak je ovo njihova teritorija...
Kramponom: „U jebote! Ovi nas izuše iz patika! Gde si bre ti Frenki kad se zakuvalo!?! Prvo se praviš lud za...“
Francky: „Alo brate, smirnoff...Ko vas tuko po ušima da dolazite vamo? A i nisam ti ja brate u tom fazonu...“
Kramponom: „Šta si koji kurac onda zakačio na avatar onog lika iz Fajt kluba!?“
Francky: „Brate ša se ložiš...To je sve...To ti je sve virtuelno...“
Zapata: „Šfa fiftuefno, pfodo fi naf Ffenki!“
Francky: „E da...Zaboravio sam da vam kažem jedanaesto pravilo Fajt kluba...Ako imaš pičku na ziceru, da se tako duhovito izrazim, ne moraš da se biješ!“
Kramponom: „Zapata, ovaj nam je večeras trebo, ko kondukter u tenku! Još nas i jebe!“
Zapata: „Ma pufti ga u piflju mafefinu! Ffa mi je ofo tfebafo da....““
Kramponom: „Smiri se Zapata, smiri se...A i iskreno, nekako si mi gotivniji tako bez zuba...“
Zapata: „Ma mf i fi u fifku fafefinu!“
Kramponom (sebi u bradu): „Uh, kakvo veče...Podseti me na devedesete...Sva sreća pa su prošle...“
ruska jakic je pre 16503 godine osvojila ceo svemir
bila je miss univers plutona,neptuna i naravno merkura(ona je prva merkurka sa zemlje)
uspela je da bude mr venere,jupitera i marsa jer tamo ne priznaju zene priznaju samo vanzemaljce
ruska je pravi strucnjak za lepote,tako je jednom u emisiji takodje isto prelepe zene snezane dakic rekla:
-Ko nije lep,ne treba da zivi.
Eto,to su reci pravog strucnjaka za lepotu i modu.
Ubili ga k'o picku.Svetlaci mu izbijali pred oci celo vece.
A:Nego,Vojo,cujem,sinoc te posetio Zevs?
B:Ne staj mi na muku.Otkud sam znao da je to cica Dzonija Totala?Ugazili me kao da su kaldrmu radili.
A:Hahaha.Vidim,zadrzao si smisao za humor.Pa znas li uopste zasto ga zovu Dzoni Total?
B:Zasto?Uvodi satelitsku po kucama?
A:Ne,brate.Zovu ga Total jer gde taj zgazi,trava vise ne nice.
Pesma iz '96. koja je proslavila bend Mr. President. Mogla se čuti u svim kafićima i diskotekama '90. Pesma poznata po refrenu "Ja jaje kokodžambo". Muzika je pokušaj regea. Predrefren koji izvodi žena iz tog benda je krajnje perverzan.
Kako je narod razumeo ovu pesmu
Pred refren:
Put mi ap, put me daun,
put maj pimpek on de graund (čudno, ovu strofu izvodu devojka, a ne crnac, jer on može "put pimpek on de graund", crnac je to)
Put mi ap (au skontali smo) tejk maj hart,
End mejk mi hepi (da, da)
Onda ide:
Ja jaje kokodžambo, ja jaje
Ja jaje kokodžambo, ja jaje
Dalje ide strofa koju repa/izvodi crnac, a po ušima ljudi glasi:
asdlfvidfoubhoseirhgldfiubvaloierughidufhvidjufglaidfubhiadfbviaudbg
i dalje sve x3
Крајњи стадијум фитиља у Срба. Израз који се користи када нешто преврши сваку меру. По постанку сродан "шупичку материну".
Особа Х: Дукурац с овим рупама на путу, већ десет година газим једне исте рупе, могли су мало ово да покрпе а не да погине народ овде!
Pored fudbalske majstorije označava i najomiljeniju pozu među poklonicima lezbo seksa (u narodu poznatu kao trljanje pičke o pičku).
Особа чије се име никада не спомиње у филмовима, тако да се никада не зна о ком се председнику заправо ради. Била то акција, комедија, драма, пародија или било шта друго, председник америке се никада не ословљава са господине "Тај и тај" већ увек са Мистер президент.
- Bomb Iraq
- Yes Mr. President.
- Mr. President, we are informed that terrorists from Serbia will try to assasinate You during Your speеch.
Izraz popularan među urbano-ruralnom omladinom kojim označavaju da se zezaju, ali ne ko tamo neki probisveti već kao fini i obrazovani ljudi koji i francuski pomalo razumeju. Vrhunac zazanja je puštanje pesme Je Veux uz simpatično igranje alla Mr Bean i pevušenje onih par reči koje znaju.
- Momčilo, hoćeš li u KC Grad večeras?
- Mogli bismo, to bi bilo baš hip.
- Nego, slušaj ovu pesmu!
(pušta pesmu)
- Jaoo, pa znam ovu pesmu! Ž v, le pr ta fi ri di du. L amore l r fr fr fr fr!
Nauke, uglavnom matematika i fizika, zbog kojih se štreberi nadaju da će i oni jednog dna jebati najbolju cavu u školi ili na faksu!
- Đe si Rajko, šta se radi?
- Evo odo' na neke konsultacije...
- Nije valjda da si i ti počeo ići na ta sranja?
- Ma jok, nego pokazujem Dragani neku matematiku, znaš ovo ono...
- Znam, ali nećeš jebati!
- Vidjećemo, vidjećemo...
- Nema se tu šta gledati, nego ćeraj to u pičku materinu!
Vulgaran jezik pun svakojakih psovki, proklinjanja i kojekakvih čudesa.
A: E jebem ti život usrani da vidiš što sam se usr'o neki dan k'o govno. Znači prije toga nisam srao ima deset dana, i brate kad su počela đubrad izlaziti iz mene u pičku materinu nikad se nisam isr'o toliko!!! Sranje neviđeno, u pičku materinu!
B: De lakše sa tim sramotinjskim, keva mi je u kući šta se dereš koji kurac!
Obično označava matorku, milficu, stariju pičku koja se dobro drži.
Gledaj ovu! Stara gradnja!
Ma, de bre, brate, matoro...
Eh... ti ništa ne znaš... stari panj vatru drži.
Već izvesno vreme prisutna pošast u srpskom slengu, koja polako (ali jebeno sigurno) preti da poprimi nelordske dimenzije međuljudske komunikacije tipa citiranja rečenica iz paćenih domaćih filmova i ubacivanja jebenih anglosaksonskih poštapalica u govor, marš u pičku materinu, stvarno.
Elem, poreklo iritantne govorne pojave iz naslova u našem lepom pravoslavnom jeziku nije baš sasvim poznato ovom autoru, ali isti pretpostavlja da je ono najverovatnije poteklo iz - poslednjih godina - sve većeg prisustva portugalsko-brazilskih fudbalera na međunarodnoj fudbalskoj sceni i zaraznih nadimaka pomenutih, koji se skoro uvek završavaju sufiksom "injo" i koje smo mi Srbi, kao strastveni poklonici tog plemenitog sporta veoma brzo zavoleli, usvojili i počeli besomučno da variramo u svakodnevnom životu. Fala Bogu što Gruzija nema neke jače fudbalere, inače bi se dva rendom nuba jedan drugom obraćali sa 'De si, tebradze!. M'rš.
- E, tebrinjo, šta se radi?
- Ništa, matorinjo, malo blejinjo, malo cigarinjo, malo pivinjo...
- Ti to mene malo...a?
- Ja? Tebe? Ma, kakvinjo, carinjo...
Za nimfomanku, guranje motke od skoka u vis s motkom u pičku. More i kopačka.
Belladona - Dosadilo mi je ovo obično sa konjima, daj nešto divlje!
Boro Drljača - Znam pravu stvar za tebe! :Oblači kopačke na noge:
Apsolutno nepotrebna stvar koja može samo da te udari po džepu. Jedino je koristan za obavljanje lokalnih poziva (ne daj Bože da zoveš nekoga na mobilni), mada mobilni operateri nude sve više pogodnosti, a internet sa svojim msn-om, skajpom i fejsbukom dospeva u sve više domova, tako da se fiksnoj telefoniji naslućuje kraj..To su skontali i u državnoj upravi, pa su podigli pretplatu na 500 dinara mesečno (jebem li im seme), kako bi uzeli što više para dok se još može.
A da može da te izbaci iz takta i pokida ti živce, može i te kako:
Zvonjava fiksnog telefona, bilo koji radni dan:
- 09.10h - Dobro jutro gospodine, ovde Snežana iz agro banke. Da li ste razmišljali o osiguranju..
- Ma kakvom kurac osiguranju, opet ste me probudili, koliko puta treba da vam kažem da zaboravite ovaj broj! Jebe mi se za vaše usluge! TRAS!
- 10.15h - Dobar dan, kraj telefona Radica iz stranke pokret snaga Srbije, samo da vas podsetim da su uskoro izbori, i ako biste glasali..
- Jao pa gde si Radice, oko moje! Znam da su izbori, podsetili su me ove nedelje i Čedini i Tomini, i preko telefona i preko televizije..Za sve ću vas da glasam, znam da vam je stalo do mene..Ma da se terate bre u pičku materinu, pustite narod makar da spava kad mi ne date posao! TRAS!
- 10.55h - Dobar dan, da li je to pošta?
- Kakva pošta bako? Nije pošta, pogrešili ste..
- Ali kako, pa bila je na ovom broju pošta..
- Do vidjenja..TRAS!
- 10.57h - Dobar dan mladiću, a jeste li sigurni da nije pošta?
- Nije bre baba pošta, valda znam da li imam šaltere i sandučiće u stanu, i da se goniš u pičku materinu i ti i pošta, nadam se da nećeš dobiti penziju, i pusti me da spavam! TRAS!
- 11.24h - već rasanjen odlaziš u wc, sedaš na šolju, i u pola posla zvoni telefon. Nećeš da se javiš, ali pošto zvoni već pola minuta pomisliš da je nešto važno, brišeš se na brzinu, navlačiš gaće i trčiš da se javiš. Taman da digneš prekine da zvoni..Jebeš, grebeš, proklinješ dan kada su ti uveli fiksni..žeš u krevet, zvoni opet.
- Ha..Halo?
- Stan Vejinović?
- Da?
- Ja sam iz agencije dormeo san, obaveštavam vas ovim putem da ste dobili poklon i ručak za dve osobe u restoranu žuti dukat..
- E konačno i neko pametan da nazove, znate od jutros..
- Imate li 27 godina i jeste li oženjeni?
- Pa nisam oženjen..
- Žao mije gospodine, onda ništa..
- Pa "##!!"#(@@..
- 12.07h - prevrćeš se po krevetu, besan na ljude i ceo svet, zvoni telefon..
- Da, izvolite dobri čoveče?
- Halo sine, je l tu Gvozden?
- Jaaao žao mi je gospodjo, Gvozden je umro prošle nedelje..
- UMRO!? Pa kako, pa meni su rekli..
- Lažu gospodjo, umro Gvozden, kamion ga pogazio, meni čudno bilo da niste bili na sahrani..
- Ajoooooooooooj kuku..
- Ma prestani da kukaš aždajo, nema ovde nikakvog Gvozdena, niti ga je bilo, jebo te Gvozden! I da se terate svi u sto pički materina!
- 12.30h Stojiš u telekomu, i čekaš u redu da odjaviš fiksni za sva vremena. Zajedno sa trideset neispavanih i nadrkanih ljudi.
Loše ubeđivanje ribe da nam da pičku.
Vatanje na humanost.
- al što nećeš?
- eto, neće mi se.
- aaaa, ubćuse!
- ne kenjaj.
- ma daj, budi humana, tvojih 5 minuta, nečiji ceo život.
- ako ćeš 5 minuta, ne vredi da se skidam.
Uzvik, koji ćete čuti neposredno nakon incidenta, prilikom koga ste uganuli članak i odrali lakat.
-AAAAUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUFFFF!!!! U pičku materinu...
-Pazi, bre!
Jebeno bezizlazna situacija, a muka pritisla. Gde pobeći, skloniti se a da se ne zajebeš i da se izvučeš iz govana. Gore ne može, visoko u pičku materinu, a još te tamo čeka onaj bradati master baja. Dole isto, jebeno tvrdo i puno troglavih kerova. Pa ‘oćeš nećeš, kad već nema gde ostaneš tu gde jesi. A gde si? Prema naslovnoj umotvorini, logično, u vukojebini negde između neba i zemlje. Znači živi si. Dobro je, jer ni gore ni dole ne bi valjalo. I jedno i drugo bi značilo da si među blaženopočivšima. E sad, upadanje u pliću ili dublju komu bi možda moglo da dođe u obzir kao neka kompromisna varijanta za izbegavanje dalekog neba, tvrde zemlje i ovozemaljskih zajebancija. Samo veselo i opušteno, nebo je visoko a zemlja je tvrda.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.