
Odgovor prosecnog tinejdzera kada mu roditelji kazu da se javi na fiksni telefon.
-Pa javi se vise na taj telefon, cujes da zvoni?!
-Ne mogu, nije za mene. Mene moji zovu na mobilni...
Mobilni telefon je jedna od spravica koja je toliko postala rasirena da niko vise ne moze da zamisli zivot bez nje.Sprava koja je namenjena za posao i koja bi trebala da podigne stepen organizacija na visi nivo,postala je glavni krivac,za lose uradjene i organizovane poslove,posto se ljudi previse oslanjaju na nju,umesto da planiraju stvari kako se to nekada radilo,samo stvaraju privid neke brzine u radu i gube veme na gluposti i lose dogovore.
Ne treba zaboraviti da su ljudi nekada odlicno funkcionisali i bez racunara i mobilnih telefona!!!!
Problem je u tome sto sprave koje su namenjene da budu pomagala u zivotu i radu,postaju glavni oslonac.Razvoj telekomunikacija,umesto da poveze i priblizi ljude,on i samo udaljava i pravi od nas samozive kretene,koji vise vole da vreme provode za racunarom,da gledaj debilne filmove,citaju jos gluplji sadrzaj sa neta,umesto da ,kao nekada,do informacija dolaze u socijalnim ustanovama,tj. kafanama.
Nisam protiv mobilnih,zato sto umeju da budu korisni,ali samo kada mi se pokvari auto u nekoj vukojebini...u svakoj drugoj situaciji,postoji bar pet razloga zasto ih ne koristiti,pogotovo u voznji.
Staviti ga na punjenje.
- Halo
- 'de si brate. Hoćemo na kafu negde?
- Ajde za 20 minuta, samo još malo da nahranim telefon.
- Aj, vidimo se za 20
Људи чији је посао да служе као украс и приме се на плејбек песме коју у том тренутку пева нека грандовка, млатећи рендом акорде по гитари, иако се гитара нигде не чује на снимку.
To je stvarcica koja je vrijedna samo zbog kartice u njemu, ponekad bukvalno, jer vam je stanje na racunu vece od stvarne vrijednosti telefona.
- Aaa, Luka sinoc ti ukrali telefon, vjerovatno si bio `mortus` ba ga ostavio negdje na sanku?!
- Jebiga, nemam pojma, samo sam najednom primjetio da ga nema. Svakako je bio krs, bar da mi vrate karticu, imam neke vazne brojeve na njoj!
Telefoni sa kablom polako iscezavaju iz upotrebe ali se i danas srecu - sto kao pomocni telefon a kod starijih ljudi kao primarni. Obicno stoje u centru stana tako da budu "na dohvat ruke" gde god se nalazili. Kabal je obicno kratak kako se ne bi "slabije culo". Kao posledicu imaju jasne i koncizne razgovore a razglabanje je nemoguce jer u vas bulje svi prisutni.
A: volim te
B: vazi vidimo se onda posle
A: a ti mene?
B: aha
A: pa reci mi lepo
B: nista evo tu sa babom
A: pa idi u drugu sobu
B: kod babe sam, ne mogu da se setam...
BABA: pricaj slobodno....
Komentar na nezasite želje nimfomanke.
-Čekaj, stoj, pauza!! Nemam daha!
-A još maaalooo ljuuuubaviiii!!!
-Šta malo? Kad sam rekao da ću 31og čekati Novu godinu sa tobom, nisam mislio na Srpsku!
-A moooolim teee...
-Mrš bre! Nisam ja kurac našao na ulici! Idem napolje da ga stavim malo u sneg... Doneću i tebi malo.
Ekipa koja bez obzira na uzrast, poreklo, zdravstveno stanje, bračni status, izgled, vremenske prilike i raspoloženje ima tokom celog dana jednu jedinu temu - SEKS.
Priča se svodi na takmičenje ko će napraviti efektniju izvalu. Tema je nebitna, samo dok ima seksualnu konotaciju. Prolaze čak i gej fazoni: "Nek mi neko doda macolu, ne mogu nikako da zabijem ovu ekserčinu!" - "Ma samo se ti okreni, zabiću ti ga ja očas posla!"
U pauzama između priča eventualno se i odradi neki poslić, jer jebi ga, ne možeš da pričaš (slušaš) i da radiš u isto vreme.
Ako pored građevine prolazi neko žensko stvorenje, dolazi do potpune obustave radova i savršene tišine dok je pogledom ne isprate do kraja horizonta. Zatim kreću najbljuzgaviji komentari koje čovek može da smisli...
Radnik 1 - Uff, vidi je mamicu joj...kakva je, na oca bi skočila!
Radnik 2 - Kakve dude ima...ma pokid'o bi je k'o Džeki lanac! hehe
Radnik 3 - Kako ljulja mala...uh, sleteo bi joj sad odavde ka' Supermen!
Radnik 4 - Ma Milisave, ne treba njoj Supermen, nego Bananamen!
Ekipa u glas - Hahaaa!! Dobar, dobar!!...
Zvonjava telefona dok je na vibraciji.
-I onda ona meni kaze da bi možda htela, samo ako...
-Ček'! Izvini što te prekidam, prdi mi telefon.
Kec na pismenom.
Ćale: Šta si dobio na pismenom?
Ti: Nije još pregledala.
Три објекта од којих беже осигуравајућа друштва.
Како се које срање догоди, Мек полупају, амбасаду спале, а трафику опустоше.
Kulturno uzdizanje pred moralno srozavanje koje će nastupiti još iste večeri.
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
Obavezni predmet na medicinskom fakultetu.
Kukavica i vanserijski paranoik.
Ujutru kada otvori oči, prvo doživi napad paranoje, pa tek onda pali cigaru i pije kafu.
U svemu vidi opasnost po sebe i svoj život.
Ulicu prelazi isključivo na semaforu, jer pešački nije dovoljno bezbedan. Na Adi se kupa isključivo u ogradjenom prostoru i odmah ispred spasioca. Izlazi samo po šah klubovima i udruženjima penzionera i ako ima jedva 30 godina, jer na takvim mestima niko, nikad nije izrešetan.
Kada ga zovete na ulici, prvo pogleda krajičkom oka ko njega to doziva, pa se tek onda odazove, ako se uverio da niste egzekutor koji potvrdjuje indetitet svoje žrtve.
Paranoja i strah idu dotle, da navlači gumene rukavice i obuva gumene čizme, kada radi oko utičnice za fiksni telefon, da ga slučajno ne bi ubila struja.
Sinonim za: usamljenog, zaboravljenog, pobedjenog i prevazidjenog čoveka.
Nekada prvak u svojoj delatnosti, sada samac u ćošku koji se druži samo sa paučinom. Iako rentabilniji, sigurniji i pomalo romantičan, nema više nijedne ruke da ga greje. Sve manje priča, zaboravljen i prevazidjen. Pobedjen. Sete ga se samo kad njegov moderniji suparnik zakaže(mobilni), a to se u poslednje vreme, na njegovu veliku žalost, sve redje dešava. Najgore do svega je i to da njegovu infrastrukturu koristi najveći neprijatelj onih koje je najviše voleo(internet, ljudi). Isti ti koji sada šuruju sa djavolom sete se ovog starog momka samo kad se nešto pokvari ili se neka žičica otkači te su sprečeni da nastave da igraju vilino kolo u koje su se uhvatili.
"Kako život?"
"Ko fiksni telefon."
"Ne očajavaj, uvek se nadje neki abatel."
"E sad si me utešio..."
Omiljeno pitanje starijih članova šire i uže familije pre njihovog svečanog predstavljanja kada zovu telefonom. Prethodi mu arsenal pitanja i odgovora za čije vreme može viza da se izvadi.
M: Aaalooo dobro veče!
J: Dobro veče.
M: Kako ste? Jeste zdravo?
J: Dobro smo. Zdravi smo.
M: Ima li zime?
J: Ima
M: Kako si ti sine?
J: Dobro je.
M: Je' slušaju matori?
J: Slušaju.
M: Ima li kak'a devojkara?
J: Ima.
M: Jel znaš ko je na telefonu?
J: Ne'am pojma!
M: Ovde deda Mića iz Obrenovca jel se sećaš ti mene?
J: Ne mogu da se setim.
M: Kako bre ne znaš ja sam jednom kad si ti bio mali dolazio, uzim'o mistriju od tvog dede! DEDA MIĆA iz Obrenovca BRE!
J: Ne znam stvarno.
M: Pa sa kim ja razgovaram?
J: Sa Jovanom Ilićem.
M:...
J: Alo!?
M: Ja sam izgleda pogrešio.tu tu tu
J: Idi deda u tri lepe pizde materine prođe mi poluvreme dok se ti identifikuješ!
Uređaj koji nikako ne trebate poneti sa sobom, ukoliko idete u birtiju da se uništite od alkohola, pogotovo ako ste pre nekoliko dana prekinuli sa devojkom, ili vam se neka jednostavno sviđa. Dok alkohol udara u glavu i srce, a vama se ruke tresu od hektolitara piva, dolazi do stanja u kojem je moguće poslati razne neprimerene poruke osobama do kojih vam je stalo, a majku mu, uvek to nekako bude neke od gore navedenih kategorija. Ako vam se to desi, računajte da ste izgubili pristup za sva vremena kod dotičnih.
Ukoliko ne želite poslušati gore opisani prijateljski savet i ipak ponesete mobilni, zamolite prijatelje da vam ga oni drže kod sebe, ili da vas makar proveravaju šta radite, kad god ga uzmete u ruke.
Osnovni pojavni oblici ljudi na internetu.
- Ej, ćao, jesi pored kompa?
- Jesam.
- Kako me vidiš, kao zeleni kružić ili telefon?
- Vidim te u totalitetu tvog humaniteta, kao ljudsko biće sa svim ljudskim vrlima i manama, osobu koju ne treba uzimati zdravo za gotovo, personu koja se mora poštovati i razumeti. Koja me trenutno veoma smara glupostima. Ajd ćao!
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.