
Hijerarhija u bračnoj zajednici muža papučara i žene koja drži vlast u svojim rukama.
-Zoki, samo da ti kažem, uskoro će nas biti troje.
-Trudna si dušo, rodićeš mi sina?!
-Moja mama prelazi da živi kod nas budalo!
-ŠKK!
To je ono kada su Čkalja i Pavle Vuisić od sebe stvorili najbolje filmske drugare Srpske kinemtografije( i to toliko dobro, da u Srbiji i dan danas postoji "kao Paja i Jare" kult i kodeks) bez obzira što se u ril lajf-u nisu uopšte mirisali.
Dragana, imam novosti.. Danas sam dao otkaz.
IJU!!! CRNI MILE!!! PA zašto???
Ma znaš i sama sa kakvim idiotima tamo obitavam... Onaj Dragan... Bre, samo nešto kenja, prenosi mi negativnu energiju... Ni kafu ne mož popiti snjim... Samo me dekoncentriše svojom negativnošću...
ALI MILE!!! IMAŠ 100.000 dindzi platu!! to je prosečnih 7 u SVRBIJI!!!! Zarađuješ tom jednom JEBENOM platom više nego tvoj otac za života!!! Imaš idealne uslove, radiš u klimatizovanoj prostoriji, urednoj, imaš JEBENI MEK na uglačanom radnom stolu!!! Koje će ti kurac DRAGAN?? jebo te on u čmar da te jebo!!!
Ah draga, ti to ne možeš da shvatiš... Ja sam profesionalac... Meni trebaju savršeni uslovi za rad.
Lako je okarakterisati nekoga da nije normalan. Dovoljno je samo za nijansu da odstupa od važećih protokola i normi ponašanja uštogljenih kreatura sa nabijenom drškom od metle u bulju. Šta se iza toga krije jednako je podnožju ledenog brega zaronjenog u okean.
A: Vidi, vidi Ludi Mićo prolazi. Koji je to manijak, čujem da je lik lud sto posto, bio u ludari.
B: Tja, to se samo čini da je lud, a lik je zdrav ko dren i pametniji od mene i tebe zajedno. Zapao u neke dugove, neki porez prema državi, klinci na faksu, sto muka imao. I skine se jedno jutro go, protrči tako kroz selo, nudio kurcem okolne dežurne babe. One ga prijave, odležao lik u bolnici mesec dana pa dobio invalidsku penziju, a svi dugovi prema državi o-t-p-i-s-a-n-i. Sad drka kurac, ide svaki drugi dan na pecanje, jebe mu se. Pa ti vidi sad ko je lud, on ili mi što pijemo ovo pivo na veresiju...
Kažeš iz zajebancije ćaletu kada ti prigovara zbog nečega.
Ćale: Alo magarčino, skidaj te noge sa stola!
Sin: Ovo je moja očevina. Idi na svoju, pa određuj pravila.
Ćale: Ma, kad ti zviznem jednu očinsku biće tebi moja očevina. Skidaj noge odatle!
Sin: Evo, evo. Zezam se. Što si nervozan.
Čovek koji je majstor svog zanata. Za razliku od ljudi koji od malena uče i trude se da budu dobri u nečemu, on je još u materici svoje majke izučavao ono u čemu će biti najbolji.
Na kraju je rođen da bi mu se drugi divili.
- Dobro svira ovaj crnja ovu gitaru.
- Ih, normalno kad je rođen sa gitarom.
- Ene, ene, sa zubima jebem ga ludog.
-----------------------------------------------------------------
- Uroš sinoć na žurci cepi na brzaka litar vinjaka, samo sam ga gledao kad će da umre, ali ništa jebemti sunce, kao da je vodu pio.
- Pa kurac brale, on ti je sa flašom rođen.
Sankanje je disciplina koja donosi radost..što deci..što onima malo starijima...
Zabavna je , ali je uslovljena dovoljnom količinom kvalitetnog snega i podnošljivim minusom
ALI !!!
da biste nekoga "nasankali" ili bili "nasankani"... nisu potrebni ni zima, ni sneg(već dobar povod..u vidu "duga" ...mislim na šalu, a ne na ozbiljnu prevaru, zaveru ) a vi ćete, zavisno od temeperamenta..već dokačiti jednu od temperaturnih krajnosti
Stanje teške depresije, otupelosti ili ravnodušnosti nastalo usled lenjosti da se ozbiljno pristupi pripremanju ispita, što dovodi do iznalaženja različitih opravdanja koje bi trebalo da umire tvoju trulu savest. Čudno je što se javlja u vreme kada ti je ostalo samo nekoliko ispita do kraja i kada si većinu sranja već pregrmeo. Ukoliko ne dođe do iznenadnog povratka radnih navika, jedini lek je alkohol, pomoću kog ti polazi za rukom da ravnodušnost uzdigneš na viši nivo.
''Predisponirani su vertikalnim pukotinama, koje određuju oblik ulaza. Ako je pećinski ulaz predisponiran samo jednom dijaklazom onda ima oblik trougla izduženog uz gornji deo pukotine...'' - Ma koji kurac, nemam ja više živce za ovo, kog đavola završavam faks kad ću posle godinama da visim na birou!!! Zvaću ja lepo Saleta i Šomija da odemo na neko pivo i aj' u kurac!
To je kada na lift umesto nosivosti napisu tvoje ime
Prevedeno sa studentskog srpskog, značila bi: "Profesore, da li mogu da pokušam da se nalupam za šesticu?".
Rečenica kojom smo u najavi žigosani.
Ali ne, ti si pametan. Imaš opšte obrazovanje (čitao si kao klinac 1000 zašto, 1000 zato) i čuo si od sedog Radeta iz čitaonice da se kod tog profe polaže i sa loše naučenom skriptom.
Ulaziš u kabinet spreman da pocepaš ispit kao litar Step soka u avgustu!.
U tebi se ne odaziva đavolčić koji bi da šapne da ćeš bre izvesti magiju iz Kabale, nego položiti. Cepaš papir iz sveske, mudro se mrštiš; obrve se spajaju i izgledaš kao Suzan Bojl.
Vadiš cedulju, samopouzdanje ne jenjava; prosipaš mudrost na koncept kao Roko Sifredi semenu tečnost u staru kuju koja nema da plati za opravku cevi u kupatilu.
Onda te prozove...i terarijum tvog uma puca, te insekti krivice sada beže na svakoga. Pa nisi ti valjda kriv šospao?
....
-Dončić, neka uđe! Ajde, kolega, sedite, dajte mi cedulju..."Mikroekonomija i institucije".
Krenite, molim..
-Izvinite profesore, jel mogu ja svojim rečima to?
-Pa nisam ja udario monopol na svoju terminologiju, haha. Slobodno!
-A? (tupava faca)
-...Ovaj, kolega krenite vi, krenite, svakako da možete!
-Pa ovako...mikro je od grčke reči μικρο što znači malo, Plotin u Enejadama koristi i za nešto što je duhom nezrelo. Mikroekonomija, to znači kao ekonomija u malom. U plotinovskom smislu te reči.
E sad, institucije...pa postoji dosta institucija, imamo državne institucije, instituciju braka...
-Kolega, da probate vi ipak u septembru, sigurno ćete tada moći bolje? (sažaljiv osmejak)
............
(izlaziš iz kabineta, hiljadu ljudi oko tebe)
-Kako pita?! Šta kaže?! Jel' te pustio??!
-E znači da ne verujete koja debilčina! Traži sve napamet iz njegove knjige da se zna, odmah te zaustavlja ako ne koristiš one njegove usrane termine! Ja izvukao pitanje "Mikroekonomija i institucije" koje sam do jaja znao, a on mene pita o udaranju monopola, znači katastrofa je, mamu mu jebem pokvarenu, to namerno rade da što više ispita za septembar ostavimo!!!
Nastao u surovim uslovima naglih promena vremena krajem meseca oktobra, opijen isparenjima iz postrojenja TE, agresivan i nervozan jer je tu kad mu vreme nije. Pametniji, izdržljiviji i lukaviji od svoje kilave letnje braće, zuji kada bombarder i leti kao Crveni Baron lično. Ni slučajno ne sleće na beli zid nego skoro isključivo na tamne delove nameštaja. Fokusiran na svoj primarni zadatak (zajebavanje naivčine koja bi da prespava u toj sobi), strpljivo čeka prvi, najslađi san da dejstvuje i taj obrazac ponavlja do jutra kada mu se misteriozno gubi trag. Neuhvatljiv i neuništiv, jedini lek je da budete strpljivi i sačekate novembar, jer ko je ikada čuo za novembarskog komarca psihopatu?
vi – (tek zaspali)
on – zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz…..
vi – Ijao, jebem ti život i sve… valjda će da ode …
on – zzzzzzZZZZZZZ… (pravi luping od vašeg uha do nosa)
vi – (mahnito mlataranje rukom)
on – …………
(sve ovo 3x…)
vi – (paljenje svetla. Pola sata gledate svaki cm sobe i ne vidite ništa. Čekate još pola sata i vidite siluetu kod glave, ali niste dovoljno brzi. Pokušavate da dremate, ali vam je psiha već otišla u tri lepe i od spavanja nema ništa…)
on – zlurado se smeje dok čeka da ponovo zaspite i zuji po melodiji imperijalnog marša…
Potegnuti veliku količinu alkohola i dozvoliti da isti upravlja svim pshimotornim kontrolama u telu domaćina.
A: Di je moja gitara, ne mogu da je nađem?
B: Koja gitara bre, pa ti ne sviraš?
A: Počinje da šora kroz pantalone.
B: Alo Diogene šta radiš to??
C: Pusti ga, vidiš da je potegao saug...
A: Ja sam lepo tražio svoju karu da uriniram kao čovek, ali sad je kasno i osećam se vrlo prijatno i toplo.
Ako ne jedan od najlepših ili najčešćih, onda definitivno jedan od najspecifičnijih običaja u šarenolikom i svakako maštovitom folkloru naroda srpskog. Hronični ritual varirajućih razmera koji pre ili kasnije „zadesi“ maltene svaku familiju, porodicu ili krug prijatelja, bez obzira na brojčanost i „teritorijalnu rasprostranjenost“ istih. Što bi rekao moj diler, Mahmud: „događaj koji se dugo planira, ali ne tim povodom“.
Elem, što zbog ratova, što zbog seoba, što opet zbog kojekakvih ratova, tek - Istorija je tako htela da kategorija PORODICE na ovim prostorima apgrejduje ( čitaj: „degradira“ ) u jedan pojam poprilično širokih razmera sagledavanja, kako u figurativnom, tako i u onom bukvalnom smislu. Onda se početkom 20-og veka pojavio i termin „ekonomska kriza“ i celu stvar, razume se, još dodatno skenjao. S tim u vezi a u potrazi za boljim životom ili čak najobičnijom korom hleba, naši ljudi su se zadesili i u najudaljenijim kutovima ove naše plave planete, ostavljajući iza sebe svoju otadžbinu, prijatelje, rodni grad, kuću, i u istoj babu, dedu, majku, oca – između ostalih. Neki su dogurali dalje, neki bliže, a neki su, bogami, „uspevali“ samo granicu ( il‘ dve ) da pređu i tu i ostanu, živeći k’o kojekakvi, nedobog, „neuspeli pokušaji imigranata“, prezreni od svojih domaćina i, uostalom, sebe samih.
Bilo kako bilo, i naročito glup čovek bi lako shvatio da se u svemu ovome najverovatnije i krije glavni razlog praktikovanja i, uopšte, POSTOJANJA tragi(komi)čne pojave iz naslova ( a koji je moj lerdi tako lucidno sažeo ) : realna i najčešće u kilometrima izražena UDALJENOST članova gorepomenutih socijalnih grupacija jednih od drugih, koja vremenom metamorfozira u udaljenost emotivne vrste, za koju, s druge strane, ne postoji dovoljno velika merna jedinica u paleti istih ( doduše, on ili ona to ne bi rekli u baš toliko reči; prim.prev.)
Želja je, razume se, itekako prisutna; velika, ogromna, nepodeljena, nezadrživa, neizdrživa, i – narafski – i više nego LAŽNA. Ponekad se okrene i neki telefon, obavi strastveni i neretko višeminutni razgovor u kojem se i po nekoliko puta izrazi potreba sa skorim viđanjem, okupljanjem, darivanjem međusobne novorođenčadi, zajedničkim pravljenjem torte/roštilja, vraćanjem onog starog, triput zaboravljenog duga/ašova/rezervnog točka/pičke materine...Oni nešto bezobraznije prirode usude se čak i da razdrmaju već vekovima „tradicionalno lenju omladinu“, ne bi li preko „tija nji’ovi fejsbuci i ostali kurci“ sa svojim generacijski, i isključivo „generacijski“, bliskim rođacima/kumovima/osobama s preke strane što efikasnije i - zašto da ne? - što JEFTINIJE organizovali skori radosni događaj. Naposletku se, „nažalost“, uvek nešto ispreči a razlozi variraju od prezauzetosti/zaposlenosti, gadnog šefa i bola u rendom delu tela ( da, dobro ste pretpostavili u „kom“ ) do kuće koja prokišnjava, pokvarenog auta i (pre)skupe karte za autobus, avion ili jebenu podmornicu.
Al‘ gle’te kurca...Kao što se kad Erik pojede bananu dešava neverovatna promena, tako se za 180 stepeni okrene i gorepomenuta situacija...kada neko umre. Da l‘ zbog straha od Svevišnjeg ili sopstvene savesti, tek - gotovo momentalno prestaju svi telesni i ostali bolovi, meteorološke prilike postaju k’o one u prokletoj Sahari, auto dobije jebena krila, karta se kupi za pola sata, a navodno se i šef otera u tri pičke materine. Na veliku radost pokojnika, svakako...
- Mom, why did we have to come here?! I don't like these people...
- Somebody died, son, that's why...
- Šta kaže mali Dejvid, sine?
- Kaže da mu se jako dopada sarma i da bi hteo još, mama...
- Pa, što odma' ne reče, pobogu! Saće baba Jelisaveta da sipa svom unuku još tri komada, k'o pravom Srbinu!
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- Dragane, skini te noge sa stola, bre, ljudi samo što ti nisu ušli u kuću!
- A i to me baš zabole, znaš! Nisu bili na našem venčanju, ni na jednom od tri krštenja naše dece a propustili su i svadbu jednog od njih. K'o da je Keln na Marsu, majkumu! I sad su došli samo zato što mi je umrla majk... :ding-dong: Joj, evo ih, ajd' ti brzo obriši ovaj sto a ja idem da presložim pečenje! Gde su sad ta deca kad ti trebaju...
Fenomen kad fudbaler koji ceo zivot juri za loptom sutne penal i omasi ceo gol (koji je inace dugacak sedam metara i visok preko dva).Sto rekao onaj: "Da sam toliko trenirao ja bi do sad cetri noge im'o!"
Slicna situacija je i sa kosarkasima,car visok dva metra skace kao kengur a lopte izbacuje kao haubica,pa ipak za jednu tekmu omasi gomilcinu slobodnih bacanja.
znacenje: gore-dole - silazi dole; levo-desno - ili secem drvo
ZAPALICU JE je jedini tacan odgovor na pitanje : Sta ce biti s kucom???
Кажемо неком ко је непожељан за друштво, или га једноставно нема.
Ukoliko govorite o nekom coveku morate svom sagovorniku dati detaljno objasnjenje ko je on.Vrlo poznato opisivanje patentirano od strane baba koristi se u svim prilikama(u diskotekama, na ulici, u skoli, na poslu, na njivi)da bi se otkrio identitet zeljene osobe.
-(baba1)A koj je taj Dragan?
-(baba2)Kako bre ne znas pa li na Zarka iz poresku sto radi na salter sestricna ona direktorka u komunalno pa njen vanbracni sincic sto ostade bez drugu babu Stojanku i njegova tetka Gordana sto su isli u austriju prosle godine,e sad ta tetka imase ljubavnika sa onaj kombi sto terase kurve preko granicu pa komsija na njega!setili se ko je?
-(baba1)A taj li je,pa sto ne kazes lepo na Milunku muz pa odma da se setim!
da cool nije izgubilo ono prvobitno pozitivno znacenje imam par primera.. :)
a nije uvek za samo jedno znacenje...
- ma odlican kul programcic
- mali trscani tikki bar ..bas kul mesto
- ma jok bre slobodno je pitaj ako ti treba , riba je kul
- nema problema ili "ma kul bre"
- uuuu prosao mi inter ...kul ili ti do jaja
- ma ok radi sta oces i ne obracaj mi se vise... (ok kul, radi kako 'oces)
...itd itd
cudno je to sto da bi nesto bilo kul nije cak ni potrebno da bude kul, ali zbog totalno neke druge stvari to postaje kul iz nekog aspekta, trenutka, raspolozenja, potrebe, sto u sledecm trenutku moze da se promeni ... cudno ..
Muka je to kada se ovce izgube. Čobani mladi, đeca takoreći, po čobanskim igrama udare i na ovce često zaborave. A ovce ko ovce, lako skrenu za livadom gdje je trava zelenija ili odu na potok gdje je voda hladnija. Vrleti su to, lavirinti pravi, u potrazi za ovcama čoban lako i zaglavi. I traži, i traži, gore, dolje, i zove i osluškuje i često tako do samoga mraka. Nekada ih nađe prije, nekada kasnije. Ali, doma bez ovaca ne smije.
- Daj da još ovu usisnu korpu povežemo pa ćemo na ručak. Spuštaćemo pumpu poslije, može?
- Bolje da prvo ručamo, vidi koliko je sati, ručao je i onaj što je ovce izgubio. Odmorimo pola sata, sve ćemo danas završiti?
- Može. Ženo, postavljaj trpezu!
Ironično pitanje, idealno da se uputi nekom od sve brojnijih zaluđenika u teorije reinkarnacije, seljenje duša, multiživotne karme i druga slična učenja koja, kroz tlapnje o prošlim i budućim životima, služe da popune ambis ispraznosti sadašnjeg.
Mamu vam bre onu trećeočnu jebem, kako bre svi bili faraoni u prošlim životima... Nigde ni jednog roba, od onih što složiše ceo onaj kamenjar, da opet oživi.
-----------------------------------------------------------------------------------------
- Srećo, trebaju mi parice, upisala sam se na divnu ezoteričnu radionicu „Tranzicija duše“ u „Braći Stamenković“... Tamo tragamo, na fonu primalnog krika, za ranijim inkarnacijama...
- A kol'ko košta to inkasiiranje u Stamenkoviću?
- Sitnica jubavi, tri 'iljade po seansi.
- Džabe... Jesi odlučila šta ćeš biti?
- Molim?
- Ništa dušo, uzmi pare, eno ih u onoj vazi ispod kandila. I lepo se provedi Kleopatrice!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.