
Odgovor na kritike ljubavnog partnera.
On: Vidi kako si se udebljala, što ne skineš te kilograme?
Ona: Bar sam za tebe premija.
-----------------------------------------------------------------
Ona: Opet si pio. Pogledaj se na šta ličiš.
On: Bar sam za tebe premija.
Rečenica kojom nesigurnu osobu totalno ubedimo u ono što pričamo.
Opusti se. Ne razmišljaj. Sve je sređeno. Uživaj.
- Našao sam ti auto, neki lik iz okoline Obrenovca prodaje, znači prva liga, malo prešao. Tvrdim da je u dobrom stanju, a i poslužiće ti jer znam da voliš da priđeš što bliže reci kad ideš na pecanje.
- Čekaj bre, tvoj kum je beše odatle? Taj auto je bio poplavljen ili šta, otkud to da ga baš sad prodaje? Nemoj da mi uvališ nešto, još uvek pamtim kad si prevario ludog Mileta za onog Golfa. Ne treba meni čamac...
- Ej, prijatelju, jel slušaš ti mene, tad je bila kriza, a i Mile je loš čovek, ti si mi kao brat, znaš da te ne bih prešao nikad, evo mogu glavu na panj da stavim.
- Ok, pošto?
Fino balansiranje između praznog obećanja i davanja lažne nade. Odgovor koji najčešće daje onaj koji voli da se predstavlja kao neko ko može da ti pomogne, pa te danima na sva usta provocira da ga prosto moliš za pomoć, ili uslugu, ali kada se konačno odlučiš da ga pitaš, shvataš da njegovo delovanje najčešće zavisi od neke više istance. Možda i ispadne nešto od toga, ali ne nadaj se previse.
- Ma ja sam ti tamo glavni. Menadžer, bre! Za sve se ja pitam…
- Pa super, hajde ti mene da tamo ubaciš u firmu, znaš da mi treba posao?
- Uf, pazi ovako, za to već moram da vidim sa direktorom. Mislim, ja odlučujem sve, veruj mi, ali ima procedura, možda smo probili budžet za ovu godinu. Hajde, videću šta mogu da učinim.
Najbizarnije od svih bizarnih pitanja u holivudskim filmova. Veoma napadno, a postavi ga svaki poznanik koji vam pokuca na vrata.
(Ričard Gir kuca na vrata, otvara Džulija Roberts u svilenom bade mantilu kajsija boje)
R:Ćao
Dž:Ćao. Otkud ti?
R:Nisam mogao da spavam. Mogu li da udjem? (May I come in?)
Dž: Brate, jesi ti lud ili šta, rekla sam ti već šestnaest puta da mi ne dolaziš u ovo doba. Vidiš da sam gola, ne mogu da snimam emo scene sa tobom trenutno, zarasla sam i imam kurije oko na palcu, oči mi ispadaju, još si mi samo ti falio sada. Čibe sad da te ne gledam, iš!
Umetnost pišanja koja omogućava muškarcu da uspešno obavi nuždu, a da ne "nakvasi" dasku.
Izlazim iz klonje po obavljenoj kraćoj nuždi, a keva koja se našla tu u prolazu kune:
- Jel' opet nisi podigao dasku od vece šolje, kuku meni?
- Ma nisam, kevo, znaš da se gadim da je pipnem.
- Ti se gadiš da je pipneš, a šta misliš kako je meni da je čistim za tobom i onim tvojim ocem, kad je svaki put zapišate!?
- Ma to se obrati ćalu. Ja to odradim k'o oni iz NBA, bez koske.
- More, daću ja tebi bez koske. Ne počnete li dizati dasku, PIŠAĆETE ČUČEĆI!
To je jos jedan od trgovačkih trikova ,koji se praktikuje u pojedinim tržnim centrima,kojima pokušavau da vas navuku,da robu kupujete baš kod njih.Glavni fazon je da velikim brojevima prikazu cenu bez pdv-a,a pravu cenu sa malim slovima.Iznenadjenje je na kasi....
"Milorade, vidi sto je jeftin ovaj prašak...samo 1000dindzi za 6 kila,a i ovaj toster...samo 2680 dinara....uzeću odmah dva da poklonimo jedan deci....."
"Gde trčiš kozo jedna,vidiš da su to cene bez pdv-a....."
Izraz koji ti stariji ponavljaju po 5 puta na dan iako se sami nikad toga nisu pridrzavali. Obicno oznacava mukotrpan rad za koji bukvalno dobijes samo "leba".
Unuk: dedo ja danas ne mogu u njivu nisam tu.
Deda: e sinko ti tako svaki dan neka ti, al samo da znas nema leba bez motike.
1.precutati ono sto bismo hteli reci (citaj:opsovati),ali smo se u poslednjoj sekundi setili lepog ponasanja,ili se samo pravimo fini pred odredjenom osobom koju zelimo impresionirati nasim poreklom iz Finske...
2."...ili cuti ili mudro zbori...",se cesto koristi kao izgovor za nedostatk informacija,pri cemu se obicno ostaje bez odredjenog dela ili celog teksta...
3.izgubiti puskice i ostalo oruzje i orudje za prepisivanje na testu...
4.biti nevidjeno "smoren" i ostati bez teksta pred ljudskom gluposcu (koja je neunistiva :P)...
5.ostali smo bez teksta...
Popularno pitanje iz doba kada smo bili deca. Obicno kada se igra neki sport, tipa izmedju dve vatre, fudbal, kosarka, dodje klinac sa strane i pita vas moze li da se ukljuci u igru, ali vi niste sigurni da li moze posto lopta nije vasa, jer pravila igre i igrace odredjuje onaj ko je doneo loptu.
Klinac 1: E, da li i ja mogu da igram sa vama kosarku?
Klinac 2: Ne znam, nije moja lopta, Markova je, pitaj njega...
Klinac 1: Marko, da li mogu i ja da igram kosarku sa vama?
Klinac 3: Ne moze, ima nas dovoljno...
Klinac 1: Ali vas je 10 na jednom kosu...
Klinac 3: Znam, nema vise mesta...
Jedna od rečenica koju smo mogli čuti svaki dan dok smo bili deca. Kada bi neko ispričao nešto šta je uradio ili šta je video odmah bih se našao neko da izgovori ovu čuvenu rečenicu da kaže da je on pre njega to uradio ili video da bi tim postupkom dokazao da je bolji po tome ili pametniji.
Pr. 1:
- A: E, da vidiš kakvog je psa dobio Milan.
- B: Video sam još pre tebe.
Pr. 2:
- A: Dobio sam danas peticu iz prirode i društva!
- B: Ja sam dobio još pre tebe.
Pr. 3:
- A: E, juče sam gledao onaj strašan film.
- B: Gledao sam još pre tebe.
kazemo kada na fin i duhovit način pokušavamo da saopštimo nekome da se ne slazemo sa njegovim izborom... najčesće on shvati ali ima i onih koji ostanu pri svome ...
drugarica: evo spremna sam za grad...
ja: u tome ćeš da ideš?
D: da... što? nešto nije u redu?
ja: ma ništa, ako tebe nije sramota da ideš tako što bi meni smetalo ...
D: ok onda... idemo ...
:(
je po definiciji kratka forma u kojoj se pronalazi nova logička veza među pojmovima koji nikada ranije nisu spojeni na taj način.
Da malo objasnim o čemu se radi.Vic bez veze se naprasno pojavio u legendarnoj emisiji TUP-TUP,verovatno kao unikatni proizvod uvrnutog mozga autora dotične emisije Milovana Ilića Minimaksa.Poenta je spojiti pojmove koji naizgled nemaju nikakvih dodirnih tačaka,ali da to na kraju izgleda tako normalno i jednostavno.
Minimaks možda jeste bio malo ljakse,ali je godinama imao najslušaniju radio emisiju.
Kom opanci-Tom i Džeri.
Da,da to je jedan od viceva bez veze.
Da li neko može da se seti još nekog?
Rečenica koja, u većini slučajeva, umesto da prethodi ulasku, dolazi neposredno nakon istog (čime prečesto izaziva neprijatne scene).
- Sine, mogu li da u... IJU, CRNI MILANE, ŠTA TO RADIŠ?!
- Nije, majko, to što misliš, pomagao sam mu da zaveže pertlu.
To je stanje stvari kad je neko toliko lenj da mu, na primer, moraš posut' put do wc-a pršutom da bi iš'o da sere.
"Ženo izem ti ja taj pos'o kad se tebi dole zapatila džungla. Pusti me da spavam!"
"A tako Sreto? A pre dva'es' godina kad smo se uzeli nisi znao da siđeš ko dete s' trešnje? Aaaaa ugasio ga je onaj tvoj sin bude li ti još jednom dao one sexi novine sa golopičićima!!!"
Lik koji je preživeo većinu poznatijih boljki, od upale grla, preko gripa, do nekog slabijeg oblika svinjskog gripa. Imun na sve bolesti.
Toliko je imun da mogu vakcine od njega da se prave.
- E eno ga Boba vakcina.
- Ko bre?
- Ma Boban bre, znaš onaj lik za koga smo skupljali pare da se operiše u srednjoj?
- Aha, aha, što vakcina?
- Pa bre, preležao sve poznatije boljke, uzmeš mu krvi, malo prečistiš da vidiš kako efikasna vakcina.
Ono što obično čujete kada vam neko uputi nemoguć zahtev, za koji i sam zna da ne možete da ispunite. Takvu osobu vaš neuspeh raduje možda i više nego da ste mu pomogli i sa neskrivenom pakošću izgovara ovu rečenicu.
- Matori, mnogo mi se sviđa ona tvoja drugarica. Baš je slatka. Je l' imam neke šanse?
- Ne verujem... Već je u dugoj vezi, maltene pred udaju.
- Joj, baš mi se sviđa... 'Ajde joj ti nekako ubaci u uvo da sam vrlo zainteresovan, pa možda i bude nešto.
- Dobro, probaću, al' se ne nadaj mnogo.
- E, šta bi sa drugaricom? Jesi me preporučio, a?
- Jesam, ispričao sam joj da si dečko na mestu i da ti se baš dopada, na šta je ona rekla da je jako polaskana, ali da nije zainteresovana.
- Eto... Ma, da... Znao sam ja da nema 'leba od tebe!
Vojvodina i Vojvodjani su poznati po svojoj naklonosti ka paprikašu u svim njegovim pojavnim oblicima, pa se tako i posle sahrana na daćama služi paprikaš, najčešće teleći. Kao pravo srpsko jelo, paprikaš je bolji što se veća količina sprema, tako da je paprikaš na daćama koji se kuva u ogromnim loncima uglavnom fantastično ukusan, jedino što uglavnom nemate apetita, što je sasvim normalno pošto se upravo prisustvovali ceremonijalnom ukopavanju nekog koga poznajete. E sad, u svakom vojvodjanskom selu postoji odredjen broj najčešće starijih osoba koje redom posećuju sve sahrane bez obzira jesu li imali nekakve odnose sa pokojnikom ili ne, oni jednostavno dodju da se najedu i napiju. Izraz je potekao iz vica, neverovatno crnog, vrlo moguće istinitog, i koristi se da se ukaže na sumnjiv kvalitet bilo kog paprikaša koji se u tom trenutku jede.
Daće posle sahrane, u vrhu sale žalost i uplakana lica, tišina prekinuta samo povremenim jecajima i zapomaganjem. U dnu sale žamor i graja, samo što se ne zapeva, i tu dva bakutanera razgovaraju izmedju zalogaja:
bakuta#1 - Fiiin je danas paprikaš,:srk::žvak žvak:, i meso je fino, sama krtina...
bakuta#2 - Jeste, jeste, :mljac mljac:, samo mi se čini da su ga malo preljutili, u utorak kod Save Perinog je meni bio puno bolji...
bakuta#1 - Da, nema paprikaša bez sina jedinca.
Žalopojka jedne protistutke na manjak posla tj. mušterija i njihovih alatki.
J : Oslabio pos'o a Žaklina?
Ž : Oslabio bogami. Po centimetru da naplaćujem ne bi izvukla za stan.
J : Bogami i drugo vreme. Sad se sve ove usluge mogu nać' i bez nas.
Naravno da se ne treba čuditi ovoj pojavi. U ostalom zašto baš devojka mora da bude ona druga strana kada je zaljubljenost u pitanju. Pa zar ne pratimo svetske trendove. Dan zaljubljenih mogu sasvim lepo da obeleže i zaljubljenici jedno u drugo i ako su oboje muškog ili ženskog pola. Samo nisam siguran u kojoj situaciji ko je tata a ko mama, ko je nežniji ili lepši pol?
Trenutak koji se najčešće dešava u američkim lejm komedijama, mada ume da se desi i u životu, samo sa manje smešnim posledicama nego na filmu.
Odlikuje ga to da baš tada pričaš nešto najgore moguće svom sagovorniku koji je jedan običan mutavko i nije te upozorio na opasnost koja dolazi s leđa. Ponekad te ne upozori zbog straha, ponekad zbog iznenadne pojave osobe koja ne bi trebalo da čuje to što pričaš, a ponekad to ne uradi namerno, da bi ti najeb'o k'o žuti.
- Brate šta ti je? Što si nervozan?
- Ma već dva sata pokušavam da dobijem nekog operatera u jebenom kol centru i samo čujem glas od one fukse raspale što nabraja koje sve funkcije imaš pritiskom na neki broj. Kako mi ona ide na kurac. Nabio bi je na ražanj i okretao je lagano sat vremena da se muči. Okrenem Telenor, ona. Okrenem za ADSL, ona. Zovem jebeni 95, opet se javi isti glas. Odlepio sam više. Naćiću je jednom i prerezaću joj grkljan. Šta je brate? Što si se ukipio tako?
- Pa to je keva od Neše Kostolomca.
- Dobro i?
- Ne zovu ga kostolomac bez razloga.
- OK. Nema veze, nije me čuo pa da me gledaš tako unezvereno.
- Moram da idem matori. Doneću ti pomorandže u sredu recimo, kada budu posete.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.