
Najviši oblik slatkoće koje su naše bake i deke dobijale nedeljno, dok su bili deca, odmah pored kocke šećera i kašike meda.
Ono što pomisliš kada se mamuran probudiš u nedelju popodne, i prisećaš se šta si sve radio prethodnu noć.
Jedini čovek koji može da krene u tri popodne "od kafane-do kafane", a da mu žena ne sere!
Sve popularnija sportska disciplina u Beogradu.
Upražnjavaju je osobe od 7 do 77 godina oba pola.
Posebna čar je u tome što gledati u patike (u daljem tekstu *gup*) možete bilo kad ili bilo gde:
kad udje 75+ osoba ili osoba sa detetom u bus a vama se baš sedi,kada Ciganin pušta muziku sa kasetofona u busu i puši,kad siluju devojku u Deligradskoj u 5 popodne (širi centar grada za ljude van Bg-a),kada Englez sat vremena umire na Terazijama,kada vidite štrajkače iz ko zna odakle koji nisu primili platu godinu dana,opet na Terazijama.
Motivi za bavljene ovim sportom variraju.Mogući podstreci ljudi su:
-bole ih kurac,u situaciji kada se nešto gadno ne dešava tebi direktno gup je sjajna opcija (dominantnan motiv)
-stanje duha poznato kao *biti pička*
-prevelika frka u glavi oko mogućeg pobednika Farme
Fanatici gup-a vole i druge sportove poput odlazaka na patrijarške sahrane recimo.
Potpuno beskorisna naprava ukoliko se nalazite, recimo, na severu Norveške. Posle dva dana nećete znati da li je 2 ujutro ili popodne.
To je kad te neko tuče, a ti kažeš "sad ću zvati mog velikog brata, on ima crni pojas, treći dan, pet popodne, pa ćeš da vidiš".
Kada imate najnadrkaniji muzički stub u komšiluku, pa "obrazujete" komšije nedeljom popodne muzičkim opusima grupa i vaskolikih estradnih umetnika na koje se trenutno primate.
Prošle nedelje, Kiza provalio Bitlse, pa puštao "Hej Džud" dvadeset dva puta za redom, dok nam svima uši nisu kolektivno prokrvarile.
Ove nedelje, Laza provalio dedinu šljivovicu, pa puštao izvornu mjuzu iz kraja njegovih predaka, dok ništa stakleno, počevši od prozora, nije preživelo u njegovom stanu.
Sledeće nedelje, u mojim odajama Vangelis i Džo Zavinul Sindikat k'o puška napeti čekaju novo industrijsko pojačalo za ozvučenje stadiona sa kapacitetom od preko 30 000 duša.
Jutarnji alarm koji nemozes da iskljucis ili odlozis, ima da odsvira svoje i izdudnja kroz polupijanu glavu cisto da upropasti lagano nedeljno prepodne.
Rečenica koja te zatekne nespremnog, izgovorena od strane devojke, paničarke, koju poznaješ taman toliko dugo da joj broj telefona još uvek ne znaš napamet. Niti njenu prirodnu boju kose.
Grom iz vedra neba!
Smak sveta! Kraj, ništa više neće biti kao pre.
A verovao si da su šanse da ti se ovako nešto desi, baš sada, jednake verovatnoći da je vetrenjača iz Servantesovog Don Kihota, zaista div.
- Halo?
- Ja sam bubili. Izvini što te zovem ovako kasno, ne špijuniram te više, svega mi. Znaš da te ne bih budila u ovo doba da nije nešto hitno.
- Ooo da, znam.
- Znaš, danas sam ceo dan nešto nervozna i preosetljiva. Tri puta sam zaplakala na „Oči boje duge“. Mamin ručak nisam mogla ni da pipnem, sve mi nešto muka bilo, a znaš koliko volim podvarak. I još na sve to, ceo dan na TLC-u puštaju neke emisije o bebama, kao da znaju. Bubili? Je l’ ti to hrčeš? Ladno hrčeš! Sram te bilo, svinjo bezosećajna! KASNI MI!
- Čččč...čekaj, stani. Kako kasni? Zašto kasni? Jesi li ti sigurna?
- Nego šta sam! Sve simptome trudnoće imam, nisi me slušao!
- Dooobro, polako. Samo bez panike!
- Ne paničim!!!
- Slušaj, jutro je pametnije od noći. Lezi lepo, spavaj, pa ćemo sutra ujutru da rešavamo to, m?
- Kako to misliš da rešavamo?! To? Beba je za tebe TO?! Hoćeš da abortiram, jel?! Kao znamo se mesec dana i te priče? Nema šanse! Rodiću ga!
- Halo, halo...Jelena?
Ok. Spustila mi je slušalicu. Nema veze. Bolje je tako...
I šta sad u pičku materinu? Jebote, imam 22 godine, još sam na faksu, moji me izdržavaju. Ma nema šanse, ne mogu da je oženim. Znamo se mesec dana. Nismo mi jedno za drugo. A nismo ni neki par, k’o kera i bandera smo. Ne znam ni kako joj se pudlica zove, koliko ispita ima do kraja, koje joj je boje kapija. Jebote, pa ja ne znam ništa o njoj! Smiri se, Nikola, smiri se. Pokušaj da odspavaš, tri sata je, ustaješ u pola sedam...
Čekaj, pa gde ćemo živeti? Kod mene nema mesta. Šta ako nosi trojke? Moraću da se zaposlim na građevini kod ćaleta. ĆALE! Jebote, ubiće me ćale! Dobro, pa i on je mene napravio sa 20. Znam, reći će: "To su bila druga vremena!". Kako da mu saopštim uopšte, ima slabo srce, neće izdržati. Juče mu se slošilo kod kuma Ranka na svadbi. Svadba! Sigurno će hteti veliku svadbu, pričala mi je da ima mnogo rodbine. Mrzim ta opštenarodna veselja! Ma ne, nećemo se uzimati. Priznaću dete i gotova priča. Plaćaću elimentaciju, nisam ja nikad bio skot. Viđaću ga vikendom. Pa da, vodiću ga i u vrtić ako treba, odlaziti po njega. Pa kad ga odvedem prvi put na pecanje, a on onako mali, jedva 5 godina, pa se kikoće pored vode. Vodiću ga i na upis u prvi razred, moj junak mali, veća torba od njega. Tačno ga vidim. Grli me na hodniku i gleda njegovim malim bečatim okicama i kaže: „Biću dobar, tata.“ TATA! Pa ja sam nečiji tata! Moram da zapalim pljugu, razbio sam san.
Dobro, moram reći mojima. Ljutiće se par dana, pa će ih proći. Kao i ono kad sam pao godinu i kad me murija uhapsila posle Derbija. Derbi! Jedva čekam da ga odvedem prvi put na stadion. Kupiću mu šal i duksić, biće pravi mali navijač. Junak tatin! A šta ako bude žensko? Šta onda? Nikada sebe nisam video kao oca devojčice. Mada, slatke su onako male, u haljinici i šnalicama u kosi. Biće lepa devojčica. Samo da ne povuče na mene velik nos. Biće bečata na mene, garant. Princeza tatina. Vrtirep mali, sa dugom crnom kosicom. Smaraće me da je vodim na balet i ritmičku gimnastiku, vodiće je taja njen. Učiću je od malih nogu šta je prava muzika. Izbaciću Pink iz memorisanih kanala. Ja ću joj izvaditi prvi mlečni zubić i staviti joj ga pod jastuk. Čitaću joj Andersenove bajke pred spavanje...
Nikola, o čemu to razmišljaš? Otišao si predaleko. Ništa to još nije sigurno. Nema veze, svanulo je, moram da odspavam makar ovih pola sata dok ne zazvoni alarm...
A šta ako mi zabrani da viđam dete? Ako se odseli u drugi grad? Ne daj Bože uda za nekog drugog?! Neki rmpalija da mi vaspitava dete! Nema šanse! Oženiću je, pa da. Nije ona toliko loša. Nije čak ni ružna. Ako izuzmemo klempave uši i krive noge. Dobro, i govornu manu. Al’ ima lep osmeh. I oči su joj lepe. Ima koji kilogram viška, ali nije to ništa. Pa eeej, nisam ni ja žgolja, fin smo par, onako kad stanemo jedno pored drugog. Nije čak ni ljubomorna. Preterano. Samo dva puta je pravila scene do sada. Ništa to nije. Čak je i palačinke pravila za moju ekipu kada smo se okupili da gledamo tekmu. A slatka je... To je to! Rešio sam! Provešću sa njom život! Rodiće mi malo voljeno biće. Imam plan. Saopštiću mojima ujutru, pa kud puklo, da puklo. Oni nam sigurno neće odmoći. Uselićemo se u babin stan, stanare ćemo otkazati od sledećeg meseca. Ja ću sam da ga okrečim. Mića će da mi uradi stolariju. Nebojšu ću zvati da mi sredi kupatilo. Duguje mi. Dečiju sobu ćemo da uredimo sami nas dvoje. Srušiću i onaj krivi zid, napraviću šank. Gajba će nam biti ko bombonica. FLEKICA! Tačno, Flekica joj se zove pudla. ŽENIM SE! Ako treba svadbu, dobiće i veliku svadbu! Moram sutra da javim ortacima. Ko ga jebe, jednom se živi! Biću prvi ćale u našem društvu. Jebote, ponosan sam na sebe. Tražiću da prisustvujem porođaju.
Alarm?! Kad pre? Toliko od spavanja. Nema veze, sredio sam svoj život. VOLIM JE! Savršena je! Zaprosiću je. Danas. Odmah! Moram da je pozovem!
- Halo, ljubavi. Jesam li te probudio? Nisam? Dobro je. Slušaj me. Sve sam isplanirao. Dolazim večeras do tebe. Što? Izlaziš sa drugaricama? Pa dobro, dolazim onda popodne, da se dogovorimo nešto. Otkud sad to? Što da ne dolazim? Boli te stomak? Nema veze, ovo ne može da čeka, rešio sam da te...aham, dobila si, pa dob...ŠTA?! DOBILA SI! Kako dobila?! Zašto dobila?! Jesi li sigurna?! Ne vičem! Noćas dobila? Kako možeš to da mi uradiš? Kako šta?! Pa jel znaš šta si mi sad uradila? Jel znaš?! Sve si mi snove srušila! Da, ti meni! Sinoć si mi rekla da ti kasni! Koliko?! Kasnilo ti je dva dana?! DVA DANA?! Eeej! Pa jesi li ti normalna?! NE VIČEM!!! Ja sam noćas već vodio decu u školu i na balet, a ti mi kažeš da ti je kasnilo samo dva dana?! Ti se bre igraš sa mojim osećanjima! Ne mogu da se smirim! Kako da se smirim?! Ne znam kad se vidimo. Zvaću te. Ajde.
I šta sad? Nemam više dete. Nema ni svadbe...ničeg više nema. Opet sam sam. Sa podočnjacima od neprospavane noći. Nema veze. Kad malo bolje razmislim...i nije bila neka riba.
Gigantski tuki. Gromada koja visi kao frišak komad kičmenjače u mesari. Ponosni vlasnici mesine moraju u teretanu tri puta nedeljno da bi mogli da drkaju.
- Ah pastuvčino moja, pričaj šta ćeš da mi radiš.
- Ti seksi kučketino, oskrnaviću ti guzu k'o muslimani jevrejsko groblje.
- Hoćeš li da mi svršiš po licu posle toga?
- Hoću, ali moraćeš da zažmuriš da ne bi oslepela.
- Oh kako si brižan. Hoćeš da ti popušim sad?
- Alo bre, je l' ćete vas dvoje da se jebete ili da tu izmišljate scenario ceo dan?! Ima još sedam scena da se snima posle ove! Dajte flaferku ovamo, ovome mesina još na pola koplja.
Jedini dan u godini kada možete da ustanete u šest popodne i da vam ćale, umesto standardnog gundjanja, servira prijatan osmeh za dobro "jutro".
Neverovatna snaga jednog koraka kada u 3 sata popodne na punoj raskrsnici zgazite na pešački prelaz i samim korakom zaustavite kompletan saobracaj.
Parfem prefinjene seoske dame,koja je zbog premalo vremena preskočila nedeljno tuširanje,i onako napucana i utegnuta krenula u osvajanje grada ovom aromatičnom mirisnom linijom pilećeg izmeta i ustajale slame.
Prilaziš divnoj djevojci u nekom klubu, ponavljaš dobro uvježbanu priču u sebi da bi na par metara udaljenosti od cilja osjetio nenadjebiv smrad životinjskih fekalija i ustajale slame.
Misliš u sebi da si opet pijan ugazio u neko govance i polako odustaješ od svoje namjere da priđeš princezi, te naručuješ duplu rakiju.
Nakon još jednog pića skupljaš hrabrost i odlučno koračaš do izabranice svoga srca, da bi te na pola puta presreo drug i potvrdio tvoje sumnje...
Nisi ugazio u govno, naletio si na Kokošel djevojku.
ono sto dolazi do nosa petkom popodne kada se vracate s posla u gradskom prevozu
P.S. nedelja je dan za kupanje onih koji stoje pored vas u busu
Zena koja je svojim glasom naterala sve ljude da mutiraju televizor i time bila prva u istoriji koja je legalizovala pornografiju u tri popodne...
Pored toga sto upotrebljava razne termine/Vujaklija joj je stivo pred spavanje/ u pogresnoj funkciji sklona je i davanju "kafanskih" izjava:
1."Pevam i za manji honorar jer mi je vazno da usavrsim svoj glas"
2."Mastam da vodim ljubav sa Klintonom u njegovom toplom kabinetu ili fotelji"
3."Dok jos nije bio u braku zaprosio me je ali sam ga odbila jer sam bila isuvise mlada. Danas je Seselj moj najvatreniji obozavalac"
koliko god nebitna bila utakmica, entuzijazam voditelja ce vas naterati da jos popodne provedete gledajuci shlj klubove. Vrhunac proseravanja televizija za sportske dogadjaje
(random golovi, snimak navijaca)......NORT SAUTIST , NOVAJLIJA TRECE KONFERENCIJE I NAJPRIJATNIJE IZNENADJENJE FA KUPA, U SUBOTU DOCEKUJE LANCERSTER. DOMACIMA JE OVO UTAKMICA OD NEVEROVATNOG ZNACAJA JER POBEDOM USPEVAJU DA ZADRZE SIGURNU SREDINU TABELE, DOK BI GOSTI EVETUALNIM REMIJEM USPELI DA SE PRIBLIZE VODECOJ DESETORCI NA SAMO 6 BODOVA RAZLIKE. GOSTI SU UPRAVO OSTALI BEZ MENADZERA KRISTOFERA RASTINSONA I VEOMA SU UZDRMANI, DOK DOMACIMA FALI 2 IGRACA KOJI SU SUSPENDOVANI. KAKO CE SE SNACI I JEDNI I DRUGI U OVIM NEZAVIDNIM SITUACIJAMA? BUDITE UZ _______ TELEBIZIJU I SAZNAJTE. SUBOTA, 13.11 14H EKSKLUZIVNO SAMO NA _______ TELEVIZIJI .. (jos malo golova i dranja navijaca)......
NORT SAUTIST - LANCERSTER !!!!!!!!!!!!
Forma surovog kažnjavanja svoga tela nepotrebnim vežbama koje uopste ne pomažu, a placas 3000 mesecno. Vise se isplati uraditi 3000 trbušnjaka i sklekova tri puta nedeljno.
Antonim Srbije i radnih navika u Srba. Dok se u ostalim državnim firmama ljudi dovijaju na razne načine kako bi što manje radili, u Kolubari se radi punom parom – nekada i po 48 sati na dan!
Muž mi radi u Kolubari, vidimo se jednom nedeljno a nekad i ređe ...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.