
Izraz kojim odvratna, matora babuskera, tera decu i ukida im zimske radosti klizanja na nekoj nizbrdici..
Легендарна реченица некрунисаонг краља уличних вицева, која се временом устоличила као убер готивна поштапалица. Унередио се, објесио се, купио Југа, прошо ко Тошић, дошла му ташта за викенд... суштински попушио фору.
-Торима дај неку кинту на зајам. Оћу дидем смалом на Ноћ вјештица. Треба ми за костим Супермена.
- Јел' то опет баба организује 50 година матуре, па идеш на Ноћ вјештица, а? Немој да бринеш, слободно се тако појави. Са том ирокезом на глави мош ладно проћ ко папагај капетана Куке.
- Дај мојне да си Робен. Јесмо буразери или нисмо. Вратим. Свега ми.
- На несрећу, јесмо. Кад се сјетим да сам молио маму да ми роди бату а не секу дође ми да сам себи стиснем шамарчину. И који дио, конкретно, ниси схватио? Недам и немам – немам и недам. Немој да ми манервишеш око телевизора. Макн се.
- А имаш за тета Сашку. Њој мош дават, а? Мислиш да не знам. Има да те одрукам Таји, ако ми не даш кинту, само тако. Шчуо!
- Је ли Мохиканац, јес извадио ону потврду да си редован студент?
- Јесам, шо!?
- Да ти успут овјеримо здравствену.
:ШЉАААС, ТУУП, ШЉАААС: ... Сад полети Бетмен!
Ео, сад ти неће требати кинта за костим. Појави се ко жртва физичког напада Ненада Чанка. Шчуо ти мене!? Опааа!
Обичне животне ситуацији које нам се дешавају сваки дан, али сваки пут имамо само по једну шансу да их искористимо.
Ја сам се заљубио! Погледај ону девојку, која хода ка нама, не застајкује и земљу не додирује!
-Сад је стартуј или никад!
Pandurski žargonski izraz, koji je ranije značio:"1000 dinara, molim!", a od 10.12.2009. :"5000 dinara, molim!"
Čvrst dokaz da imamo jači argument.
Maca pojela jezik?!!
Kad gostu umesto koka kole, ponudiš sok od sirupa!
Што не дође раније или после? Куд баш сад да наиђеш? Сад си наш'о то да радиш, зар ниси мог'о на време?
(Громогласни ударац се чује из купатила.)
Кева: Па шта радиш то!?
Ћале: Исп'о ми кључ! Поправљам бојлер...
Кева: Сад си наш'о! Таман сам заспала!
Реченица коју употребљава Звонко Богдан после строфе у некој песми, када би дебели тамбураш требало да опичи соло.
Дан се рађа, јутро руди,
Будите је нек ми суди,
Кажу зором грешни људи,
Одлазе у рај.
Ај' сад момци!
Komentar kojim pokušavaš da ugasiš ortakovu priču. Ne jako, u stilu nirvane, niti živo, u stilu Bodiroge, kad je gasio Entonija 2002. gde je stigo, ali svakako jedan pokušaj koji ide u simbiozi stanja dosade i želje da kažeš ortodoksom lažovu da ne sere. Nemaš želje da ga argumentuješ slično kao Vladika Nikolaj lažove i demone koji su vladali pedes godina glupim narodom, ali sasvim dovoljno da shvati da mu je priča jednako istinita onoj, kad Era Ojdanić loži gledaoce da je jebao manekenke po Australiji. Komentar prljaviji od Harisa, a tera lažova da pobesni ko Maks, a gluplji od Britni Spirs i Paris Hilton kad se pomnože sa deset.
Omiljena pitanja svakog unuka/unuke. Nekad zabavna, nekad iritantna, uvek smešna. Odgovor - uglavnom nepostoji.
- Sine, sad stalno po dnevniku pričaju o tom intrenetu, intratetu, kako već. A šta je to sine ? Znaš da je baba stara, pa ne zna, izlapela...
- Sine, a ta muzika hop-hop, to je sad popularno ? Jel to hop zato što se skakuće dok plešete ili igrate stiskavac ?
- Jeli sine, ovaj Veliki Brat, što svi gledaju, pričaju mi prijateljice. A u čijoj su oni to kući ? Jeli su to braća i sestre, neka velika familija ?
...
Ljubi baba čedo, kako on sve zna da objasni...
Ako ne jedan od najlepših ili najčešćih, onda definitivno jedan od najspecifičnijih običaja u šarenolikom i svakako maštovitom folkloru naroda srpskog. Hronični ritual varirajućih razmera koji pre ili kasnije „zadesi“ maltene svaku familiju, porodicu ili krug prijatelja, bez obzira na brojčanost i „teritorijalnu rasprostranjenost“ istih. Što bi rekao moj diler, Mahmud: „događaj koji se dugo planira, ali ne tim povodom“.
Elem, što zbog ratova, što zbog seoba, što opet zbog kojekakvih ratova, tek - Istorija je tako htela da kategorija PORODICE na ovim prostorima apgrejduje ( čitaj: „degradira“ ) u jedan pojam poprilično širokih razmera sagledavanja, kako u figurativnom, tako i u onom bukvalnom smislu. Onda se početkom 20-og veka pojavio i termin „ekonomska kriza“ i celu stvar, razume se, još dodatno skenjao. S tim u vezi a u potrazi za boljim životom ili čak najobičnijom korom hleba, naši ljudi su se zadesili i u najudaljenijim kutovima ove naše plave planete, ostavljajući iza sebe svoju otadžbinu, prijatelje, rodni grad, kuću, i u istoj babu, dedu, majku, oca – između ostalih. Neki su dogurali dalje, neki bliže, a neki su, bogami, „uspevali“ samo granicu ( il‘ dve ) da pređu i tu i ostanu, živeći k’o kojekakvi, nedobog, „neuspeli pokušaji imigranata“, prezreni od svojih domaćina i, uostalom, sebe samih.
Bilo kako bilo, i naročito glup čovek bi lako shvatio da se u svemu ovome najverovatnije i krije glavni razlog praktikovanja i, uopšte, POSTOJANJA tragi(komi)čne pojave iz naslova ( a koji je moj lerdi tako lucidno sažeo ) : realna i najčešće u kilometrima izražena UDALJENOST članova gorepomenutih socijalnih grupacija jednih od drugih, koja vremenom metamorfozira u udaljenost emotivne vrste, za koju, s druge strane, ne postoji dovoljno velika merna jedinica u paleti istih ( doduše, on ili ona to ne bi rekli u baš toliko reči; prim.prev.)
Želja je, razume se, itekako prisutna; velika, ogromna, nepodeljena, nezadrživa, neizdrživa, i – narafski – i više nego LAŽNA. Ponekad se okrene i neki telefon, obavi strastveni i neretko višeminutni razgovor u kojem se i po nekoliko puta izrazi potreba sa skorim viđanjem, okupljanjem, darivanjem međusobne novorođenčadi, zajedničkim pravljenjem torte/roštilja, vraćanjem onog starog, triput zaboravljenog duga/ašova/rezervnog točka/pičke materine...Oni nešto bezobraznije prirode usude se čak i da razdrmaju već vekovima „tradicionalno lenju omladinu“, ne bi li preko „tija nji’ovi fejsbuci i ostali kurci“ sa svojim generacijski, i isključivo „generacijski“, bliskim rođacima/kumovima/osobama s preke strane što efikasnije i - zašto da ne? - što JEFTINIJE organizovali skori radosni događaj. Naposletku se, „nažalost“, uvek nešto ispreči a razlozi variraju od prezauzetosti/zaposlenosti, gadnog šefa i bola u rendom delu tela ( da, dobro ste pretpostavili u „kom“ ) do kuće koja prokišnjava, pokvarenog auta i (pre)skupe karte za autobus, avion ili jebenu podmornicu.
Al‘ gle’te kurca...Kao što se kad Erik pojede bananu dešava neverovatna promena, tako se za 180 stepeni okrene i gorepomenuta situacija...kada neko umre. Da l‘ zbog straha od Svevišnjeg ili sopstvene savesti, tek - gotovo momentalno prestaju svi telesni i ostali bolovi, meteorološke prilike postaju k’o one u prokletoj Sahari, auto dobije jebena krila, karta se kupi za pola sata, a navodno se i šef otera u tri pičke materine. Na veliku radost pokojnika, svakako...
- Mom, why did we have to come here?! I don't like these people...
- Somebody died, son, that's why...
- Šta kaže mali Dejvid, sine?
- Kaže da mu se jako dopada sarma i da bi hteo još, mama...
- Pa, što odma' ne reče, pobogu! Saće baba Jelisaveta da sipa svom unuku još tri komada, k'o pravom Srbinu!
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- Dragane, skini te noge sa stola, bre, ljudi samo što ti nisu ušli u kuću!
- A i to me baš zabole, znaš! Nisu bili na našem venčanju, ni na jednom od tri krštenja naše dece a propustili su i svadbu jednog od njih. K'o da je Keln na Marsu, majkumu! I sad su došli samo zato što mi je umrla majk... :ding-dong: Joj, evo ih, ajd' ti brzo obriši ovaj sto a ja idem da presložim pečenje! Gde su sad ta deca kad ti trebaju...
Питање које ће вам поставити сваки компјутераш који тврди ће инсталирати игрицу ако му ви објашњавате поступак преко телефона. И никако не дозвољава да дођете код њега да не губите време, јер он то може сам! И не зна шта је клик.
- А оће ли сам да ми избаци да га је очитао или морам да уђем у Мај Компијутер???
- Јел си га убацио???
- Ево почео је да зуји...
- Чекај да видиш дал ће да ти избаци.
- Ево избацио је.
- Шта пише? Причај!!!
- Принт пикчрс, па испод опет витх ејсидиси.... па онда има океј и цанцел... Шта да стиснем???
- Стисни тај "Цанцел"!!!
- Да уђем у мај компијутер???
- Не брате уђи у мај документс! А да ја ипак дођем до тебе?
- Ево нашао сам. Има неке књиге у иконицама...
- Јао!!! Не може да се то инсталира онако како ти мислиш!
- Шта? Нема оно некст, некст, некст, океј и финиш???
- Брате, која је то игрица?
- Немам појма. Рача скино са нета.
- Јебо те Рача. Ево сада долазим.
- Ма могу ја то сам! Само ми ти кажи шта треба да стиснем и то је то.
- Слушај ме... Треба ти један супер ултра програм који ти немаш и ја ћу да то донесем на флешку. И НЕ КАЖЕ СЕ СТИСНЕМ НЕГО КЛИКНЕМ!!!!
- Добро брате немој да вичеш! Одкуд ја знам??
Način na koji jedan ozbiljan sportski fan proverava da li devojka ima dovoljno intelektualnog kapaciteta za dalju vezu.
Pitanje koje ti uputi ortak kada te vidi na ulici, da u jednoj ruci nosiš vino, a u drugoj ružu.
Prvi dan Nove godine, a ako i ne bude baš tako ima ih još 364 a svaki od njih je novi.
jaukvz
Pitanje koje u kartama uvek postavi isti igrac-onaj na koga je red da igra.
U teoriji je to nekad činilo odelo, a danas u praksi - treša.
Japanski naučnici su nam izmislili sve te lepe materijale u kojima sad možemo udobno da uživamo toliko da futuristi predvidjaju da će i voditelji TV Gnjavnika raditi uskoro u njegovom visočanstvu Treši .
A nekad, da bi videli u centru grada čoveka u treši, morali ste da odete do reke, i tu bi videli nekog gospodina kako odeven u treši vrti blinker, gricka šibicu i gleda plovak dok peca.
Izgovorite u situaciji kada nešto krene kako ne treba, a ne možete učiniti ništa po tom pitanju...
Kad se sa djevojkom boriš oko daljinskog, ti bi gledao ligu šampiona, a ona svoju seriju...
I nestane struje...
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.