Disciplina kojom se bave nepresušni izvori inspiracije - babe i dede.
Razlog zbog čega oni to rade, pretpostavljam, jeste slab sluh, a možda i ona čuvena "Što je babi milo, to joj se i snilo". Verovatno postoji i slučaj kada informaciju prerade i unakarade, samo da bi vas ubedili u nešto. Sve u svemu, epilog priče je uvek interesantan.
-U pojasu Gaze, povećane su tenzije, kako javlja Bibisi.
Baba: Mićo, jel čuješ, povećali nam penzije...samo mi nije jasna ova gaza, dal' će i to da nam dele u domu zdravlja?
-Građanin Srbije u proseku je zadužen oko petstotina eura, po proceni finansijskih stručnjaka. Ministar Ćirić kaže, nema mesta panici.
Deda: Si čula, kaže ovaj dobri Ćirić, daće nam svima po pe'sto evra, nije lopurda k'o onaj Dinkić i ostali, majku im jebem!
Unuka: Baba, daj mi jednu crvenu, idem do Ušća da kupim majicu, pa mi fali. 'Ajde ljubi te tvoja unukica, bila penzija!
Baba: Gde ćeš, tamo gde ovaj bode noževima? Da te puštim tamo, da te ubode taj manijak, joj šta sam dočekala!
Unuka: Ne baba, to je drugo mesto, tamo na livadi jednoj, ovo je zgrada, tržni centar, ima obezbeđenje i kamere, u krajnjem slučaju, podne je, ne može ništa da mi se desi!
Baba: Nemoj ti mene da lažeš, kao da ja ne znam, to je to Ušće, gde su drogiranti i taj koljač. Ne dam ti pare!
Lik bez kojeg ne moze da prođe nijedan srpski mafijaški film. Sinonim za strah i trepet. Ultramegagiga zajeban. Ako u filmu koji gledaš nema nikog sa nadimkom Švaba, to nije mafijaški film, ne daj da te lažu. Ako Nikola Kojo glumi u filmu, on radi za Švabu. Ako neko od likova iz filma u sred filma ode u Kanadu kod tetke i više se ne vrati, to znači da ga je Švaba roknuo i zaprijetio režiseru da to ne smije objaviti u filmu. Ako se film u kome se pojavljuje Švaba emituje na pinku, nema reklama za vrijeme filma. Švaba bogotac!
Do koske
Simke: I šta sad Mali?
Mali: Pa ništa, zezanje...
Simke: Mali... Recimo da skenjamo Kovača... Recimo, razumeš... Sutra će nas naći Švaba i izbušiće nas kao pse!
Rane
Pinki (naratorski): I Švaba je pomalo takav, manijak. Miran dečko, ali s njim nije bilo zajebancije.
:Švaba ubija nekog lika od batina:
Lik iz mase: Ubij ga bre! Ubij ga Švabo, ubij ga! Jebi mu mater Švabo!
:Švaba udara lika po glavi ciglom:
Pinki: Švabo, bre! :zaustavlja Švabu:
Gradski pacovi
:Švaba ulazi u lokal i sjeda za šank za kojim sjedi Zoka:
Zoka: O, pa gdje si Švabo brate, nema te k´o gaća u pornićima, haha!
Švaba: Ma, bio sam zauzet. Neki mamlaz mi se vrtio oko Dejane pa sam morao to da sredim.
Zoka: Ako brate, ako. A pazi šta piše u današnjim novinama: „31-godišnji P.T. pronadjen mrtav ispred opštine. U tijelu žrtve pronađeno mnoštvo kaktusovih iglica...“ Skontaj to brate, udarali ga kaktusom dok nije umro hahaha, boles´!
Švaba: Tako mu i treba. Niko ga nije tjerao da se mota oko moje žene.
Ćao, ja sam Pera. Živim sa majkom i naizgled sam običan muškarac. Običan u svakom pogledu, osim u jednoj stvari. Uzbuđuju me inteligente žene. Nije mi bitno da li je zgodna, slatka, ružna ili ne znam ni ja šta bitno je da je pametna. E sada to ne bi bilo ništa strašno da ja nemam jedan problem, a problem je u tome kako da priđem takvim ženama. Jer koliko god da me lože postoji jedna sitnica koja svakoj zapinje za oko i remeti taj magični trenutak u kom bi mogli biti jedno i spoznati pravu i istinsku strast i ljubav kakvu ja osjetim kada god vidim ženu takve vrste.
Nego da se ja malo vratim na početak ove moje opsesije i probam da vam objasnim kako je sve počelo. Rođen sam u selu nadomak velikog grada u normalnoj seoskoj porodici. Nismo bili pretjerano bogati ali nikada nije ni falilo. Otac je bio vojno lice i radio je u tom velikom gradu gdje na kraju dobio i stan pa smo se i mi preselili u taj urbani kokošinjac. Bilo je to na raspustu prije početka mog srednjoškolskog obrazovanja, pa sam to ljeto provodio u upoznavanju grada i otkrivanju čari koje nudi.
Još od malih nogu želja mi je bila da upišem dobru školu, završim fakultet i postanem neko i nešto, i eto me stojim u ulici velikog grada i gledam kako san polako ali sigurno postaje java. Upisao sam gimnaziju i ostatak ljeta proveo čitajući i spemajući podlogu za tu veliku školu jer kao što znate seoski učitelj ne uči kao gradski pa je valjalo popuniti rupe.
Napokon je počela i srednja škola, na startu sam se uklopio i put ka cilju je lagano krenuo. Svaka školska godina bila je sve bolja i bolja, stanje u kući idilično a završni razred čekam kao glavni favorit za učenika generacije. Favorit je opravdao svoju ulogu i gimnazijalski dani su gotovi vrijeme je da se sprema za fakultet i da se prolazi kroz cilj koji sam zacrtao još kao mali klinac sa sela.
Upravo te godine mijenja se sve i život me šamarčinom budi iz sna koji je trajao skoro pet godina. Planovi za fakultet se stavljaju u drugi plan, otac ne dozvoljava da sramotim njega i njegovo časno oficirsko ime te me šalje na služanje vojnog roka.
Nesretan ali bez želje da grizem ruku koja me hrani pristajem i lagano se spremam da postanem muškarac i zreo građanin društva. Fakultet može da sačeka dvije godine taman da odmorim od silnih knjiga. U kasarni dobijam lokaciju za služenje i u trusnom kamionu krećemo da učimo braniti našu domovinu.
Vojska kao vojska sve je isto kao što je ćale pričao, ne pomaže ni činjenica da je oficir jebu me kao i čobana koji se iksićima potpisao na ličnoj. Trpim i gutam sva iživljavanja i brojim dane do kraja nestrpljiv da se vratim u civilizaciju i nastavim tamo gde sam stao prije godinu dana.
Taman sam pomislio da je gotovo, preguraću još par dana i idem kući ali jebena sudbina opet pronašla način da se poigra sa mojim životom. Šalju nas u Bosnu, kažu da su nas za ovo spremali ali da nisu ni sanjali da će ovako brzo da se desi. Počinje jebeni rat i svoje školavanje nastavljam na prvim linijama fronta pucajući na dojučerašnje drugove, silujući dojučerašnje drugarice...
Jebi se sudbino nisi mogla bolje od ovoga, i dalje sam živ pregurao sam sva sranja.
I dalje volim obrazovanje iako sam izgubio sve šanse da završim fakultet. Stojim pored gimnazije u šinjelu pokojnoga oca i čekam da upoznam onu pravu. Zvonilo je za kraj nastave zauzimam poziciju u haustoru i čekam. Izlazi još jedna usamljena intelektualka. Srce mi ubrzano lupa i počinjem da gubim kontrolu, pada mi neki mrak na oči i više se ničeg ne sjećam.
Sutradan se budim u stanici. Komandir koji je inače kućni prijatelj pokojnog ćaleta a i kućni prijatelj keve otkako je ćale umro stoji i ponavlja mi priču koju slušam kada god se nađem ovde.
"Dođavola Pero zapamti da ti je ovo poslednji put da te vadim iz govana, sutra ćeš tako naletiti i na moju ćerku gade jedan bolesni. Goni mi se s' očiju dok se nisam predomislio!!!"
Gledam ga tupo bez namjere da mu kažem bilo šta, kada već zna da šta god mi urade ja ostajem isti. Nisam ja kriv što intelektualke idu u gimnaziju i što nemaju ni osamnaest godina. A nisu ni one krive da se razumijemo.
Jednostavno ljudi moji dragi ima nešto u inteligentim ženama što me strašno loži.
Mora da je neispunjen dječački san u pitanju, a možda sam samo još jedan manijak ko će ga više znati?
- Dobro veče Tijana.
- Dobro veće čika Pero.
- Kako je bilo u školi vidim gimnaziju si upisala.
- Ma čika Pero šta da vam kažem škola kao škola, ju čika Pero zašto mi to pokazujete?
Upomoooć!!!
Čika Pero znate da mi je otac komandir u policiji pustite meeeee....
Prigovor moje familije na svakog iz okruženja, na nekoga ko im ne odgovara. Ponekad dodaju sufiks jos od npr. Nove godine, ili promene zaplet pa kažu (najgorom mogućom ironijom) ,, Ma nije on pijan, on se poslednji put napio 1976, od tada samo doliva! ,,
Dolazi moja sestra sa novim momkom, svi fini prema njemu, smeju se, služe ga, a on se breca i ko mutav gleda okolo, ko da trazi nesto gratis... Jes malo lud, ali pijan nije.
Čim on ode, mama ko iz topa : ,, Alo bre, Nataša, šta će ti ovaj manijak, jesi li ti normalna, vidiš ti da ti taj nije trezan, makar od prošlog maja. Neću ja da ti ovde određujem, ali i sama vidiš da nije on potpuno čist! ,,
A na taj prigovor, nikada, ali baš nikada nemaš dostojnu repliku, da bi potukla sve sumnje.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
U selu, prolazi neki čiča, dedin stari prijatelj, naljbolji ortaci iz mladosti... Pita deda babu da ga pozovu na kafu, ratluk, ovo ono... A baba odmah: ,, Pa jesi li ti normalan, s kime se ti družiš, sve neki prostakluk! Vidiš da ti ovaj nije pijan, nego samo dosipa, ko zna od kada... Vidiš da se tetura po ulici, samo što ne posrne ovuda... Ajde kući, kuvam sarme, ako ih hoćeš do večeras, kreći!,,
Opet, odgovora nema.
Vrlina koja krasi najveće budale i nemače pojma. Odsustvo zdravog razuma i osećaja za logiku čak i na primarnim nivoima poput dva plus dva jednako je četri. Sinapsa vrišti u agoniji jer ne može da nađe ni jednu drugu sinapsu i ostvari konekciju, obično za posledicu ima fejspalm svedoka ovakve primene logike. Ponekad mi se čini da bi jedna kvalitetna vaspitna mogla da dovede u red ovakvog krelca ali onda shvatim da takvim ljudima nema pomoći. Nastaviće da guraju kocku u rupu za loptu ceo život.
Manijak silovatelj sadistički ubica poznatiji pod nadimkom Uništivač analnih otvora američkih tinejdžera je na slobodi i vreba preostala dva člana družine američkih tinejdžera koji su otišli u kućicu u šumi na vikend.
- Bili šta sada da radimo?
Kaže Stiv dok stoji između ulaza u mračni vlažni mračni pun raskomadanih leševa mračni podrum i sobe u kojoj je kabinet sa oružjem, ključevi od hamera koji ima šiljke na rol baru i milion dolara u akt tašni.
- Vidi Stivi mislim da je veoma jednostavno, uzmemo oružje, ključeve i lovu i odjebemo odavde što brže. Ionako su Barbara (sisata plavuša), Latvejn (kul crnja) i Džoni mrtvi (drugi igrač američkog fudbala, prvi je Stiv).
- Ali ne možemo tek tako da ih ostavimo Bili, šta ako su svi oni krici i zvuci motorne testere bili samo da nas zavaraju? Možda su još živi. Idemo u podrum da vidimo!
- Pajvane ja uzimam kola, oružje i pare i odoh. A ti samo hrabro mladi dečače, pošalji razglednicu kad stigneš.
Bili kreše hamera i planira kako će da kara sisatu kubanku dok Stivi ulazi u mračni vlažni mračni pun raskomadanih leševa mračni podrum.
Još jedna u nizu atrakcija koje možete videti na raznim manifestacijama širom Srbije, od sabora trubača u Guči preko karnevala u Vrnjačkoj Banji pa do Kupusijade u Mrčajevcima itd. Interesantna je stvar da se puno više devojaka odlučuje za ovo, one to objašnjavaju time da su one hrabrije od muškaraca po tom pitanju, dok muškarci to doživljavaju više kao neke prikrivene seksualne želje i fetiše tih devojaka, a i kao želju za slikanjem sa bliskim rođakom.
-Moram da ti pokažem jednu sliku sad iz Guče, šlogiraćeš se kad budeš video
-Opa, zmija, pa gde se nađe sa sestrom u Guči, vidi kakve ste mi lepe, a i ličite, nema šta…
-Ha, ha, ha, baš smešno, idiote jedan to je piton
-Nemoj da se vređaš, mislio sam na zmijsko telo koje i ti i ona imate, pardon on… A piton kažeš, kako si ga privatila svaka ti čast, evo, vidi se, palaca jezikom, uzbudio se, u tvojim rukama se proširio bar za metar, a obim mu postao duplo veći. A i tebi lepo, udarila si kez od uva do uva…
-I ja sam guska kad ovo pokazujem seksualnom manijaku, pa ti ne bi smeo ni da mu priđeš na 2 metra, ja sam za to još i platila…
-Ja seksualni manijak, a izvini molim te, ko se od nas dvoje slikao sa pitonom u rukama? I još si platila, pa to si mogla da uradiš ovde za džabe, i to bi mnogi tebi platili. Pa niti imam želju, niti ima potrebe da mu prilazim. A vidi cara kako te pritego i kako se obavio, e svaka mu čast, zna znanje. Gde mož’ da bude mirna ovakva guja u ženskim rukama
-Stoko jedna...
Zajednička parola sasvim običnih devojaka, kojom se trude da postanu nešto više nego što uistinu jesu i kol'ko-tol'ko budu zanimljivije mužijaku koji pokazuje početne znake zainteresovanosti. Suprotno težnjama, izjava kod muškaraca prouzrokuje akutno pojačavanje mudnog šišta, kao i naglo ubijanje želje za duženjem priče. Po neprecizno vođenoj statistici, oko 84,43% žena, prema sopstvenom uverenju i javnom izjašnjavanju svrstava sebe međ' komplikovane.
- Cope, zipa cušiku za šankom šo me snima i šapuće zdrugaricom.
- Brate, nisam siguran da je baš kvalitet. Naš kako u ovoj dimčini i polumraku sve izgledaju dobro, kad ono…
- Ma ko ga jebe. Radi me vodka gore, RedBull dole, skroz sam funkcionalan.
- Evo, kreće da bije i strob, sad nećeš skontati da l' je žnaru. Kreći!
.
.
.
- Mico, pogledaj kako te snima onaj frajer iz separea.
- Ma ne gleda mene, šta ti je.
- Gleda te, gleda. Eno, vidi.
- Jao! Kreće ovamo! Šta da mu kažem, da imam dečka?
- Ne, nemoj to, misliće da si drolja. Ali mu reci da si komplikovana. To uvek pali, duže ćete razgovarati, pa ćeš videti da li je neki seljak, ili ne daj Bože manijak.
- Jao, jao, evo ga.
- Idem ja do toaleta. Ne daj se, mačko, budi nepristupačna, oni se lože na to! Odoh.
.
.
.
- Ćao, ja sam Peca.
- Ćao, Milica.
- Šta želiš za piće, Milice?
- Jao, hvala, ali već pijem Kocu.
- Ako si slobodna, možeš sa drugaricom kod nas u separe.
- Jao, pa ne znam baš…
- Što, imaš dečka?
- Pa ja… znaš, ja sam ti komplikovana…
- Nosiš brus?
- Ummm. Ne nosim, što?
- Ma onda nemaš frke, već sam doktorirao komplikovane, a ispostavilo se da mi je, za razliku od ovih običnih riba, kod vas jedino komplikovano da otkopčam brus kad sam ovako podmazan.
Kada te citava familija budi na nedeljni rucak(12 h "ujutru",a spremanje istog je pocelo ranom zorom,seckanje svega sto je potrebno,lupanje mesa,paljenje aspiratora i sl...),a ti si se prethodne noci zapio,dosao kuci oko 6 h,malo blejao za kompom i kada su svi poustajali ti si legao da "spavas".
oko 8 h (mama): sec,sec,sec(sece nesto,udara po dascici kao manijak,kao da je pored kreveta) uz obavezan komentar,upucen smisljeno tako da i ti cujes : Ovo nase dete JOS spava???...(recimo da sam tek legla,DA JOS spavam!!!)
9 i 15 h (baba) : kah,kah,kah,kah,smrc....lupa vratima od kupatila,koja su inace pored tvoje sobe,uva nos kao da izduvava mozak napolje,imas utisak kao da je pred smrt koliko kaslje i smrca a ustvari samo privlaci paznju....
10 i 35 (cale) : OVO NASE DETE JOS SPAVA??? na sav glas,pojacao je televizor na max tako da i vidis sliku ispred ociju,ne moras da gledas,mama lupa varjacom o serpu,ne bi li te probudila,usput lupa meso (tuc,tuc,tuc...) jer je cale trazio pohovano....DA JOS SPAVAM!!!
11 i 59 h (cela familija) : ulaze u sobu da vide jel si ziv,jer je vec vreme za rucak a ti jos spavas,usli su kao neprimetno (a cujes ih,cak i pricaju) i nakon komentara NE MOZEMO DA VERUJEMO DA JOS SPAVA dizes glavu jer su te toliko iznervirali da moras da ustanes!
Sedas za sto i jedes supu preko k..ca.
Onaj ko ne ide gradskim prevozom na posao/školu/faks nema pojma kolika je prednost života blizu okretnice busa. Još ako imaš i markicu, vožnja GSP-om bude prava uživancija.
Autobus dođe za 2 minuta. Prazan, mesta koliko 'oćeš. Uđeš i dobro proceniš gde ćeš sedeti. Obrati pažnju na sledeće sitnice:
1. Nikako iznad točka, drmaće te k'o centrifuga (naročito preko ležećeg policajca).
2. Nikako na onoj strani gde "peče zvezda"!
3. Nikako na prvom sedištu pored bilo kojih vrata, jer će te neka bakuta ( ili deda, u svakom slučaju neki fosil...) podići već na sledećoj stanici.
4. Obavezno proveriti da li radi patent za otvaranje najbližeg prozora ( u slučaju da uđe neki klošar, cigani što imaju ˝vaške u glavu k'o pErinač", neki dripac što jede "deset u pola s lukom" ili gospa sa kantom kiselog kupusa ).
5. Pre nego što sedneš pogledaj ima li nekih zelepljenih žvaka ili okrzane iverice na ćošku sedišta da se ne pocepaš (ako si u onom starom busu, novi imaju plastična)
6. Sedi do prozora da ne moraš da se svaki put zarotiraš i skloniš noge da onaj ko je pored tebe siđe na stanici.
7. Stavi slušalice, pojačaj do daske i uživaj – kad te neko nešto pita, pravi se lud, čak i ako ga čuješ!
Nećete primetiti ni one ludake koji uđu u bus i psuju i svađaju se, pričaju o "Titi" i Draži, ni one što su se od tolike gužve nagnuli preko vas i drže se, ni vozača koji trubi, jebe majku onome što je izleteo iz sporedne ulice k'o manijak, babu koja kuka da je pre 3 dana operisala nogu, pa te moli da sedne na tvoje mesto... Samo zažmurite i uživajte u muzici i mestu koje ste sebi tako lepo izabrali...
Ako je tačna ona da rokenrol nije umro, već izvršio samoubistvo, onda je možda ostavio i testament, i to u vidu petominutnog sladunjavog spota.
Nekoliko meseci pre nego što će čitava država i sistem njenih vrednosti definitivno otići u pičku lepu materinu, gotovo svi značajni srpski rok muzičari su se našli u studiju 3K, kako bi snimili optimističnu novogodišnju čestitku, iako je do tada već valjda svakome iole mislećem biću postalo jasno da razloga za optimizam nema mnogo.
Enivej, da bi atmosfera bila što svetlija, kao dekor u spotu se pojavljuje predškolska dečurlija iz cele zemlje, a i šire, a koja će potom da odrasta uz turbo-folk i razne slične derivate.
Neki od učesnika koji bodu oči iz današnje perspektive:
Vampiri- glavni "bojz bend" svog vremena, kome su mnogi predviđali dugu i perspektivnu karijeru. Nije jasno šta im se desilo posle par godina, samo su nestali. Lično kontam da su su poskidali cvikere, zamenili odela nečim običnijim, pustili duge brade, otišli na neku planinu i jebu koze, pevajući "Ja volim slatku malu, ramalamalamaramalamadingdong!".
Voja Nedeljković- ako je ovaj čovek bio glavna personifikacija Trećeg kanala, onda se idealno pogodilo to što je sa nestankom dotičnog programa i sam nestao iz javnosti. Što verovatno i nije šteta, imajući u vidu da je verovatno njegov humor bio smešan samo njemu samom. Da ga Mićko iz drugarske kurtoazije povremeno ne zove u neke emisije, kontam da bi mu ime bilo spomenuto tek 2044. godine, kada jave da je umro.
Margita Stefanović Magi- prvu polovinu 90ih je progurala još kako-tako. A onda, kada su Milan Mladenović i još neki svi redom poumirali, povukla se i pretvorila svoj život u heroin, koji joj je na kraju i došao glave. Ako ništa, jedna je od dosta njih koji su izabrali taj put.
Neša Galija i Dejan Cukić- dva kralja antiharizme. Dok Neša nema šta naročito da žali, jer njegova grupa nikada nije ni svirala pravi rok, Dejan Cukić se pod naletom novih vremena povukao sa scene na TV, gde je vodio top-listu, a potom se sa TV-a preselio na književne večeri (sa оdgovarajućom tematikom, doduše), koje je zamoljen da napusti, jer je svojom energijom uspavao nekoliko prisutnih akademika.
Željko i Milica Mitrović ex Pašić- prosto ne znam da li da kažem "pizda vam najveća materina" ili da slegnem ramenima. Dakle, dva trojanska konja ovog spota. Ok, Žeks, ako se ne varam, tada si već uveliko imao muzički studio, tako da ne možeš da govoriš kako si 90ih morao da se snalaziš kao i ostali. Dobro, i da razumem to što si pristupio JUL-u, moralo je od nečega da se živi. Ali, pobogu, ti si (bivši) roker, basista jedne od solidno značajnih grupa tog vremena i na kraju odoste i ti i žena u sasvim drugu krajnost estradne scene, bez ikakve namere da se vratite, iako su se te famozne 90e završile pre 15 godina...
Što se tiče ostalih, njihov izbor se posle ovoga uglavnom sveo na: 1) utapanje u nove tendencije radi uhlebljenja 2) utapanje svog života u žuti ili beli prah. P.S: mada češće žuti, kriza i jeftinije je bilo, a i većinom su se navukli već 80ih na hors, ili jednostavno 3) nestati, ispariti, iščeznuti, zamonašiti se, otići u inostranstvo ili na Zlatibor i čuvati krave.
Jedino sto mozete reci strancu koji prvi put posecuje jednu od zemalja takozvanog Zapadnog Balkana kada naletite na jedan od mnogobrojnih zakrpljenih i 100 puta prekrpljenih puteva ili ulica.
(... Maj mesec, negde oko 22.00 sata, ja,moja sestra od strica i njen novi svapski decko dolazimo u Grad X gore pomenutog prostora u njegovom Mercedesu S klase, i tako ja objasnjavam kako su Srbi divan narod...)
"Kod nas Srba najvaznije je gostoprimstvo i kad ti neko..."
Bum , tras,bum, tras,tras....Ja pomisljam evo ga siguran znak da sam u rodnom mestu, mada kad bolje razmislim ovaj Mercedes je precenjen,bolje moj Stojadin bez amortizera podnosi svakodnevno truckanje....
"O, moj Boze, Kristina secas li se kad smo bili u Parizu i kad smo se vozili onim divnim kaldrmisanim ulicama? Jesam li u pravu? Ovo je kaldrma, zar ne?
Mislim se da li da mu kazam da kod nas nema kaldrme ,da je to samo ulica asfaltirana zadnji put posle II svetskog rata, a od tad svake 3 godine prekopavana i krpljena dok nije postala masa sljunka kakva se jos vidja samo na Tibetu. Medjutim, patriotska zelja da svoju zemlju predstavim u sto boljem svetlu nadvladava potrebu da kazem istinu, ma ionako ulicno osvetljenje ne radi , kao da ce da primeti nesto...
"Da, da , ovo je kaldrma i to jos iz rimskog doba."
"Divno je kad jedan narod tako postuje i cuva svoju kulturu i istoriju. mi Nemci recimo..,"
"Ma ostavimo mi istoriju za drugi put, da ja tebi nastavim ono o rakiji sto sam poceo" govorim dok se lagano naginjem preko prozora da sakrijem vidik na divlju deponiju i razmisljam da li da za baru ispred moje zgrade kazem da tu zivi cudoviste iz Loh Nesa ili da je to rimski bunar.
Ili, Mr. Right (yeah, right). Imaginarni koncept nametnut od strane američke holivudske produkcije. Neispunjeno obećanje Majke Prirode iz pesme "It's raining men" od grupe "Weather Girls". San svake prosečne ženske jedinke, koja je odrasla na ljubavnim romanima Mir-Jam. Vođene praktičnom ideologijom magazina Cosmopolitan, neki primerci ženske vrste imaju i liste osobina koje tip iz njihovih redovnih dnevnih maštarija (koje upražnjavaju dok se truckaju u gradskom prevozu) mora da poseduje. Spisak je prilično dugačak i kontradiktoran, tako da se neretko dešava da njegova sastavljačica, ukoliko ga ne spali i pepeo baci u vetar, naiđe na otirač.
Primer jedne prosečne liste poželjnih osobina:
1. Mora da bude pre svega dobra duša. To podrazumeva da je brižan, nežan, pažljiv, pun razumevanja (ni slučajno ljubomoran), dostupan u svakom tenutku, spreman da se posveti, veran, krajnje tolerantan, a opet da ne zavisi od mene i ima svoj život (koji je strogo poslovne prirode). Takođe, i da ima svoj stav i da ima malo onako imidž lošeg momka. Mangup, što bi se reklo.
2. Mora da ima neki cilj u zivotu (u prevodu: uspešan i pun love), ali da ne zastrani u opsesiji ostvarivanja istog i da ga ne ponese sujeta, već da ima i onu detinjastu stranu koja podrazumeva čistoću duha, ljubav prema malim stvarima (u to spadaju i životinje i deca), želju za igrom. Ali da bude i odgovoran, naravno.
3. Da bude zabavan. To znači da ima inteligentan smisao za humor, da me stalno zabavlja i igra oko mene.
4. Da je kulturan i pristojan. Džentlmenski maniri, ljubim ruke, skidam kapu i ti fazoni. I da ne prdi u mom prisustvu.
5. Da nema idiotske prijatelje (zar uopšte mora da ima prijatelje) i da nije mamin sin, ne d'o Bog (biti mamina konkurencija je previše za mene i moje kulinarske veštine).
6. Da nije neki manijak.
7. Da nije oženjen.
8. Da izgleda prihvatljivo. (u prevodu: visok, crn/plav, atletski gradjen, snažan, sposoban, duga kosa, plave oči, jednom rečju-Apolon)
Mislim, to je samo osam kriterijuma. Ne znam u čemu je problem.
Krajnja posledica kod ljudi kojima je životni moto: “Što jednostavno, kad može komplikovano”. Jer neke stvari su, da kano ono kažemo, rođene da se rade kratko i jednostavno, bez nekog velikog pametovanja i ustezanja. Što na um, to na drum. Ako kreneš da palamudiš, da sagledavaš stvari iz više uglova, i ako kreneš da analiziraš raznorazne “Šta bi bilo kad bi bilo” scenarije, onda ode mas’ u propas’. Tebe niko neće da sačeka da se smisliš i kažeš dal’ “Oće kaki, neće kaki”. Nije to potezna strategija gde možeš da sedneš I razmisliš dobro pre nego povučeš potez bato, eh da je samo tako, pa gde bi nam bio kraj.
Dan prvi…
-Joj, pa ne znam kako da joj priđem, dal da kažem zdravo Marija prvo, ili samo zdravo, da je ne zbunim odakle joj znam ime...
Dan drugi...
-Ne ne, smislio sam, reći ću samo zdravo...Pa kad odgovri, onda ću da joj kazem jesi ti beše Marija...
Dan treći...
-Uh uh, gadna je ovo situacija, može da pomisli da sam neki posesivni manijak ako joj znam ime, bolje da joj ne kažem ime...
Dan četvrti...
-Ustvari, ipak ću da joj kažem ime, to će da je obraduje sigurno i da joj stavi do znanja da sam se raspitiv'o o njoj i da znam nešto o njoj unapred... Ma to mora da joj imponuje garantovano, sigurno je i ona ovako stidljiva ko ja...
Dan trista osamdest i šesti...
-Uh brate, što sam se sinoć kresnuo sa onom malom Marijom, brateeee, riba je živa vatra, nema kod nje mnogo priče, odmah se prihvatila na pos'o, ako me razumeš...
-Ali, pa ja, mislim ja...pa ja sam se u nju zaljubio, pa ja nju volim, pa ja sam hteo da joj priđem ali sam se plašio...Pa kako si mog'o...
-E brate, ma ko ti kriv kad si poč'o da se ustežeš i umot'o si se ko mače u kudelju...Sledeći put, pusti vršnjaka, nek on malo misli umesto tebe, zdravije je...Možda nešto i uradiš...Ovako, pozdravi desanku...
Način na koji se međusobno oslovljavaju učesnice estradnog rata. Pod plaštom navodne nezainteresovanosti razne vokalne solistkinje/top manekenke/šok spisateljice/starlete će javnost navesti da misle kako je kleveta od strane pomahnitale suparnice nešto što ih nimalo ne tangira. Dakako, istina je sasvim drugačija. Celi trust mozgova sastavljen od menadžera, stilista, frizera, drugarica dragih saveta je sklopljen ne bi li posredstvom kao puška zapetih tabloida imperija uzvratila udarac. Jer ima stvari koje se ne praštaju...Zar da se tek tako pređe preko onoga kako je rivalka preotela perspektivnog dilera koga je naša junakinja imala na nišanu. Da ne pominjemo kako je pokvarenjački iskopirala stajling smišljen mukotrpnim radom.
Extrashit plus, dan 1 :
Šuška se da je upravo Milesa kriva za Đanine ljubavne jade. Već smo izveštavali o dugotrajnoj i burnoj vezi Đane i izvesnog Pimpija, vlasnika diskoteke "Kalipso" u Oberhauzenu. Sama Milesa nije želela ni da da povrdi ni da demantuje tračeve o navodnoj tajnoj vezi sa misterioznim biznismenom. Samo se osmehula uz komentar da se za dobrom ždrebicom prašina uvek diže. Ovakva otrovna strelica očigledno nije ostavila Đanu ravnodušnom
Đana: Laž je da prolazim kroz težak period na emotivnom planu. Ja sam uvek zaljubljena, valjda se vidi po meni da blistam od sreće. Što se dotične tiče, stvarno nemam vremena ni energije da razmišljam o njenim izjavama. Šta ću, nije mi ni malo inspirativna ( grohot u stilu Jelene Bačić Alimpić)
Extrashit plus, dan 2:
Na estradi nikad mira.. Nije se pošteno ni smirilo tlo nakon poslednjeg potresa, a Đana i Milesa opet na ratnoj nozi. Ovog puta sukob je nastao zbog Đaninog novog spota za pesmu "Krvi ću se napiti na slamku" za Milesa tvrdi da je plagijat njene "Grofice od bluda".
Milesa : Neki ljudi očigledno nemaju dovoljno svojih ideja. Ne zameram dotičnoj, slodobno neka mi se javi sledeći put preporučiću joj svoj kreativni tim. Istina ne znam da li će moj režiser Mega Zli Debeli i stilista Neša Đurđevak hteti da srozavaju ugled sarađujući sa bilo kim. Hahahahahihihohoho
Izreka koja se koristi za osobu kojoj život obiluje trajanjem i pokvarenošću.
Osoba A: Jel' znaš ti onog Nešu Patka iz Pelagićeve? Juče navršio devet banki. Taj ti je još za vreme Kraljevine švercovo štofove iz Italije, sve dok ga predkraj rata nisu skembali komunisti i zamalo ga streljali zbog kolaboracije sa spoljnim neprijateljem. Ipak se je izvukao pod zagonetnim okolnostima, navodno ga izvukao neki rođak koji je bio u Partiji. Ubrzo se i on učlanio u KPJ, ta morao se nekako zahvaliti drugovima za pošteđen život. Bio je toliko lojalan da je i rođenog brata odrukao UDB-i, jer ovaj nije na vreme predao žito. Kad je komunizam početkom 90-ih otišao dovraga, naš ti je Neša odjednom krenuo da liže oltare, počeo da slavi sve moguće slave od Jovana do Nikole, iako je do juče mislio da je sveti Sava dobio ime po Savi Kovačeviću. A najveći je vernik kad SPC deli kakvu humanitarnu pomoć za izbeglice sa Kosova, tada je uvek prvi u redu. I eto ti ga, 90 godina, a ne bi mu dao ni 60, pas mu mater, ide ko avion, taj ti u životu ni zubaru nije otišao.
Osoba B: Ma neće on otić' ni za još 20 godina, takvi najbolje prođu. I zemlja bira, neće ni ona svašta.
Žena ili devojka koja se ponaša kao muškarac, pije kao muškarac, psuje kao muškarac, a nije muškarac, mada bi volela da jeste. To je već bolesna verzija takve pojave, blaži oblici su mnogo češći.
Auu sestro, koja havarija! Trista ljudi u busu, jedva dišem, u kurac! Na jednoj nozi stojim, ladno, el mi veruješ! Ma trebala sam da zovem onog mentola da me vozi, manijak bre, bolesnik, u kurac! Vozi 180 na sat, za des' minuta stignem, jebeš mi mater! A ne da se za'ebavam po prevozu u pičku materinu! Jebem ti bateriju, evo pišti...
Alo, ee, el me ču'eš? Pazi, videla sam neki šuškavac, baš je do jaja, brate, u red star šopu, al nemam kinte, ko za kurac! Moram da vidim nešto da šljakam za vikend, delim letke ili neko sranje i da kupim to, baš mi stoji onako vrh! Oduševićeš se, brate, moj fazon skroz! Ali skroz!
Je li brate, oće oni da pobegnu iz zatvora, imaju vidim neke vezice, ovo ono, al uvek nešto ukenjaju, u kurac! Gledala sam juče ceo dan jebote, na lap topu brate, oči mi ispale, bukvalno, glava me zabolela jebote... Ne znam šta sam se koji kurac naložila na to govno! Al zarazno je, realno... 'Bem ti bekstvo, a vrh je, baš jaka serija! Daj reži mi treću sezonu, jebaću ti kevu bre!
E, bate, kad se opet okupljamo, zvala me ona pička od Goksija, kaže aj na pivo... Reko ae, al sačekaj da pozovemo ekipu b'ate, šta se ložiš... Neću valjda samo s tobom cirkam, k'o neka klošarka! Nije fora, jee...
Alo breee bakuta, koji ti je kurac, de ćeš na mene jebooote, od ovolikog autobusa, u pičku materinu! Kad te sad roknem u vugla bre... Auuu šta je bre s ovim ljudima, to sve ludo i drogirano, majku im jebem bolesnu, fosilčine bree... Nije ni ušla na vrata, a najahala mi na grbaču, mrcina bre... C,c,c...
To sve u ludnicu, bate!
I da, ima da se ucirkamo ko stoookaaa, nismo mi džabe delije, realno, a i nisam pila ima des' dana brate! Ma haos!
Ponekad je baš prosto, je l' da?
Elem, krajnje jednostavan i međ' nebeskim narodom urbanije provinijencije templejt sleng za vremensku odrednicu, je l' tako, početka određene radnje, događaja ili preduzimanja i svega onoga što taj "početak" definiše i dodeljuje mu rendom ocenu koja će se kasnije na ovaj ili onaj način odraziti na konačan uspeh cele priče...da ne aludiram dalje jer će skoro avgust, ono, kapiram da vas ima, moje saučešće.
Što se izraza tiče, on svoje etimološko poreklo vuče iz mrtvog engleskog a ono praktično iz provinijencije jedne sportske trke čiji krajnji ishod, je l' tako, i sâm umnogome zavisi od starta iste. Srdačan, je l' tako.
- A kacam u startu znao da ćeš da me zajebeš, brate!!
- A kaci mi u startu tražio pare, jebiga...
-------------------------------------------------------
- Aaaaaaaa, kaće više ovo da počne, 'nači, smorio sam se od čekanja!
- Polako, brate, moraju prvo da naprave listu, porazgovaraju sa instruktorom, saće to...
- Iz kog si beše ono ti položio? Šestog, sedmog, hahaha?
- Ne, brate, to je tvoja Slavka bila polagala kod mene, hahaha...E, ae se smiri malo, leba ti, nervozan si k'o Neša Galija u pozorištancetu "Puž"...
- A, brate, a znaš kako ću da objasnim vožnju sada? Pa, razvaliću jebeno! Na ispitu sam, fazon, dobio maks poena a ovo je laća u poređenju sa tim!
- Kul, kul, drago mi je što te znam...E, al' slušaj me sada nešto...'Nači, ovako te molim, tebra - mojne da se kurčiš u vožnji i glumiš Fanđu, ok? Mani se puštanja radija, šarmiranja drota i ortačenja s instruktorom. To su jebeni lopovi kojima se ne isplati da te odmah puste ako baš ne moraju. I najmanju tvoju grešku ima diskoriste da te ob...
- Ok, junaci, ko će prvi na bojno polje, hnjohnjohnjo?
- EO JA, GOS'N MILICAJAC, HEHEHE!
- ...ore. Idiot.
----------------------------------------------------
- E, idem ja da startujem onu malu za šankom, 'nači, celo veče me guta pogledom...
- Izduv'o si ga u startu, tebreks.
- Šta kenjaš, bre?? Smuvaću je, fazon, dok si rek'o "Mihael Šumaher", hehehe...
- E baš toga zbog nećeš, brate. Mislim, izgled i đene-đene, ali nijedna riba na svetu neće da te proguta kad kreneš sa bacanjem tih svojih fora. Ono, gori si i od Zhajka, jebote..
Teško je danas, mlade ljude ogrezle u raznim vidovima digitalne zanimacije naterati da se ponovo late starih dobrih društvenih igara kao što je "čoveče ne ljuti se".
Ako nam to ipak nekako pođe za rukom tokom neplanirane restrikcije struje ili prekida interneta obično se ispostavi da je vredelo truda.
Ljubitelj fudbala
Insistira da se igrači podele dva na dva ili da se pravi turnir. Kad gubi pizdi na saigrača ili nekog od posmatrača kojeg je u svom umu označio kao sudiju.
Old-skul RPG-jevac
Zalaže se za igranje kockom sa dvadeset strana. Ako je od onih koji vole da varaju insistiraće i na tome da saigrači koriste običnu, najdrskiji će regularnost takvog poteza da potkrepe matematičkom teorijom sumnjive verodostojnosti.
Fan real-time strategija
Sačeka prvo da ubaci sve pijune u igru pa tek onda ide u napad. Ima jak nagon za skupljanjem resursa pa je tokom partije veoma pametno odmaknuti od njega grickalice i pivo.
WoW nolajfer
Prvo obrne sam nekoliko partija da nabije koji level. Kuka na loš loot u kućici.
FPS prangijaš epskog skila
Ovaj primerak kategorički odbija da pipne sve što nije iz prvog lica tako da je apsolutno nemoguće naterati ga da igra bilo koju društvenu igru osim Twistera. Preporučljivo je zaobići ga i prilikom nagovaranja na Twister jer će veći deo vremena da pišti kako svi kampuju a samo se on pomera. Nije pogodan ni kao društvo za masnu ili posnu fotu jer čim se zavrti flaša zaleže u zaklon.
"Zuma" manijak
Jedan od najneprijatnijih saigrača jer ne propušta priliku da gađa kockom grupe pijuna iste boje, što su pijuni bliže kućici to se jače znoji.
Načini na koji pokazuješ svoje jake ljubavne emocije nekoj osobi. Ti načini znaju često biti vrlo glupi, al teško je obuzdati emocije.
Ako si muško:
U vrtiću: čupati je za kosu, otimati joj barbiku, podmetnuti joj nogu, rugati joj se i gledati je non-stop ko manijak;
U osnovnoj školi: maltretirati na razne načine i nju i njenu najbolju drugaricu, vatati je za dupe i sise, dati joj glup nadimak, brijati se da ispadneš frajer, slati joj poruke vulgarnog sadržaja, urezivati prvo slovo njenog imena u kožu;
U srednjoj: buljiti joj u sise, cimati je sa nepoznatog broja, uortačiti se sa njenim bratom iako je smor, zalepiti joj žvaku u kosu, čuvati njene slike u kompu, zažvaliti je na žurci dok je pijana, pevati pesme o njoj kad se napiješ;
Na faxu: glumiti joj ortaka, tuširati se svakodnevno i prati zube zbog nje, nuditi joj skripte, učiti zajedno, spopasti je ako se nađe u tvojoj sobi, napijati se zbog nje, padati ispite jer od zaljubljenosti nemaš koncentraciju da učiš.
Ako si žensko:
U vrtiću: poklanjati mu bombone, govoriti da će ti on biti muž, spavati u krevetu pored njegovog, poklanjati mu crteže sa srcima i dugama, pratiti ga u stopu;
U osnovnoj: pisati njegovo ime po svim sveskama, zvati ga na svoj rođendan, stavljati mu anonimne ljubavne porukice u ranac, šminkati se zbog njega, gledati ga dok u dvorištu igra basket, pušiti cigare jer on misli da je to kul, pratiti ga pogledom non-stop;
U srednjoj: Sedeti u klupi blizu njegove, kretati se u njegovoj ekipi iako su fenseri, pomagati mu na kontrolnom, stavljati čarape u brus da privučeš njegovu pažnju, navatati ga pijanog na žurci i ljubiti se sa njim;
Na faxu: pisati mu seminarske, nositi štikle, zvati ga na sve žurke na koje ti ideš, po svaku cenu pokušavati ući u njegovu sobu, makar pod izgovorom da učite, padati ispite zbog manjka koncentracije.
Svako od nas ponekad zapadne u životne dileme. Uglavnom ljudi biraju onu opciju koja je dobra za njih. A šta učiniti ako ta "dobra" nije dobra za tebe?
Dakle 'vako:
Ako od dva zla (žene) moraš da odabereš jednu, uvek biraj onu manju po gabaritu i težini. Nikad se ne zna. Može biti neki manijak, pa te prebiti i silovati danima, mesecima, ili čak godinama. Ako je manja i lakša, veće su šanse da ćeš je savladati.
Ako moraš da biraš između eurokrema i nutele, uvek biraj eurokrem. Razlozi su prosti. Eurokrem je jeftiniji, a nutela je vrhunsko uživanje za čula, a samim tim Sotonino delo. Dakle, eurokrem.
Ako kupuješ telefon, uvek uzmi onaj veći i jeftiniji. Jer ako te napadne pajdoman u krizi, neće ti biti žao da mu razbiješ glavu tvojim "cigla" telefonom. Em što telefonu neće biti ništa, em će ti trajati duže. A i otporni su na sve vrste nepogoda. Ovi novi su goli kurac.
Ako biraš između faksa i kopanja kanala uzmi kopanje kanala. Jest' da ćeš imati sjebanu kičmu, al' makar ćeš imati kintu da platiš doktore. A ako odeš na faks, i poludiš, nećeš imati kintu za psihijatra i one pomoćne tetkice. I ostaćeš matorcima na grbači zauvek.
Ako si u frci, i ne možeš da se odlučiš između palice i pendreka, uvek uzmi palicu. Tuče isto k'o i pendrek, a posle možeš sa njom i bejzbol da igraš.
Ako biraš između proslave rođendana i eskurzije, uvek uzmi eskurziju. Bolje biti pijan, nego star.
Ako učiš nešto online, a ružna ortakinja te zove napolje, idi napolje. Jebeš učenje, uči jebanje. Da se lepo ispraksiraš, pa kasnije da praviš klince. A na kompjuteru bi sjeb'o oči. A što se učenja tiče, ma ionako ćeš kopati kanale.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.