Стављање до знања саговорнику да сере к'о трудна фока и толико булазни да би сте лакше разумели пијаног престолонаследника Александра.
-И онда јој ја приђем..бла бла бла бла бла бла бла бла бла бла..јебем, је л тако?
-Овај, шта? Сачекај мало касни ми превод, сад ћу ја.
Idiomatska fraza i njene varijacije za svaki slučajan rasplet događaja koji može zadestiti jednog ili više pripadnika nebeskog naroda. Spletom okolnosti fazon. Rendom-izacijom mogućnosti - što bi rekli oni iz CERN-a, seme im se naučničko zatrlo krvavo.
Fala Bogu, jedan pripadnik nebeskog naroda ne bi bio jedan pripadnik nebeskog naroda kada gorenavedenu floskulu ne bi koristio i kao univerzalno - doduše i pomalo šmekersko - objašnjenje sleš opravdanje za maltene svaku neobjašnjivo-neopravdivu a najčešće kataklizmičnu situaciju koju je napravio ili doprineo apgrejdovanju zasranosti iste. Uostalom, uprti prstom u Sudbinu je tradicija koja se na ovim meridijanima plave planete još jedino dâ usporediti sa onom gledanja nasumičnog dela "Žikine Dinastije" u autobusu Lukić Reisen-a na redovnoj liniji Prokuplje-Kuršumlija-Klagenfurt. Inače, malobrojne preživele žrtve svedoče da je pomenuto putovanje poprilično nezaboravne prirode...
- Mihajlo, morala sam da se vratim, zaboravila sam da ponesem rezervne uloškeeeeeeAAAAAAAA!!! MA, KAKO SI MOGAO, SVINJO JEDNA MUŠKA?!?!?! PA, NISAM NI PET MINUTA BILA ODSUTNA, ĐUBRE JEDNO PRELJUBNIČKO!!!
- Jebiga, ženo - tako se namestilo...
--------------------------------------------------------------------------------------------------
- Ti znaš koliko te ja volim, o, Marija Huanita Končita Penelopa Paelja Travaho Lopez, ali baš zbog toga što te toliko volim ne mogu da se oženim sa tobom!
- Ayayay, šta mi to govoriš, Pablo Francisko Fernando Huanito Zoro Rikardo Kruz, moje siroto korason će prepući od ovolike tuge...!! Reci mi samo porque? PORQUE, Pablo Francisko Fernando Huanito Zoro Rikardo Kruz???
- Zato, Marija Huanita Končita Penelopa Paelja Travaho Lopez...zato...zato...ZATO ŠTO SAM JA TVOJ DAVNO IZGUBLJENI OTAC BLIZANAC!!!
- Ayayay, kako se već zoveš!!! Ali...ali...ali...ali...ali KAKO???
- Tako se potrefilo, kako se već zoveš...
-------------------------------------------------------------------------------------------------
- AAAaaaaaaaa, 'sti normalan, bre, idiote jedan?!?!? Pa, to mi je guza, gde gledaš, jebotebogludi?!?!?!
- Izvini, dušo, tako se pogodilo...:kez slatke al' u budućnosti, ne sumnjam, pirove pobede:
Strana na Wikipediji na koju često idem da bih copy-paste-ovao latinična slova koja mi zatrebaju za neke reči u definiciji, jer me mrzi da namestam latinični layout, a i pomešaće mi se Z i Y, i onda nek mi je Bog u pomoci dok se opet naviknem...
Dobronameran predlog našem sagovorniku da se lupne po čelu ne bi li mu se neki deo malog mozga ili bar hipotalamusa vratio na normalnu poziciju. Izraz nastao kao pandan istoimene pesme grupe ''Bad Copy'', a koji veoma dobro poslužuje i za ultimativni odjeb nekome čijeg smo preseravanja siti...
Miki: - Znači kad smo bili na Šar planini, vazduh čist, prosto osetiš kako ti se bronhije u grudima šire i sužavaju, ma vrh brate nemam reči moraćeš i ti jednom s nama...
Stevan: - Čekaj, ti mi pričaš o vazduhu na jebenoj planini, a Jecu nisi spomenuo ni u kontekstu, pa jel bilo il nije?!
Miki: - Pa znaš kako, kreveti su nam bili na dva kraja sobe, a i nije ona davala nikakve signale i ja reko...
Stevan: - Brate evo ti medalja, udri se njom u glavu pa razmisli zašto si pobedio na takmičenju za najvećeg nejebača u istoriji takmičenja za nejebače!!!
- Ooooo Rukfaš pa đe's mi ti nisam te vidijo petnes' minuta, Marija dvije pive za mene i jednu za Faruka...
Faruk (već mu je dopizdeo isti scenario svaku epizodu i ista Čombetova spika na početku, počinje ludački da se trese i očne jabučice mu izlaze iz šupljina): - Pa dobro, majku mu Čombe oćeš ti da se udariš u glavu ili ja da te udarim?!
- Hmmm pa kontam da kad bi me ti udario više bi boljelo, aj evo ja ću sam sebe (udara se što jače može i pada dole mrtav, na kraju epizode stoji njegova slika a ispod nje velikim slovima IN MEMORIAM)
Ja - gasim TV, skrećem pogled ka stegnutoj mi pesnici i BAM udaram se u glavu, od potresa mi se sve muti i jedna misao mi prolazi kroz glavu: Daj da definišem ovo!
nekada sinonim za suhomesnatu prerađevinu (vidi pod kobasica), danas prevashodno još jedan naziv za muški polni organ. izraz u tom značenju postoji duži niz godina, a pomenuti Ajzak još dok je sa pokojnim Miki-Bojem repovao u prvom (i pravom Bad Copy-ju) ispevao je parolu: Ajs i Miki dolaze za vas, kome se ne sviđa oblajvi nam kobas...
Ajs i Miki dolaze za vas, kome se ne sviđa oblajvi nam kobas;
... (ženskim glasom sa mađarskim akcentom) u komšija Vasa mala je kobasa...
Kladioničar koji nikad nema predstavu šta bi mogao da stavi na tiket, pa prepisuje od koga stigne.
- Mare, šta si stavio na tiket?
- Juventus drugo poluvreme daje bar dva gola i PSV keca u hendikepu.
- U hendikepu kažeš? Dobro. A ti, Dragane?
- Svašta nešto, evo pa vidi!
- Copy-paste tiket.
Orthodox Celts je srpski bend koji je nastao 1992. godine. Izvodi irsku folk muziku sa blagom aromom rocka. Na pocetku karijere su izvodili irsku folk muziku (Star of the county down, Rocky road to dublin), a kasnije su poceli da izvode svoje (Green Roses, The Celts strike again, Drinking song). Tekstove im radi frontmen Aleksandar Petrovic (Aca Seltik), a muziku violinistiknja Ana Djokic. Inace, ovaj bend je veoma popularizovao irsku muziku i dao povod za osnivanje jos nekih bendova tog zanra kao sto su Tir na n'Og i Irish Stew of Sindidun.
Albumi:
Orthodox Celts (1994)
The Celts Strike Again (1997)
Green Roses (1999)
A Moment Like The Longest Day (2002)
One Two Five (2007)
Bice jos :D
Muškarac, najčešće srednjih godina, koji laganim korakom ide sa jedne strane ulice ili trotoara na drugu i meri kolika je dužina. Oko njega se širi jasan miris alkohola i povremeno zastane da izbaci kotu na određenom mestu. Iako mu se usne skoro i ne pomeraju, odnekud iz njega dopire geometarski "theme song" koji varira u melodiji od primerka do primerka, ali je tekst skoro uvek isti:
-Sm se npjiooooo pfffff khaaa pfujjjjjj, bmtileba onćmni mjku da pom pfujjjj khmmmm ŠTA JE?
Djordje Miljenovic, Winegal. Clan grupacije Bad Copy. Zavrsio neku muzicku skolu i muzikant je. Svira vise instrumenata. Izdao nekoliko solo albuma, a Ortaci Ne Znaju(zadnji solo album) razbija. Kvalitet brate. Inace saradjivao sa Marchelom, Prti Bee Gee i ostalima. Kazem-kvalitet brate. Bajdvej, ovako se pravilno pishe.
..u kuci je famozni Wikluh Sky, pazi sad, vrelo pecenje, vrelo, veceras fin je rad.
Kaže se za one koji su se uspešno provukli kroz osnovnu i srednju školu (neretko i fakultet) uz pomoć štapa i kanapa. Prosečan produkt našeg obrazovnog sistema: u ranoj mladosti su savladali upotrebu puškica, razvijali svoje sposobnosti uporedo sa razvojem tehnike, master copy-paste/a, doktorat iz muljanja, a priča se da neki mogu da hodaju po vodi..
student dolazi kod profesora koji drži dva kursa da upiše ocene, uveren da je oba ispita položio..
profa: Znate kolega, ovde meni piše da ste vi položili samo jedan ispit, ali imate dve ocene... Ovako nešto mi se nikada nije desilo..(razočarano)
student: Ali kako?..( zbunjen)
profa: Šta kako kolega, pa Vi ne znate ni koji ispit ste polagali i to ne jednom nego očigledno DVA puta. Sreća pa ne studirate medicinu..
Muzika danas jako popularna nastala verovatno kad je nekoga zajebavao kompjuter pa je primetio da se od error zvukova u dobrom ritmu moze napraviti muzika i zaraditi pare.
Tokom evolucije ove muzike danas su to error zvukovi u ritmu sa copy/paste refrenima poznatih pesama.
Ali u svakom slucaju, na nasu (ne)srecu mi imamo narodnjake.
Најобимнији и најзахтевнији домаћи задатак који сте током школовања дали својим родитељима да вам ураде.
Ако не желе, увек можете платити некоме да то уради уместо њих (и вас), само прво проверите да то није неки од професора који су вам у комисији. :D
У случају да морате сами, ту је стара добра Wikipedia, и copy/paste техника.
Израз који се користи за огромно испаљивање које се граничи са понижавањем. Екстремно неиспуњавање датих обећања, поспрдавање са твојим ликом и дјелом.
Наиме, Роберт Џордан је неки тамо писац епске фантастике, творац Точка времена, књиге са једанаест дијелова и хиљаде страна. Човјек је одлучио да своје фанове почасти огромним уживањем, па им је намијенио дванаест књига. Написао је првих једанаест, до зла бога заплео радњу, разрадио причу, довео до самог расплета.
Али авај, све би то било добро да није умро прије него што је стигао да напише последњу књигу, од неке болести са запетљаним именом и тако оставио своје фанове огорчене, кивне и надасве тужне.
Јебига брате, могао си сачекати са умирањем бар док не напишеш и ту последњу...
Pojednostaviti stvar.
- Bla bla bla, ekonomske krize, bla bla, razvojna šansa, truć truć budžet, bla bla bla, strane investicije...
- Objasni ti meni ćirilicom, oće li sjutra biti plate, ili ne?
- Не.
- Ne?
- Ne, ne, ne i ne. I ćirilicom i latinicom.
- O, e pa... (dalja dešavanja iskaču iz okvira i potreba definicije i neće biti prezentovana)
Najgori mogući način da vam neko čestita rođendan. Obično vam na ovaj način čestitaju potpuni neznanci pomoću COPY-PASTE (na kraju obično dobijete srce). Kad vam neka osoba na ovaj način čestita, znači da joj je do vas stalo kao do godišnje aplitude procenta vlažnosti u Gani.
Lik(iz pm, ne znam mu ni ime pročitati) : Srećan rođendan, sve najbolje od srca
Ja : Hvala
Antiplagijatorista i veliki borac.Strah i trepet vicomana i onih sto pisu glupe fore.
Njeno glavno oruzje je recenica copy/paste kojom razara sve pred sobom i ne ostaje ziva dusa na komentarima kada to napise!
Kada to napise taj je primoran da brise tu definiciju.
Verujem da su svi zaljubljeni u nju zbog toga sto je tako opaka i ostra!
SUR "Mara" je kiosk sa pljeskavicama koji se nalazio na skveru izmadju Petrogradske i Milesevske ulice i bio je prepoznatljiv po vecitoj guzvi,odlicnim pljeskavicama,kao i veoma ljubaznim osobljem,koje je sa vecinom bila na "ti",zato st su bili stalne musterije.Od kada su otvorili kiosk 88' godine nije zabelezeno ni jedno trovanje,sto kao redovna musterija tvrdim da je istina,podvala,losi sanitarni uslovi.....Pre dve godine kiosk je sklonjen,zato sto se nekome u opstini Vracar digao kurac za dva parking mesta i dve godine smo bili bez "Mare".Srecom,"Mara" i dalje postoji i nalazi se u lokalu u Novopazarskoj ulici i dalje je ogroman red ljudi koji dolazi da se nahrani tin odlicnim pljeskavicama!
Svi koji zive na Vracaru znaju za "Maru",a verujem i da je velika vecina bila tamo redovna musterija
Himna vojnika Izraela kad krene u pojas Gaze.
- Ovo više ne može da se toleriše, moramo da dejstvujemo?!
- Vidi, ja s Namerom pođoh u veliki grad a ti kreni kako misliš da ti je najsigurnije pa se vidimo večeras na kafi Bože zdravlja...
Bizarna konfiguracija medijskih likova, koja se s kolena na koleno prenosi u prazničnim brojevima Blica, po copy/paste principu, u kojoj je treće mesto rezervisano za glodura mučenog dnevnika, a na prva dva mesta se iz godine u godinu rotiraju Tijanić i Mitrović. Onih nekoliko pravih novinara koji tu slučajno figuriraju stidi se tog plasmana, i odmahuje rukom kao kad im pripovedaš o dečijoj igri.
- Sine, divi onog Simonovića, stalno je treći, iza one dvojice morona. Pa kako mu ne dosadi, mislim, glodur je, što jednom ne napiše da je prvi?!?
- Sine, pa ne može to tako lako; Tijanić bi mogao prvo da ga išamara, a potom da prestane da besplatno pušta reklame Blica na RTS-u, koji je inače tvoje vlasništvo.
- Mojne da sereš da se Blic besplatno reklamira?!? Na RTS-u?!?
- Ma ne, sine, izmišljam ja to od duga vremena... aj sipaj špricer i pazi da me ne poprskaš sodom ko prošli put kad smo razmenjivali mišljenja o definisanju u Blicu.
Kreativnost je kada uzmes jedno 10 dobrih fora, izmiksas ih, sklopis tako da se ne moze ni jedna prepoznati, i dobijes novu foru koja pije vode
ovo je veoma zajeban posao, cak bih rekao vrsta umetnosti, i selenijum je jedna od najboljih u njoj! zato ona ne voli kada neko to radi prosto (copy/paste) ona ocekuje malo kreativnosti
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.