Jedan od arhaizama koji se i danas koristi u unutrašnjosti, a znači zakasniti ili odocniti.
A: Pa brate, gde si dosad, ima dva sata kako čučimo ovde, đe s' začamo?
B: Ma ne pitaj, ispred mene neka babetina, razvija ogromne brzine, traktor joj traži put, a sve puna, ne mogoh je prestići.
Izraz kojim se uznemirenoj osobi stavlja do znanja da uprkos tome što se problem u kojem se nalazi rijetko sreće, ona nije usamljeni slučaj.
A: A? Đe sam ja ovo?
B: U bolnici sine, sinoć si se pijan vratio kući i valjda bio gladan a ništa nije imalo u frižideru pa si odsjekao sam sebi palamara na mesoreznici.
A: A?! Šta kažeš?! gleda ispod čaršava O, ne!! ŠKK?!
B: Nema razloga da se sad nerviraš. Dešava se, nijesi jedini sigurno.
Cjelokupni proces odvlačenja u krevet, počev od upoznavanja, muvanja, smuvavanja, prve baze, druge, treće, jebem li ga, ili narodskim jezikom rečeno dodirom oko struka, prvih poljubaca, nježnog vođenja ljubavi, trpanja na javnom mjestu, jebačine iz guzice u usta i sličnih dekadentnih bahanalija do kojih dođe prije ili kasnije.
- Jbt đe mi gubimo vrijeme, jebala te disco kugla, trebali smo odmah na narodnu. Vidi koliko je kvalitetniji genetski materijal ođe, tebra. I neka što je kvalitetniji nego se duplo lakše dižu od onih tamo.
- Što jes, jes.
Orijat. Halapljiv. Vazda mu oči gladne, a želudac prati.
- 'Oćemo do Bajla? Sad mi posla poruku da je jagnje utihnulo?
- A đe ti staje, kume, sad smo ručali?
- Ma riba je to, lagano, dijetalno. Ugasi mi lampicu samo na pola sata. 'Ajmo mi na nešto konkretno?
- Ja ne mogu. Ali ću ti praviti društvo, milo mi te gledati kako slatko jedeš.
Tvorza. Stan, hrana, posao i džeparac o trošku države. Lošima majka, grli ih sve više. Boljima maćeha, tjera ih od sebe.
- A đe je Miloje, ne gledam ga nešto u zadnje vrijeme?
- Eh, odmara malo, dobio je prinudni smještaj od države.
- E fino što je bar djelimično riješio to pitanje. Znam da je kopao i rukama i nogama da uđe na stambenu rang listu.
- E sada će kopati i rukama i nogama da izađe. Zakopao se samo tako.
Nikada ne dođe kada treba.
*
Eh šta bih dao da je sada pokraj mene. Makar da je vidim na tren, nekako bilo bi mi lakše, samo da je tu. Samo o njoj razmišljam, kao Klark Kent o Lani, a ona, ona je negde, negde gde joj je lepo... Jebem ti samoću.
*
Jebo me konj, kada sam je želeo pored mene. Zvoca mi po ceo dan, ne mogu da spavam kao čovek. Te malo zarađuješ, nesposoban si, lenj i neuredan. Šta bih dao za malo samoće.
*
A opet bilo je lepo i dok zvoca. Voleo sam je, a sada sa zidovima ne mogu da pričam...
Promena samoglasnika "A" u "O". Inače vrlo nerazumljiva glasovna promena koja nastaje prilikom geačenja gradskih Bosanaca, ili prilikom svakodnevnog razgovora ili pevanja bosanskih seljaka (ljudi sa sela).
Mudonja: "Đe si, bO, šta rOdiš?"
Fikret: "Đes bO, Mudonja, buraz. Evo skOčem sa pOdoboronom!"
----------------------------------------------------------------------------------------
Stamena: "Juuuu, M'lOnka zOpjevOj bO!"
Milanka: "SlOđe od nOra, ljepše i od vina, op op, mOndOrinaaa!"
...i jO sOm Bosanac rodom, pa imam pravo na ovakve definicije.
Faktor koji određuje da li će ti žena roditi sina ili ćerku.
- A jadna, kako žensko kaki ultrazvuk, lažu doktori da me šjekiraju!
9 meseci...
- Kuku mene, crna ženo, đe načini ovo čudo?!
- A Đuka more, pa si tu glavni gledala sam y faktor na teveu.
- Šljas! More što ovo načini ženo, ode kuća u miraz kuku...
Nikad mi neće biti jasno zašto misle da sam dosadna? Šta kao da samo ja napravim nered!? A sneg? A Sunce? Napolju vide sunčevu svetlost i odmah im se podigne moral. Pustinje niko se tada ne seti.
Prvi sneg... Možeš misliti. A upala pluća? A poledica?
I onda ja ne valjam.
A zaista volim da padnem s vremena, na vreme. Najviše volim prvi utisak koji ostavim. Padala sam u oko, u uvo, u usta, na čelo, za vrat. Jednom sam čak prvu kaplju poslala jednom paoru između dlakavih obraza. Mislim onih donjih. Jako loše i neprijatno iskustvo. Pu,pu ne ponovilo se.
Volim kada padnem posle deset dana terora onog namćora usijane glave, Sunca. Čak i tada sam interesantna samo na minut. A onda opet bi da dođe onaj glavonja.
Sviđa mi se osećaj kada padam za vreme neke romantične šetnje dvoje zaljubljenih. Oni se onda podvuku pod kišobran i stisnu se hteli oni to ili ne. Nekada, kada sam baš vickasta, volim da im ispolivam odeću, pa da moraju da se skinu. He, he.
Međutim, sećam se i jednog tužnog pada. Padajući sam primetila jednog momka koji je sedeo na klupi sa jednim crnim oblakom u glavi, i sekirom u srcu. Sedeo je tako ostavljen od devojke, dok sam padala po njemu. Primetila sam kako se trese od hladnoće koju sam izazivala, i primetila sam kako zajedno sa mnom, na beton padaju i suze tog momka. Ja sam svim srcem pokušala da prestanem da padam, ali sam se i ja rastužila i onda još više počela da šibam po njegovim leđima.
Celu noć smo tako preplakali on i ja.
Sutradan se čak i prehladio i ja sam morala naći način da ga malo oraspoložim. Nagovorila sam glavonju, i napravili smo, zajedničkim snagama moram priznati, jednu prelepu dugu. I izmamili njegov osmeh. I oterali crne oblake, bar na tren. On mi je time pokazao da ja ustvari nisam uopšte dosadna.
Samo osećajna.
Papagaji podražvanja usvajaju svaku frazetinu ne pomišljajući ni na tren šta ona znači. Ionako rugobni javni svet time postaje još i neizrecivo glup i nepodnošljiv. Srednjaštvo mora svuda da vlada, od prosvete do televizije i s tim se mora pomiriti ali zato ostaje pravo da se svuda i na svakom mestu batinom raskrinkavanja tuku paše i subaše gluposti, neoriginalnosti i imitiranja.
U poslednje vrijeme na talasu jednog lošeg postjugoslovenstva i hrvatske krležijanske komponente utkane i sakrivene u srpsko-jugoslovenskom biću probila je i ova sintagma beogradska čaršija koja se širi neprimetno i na izgled naivno pa je i sami begedijanci usvajaju kao nešto prirodno ne uviđajući skriveno kukavičje jaje pakosti i nipodaštavanja u samom izrazu.
Pa tako, zanimljivo, postoji samo Bg zla čaršija, recimo Prag nema čaršiju ali ima češke ulice, Beč ima samo akademije, valcere i 23 poziva da Serben must šterben, isto tako Sofija iako su oni Bugari oni najgori isto nema čaršiju a Priština recimo, pa to je danas jedan moderan grad mladih ljudi sa svetlom perspektivom šiptarije očišćen od svih loših sećanja, a i još nekih nebitnosti.
Beograd, dakle, to je čaršija, 19. vek, dve ulice, prljavo nešto, kalfe, minderluci i karavan seraj, ali nije recimo kao Sarajevo, u Sarajevu je to simpatično i to je raja, ali ne, ovo je istočnjačko bizantijski prefrigani svijet koji je tako dalek od nas iz Jastrebarskog.
Ali ok, očekivano je i normalno da to koristi neko sa strane ali je ponižavajuće da i sami stanovnici bliže ili dalje beogradske čaršije učestvuju u sopstvenoj stereotipizaciji mada to ulazi u jedan sladak talas autošovinizma i valjanja u sopstvenom, stvarnom ili izmišljenom, blatu.
Beogradska čaršija – to su vam brkate zle žene i njihovi cincarski pokvareni mužjaci koji u mračnim, zagušvljivim i uskim beogradskim ulicama i u podrumima isto tako zagušljivim i uskim koče razvoj cijele napredne Europe i teraju Mešu Selimovića i fra Ivu iz grada i kroje mape Ujedinjene Velike Cincarije i Male Ciganije sa glavnim gradom Adom Kale Batak-Ciganlijom.
Isti takvi glupanderi javne reči uporno kraljicu Dragu Obrenović naizivaju Dragom Mašin a da ih pitate zašto, usvajajući i nesvesno rezultate prljavih kampanja mizoginije s početka 20. veka. Onda Žika Šarenica uradi i nešto dobro, za promenu, a tviteraška gnjila komuna ga napadne zbog kurve kurvetine. Pa možda i postoji ta beogradska čaršija, a?
No, drago moje čedo, znaj, usvajajući pogrešne i naopake riječi štetu činiš i sebi i svojemu narodu, zato pre nego što budeš glup zapitaj se i ugasi tu raskokodanu nemisleću radu bg hroniku u sebi a probudi jednog etimološkog gospodina petra skoka.
Pitanje podjebljive konotacije koje u neki situacijama možemo uputiti sagovorniku kako bi mu stavili do znanja da sumnjamo u istinitost nečega što je upravo iznio.
A: Brate, snimi onu malo što sjedi sa Dejom u lokalu preko puta.
B: Đe? A, vidim. Vala nije ništa posebno. Da znaš ti kakvih sam ja žemskih imao ovo bi ti bilo srednja žalost.
A: Na primjer?
B: Na primjer... Ne znam sad... Uostalom, što te boli kurac. Pij to pivo i ćuti.
Osoba od koje većina ljudi ne može da živi.
Takođe je uzrok spavanju,izaziva bol u stomaku,navlači ljude na alkohol i drogu.Čak se i koristi kao nadimak.
U nekim slučajevima osobe se ubijaju zbog jada.
-Ja više od jada ne mogu da živim.
-Usr'o sam se od jada.
-Počeo da pije zbog jada.
-Đe si jado jadni.
-Ubio se čovjek zbog jada.
Skraćena verzija onog 'Je*o ti pas mater', često upotrebljavana ako je u pitanju stvar a ne osoba.
Majstor popravlja auto. Odjednom poče da pršti ulje iz menjača.
-Pas mater! Id' u pizdu materinu i mjenjač i koji kurac više ga popravljam kad ne može!
-------------------
Cijepaju se drva. Odjednom ode sikira po prstima.
-A u... Pas mater pa đe po prstu!!!
Ide nekako. Nije baš najbolja situacija, al' eto, ne valja se žaliti. Živi se. Nije k'o za Titovo vreme ali krpi se kraj s krajem.
A: Pa đe si Milorade, kućo, nisam te vidio ima sto godina? Kako žena, đeca?
B: Pa eto Stojko moj dobri, sin lagano u školu, žena neće da radi po kući, sve moram sam. Kod tebe, tvoji kudan su?
A: Isto vala k'o kod tebe, kotrlja se.
Život je jedan ogromni MMRPG (massively multiplayer role-playing game). Izgled ne biraš sam/a, ali se može menjati tokom igre. Igru počinješ, kao i uvek, na prvom levelu, gde nemaš ništa, a levele dizeš svake godine po jedan, nebitno o stečenom iskustvu (experience). Većinu igre ti pomažu roditelji. U većini igre postoji main quest koji se zove škola. Taj quest možeš posle nekog vremena napustiti (abandon quest) ili nastaviti skupljati iskustvo i dizati talente. U tom questu ti pomažu učitelji, nastavnici, profesori (razni NPC-ovi) Od tog questa zavisi i profesija (profession), koju većina ljudi trenira samo jednu, neki koji nemaju dovoljno zarade od jedne, treniraju iliti dižu (train profession) dve, mada je bolje dizati jednu što više, može se unapredjivati, a sa tim, imaće se i više para i skill-a. Sa parama se može kupovati bolja odeća, obuća i ostalo (armor,clothes i jewelry), kao i vozila (mountovi). Mountovi se dobijaju postepeno. Na 5-6 levelu dobiješ biciklo, najsporiji mount, kasnije, oko 14-15 levela manje kubikažni motor, za koji se mora istrenirati. Posle 18-og levela se može istrenirati za više vrsta mountova, kao i za više kubikažni motor, koji su podeljeni u grupe. Većina ljudi položi samo jedan, za auto, jer ostali verovatno neće biti potrebni, osim ako ne izabereš profesiju vozača ili prevoznika. Što više para zarađuješ, mount može biti bolji, lepši, opremljeniji i brži. U igri se takođe mogu imati petovi, ali to kako ko voli. Kasnije dobiješ i decu (minione), mada, mogu se i ona nazvati petovi, ona su takođe opcionalna. Kroz celu igru se vežbaju veštine (skillovi) i talenti koji pojačavaju te skill-ove. Svoj skill tree i talente igrači biraju zavisno od izabrane profesije i ostalih faktora. Profesija i skilova ima beskonačno mnogo i to je prednost ove igre. Igra je jako realna i svaka odluka je bitna za dalji razvoj igre. Grafika je u HD formatu, sa tim da se rezolucija i detalji ne mogu menjati osim ako igrač nema problema sa vidom. Postoji mnogo faktora koji se ne mogu menjati, kao što je boja kože (mada je jedan igrač koji se zvao Michael Jackson to uradio, ali on je dobio trajni ban jer je koristio razne hackove i glitcheve. Mada, neki igrači kažu da im on i dalje živi u srcu). trajni ban se ogleda u vidu smrti igrača. Privremeni banovi su u vidu kome, nesvesti i sl. Hackovi za pojačanja (buff), speed, crack i ostala opojna sredstva, su strogo zabranjena i zbog korišćenja istih se ide u zatvor (ban). Takođe se ne mogu uklanjati nasledne bolesti, izbor roditelja (oni su opcionalni u zavisnosti na kojem lvl-u su nestali ili možda i umrli). Igra je jako nepredvidiva i ima svoje uspone i padove, ali u tome je i čar.
Razvojni tim ove igre se nada da će svaki igrač uživati u datom iskustvu.
Mobil Army Surgical Hospital
Cuveni antiratni film Roberta Altmana i mozda najbolji antiratni film ikada snimljen.Snimljen je 1970 godine i da bi izbegli probleme sa studiom ,zbog antiratnih poruka u vreme najzescih demonstracija protiv rata u Vijetnamu,radnju su smestili u drugi rat...korejski.
Uloge su tumacili,u to doba ne bas toliko popularni glumci kao sto je Donald Sutherland,Tom Skerit i Eliot Guld,koji su svoje uloge vrhunskih ,ali potpuno nenormalnih hiruga ,maestralno odigrali.
Film je osvojio neke oskare ,ali to nije ni bitno,zato sto ovakav film nije za nagradjivanje,vec za gledanje.....puno,puno puta!
Robert Altman je za ovaj film bio placen 70 000 dolara,dok je njegov sin za "Suicide is painless" ,zaradio milione,za autorska prava!
Kasnije je na osnovu filma snimljena i odlicna serija ,koja je trajala 11 sezona i bila je jedna og najgledanijih serija ,koje su ikada snimljene!
Svako ko je gledao film zna ovu pesmu,koja je na uvodnoj spici i prozima se kroz ceo film i napisao ju je sin Roberta Altmana....
'Suicide is Painless'
Through early morning fog I see
visions of the things to be
the pains that are withheld for me
I realize and I can see...
that suicide is painless
It brings on many changes
and I can take or leave it if I please.
I try to find a way to make
all our little joys relate
without that ever-present hate
but now I know that it's too late, and...
The game of life is hard to play
I'm gonna lose it anyway
The losing card I'll someday lay
so this is all I have to say.
The only way to win is cheat
And lay it down before I'm beat
and to another give my seat
for that's the only painless feat.
The sword of time will pierce our skins
It doesn't hurt when it begins
But as it works its way on in
The pain grows stronger...watch it grin, but...
A brave man once requested me
to answer questions that are key
is it to be or not to be
and I replied 'oh why ask me?'
'Cause suicide is painless
it brings on many changes
and I can take or leave it if I please.
...and you can do the same thing if you please.
Ljubavna veličina. Mužjak par ekselans. Frajer nad frajerima. Mačo momčina. Ne mora biti krupan, može i sitan ako je dinamitan.
- Nijesi mu prva, a ni poslednja, ja ti garantujem. Čula sam za njega da je jako kopulentan.
- A đe on, viđi ga količni je.
- Uf, ništa ti ne znaš, otrov se u male bočice čuva.
Vrsta lančane reakcije, kada počne nemoguće je zaustaviti. Ali, zato je i izazvana, da aplauz prekine nekog. Nekog, kome je dozvoljeno da nakratko izvede svoj zadatak pred publikom. Ali... ta osoba je odužila svoj nastup, ničim izazvanu nedužnu publiku uznemirila, a oni, jednostavno, moraju to da prekinu. Jedan iz mase odlučno pljesne par puta dlanom o dlan, i za momenat cela sala/pozorište/ring aplaudiraju, i prekidaju izvođača. Rešenje je bilo tako jednostavno.
Dete pred punim stadionom pred utakmicu reprezentacije peva Bože pravde. Čekaju ljudi utakmicu, i poštuju klinca... Prva strofa, svi pevaju... Ali dete je uporno u nameri da otpeva sve osam strofa himne, što traje 10 minuta. No, ne misli tako i neustrašivi heroj koji svojim aplauzom pravi lančanu reakciju, i za tren oka, dete izlazi sa terena.
Sličan performans može da se izvede i u crkvi. Pop peva na liturgiji, svi ćute, slušaju, klanjaju se. E, najvažnije je prekrstiti se. Jedan se prekrsti, svi se prekrste. I tako uvek, garantovano, jer Chain reaction nikad ne omane, a uvek je delotvorno.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.