
Nikada ne dođe kada treba.
*
Eh šta bih dao da je sada pokraj mene. Makar da je vidim na tren, nekako bilo bi mi lakše, samo da je tu. Samo o njoj razmišljam, kao Klark Kent o Lani, a ona, ona je negde, negde gde joj je lepo... Jebem ti samoću.
*
Jebo me konj, kada sam je želeo pored mene. Zvoca mi po ceo dan, ne mogu da spavam kao čovek. Te malo zarađuješ, nesposoban si, lenj i neuredan. Šta bih dao za malo samoće.
*
A opet bilo je lepo i dok zvoca. Voleo sam je, a sada sa zidovima ne mogu da pričam...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.