
Bitno je. Itekako je bitno. Prisutnom auditorijumu verovatno nije, ali vama je zapravo i bio cilj da to plasirate u javnost.
Ovu rečenicu izgovaramo kada želimo nečim da se pohvalimo, ali da to šatro bude u drugom planu, kako o nama okolina ne bi stekla mišljenje da smo ne daj Bože nekakvi hvalisavci i tome slično.
Žile: Momci, da vas upoznam. Ovo je moj drug Miloš.
Dejan: Dejan, drago mi je.
Miloš: Miloš.
Dejan: Poznat si mi od nekud.
Miloš: Hehe, pa ne znam.
Žile: Kad si stigao iz tuđine, nema te da se javiš, i šta ti je to sa licem?
Miloš: Juče popodne sam stigao, sedeo sa rodbinom ceo dan, kad Kizi, mom bratu od tetke zazvoni telefon. Zove ga Ivan, mlađi brat, kaže da se nekoliko njih spremaju da ga biju. Mi brzo sednemo u moj Mercedes Es tristadvaes' , terao sam ga u proseku sto osamdeset od kuće do kafića, ali to sad nije bitno, i nas dvojica istrčimo sa palicama i udri one jajare, ali mi se neko prišunjao s leđa i zveknuo me flašom u glavu. Sreća te je naišlo obezbeđenje, inače bilo bi jebeno.
Žile: U jee...
Dejan: Mercedes sa austrijskim tablicama? Crni?
Miloš: Da, bio si sinoć?
Dejan: Jesam. I nije bila flaša nego pesnica, ali to sad nije bitno. Odoh ja, vidimo se.
Trenutak u kojem shvatimo da smo već previše rekli i elegantno se distanciramo od svojih riječi govoreći kako to već izrečeno, nije vaš sud.
fraza kojom ugostitelji (konobari) oznacavaju pocetak pohoda na vas novcanik.
sub 1.-eeeeeee jel se secas ono vece kad smo...
sub 2.-jaooooo kako smo se tad izprekidali,gore nego sad...
konobar:i sta smo ovde imali...
Najčešći komentar svakog srbende usled loših uslova u našoj državi. U zadnje vreme svaka sitnica nam postaje lošija u odnosu na zapadnjačke, tako da nam ni guz papir ne odgovara sem ako nije uvozni.
Priča je bazirana na istinitom događaju.
Srbenda (čeka taxi 15 min i pizdi) : Eeee, mamicu mu ustašku, treba ovde korenje da pustim dok ne stigne. Da smo na Zapadu drukčiju bi on pesmu pevao.
Zapadnjak (taxi mu je stigao dve nanosekunde posle poziva) : Odbacićete me do Park Avenije, uneti mi stvari u stan, sačekati me dok se iskenjam, a onda mi obrisati anus ovim najfinijim papirom (naravno 100% celuloza).
Vremenska odrednica, detaljnije opisuje dužinu poznanstva sa nekom ženkom. Nalazi se između "igrali smo se u pesku" i "vodio sam je da pegla na drugarskom".
A: S kim ideš na skijanje?
B: Ma ono, familijarno: ja, Dunja, moj burazer, ćale i sestre iz Slovenije.
A: Opa to ona plava Dunja što je kriješ od nas?
B: Ma da, moja Dunja.
A: Znači pašće neka tršnja, bratori!
B: Alo bre, Dunja mi je k'o sestra.
A: Al' nije! Da ti je sestra imala bi tu bazuku od nosa k'o ti, ovako je prepička!
B: Ti si prs'o k'o fond Katarine Rebrače, to mi je najbolja drugarica!
A: Te su najbolje, ti singl, ona singl, taman za dubl!
B: Igrao sam fudbal s njom na male goliće, znam je dok još nije imala sisu! Incest, some!
Modifikacija one čuvene replike iz Neki to vole vruće, aludira na to da niko od nas nije baš čitav. Što će reći, fali mu neka daska u glavi.
- Nis' ti baš normalan kol'ko vidim?!
-Ah, šta da se radi. Niko nije završen.
Rečenica koja na "Top Shop-u" sledi posle rečenice "Ali to nije sve!"
-Kupite jedinstvenu magičnu loptu po ceni koju vidite na ekranu!
Ali to nije sve! Ukoliko pozovete u narednih pola sata dobijate još jednu magičnu loptu za pranje veša!
Ali ni to nije sve! Da da dobro ste čuli prva tri kupca dobijaju još jednu magičnu loptu za pranje veša koju možete pokloniti nekom ili sasvim bezbrižno prati veš narednih 15 godina !
Situacija usled koje dok smo na WC solji mozemo jedino da placemo, i da molimo boga da ima nekog u kuci da nam dolese salvetu koja bi zamenila toalet papir,ili u protivnom po prvi put u zivotu da se nadamo da je potroseni papir bio onaj ruzicast i tvrd, jer je on zavijen u one kockaste papirice koji nam mogu pomoci za brisanje, nije luksuz, al jebiga posluzio bi, a posle perfexa i ostalih elitnih papira ostao bi nam samo onaj okrugli duguljasti karton koji nam ne moze nicemu posluziti osim da ga besni nabijemo sebi u dupe.
Izjave majki koje se smatraju džet setom Srbije ili anonimnih gospođa koje su u stanju i da dokazuju kako je to "baš super".
Roditeljstvo se ne zasniva na drugarskom odnosu. Odnos međusobnog poverenja, lagane komunikacije u kojoj nema "nezgodnih" pitanja i škakljivih tema lako može da zavara nezrelog roditelja da se poistoveti sa svojim detetom (pogotovu ako je adolescent). Glupost zna da uznapreduje pa ima roditelja koji će se "požaliti" svojoj deci na svoje lične probleme i 'ladno iščekivati savet.
Roditelj nije drug, ali je najača karika svakog deteta. Dete nije drugarica i nikako nije rame za plakanje.
Roditeljstvo je na temelju koji čine poverenje i suštinski autoritet. Slojevi se dograđuju u okvirima sopstvene kompetencije, emotivnosti i životnog iskustva.
Poklopac kojim te sagovornik sprečava i da pokušaš da mu objasniš da to što je rekao nema mnogo veze sa onim što je zapravo hteo da kaže, jer mu nije u interesu da se zamara (čitaj: da ga smaraš) kad već znaš šta je imao na umu.
-Au, kako sam zadimila. Sve smrdi! Daj taj oprašivač!
:hvata se za bocu i dodaje:
-Kakav, majke ti oprašivač?
.E, aj ćuti! Šta me smaraš sad. Bitno da smo se mi razumeli!
:csssssssssssssssss:
Odvratno licemerna floskula koju osoba obično izgovara kada se neko zeza na temu koja nju direktno ili indirektno pecka.
Ono što wannabe moralista ne kapira je da je, povlačeći crtu šta JESTE za zajebanciju , sve u ovoj kategoriji šutnuo 20 metara duboko u septičku jamu samo zato što njega to nikada nije dotaklo.
Takođe ne kapira da kada bi se zajebavao samo sa onime što je u redu, smejao bi se samo u ciklusima od 14 godina na fazone Vudija Alena sa kontrabasom (koji će ruku na srce uvek biti smešni kako god da definišeš humor).
JA: Jao slušajte fazon, zove keva sina na ručak "Leo, Leo", kaže komšija "što ga zovete Leo kad mu je ime Petar", kaže keva "ma ima leukemiju pa mu tepam".
Moralista Wannabe: Da da da Leo, gahHAHAHHAAHAHAhahahah!!!! Uhuhuhuh kako je dobar!
JA: E a jel znaš kako da prepoznaš najbogatijeg Etiopljanina, nosi zlatan Rolex oko struka.
MW: Oko struka hahahahah reci hahahaha GAHAHAHAHHA!!!!!
JA: E a jel znaš zašto Srebrenicu zovu bosanski tehnopolis, jer nema zelenog ni na drveću hahah!
MW: Brate koji si seljak to nije u redu uopšte! Ti ljudi su propatili ovo ono imam ja ortaka pričao mi je ovo ono ti ne znaš kako je to ovo ono!!!!!
JA: Da da do jaja brate, pošto niko nema ortaka koji ima leukemiju i pošto se ovi u Trećem svetu ludo zabavljaju sa parčetom hleba dnevno, ali na to si ipak slinio od smeha.
MW: E puši ga znaš!
Izjava koju uvek ispale treneri vodećih klubova nakon pobede na "teškim" gostovanjima protiv protivnika koji su iako mali pužili junački otpor renomiranom protivniku.
http://www.vecernji.hr/sport/nogomet/golobradi-bilic-bolji-pokazali-smo-karakter-clanak-270839http://www.vesti.rs/Sport/Stevanovic-Pokazali-smo-karakter-izlazimo-iz-krize.html
http://www.vesti.rs/Sport/Prosinecki-Pokazali-smo-karakter.html
http://www.tvarenasport.com/vesti/57019-stanojevic-pokazali-smo-karakter.html
http://www.novosti.rs/vesti/sport.72.html:319652-Jovanovic-Pokazali-smo-karakter
http://www.hrsport.net/vijesti/384256/nogomet-futsal/pokazali-smo-karakter
http://www.sportske.net/vest/kosarka/vujosevic-pokazali-smo-karakter-sledi-panatinaikos-16046.html
http://sportsport.ba/bh_fudbal/kajkut-pokazali-smo-karakter/36642
http://www.ezadar.hr/clanak/downs-pokazali-smo-karakter-veceras
Slikovit prikaz većine ,,rodjačkih'' odnosa u Srbiji.
- Jel' Mile, mis'im nemo' da se ljutiš, al' po čemu ste ti I Radašin braća?
- I, bre... Dragojlo sam ti sto puta rek'o da smo mi braća po babine linije. Moja I njegova baba sušile veš na istu žicu.
Armirano-betonski čvrsto spuštanje na zemlju sa sve čekićanjem u glavu.
-Je l' me gleda?
-Ne.
-A sad?
-Ne.
-...
-...
-A sad?
-Aman prestani prestani prestani! Ne nadaj se. Ono što nije nije, niti će biti, ne smaraj me.
-Kako možeš tako da pričaš?! Pa postoji šansa...
-Šanse za to su 0,50%, a ako ovako nastaviš, biće 0,000%. Ne bih da zvučim okrutno, ali ono što nije nije i tačka mačka.
-Ali možda...
-Grrrr....AVavavavaava!
-Pa, Dušice, to što si ti u pms-u ne znači da treba da budeš ljubomorna.... Ko ti kriv što tebe neće ni da pogledaju.
-Odoh po jedan konjak, da se zalijem, oćeš ti nešto?
-Hihihi, limunadu.
-:dolazi i zaliva je ceđenim limunom u oko:
Oblik kurcenja pred coporom u vezi sa nekom tamo "devojcicom" koja je upravo prosetala svoje obline pred vasim nosevima.
A: "Uuuu, vidi kakva je!"
B: "Ccc..."
C: "Ma, drugari smo na Fejsu nas dvoje, nije ona nista specijalno... xD"
Najbolji izgovor za uvaljivanje odlaska u kupovinu. Dođeš gajbi s posla oko 18.25 h, mrtav umoran, usput si u autobusu fatamorganisao izuvanje cipela, pranje nogu i zakasneli ručak, da bi te ukućani dočekali nestrpljivo k'o kurirsku službu samo da ti uvale još jedan "mali" zadatak, onako "usput" i "časkom".
Ja: Stig'o sam!
Keva: Eee sine, 'ajde dok si obuven da skokneš časkom do prodavnice da mi uzmeš testeninu, ulje, vegetu, brašno, kakao, cimet...
Ja: Opa, polako! A šta je s njom? (pokazujem na sestru)
Sestra: E, odjebi, mrtva sam umorna, bila sam na faksu ceo dan!
Keva: Pusti nju, znaš da uvek zaboravi nešto da uzme.
Ja: Pa zato postoji spisak, a ionako po ceo dan kuca po tom mobilnom, može jedan usrani spisak da ukuca za cirka 12 sekundi. Šta je s ćaletom? Što on nije iš'o?
Keva: Spava, umoran je, imao je danas neki izlazak na teren.
Ja: Ma do jaja. Radi po komunjarskom radnom vremenu i pored toga ne stigne u jebenu prodavnicu da svrati. I još spava poslepodne. Ja ako vidim sunce preko dana ja sam srećan, a vas bole... i što me koji kurac niko nije zvao, ili poslao poruku?
Keva: Sine, umesto što se raspravljaš, mogao si dosad triput da odeš i da se vratiš. (argument posle kojeg stane vreme)
Ja: Ajde... daj pare.
Keva: Ajde ti od svojih para, vratiću ti kad mi legne plata.
Ja: Naravno.
Baba: Sine, ajde, ne bilo ti zapoveđeno, svrati der do apoteke, uzmi mi jedan ranisan, ubi me želudac.
Ja (u bradu): Ako te ne ubije želudac, ima ko će da se potrudi...
Keva: Što si bre tako bezobrazan?!
Ja: A što ona ne ode malo da protegne štap? Ujutru zna da trčkara po domovima zdravlja sa svojim saborcima. Jebote lebac, s kakvim lenčugama živim... DOBRO BABA UZEĆU TI LEK! A ti kevo, bolje da si spremila nešto dobro za ručak jer sam gladan k'o vuk!
Keva: Sve današnje smo pojeli, ost'o je pasulj od prekjuče, saću stavim da se podgreje.
Ja: O jebo vas pas, jedete k'o popisna komisija! Aj ćao!
Sestra: Uzmi sok!
Odgovor koji ćete dobiti od svakog internet operatera koji nije Telekom ako se požalite da Vam ADSL poslednjih dana ne radi dobro.
- Dobar dan, imam problem sa internetom, ceo dan mi puca veza, a kad resetujem ruter sve se vraća u normalu.
- Da, dosta ljudi je prijavilo taj problem u poslednje vreme... znate kako, imali smo problema sa Telekomovom mrežnom opremom, tako da to ne zavisi direktno od nas. Ovog jutra nam je javljeno da su problemi sanirani, ne bi trebalo da se taj problem ponovo javi.
*Po završetku razgovora odlazim da napišem ovu definiciju, ali internet opet ne radi.*
Najveći stepen bliskosti poslovnih saradnika koji su muškog pola.
Zna se: odeš na poslovni ručak, pa udri po tekućini.
- E, ja sam bre sa ćalom od aktuelnog ministra trgovine jednom u Majdanpeku neke dizalice naručivao. Neka kompenzacija. Al smo krkali tad. Unakrst smo pišali on i ja, i po snegu i po blatu, koliko smo samo furgona otposlali...eeeee, drugo vreme bejaše!
Neizbežno pitanje pred početak škole.
- E, koja smo smena sutra?
- Nemam pojma, pitaj Mariju pa mi javi.
- Marija koja smo smena?
- Od kud ja znam, pitaj Marka.
- Marko koja smo smena?
- Jebote, ti si peti koji me pita, nemam blage.
Kada ovu rečenicu izgovori PR nekog preduzeća, kod slušalaca i kod sagovornika bi trebalo da dođe do pojavljivanja prvih znakova idolopoklonstva prema toj firmi. U nekom od alternativnih univerzuma je takav scenario najverovatnije moguć, ali u ovom u kom mi bitišemo, prvo što se posle ovakvih reči pomisli je: "šta koji kurac, jebote?"
Čekaj, čekaj - ozbiljna firma? Stvarno? Stvarno?! Hah, dobra fora. Da, ozbiljna firma koja nije gadljiva na repa, bilo u dinarima, bilo u ojrima. Jedino se gleda da je u finim, belim kovertama (plave nikako, jer pokreću žiganje u predelu srčke, a roze su nekako flafičaste).
Da li je moguće da jedna takva firma, sa zavidnim renomeom, može sebi da dozvoli da joj glavne uzdanice budu ljudi kojima tate i dalje kupuju doručak ujutru, a mame im brišu dupenca kada se iskake (figurativno samo; mada, ima nas raznih na ovome svetu). Pa, bre - radnica na prijemnom pultu je kao rođena za primanje - primanjem je i došla do posla. A, svi oni zajedno nemaju celu osnovnu i četvorogodišnju srednju školu kako liči, a kamoli obavezno visoko ili fakultetsko obrazovanje. Veza se zeza, boli ih briga, baš.
PR: Dakle, gospodine Kandidatoviću, vidim da ste završili filološki fakultet, smer skandinavistike.
Kandidatović: Da, gospodine - tečno govorim norveški, i mogu da se snađem na švedskom i danskom, dok sa nemačkim nisam te sreće.
PR: A, finski?
Kandidatović: Pa, finski pripada ugro-finskoj grupi jezika.
PR: Da, da - znam. Ja vas samo testiram, gospodine. Nego, recite vi meni - da li imate još nekih aduta?
Kandidatović: Pa, imam završen Majkrosoftov kurs za programiranje, licencni tačnije. Dugo sam se bavio atletikom i rukometom. Takođe imam neko osnovno obrazovanje vezano za elektroniku, a pored oca sam naučio i da popravljam automobile, pošto je on bio auto-mehaničar. Sviram gitaru, trombon i harfu. Odslužio sam vojsku pod oružjem - bio sam uzoran vojnik, nagrađivan.
PR: Ah, lepo je to sve čuti, ali to sve jednostavno nije dovoljno za radno mesto za koje konkurišete.
Kandidatović: Kako to mislite: "Nije dovoljno"? Nisam baš siguran da u široj okolini ima previše ljudi koji su minimum nuklearni fizičari.
PR: Znate, gospodine - mi smo ozbiljna firma. Mi gledamo da naši zaposleni budu najbolji od najboljih, da bi održali visoki renome koji naša firma ima i da bi ga unapredili.
Kandidatović: Ozbiljna firma malo sutra. Čuj, najbolji od najboljih. E, pa ako vam je Mitar "Probavitar" Šeprtljić jedan od nosećih stubova firme, onda primite moje saučešće. Taj ne zna ni šta misli, a kamoli šta govori. O tome kako radi dovoljno govori to da je pokvario sve čega se dotakao. A, ako mislite da će vam Primona "Ne znam da kažem ne" Jebatović unaprediti renome - varate se. Nije ni čudo što je u odbojci igrala na poziciji primačice.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.