
Pokazni izraz za sve likove koji furaju palestinske i sve druge šalove oko vrata, i to ne da se zgreju, nego zbog stila što bi reko Bender iz Futurame.
Izraz potiče od Adila Makšutovića, ambicioznog pevača novije generacije koji je poznat još i kao Džejev zet.
Adil inače fura kvalitetne palestince oko svog bakarnog vrata i na taj način utiče na ljude koji žive u najbolji grad na svetu.
- De si, Adile?
- Evo, izašo da prošetam šal, pa da kupim kevi vinobran.
Stara dobra,seljacka doskocica(a ja samo takve i volim),omiljena za zajebavanje sa komsijama koji udju u kucu "samo na kratko",a onda pricaju sa vrata 20 minuta.
-(stoji na vratima)Evo ja samo svratio da pozajmim secer,zurim,necu da sedim...Aha,a kako su tvoji,deca,roditelji?Aha,a znas meni se bas juce desi da odem kod Zike,a tamo sedeo i Pera,jao da znas sta mi je sve napricao,pa to jedva cekam da ti ispricam...
-(domacin)Ma,nadji neki kurac pa sedi,sta mi stojis tu nad glavom?
-(onaj sa vrata)U,jesi me sad zajeb'o?
Strah i horor ulaze na mala vrata, mada to nije čist strah to je više jedno začuđenije, jedan znak na putu za tamnu ogromnu šumu na kome su nalepljene te crno bele fotografije bolesnih ljudi: traže se, poslednji put viđeni u udžbeniku za bilogiju, osmi razred. Koja je svrha njihova bila: da razore dotad jasno podeljen svet da ubace crva sumnje u dečiji um, pa kao što će na jednoj strani poprečni presek na kome se slučajno naziru i pubične dlake otkriti svu sladost utrobe iz koje su skoro izašli i u koju će se uskoro vratiti tako ih na sledećoj strani već, žlezdanoj, čeka hladno crno belo otrežnjenje i više od toga: jezovita hladnoća slika fotografisanih kao u ambulanti pri radnom logoru slovenskog imena otuđenog nemačkim natpisom: Smertzovitze: buljava žena, kratke kose, izbezumljenih očiju, koje kao da nikad nisu trenule, koje gledaju iz srca te sive zamagljene opne loše kopirane slike i pored nje, do pojasa goli čovek uvećanih nesrazmerno delova tela, ogar, golem, jeti, iskopan iz sibira na mesto gde je udario meteor: slika a 1 slika a2: osobe obolele od Bazedovljeve bolesti, čak su i na ime naučnika mislili jebeni Bazedov, Karl Adolf fon: kamera koja zumira ovu pločicu se odaljava i mi ga vidimo celog, sa naočarima crnog okvira, kako sedi, bez mogućnosti osmeha, oko njega psi u kavezima u podrumu crnog svetla, on, smiren ledenog lica provodi eksperimente dalje: zamagljeno, u durgom planu, dva poveća kaveza u kojima se naziiru lica čoveka i žene. Bazedov drži medicinu u malom prstu s tim što je na početku igrice kada se biralo opredeljenje on birao neutral evil: na kraju sasvim hladnokrvno dok topovi sve jače gruvaju, ubrizgaće sebi otrov, bez trunke straha, prepoznaće simpotme i crći – to je tako logično i smisleno da on skoro uživa u tome mada je i uživanje samo jedno obično lučenje sokova - beda dakle materijalna i to je poslednja misao pred ništa.
A može i ovako, ja u školu idem i dobar sam đak slažem travke mirišljavke tri od četri ostalo sam uzeo od brata cepam knjigu na kraju godine uvežbavam psovke s Rogozne kušam gorku matorost izvlačenjem zrelog šlajma: zalepi se dobro u čopor ko balegom kad šljiskaš kolibu dok listići pocepane knjige odoše u junski topao vazduh a na jednom delu iscepanom i te dve slike ulepšane brkovima i bradom osobe obol.. pa na krov pa u oluk pa kroz oluk julskom kišom na ulicu pa dole u još jednu pa sve dole do potoka košutnjaka cigana smetlišta i do kraja sveta, van.
Životni moto, mantra i epitaf alfa grebatora u kafani. Kada vidi nekog poznatog, na njegov račun viče turu za ceo sto, i time ne ispada toliki šupak kao da je naručio samo za sebe. Najčešće sedi za stolom tako da ima najoptimalniji pogled na ulazna vrata, i svakog novog gosta kojeg poznaje obasipa ovom rečenicom brže nego što mlade devojke u narodnoj nošnji tutnu Mrkonjiću pod nos pogaču i rakiju.
Otvaraju se vrata, ulazi gost i sav srećan, hvali se konobaru:
-Prošao tiket, vraćam crtu!
(u pozadini) –Evo čoveka, evo ture!
-Da, i daj onom tamo šta će popit’, jebote, svaki put me udavi s tim.
Otvaraju se vrata, ulazi gost, ne progovara ni reč, staje za šank, ozbiljan..
-Evo čoveka, evo ture!
-Nemoj me danas, deda mi umro..
-.....(tri sekunde tišine)....Eeevo čoveka, evo ture!
Stvar koja u našoj vojsci ne postoji za razliku od atomskog sa desna ili leva. Tako da bi naši vojnici bili totalno ne spremni u takvoj situaciji.
Kad se ukrste ateista i jehovin svedok, dobije se osoba koja ti kuca na vrata bez ikakvog razloga.
Odličan preduslov za svakodnevno kašnjenje
Легендарно питање које користе старији мангупи да би натерали клинце да се потуку.
Влада: Ко је јачи од вас двојице?
Раде: ја сам!
Пера: ма лаже он,ја сам!
Влада: е па не можете обојица бити најјачи,мада ми је Ђоле реко да је Пера јачи...
Раде: ео саћеш видиш да није... паф паф трш...
Neobicna emislija koja se emituje ama bas svake godine, pred pocetak letnje sezone, u kojoj nam porodica Alvirovic potanko objasni koliko ima krivina od Bg-a do Budve, gde mozemo da pisamo i seremo usput, gde je pice 250 dinara, i ostale zajebancije.
Mirko Alvirovic: Postovani gledaoci, dobar dan. Moj sin Mladen i ja smo resili da operemo jaja u moru, tako da smo od vasih para kojima placate pretplatu uplatili sedmodnevno letovanje u Budvi. Da ne bi ispalo skroz providno, napravicemo jednu patrolu, da bi ste se bolje snasli kad u vasim krsevima krenete na more. Mi naravno idemo Mercedesom S klase. Vezite se, polecemo.
20.km
Mirko: Mladenu se pripisalo, pa smo svratili kod Ere u Meljak. E, 'de si Ero, je l imas jos onih maloletnica? ( reklame ).
80.km
Mirko: Evo nas kod Ljiga, red na semaforu je oko 2 km. Ko ga postavi, majku mu jebem, aj vozi mali, pretici ove seljake.
Mladen: Tata, snimamo se, ovo ide u program.
Mirko: A da, hahaha, postovani gledaoci, ja sam se salio, ne preticite nikad na punoj liniji.
170.km
Mirko: Mladja i ja cemo sad da svratimo u ovu kafanu da popijemo po koju. Cuo sam da imaju odlicnu kajsijevacu.
Mladen: Tata, ne smemo da pijemo, ovo ide u program.
Mirko: A da, hahaha, ja se opet salim, dragi moji gledaoci, ne konzumirajte alkohol dok vozite.
330. km
Mirko: I evo nas na granici. Sad ce panduri da nam trkeljisu po torbama, ali to se sve moze izbeci ako im ponudite 20 evra.
Mladen: Tata, bre! Nemoj, snima kamera.
Mirko: A da! Izvolite pogledati, gosn policajac.
Budva
Mirko: I stigosmo u Budvu. Mladja i ja cemo sad da se kupamo, pijemo, vatamo neke ribe, a vi, postovani gledaoci, vidimo se za 7 dana, kad cete moci da gledate nasu novu patrolu od Budve do Beograda. Ima jos kafana i sa druge strane puta, koje treba da obidjemo.
Mladen: Tata, nemoj, i dalje snimaju.
Mirko: Ma nosi se, bre , mali, ceo dan smaras, jebala te kamera. Hihihi, dovidjenja postovani gledaoci.
Bajata vest. Novine od prekjuče. Našla baba tučak iza vrata.
- Ej, 'si čuo da je Ejmi Vajnhaus otegnula papke?!
- To bre bilo pre par meseci! Gde ti živiš? K'o da si me pit'o jesam li video kineza na biciklu!
Ono što se izgovara u trentutku kad neko po patetici prevaziđe i kakvog najokorelijeg attention whore-a u trenutku kad vrši forumsko samoubistvo, ili kakvog meganejebača, u trenutku kad bezuspešno pokušava na najljigaviji način da dođe do kakve-takve vulve. Osećaj svojstven tom trenutku je kao da ti je neko mikserom pretvorio mozak u tekućinu, pa ti se sav mozak slio u želudac i hoće da izleti napolje u vidu povraćke.
ON (u SMS-u): Ja nisam cvet po kojem se gazi, niti sam svetlo koje se gasi, ja nisam rob koji te sluša, ja sam jedna zaljubljena duša....
ONA (u SMS-u): Bože, istopih se od silne patetike.
•••
- Znaš li ti, sine, kako sam ja smuvao tvoju majku? U eri Partibrejkersa, ja je videh ispred SKC-a i rekoh joj: ''Ti si kao mesečeva kći, što po pomrčini sja! Budi moja devojka!''
- Blam, ćale, blam. Kako te nije bio isti? Ja se istopih od silne patetike.
Izmisljeni dogadjaj u novijoj istoriji kada je srpski narod herojski ustao od kompjutera i otisao napolje da igra kosarku.
Poslednji pokušaj vađenja nakon što si nakitio svoj CV i u njemu napisao kako savršeno dobro znaš traženi jezik, a kad su ti na razgovoru za posao postavili pitanje na tom jeziku, ti si samo blenuo u njih kao tele u šarena vrata.
- Ding sun kao mang ki lao e?
Dva minita kasnije.
- Niste me razumeli, ne znam da govorim Vijetnamski, ali savršeno pažljivo znam da ga slušam.
- Cao lo.
- Molim?
- Vrata.
- A da, doviđenja.
Питање које упућујемо јебозовној професорки кад каже да данас испитује по дневнику.
Професорка згодна милфуља: Ђаци, данас испитујем по дневнику.
Напаљени ђак: Професорка, а је л' 'оћете од напред или од позади?
Професорка згодна милфуља: Боље од напред, данас се нисам клистирала.
Veoma impozantan pajser.
To nije običan pajser. Nije čak ni pajserčina, to čudo otvara sva vrata, od Fort Noksa, do Juga koga je upravo prepeglao šleper. One touch lock? Ma nema frke! Jedan dodir ovog čarobnog štapića, i otvaraju se k'o kesica čipsa!
Iskusni provalnik: Mali, sredio sam kamere, upadamo!
Provalnik pripravnik: Idem šefe!
Iskusni provalnik: Alarmi i senzori gotovi, otvaraj sef!
Provalnik pripravnik: Auuu, jebote! Najnovija titanijumskolitijumska vrata sa magnetnom bravom i brušenim ugljeničnim cilindrima, ojačanim dijamantom! Šta ćemo sad matori?
Iskusni provalnik: Šta sereš bre?!
Provalnik pripravnik: Pa ovo je neprejebiv sistem, čuo sam da samo Fort Noks ima nešto 'vako. Džabe smo i dolazili, kad ovde ni nuklearka ne pomaže!
Iskusni provalnik: Ma kakva nuklearka, kak'e pizde materine! Mlogo gledaš američke filmove. Makni se i gledaj šta radi VIP!
:krrrrr, krrrrk!:
Iskusni provalnik: Taaako! Aj sad pakuj lovu, pa da palimo!
Zgib urađen na štoku vrata od učionice, nakon izbacivanja sa Ruskog.
U prevodu "nema čega nema" pored "mrtvih taksista" simbolizuje haos,džumbus,pretrpanost........
"Ženska torba"
"Ej izvini Ivana,jel imaš možda olovku na kratko mi treba?"
"Naravno,uzmi slobodno iz torbe"
A u torbi..........
Maskara,krema za ruke,puder,ulošci,karmini,sjaj za usta,kišobran,jaje ptice dodo,
cigare,upaljač,skripte,sendvič,ogledalo,novčanik,ključevi,računi,lak za nokte,
češalj,šnala,telefon,rumenilo,senka za oči,časopis,naočare,flašica vode ............
"Ej znaš kad ću ja da nadjem tu olovku ovde?"
"Niiiikaaaadaaaa,ovde ima djule od topa i muda od popa"
Kravata od zmijske kože. U nekim slučajevima i živa zmija obmotana oko vrata.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.