
Životni moto, mantra i epitaf alfa grebatora u kafani. Kada vidi nekog poznatog, na njegov račun viče turu za ceo sto, i time ne ispada toliki šupak kao da je naručio samo za sebe. Najčešće sedi za stolom tako da ima najoptimalniji pogled na ulazna vrata, i svakog novog gosta kojeg poznaje obasipa ovom rečenicom brže nego što mlade devojke u narodnoj nošnji tutnu Mrkonjiću pod nos pogaču i rakiju.
Otvaraju se vrata, ulazi gost i sav srećan, hvali se konobaru:
-Prošao tiket, vraćam crtu!
(u pozadini) –Evo čoveka, evo ture!
-Da, i daj onom tamo šta će popit’, jebote, svaki put me udavi s tim.
Otvaraju se vrata, ulazi gost, ne progovara ni reč, staje za šank, ozbiljan..
-Evo čoveka, evo ture!
-Nemoj me danas, deda mi umro..
-.....(tri sekunde tišine)....Eeevo čoveka, evo ture!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Mudro.
BRAVISIMO! ŠČINA!
dvadeset godina znam tog čoveka, tj druga, morao sam to da definišem!