
Još jedna od korisnih stvari koje mogu da se nauče u kafani. Deo sa Eskimima je prilično jasan, oni uzmu parčiće leda, naređaju kao cigle, naprave da dobro dihtuje, izbuše rupu za ulaz i nadaju se da beli medved neće da provali da su ključ ostavili ispod grudve pored vrata.
Konobarski metod za pravljenje kuće od leda zahteva malo više matematke i računanja sa velikim brojevima i malim procentima. Dve bitne stvari kod sipanja pića u kafani koje konobarima omogućuju da prave kuće od leda su:
1) piće se sipa do crte, pa se onda ubaci led
2) poznato je koliko čaša može da se napuni iz jedne flaše
Ako konobar prvo ubaci led, pa onda sipa piće do crte, uštedeće neku malu količinu pića, koju niko normalan ne može primeti, ali će na taj način da zaradi jednu čašu pića na svaku prodatu flašu. Pare od te čaše pića onda stavlja u svoj džep umesto u kasu i tako pravi sebi zaradu. Ovo deluje kao smešno mala zarada, ali kada se uzme u obzir to koliko se flaša popije i činjenica da konobari idu u penziju tek kad im se noge izližu do dupeta, od leda se zaradi sasvim dovoljno para za izgradnju jedne kuće.
Poslednjih godina, piće se ne toči direktno iz flaše, nego preko dozera koji nepogrešivo uvek sipa istu količinu, tako da konobari nemaju mogućnost da prave kuće od leda. Ovo je izazvalo da građevinci koji bi radili na tim kućama ostaju bez posla, da se u lokalnoj prodavnici ne kupuje pivo za majstore, da fabrike nameštaja ostaju bez mušterija i da rabadžije koji bi sve to vozili nemaju šta da rade. I tako je propala srpska ekonomija.
Kada si životinja od najranije mladosti suočeljavaš se sa dugim veterinarskim iglama. Ako si pas, celog života ćeš pamtiti kako te je bolela prva vakcina protiv štenićaka i celoga života sakrivaćeš se od belih mantila umazanim govnima stoke. Generalno svaka životinja vuče komplekse i traume iz detinjstva od njih. Osim krave, jer svaki kontakt krave i veterinara se završava njegovom rukom do lakta u njenoj pičci. Najviše vole kada ih semeni, tj. kad im nabija vrelu bikovu spermu u njihovu vlaznu unutrašnjost, no to nije važno za temu...
-Je l' si video negde Nikolu Kajču? Beži od mene k'o od veterinara od kad sam mu pozajmio 50 evra, jebem li mu mater džukelsku.
_
Zoki, slobodno se javi, to što sam ti ga dućkala ne znači da smo u vezi, ne moraš da bežiš od mene kao od veterinara, dobri moj Zoki.
ovo je nastalo od nemacke reci hertz (srce) koja se vremenom "malo" promenila i kod nas zvuči hert ali pošto se to "h" pravilno (naravno) ne izgovara onda to zvuči kao 'ert. Ovaj izraz moze da bude svasta, npr: od toga da se neko od muke i jeda stvarno razboleo u smislu srčanih smetnji (hercenfeler) do toga da je neko od besa ili izneverene, a možda i neuzvraćene ljubavi bio kadar da uradi štošta nažao nekom predmetu ili biću u svojoj okolini, a ponajpre sebi (vidi primere). Dobro se dopunjuje sa izrazom "krenkovati se" koji valja potražiti u vukajliji.
Krenkov'o se od 'erta što je komšija kupio nova kola, porazbijao je sve po kafani od 'erta što ga žena manula, izbo se brisom po jajima od 'erta, itd...
Baba koja ceo dan, a bogami i noć provodi "viseći" na prozoru i trudi se da joj ništa ne promakne. U svakom trenutku nepogrešivo zna ko je ušao, a ko izašao iz zgrade. Sigurniji je čuvar reda od pozornika.
Neko od vaših komšija(komšinica),najšešće penzos, koji je taj naziv dobio po špijunci na vratima kraj koje provodi dobar deo dana. Nepogrešivo zna kad je kom ko došao, šta se radi u zgradi, ko je držao vrata od lifta, čija deca žvrljaju po zidovima...Neretko u zgradama postoje i više "špijunkara". Danas, kada je tehnologija napredovala , "špijunkari" ne moraju više da čuče kraj vrata, već svoj posao mogu opušteno obavljati iz fotelje nadgledajući video nadzor koji je prikopčan na kablovsku....
Ja: Komšo, dolaze mi prijatelji iz Amerike, pa nemoj da se iznenadiš ako vidiš da ulaze crnci u moj stan.
Špijunkar: Ne brini komšo, ja i onako ne obraćam pažnju, pa nisam nikome rekao niti sam se iznenadio kad sam video onog monaha što ti se pre neki dan češljo na terasi...
Ja: ?!?
Vremenski period u kojem tražite ključeve po džepu, kako biste otključali vrata od kuće.
Srpski ekvivalent onoj engleskoj : He' going places (not college but places). Kada od šoka učinjenim ne znaš šta da kažeš autoru sem uzdržano i ponekad sažaljivo: "Biće od tebe nešto", ponekad propraćeno tapšanjem po ramenu.
- Ej, ljudi, napisao sam prvu defku!
- Aaaa....ako more...biće od tebe nešto....
----------------------------------------------------------
- Ujko, vidi, napravio sam tvoju bistu od Šaruljinih govana.
- Bravo, ujkino.... Biće od tebe nešto, govorio sam ja....
To je deo podlakta sa sakom koji vidite iza polu-otvorenih vrata od wc-a, pripadaju obično majci,sestri ili ćalu, koji vam pružaju toalet papir.
Postoje i sitoacije kada "Ruka spasa" donosi i nešto od dnevne štampe, u nedostatku gore pomenutog.
pojava da neko telo miruje na kosini zahvaljujuci trenju mirovanja.
istu pojavu ukucani obilato koriste pri slaganju stvari (garderobe u ormanu, vaza na visokom kuhinjskom elementu, alata u ostavi).
problem se sastoji u tome sto kad se jednom izjednaci ili nadvlada sila trenja mirovanja (npr. silom povetarca pri malo jacem otvaranju vrata), naslagane stvari pocinju sa prepakivanjem po principu padajucih domina.
otvarate vrata ostave, a ono u zagrljaj vam juri kutija alata, grabulje, asov, i kanta sa uljem.
Životinja od koje se dobija mleko, meso, vuna i glas na izborima.
...o čudima osmoze - "Zatvori gubicu i jedi!"
...o izdržljivosti - "Ima da sediš tu sve dok ne pojedeš sav spanać!"
...o meteroologiji - "Tvoja soba izgleda kao da je upravo prošao tornado!"
...o hipokriziji - "Rekla sam ti jednom, reći ću još hiljadu puta - ne preteruj!"
...o nasleđu - "Prekini da se ponašaš kao tvoj otac!"
...o zavisti - "Ima milion nesrećne dece na svetu koji nemaju divne roditelje kao ti!"
...o iščekivanju - "Čekaj samo da stignemo do kuće..."
...o primanju - "Dobićeš ti svoje kad dođemo kući..."
...o medicini - "Prekini da ukrštaš oči, ostaće ti tako!"
...o vidovnjaštvu - "Oblači taj džemper, valjda ja znam da ti je hladno!"
...o humoru - "Nemoj da trčiš kod mene kad ti ta kosilica odseče noge"
...o odrastanju - "Ako ne pojedeš to povrće, nikad nećeš porasti"
...o korenima - "Zatvori ta vrata, nisi rođen u štali"
...o mudrosti - "Razumećeš kad dođeš u moje godine"
Najcool mesto u bus-u, ako govorimo o GSP-u je mesto 'na tocku' koje je izdignuto od ostalih, a nalazi se negde pri kraju autobusa malo iza srednjih vrata. Sa najcool mesta ti, kao najcool putnik imas privilegiju da mozes da posmatras ceo autobus i kontrolises stanje, ako je potrebno. Takodje si oslobodjen duznosti da ustajes starijima jer za to su zaduzeni oni luzeri koji sede na prvim sedistima, odmah do vrata na popularno nazvanom 'najluzerskom'.
Smajli koji internet sise ostavljaju na kraju uvrede, da ne bi popili ban.
Džimi ti si pizda od čoveka i naćiću te u gradu da te prebijem :)
Slovo o kvalitetu kožne jakne koji se ne može nazvati pohvalnim.
- Ma kakva ti je to harabatija od jakne, đe to nađe?!
- Šta lupaš, vidiš da je od prave kože!
- Aha, skrpilo od sunećenja....
Odnosno kontrola oružja i pooštravanje kriterijuma po kojima ti je dozvoljeno da držiš pucaljku je jedna od glupljih ideja i većih prevara koju država praktikuje da pacifikuje masu kad kriminal i nasilje počne da preljeva.
Ide se logikom da ako manje ljudi ima cevku kod sebe, manje su šanse da počine neki zajeban zločin, kao razbojništvo ili ubistvo. Ova logika je obično deluje sasvim zdravo mnogim ljudima, uglavnom onim sredovečnim, mirnim, po prirodi nesklonim nasilju koji je zdušno podržavaju, ali je u suštini golo sranje.
Ko hoće da koristi svoje oružje za kriminal sigurno neće da ga preda policiji, nego će i da prošvercuje još neki komad u zemlju.
A ako nekom i uzmeš pištolj ili dedinu lovačku to ne znači da ste ga onemogućili da počini ubistvo i da neće komšiju ili bivšu ženu da overi sekirom, kuhinjskim nožem, ručnom dizalicom ili golim rukama. Dakle samo prelazak na hladno oružje, improvizaciju i kućnu radinost.
U principu bi najhumanije bilo ostaviti svakome štoljpi, čime bi se, kad već dotični kurac od države ne funkcioniše, izravnao teren između napadača i žrtava.
A i realno, humanije je da ga upuca nego da ga bode šesnes puta tupim nožem za 'leba.
Manje će da se muči čovek.
Osoba koju baš ne gotivite kao gosta iz, verovatno, opravdanih razloga. Znajući za taj antagonizam, ta osoba obavezno poziva vaš telefonski broj pre nego što dođe u posetu.
Fiksni telefonski broj. Sa svog mobilnog telefona. Stojeći na stepeništu ispred vaših vrata.
- E, Rale, jeste kući?
- Jesmo, Mile, ali idemo za pola sata do mojih na selo...
- Odlično, meni je taman pola sata slobodno za kaficu.
- Mile, bre, tebi treba dva`es` minuta da dođeš...
- Ma tu sam ja, zovem ispred tvojih vrata....
Misao koja je Jablanu prošla kroz glavu pošto je pojeo nekoliko snopova zobi u koje je Lujo vješto, čobanski, umiksao živa jaja.
"Ispod vrata Rudonjina šiknu veliki mlaz krvi. Lujo zadoliga. Jablan stoji ponosito na mejdanu i riče, a planinski vrhunci silno – silno odjekuju."
Nema šanse. Nikako. Ni za živu glavu.
Krajnji izraz odbijanja bilo čega što smatraš da nikada nećeš reći ili uraditi, jer u principu i nemaš ništa vrednije od života, ma kakav on bio.
Možda ne kulji izraz od, ni za brdo karamela i od, ni za hektar gibanice, ali svakako stariji.
- Je l' bi jeb'o u isto vreme Mariju Šerifović i Mariju Milošević za soma evra?
- Njih dve ne bi jeb'o ni da mi život zavisi od toga.
-------------------------------------------------------------------------------------------
- Nikola, zovu iz finansija da odeš po račun što im je stigao, pa da odneseš direktorki da pogleda.
- Bole me kurac.
- U jebote, šta ti je čoveče? Čemu taj bes?
- Ma daj bre, koji ozbiljan bezobrazluk. Iz finansija, čiji su i posao računi, zovu da ja pređem pola kilometra, da bih odneo račun direktorki koja deset metara udaljena od njih. Pa ni da mi život zavisi od toga ne bi otišao.
--------------------------------------------------------------------------------------------
- Što mi se jede nešto slatko.
- Imam neku Za-Za čokoladicu. Hoćeš?
- To sranje ne bi pojeo ni da mi život zavisi od toga.
- Nikako da je uvalim nekome. Već šest meseci mi stoji pored kompa.
Glavni uzrok sve slabijem izlasku populacije na izbore poslednjih godina.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.