
Ljudi bez grimase. Prazno lice. Bez emocije. Tuga? Potisnuta. Sreća? Prividna. Nezadovoljstvo? Sakrivenom pod gomilom voštanih maski. Nostalgija, postoji samo kao pojam. Usamljenost, tu je kompjuter. Večito isti. Nepromenjivi i nestvari. Komšije, očevi, oci, tetke, oni se ne plaše. Mrak nije strašan. Tim rečima govore. Tamo se niko ne krije. Injekcija ne boli. Pao si? Ne plači! Ne osećaj, odbaci emocije, to je poruka utrnulih slovena. Kamenih strelaca. Perun. Plače. Hrist? Raspet. Po drugi put.
Lopovima napetost krivi kičmu. Meni samo zglobove. Sakrijmo ovu vest. Napravi se lud, i misli da sam ravnodušan. Da i ja ne znam.
Meni treba nešto živo. Stvaran glas. Sa basom. Bez letargije. I oštrog pogleda stranca.
A okruženje? Utonulo u gnoj. Napolju, četrdeset stepeni. Toliko je trenutno u meni. Hladna Rusija.
Naizgled grub i surov. Strog i pošten. Zavrtjeće glavom ali i stisnuti ruku kada se zasluži. Naizgled nikada zadovoljan, ali uvijek ponosan kada čuje.
A voli život koji je stvorio i iz sve snage živi za njega. Želi da se zna, ali se svim silama trudi da to ostane tajna. Jer, taj život će za njega uvijek biti malo dijete, tek prohodalo, otvorilo oči i krenulo u život, dijete za koje uvijek treba bdjeti nad putem kojim stupa. Ali očima sretnim, to znam.
- Odoh, majko. Odoh, oče.
- Idi, sine, i osvjetlaj nam obraz...
Каже се за имућног власника златне огрлице чистоће двадесет шест карата.
Rečenica kojom prekidamo nekog ortaka koji udavi nekom svojom baronijom.
- I brate, juče ti ja nađem neku likušu studentkinja, krenemo tu mi neku priču, skontamo se fino, kad zove kod nje u stan, kaže nema cimerke otišla kući za vikend. Izlazi ona vidim malo ide levo, desno. I ja uzmem njenim kolima da nas vozim u stan, ono novi mercedes! A meni tek 3. čas vožnje bio juče. Sednem ti ja, namestim nju na suvozača, vežem i krenem, znaš onaj pravac kod bazena? E tu ti ja opičim stotku i taman da skrenem..
- Ee, je l' imam ja nešto plavo ispod vrata?
- Ne brate, što?
- Pa ti me udavi pička ti materina! Gde ti da voziš stotku kretenu jedan, a kamoli neku ribu bogatu da zbariš!
Прави начин да спречиш ломљење инвентара у кафани и изведеш лика из исте да би му указао на несугласице до којих је дошло унутра.
Кажемо другару који је купио неку изразито ружну ствар; патике, мајицу, хлаче...
- Погледај што сам купио нове патике! Јел ти се свиђају?
- Па гдје то да купиш, искрено нису ни за око куће носити!
Poslednja vrsta usluge kod domaćina kojem su se gosti popeli na glavu.
-E domaćine daj još jednu kajsiju,da sperem ovo sranje od paprikaša!
-Alo volino,gde je to pivo,osušismo se ovde čekajući te,jebem te spora!
-Dobro bre,ko tebi dade dozvolu za rad?!Pa jel ti sediš na ušima?
(Nakon par sati ovih trauma,domaćin prilazi klincima za drugim stolom)
-Izvolite momci,treba li vam nešto?
-Da treba,zovemo te pola sata,već bi tri crnca svršila dok ti dovučeš svoje debelo dupe!
-Mali,jel si ti nekad pio dlanovaču?
-Nisam,šta ti je to?
-E pa vidiš,ja tebe pitam hoćeš li dlanovaču,ti pitaš šte je to,a ja kažem OVO!
TRAS!!!
Nakon ovog,gosti su se smirili,paprikaš je odjednom postao ukusan,a i gazdino dupe se smanjilo.
su surove reči kada u toku klope na zemlju ispustiš najslađe parče, koje si brižno čuvao za poslednji zalogaj. Jako bolan osećaj za svakog sladokusca, prosto te duša zaboli. Kod nekog nastupa i automatska glad, ima osećaj kao da nije ni jeo... Ma, strašno.
Изрека која се упућује саговорнику, како би му појаснили да минимизирање утицаја одређених фактора у његовој причи и није баш реално, и да баш утицај тих фактора може да буде пресудан за крајњи исход.
Аца: "Шта ти би синак оно вече, што си онако изубијао Мају?"
Маре: "Ма шта сам је изубијао, само сам јој ЈЕДАН шамар ударио...воли она мене, опростиће ми већ!"
Аца: "Да, да, како да не...па за једно око и коњ ћорав!!!"
Najčešći odgovor na pitanje: ‚‚Što plačeš?"
Mora da je krokodil. Čim liješ tol'ke suze.
Кажемо за неког ко је хладнокрван (али не као гмизавац, него стварно). :)
- Ко? Он? Он човека ће утепа, око да му не трепне!
- Ко? Он? Он тепсију бурек ће изеде, око да му не трепне!
- ...
Šekspirovski kratak i osećajan opis stomačnih tegoba koje se odlikuju velikom emisijom izduvnih gasova, ali bez konkretnih trodimenzionalnih rezultata za sobom.
Izgled riba koje su usled nezadovoljstva svojim usnama malo preterale i greškom na YT pustile pogrešan tutorijal za iscrtavanje novih kontura usana, pa su, dok su se šminkale, gledale snimak izrade jeftinih lutaka na naduvavanje sa slotom posred glave.
- E, ćao, je l' vi zabavljate decu večeras?
- Ne, ja sam Matejina mama.
Salveta, pikavac, pakla cigara, flaša, kesa i govno.
Ono što ćeš uvek naći u izobilju kako pluta oko tebe, ako se usudiš da tamo kročiš u more.
Чим га погледа, осети оштар и јак бол у срцу. И гађење. Због тога бежи од њега ко ђаво од крста, али га ипак воли. У себи.
- Па колико си ти са Маријом?
- За две недеље година и нешто више.
- И још га није ставила у уста?
- Ма какви, гледа га ко око Сауроново, чим га погледа пребледи јеботе. А знаш да није ружан, видео си га онда.
- Што јест јест. Значи раскидаш са њом?
- Значи да.
Ono što vam ostane na dlanovima kad zveknete muvu u aplauz stilu.
Kada studentu osnovnih studija saopštite da NEMA diplomskog rada, samim tim ni diplome jelte, nakon jebenih osnovnih studija, te da je postao NIŠTA i da mora ići na retardirani master o svom trošku ako želi ma kakvo zvanje jer je 'vako k'o ministar bez portfelja.
Al' ono što je bitno jeste da u ministarstvu prosvete svaka puna je fotelja guzica koje su se i kroz osnovnu školu provukle ko zna već kako. E tako ...
Bolonja... Sedim na wc šolji i motam stih neke pesme u glavi ''My mother said to make things done...''
Treba i da počistim stan. Posle opet knjiga - jebi ga.
Pa opet šolja - ovaj put za kafu...
Pa još jedna knjiga - druga, treća, svaka sve veća...e i to mi je sreća!
Konkluzija - Bolje da sam mešala malter il' čuvala prave ovce dok su mi ove fakuletske mozak popasle. The end.
1) Naslov neke knjige, komedije ili tragedije, koju je napisao neki Šakspir, ili jbmlg ko, i koja najverovatnije ima za temu viševekovni problem hejtovanja i namenskog moderatorstva. Dve porodice stalno ratuju, a pobednik se ne nazire. Večna borba dobra i zla.
2) radni naziv filma“Lovci na hejtere“ grupe nezavisnih autora i producenata, koji će uskoro doživeti premijeru. Isfrustrirani marketinški saradnik, lovac na banere, koji ne može da ispuni normu i nađe dovoljno prostora na raznim sajtovima za reklame svojih klijenata, u jednom trenutku otkriva zločinačku terorističku organizaciju koju uglavnom čine moderatori i nekoliko administratora sa višegodišnjim stažom-koji su ogrezli baneri. Nošen idejom zadovoljenja kosmičke pravde , a i da bi rešio svoje egsistencijalno pitanje, stupa u kontakt sa bandom hejtera, čiji se vođa izvanredno pokriva svojim spisateljskim talentom i čija knjiga“ Moj misaoni brat Bin Laden“ upravo postaje bestseler. Hejteri mu se ne sviđaju, čak oseća prezir prema njima, ali to je jedini put. Da li će pobediti dobri ili loši momci moraćete da vidite u bioskopu.
Ako ne čitate knjige i novine, zapamtite bar njihova naslove, mogu pomoći.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.