Ovde se radi o srpskom običaju koji se još uvek primenjuje u ruralnim, a na žalost i u nekim od urbanih sredina.
Običaj se odnosi na promenu odnosa između roditelja i njihove neudate ženske dece. Ukoliko smatraju da je prošlo njeno najbolje vreme ili ukoliko se umore od čekanja i izgube veru u svoju ( najčešće ) jedinicu, dakle prihvate činjenicu da je niko neće i da će ostati usedelica, roditelji joj vraćaju davno okresana krila. Ovaj dan, koji svako domaćinstvo određuje po svojoj volji, naziva se Ruzmarinovdan. U domu gde se obeležava, uglavnom od ranog jutra prisutni su tuga i tišina, no međutim kao i uvek kod Srba, to sve kratko traje i ubrzo se pretvori u opšte narodno veselje, gde se u izobilju jela i pića okuplja celo selo i na taj način se ublažava sramota.
U ranim jutarnjim časovima obavezno je obaviti mali ritual koji uvodi devojku u red samostalnih žena, ali sa obavezom da više nego ikada doprinosi roditeljskom domaćinstvu. Ritual ruzmarinovanja izvodi majka devojke ili tetka ukolio je majka bolešću ili ranom smrću sprečena, a u krajnjem slučaju može i kuma koja je devojku krstila po rođenju. U lavor hladne vode stavlja se izmrvljeni ruzmarin, a onda osoba koja izvodi obred grančicom svežeg ruzmarina prska devojku iz lavora... Kasnije se u jednu krpu obavezno bele boje stavlja ruzmarin koji devojka drži tri noći ispod jastuka na kome spava, raspuštene kose...
Smatra se da na ovaj način devojka ceo život nosi sa sobom miris ruzmarina, umesto mirisa sa momačkog revera. Takođe se veruje da na ovaj način, nekim čudom, baš ta devojka nadje sebi muža kada se navrši tri godine od Ruzmarinovdana. Na žalost ovo se obistinilo samo u 98 % slučajeva...
" Stano šta ćemo mi sa onom našom malom? Već joj je 32. nema nikog' školu nije učila, da mi nju uruzmarinimo, pa sta bog da? "
" A šta ćemo Miodrage moj, nema nam druge, da označimo lepo Ruzmarinovdan, pa možda sreća i naiđe..."
Naborani dio između obrva kod ženske osobe.
Šalje nepogrešivo jasnu poruku - ona je fensi, nadrkana, nema ništa u glavi ali zato ima mnogo u sisi, u njenom si društvu građanin drugog reda i budi srećan što te je udostojila svog prisustva.
Žene sa skupljenom kopilicom pametni izbjegavaju u širokom luku.
Pametniji na njima primjenjuju taktiku "hit&run".
Glupi ih žene.
- Kakav si ti tigar u krevetu! Ko bi rekao? A, djelovao si tako jadno. Da se nisam napila, nikad ti ne bih dala. Ipak si bio dobar izbor.
- Pa, vidi... Kada sam ti vidio tu skupljenu kopilicu, dobio sam žarku želju da te trpam bolno i jako. Ipak, tebi se svidjelo ono što bi svaka druga okarakterisala kao silovanje.
- Ja volim grubo. Nego, kad se opet vidimo?
- Šta kažeš na...nikad?
- Ali...
- Ti do podne mrziš sebe, od podne čitav svijet. Kar'o sam te iz čiste antipatije.
- Ček, samo još nešto... :ispod jastuka vadi šiljak za led:
Za objašnjenje ljudima koji nisu čuli za ovaj klub, KST, iliti Klub studenata tehnike, je klub u podrumu Elektro-tehničkog fakulteta u Beogradu.
Generalno muška populacija koja zalazi na relativno redovne intervale,
(nebitno koje veče) u ovaj fini establišment, prati određene utvrđene rutine. I to u 78,63% slučaja sledeće:
1.Cepanje piva iz flajke (ako si raspali ljakse bez stila) ili limenke (ako si raspali buržujčić bez stila) ispred ulaza, dok čekaš ostatak ekipe, ili kada želiš da "otmeno" kasniš (šta god da odabrao ne gine ti da si raspao... i bez stila...)
2.Ritualno pokazivanje dokumenata i plaćanje ulaska.
3.Odlazak u wc i uz osmatranje kabina da se proveri u kojoj je govno ovog puta, da bi kojim slučajem mogao da izbegavaš datu kabinu u nastavku večeri (retko kome uspe, em zbog gužve, em zbog alkohola, em zbog toga što NEKO pokupi govno i prebaci ga u kantu, a ostavi novo u drugoj kabini(DA, dešavalo se!)).
4.Ostavljanje jakne i kaputa u garderobi (opcija nije obavezavajuća, ko će još da plaća 60 dinara za garderobu, kad je pivo 80, brateeee... itd.)
5.Šmekerski ulazak u glavnu prostoriju i merkanje ljudi koje su došli.
6.Okretanje i odlazak šanka i UBIJANJE od alkohola!!
E, sada, šta se dešava posle toga baš se i ne sećam... Čuo sam razne priče.... :D
Neki ljudi čak i dolaze zbog muzike, i da igraju, ali nekako ispadne da samo prolaze sa jednog kraja na drugi, usput stalno gurajući tebe.
Devojke uglavnom nemaju zadatu rutinu, ali njihovu nemam priloženu, iz jednostavnog razloga što sam ja dečkić (jeeee...)... ako se neka seti, out with it, woman!
I najvažnije, NIKADA, li nikada ne ostajte do paljenja svetla (kraj večeri)! To je jedno od najotrežnjavajućih trenutaka u životu.... Shvatiš u čemu stojiš. Blato, pepeo, pivo, vino, sok, čaše, flaše, i neke tekućine koje ne bih određivao.... A tek ljudi... :D :D
Izvor prihoda dok ste djeca
- Zubić vila mi je ostavila 5€ ispod jastuka za moj zub!
- Štaaaa? Pet eura?! Meni je ostavila samo jedan...
- Pa dobro sad je ova inflacija... Možda je i do zuba...
- Šta do zuba? Moj je bio donja lijeva dvojka... Vrijedi više od eura sigurno!
- E moj je trojka... Očnjak. Oni su rjeđi, pa samim tim i vrjedniji!
- Imaš li negdje kurs zub-euro, ili zub-dinar... Da isplaniram sledeću eksodontiju shodno kretanjima na finansijskom tržištu, ruskom napredovanju oko Avdejevje i američkim izborima?
- A bre Kume, a vas plaćuvaju za zubi?! A 'el kaže negde da zub mora da bidne tvoj?
Svi smo mi zazirali od mraka dok smo bili mali i neiskusni. Nismo voleli da soba bude skroz u mraku pa smo uvek imali neki mali izvor svetlosti, čisto da vidimo ako nam se nešto strano približava pa da se na vreme pokrijemo jorganom preko glave. Uff, koliko sam samo noći prozreo budan čekajući da se pojavi neki gremlin ili, ne daj bože, tuđin. No, preživeo sam kako bih upotpunio svoju sudbinu i napisao ovu definiciju. Verujem da su veliku zaslugu za to imali mojih 7 jastuka koji su mi verno služili do poslednjeg dana, štiteći moju glavu od raznoraznih zala. A da nije bilo jorgana da obezbedi protekciju ostatku mog tela, ne znam šta bi bilo. Još kada se setim kako sam se samo znojio noću zabranjujući svakom svom mišiću da se pomeri 10 minuta nakon što čujem i najmanji šum u prostranom i jezivom hodniku... Eh, ta stara kućerina. Možda su veliki uticaj na to imali horor filmovi koje sam sa potpunom pažnjom gledao i posle 12 (što je za moje tadašnje godine bilo nezamislivo). Nije bio problem odgledati film, problem je bio otići do kreveta nakon što se film završi (a to je podrazumevalo prolaženje kroz hodnik koji je u svakom momentu straha izledao taaaaako dugačak). Verovatno svi znate i onaj osećaj kada idete sami noću, ulica mračna i tiha, a vi imate osećaj da neko ide iza vas pa se konstantno okrećete na svakih par metara. A tek senke na prozorima što su bile zajebane... Kad se setim koliko se samo tripova krilo u tom mraku, svašta sam ja tu video. Sve u svemu, posledice pretrpljenog straha u detinjstvu ponekad i sada osetim, kada noću u stanu nešto iznenada lupi, ili zašušti, ili zaškripi... Samo dohvatim svoja 3 jastučeta, navučem jorgan i okrenem se ka zidu osluškujući svaki šum sve se dok ne zaspim.
Evo par stihova koji dokazuju da mrak svaku situaciju učini mnogo strašnijom nego što ona zapravo jeste:
Ustadoh u 4 jedne radne zore,
seljaci već na nogama - treba njiva da se ore.
Mučenja takvog nema nigde na svetu,
al' takav ti je život u seljačkom getu.
Napolju još mrak i ništa ne svetli,
ako neće sat, probudiće te petli.
Izišo iz kuće na -5 stepeni,
čak se i genitalije zalediše meni.
Pogledam dole - krvava je trava,
u izmaglici malo dalje razbijena glava.
Levo su bili razbacani bubrezi i creva,
'Ju mene grdna!' povikala je keva.
Čuka mi je počela opasno da lupa,
na kući s desne strane otvorena šupa.
Uzeo sam sekiru avliju da branim,
imao sam posla sa nečime stranim.
Pogled'o sam malo bolje, dole u žbunju,
pa to je deda zakl'o još jednu svinju!
Predmeti koji umeju da uzdrmaju akciju učenja iz korena kada u toku istog nestanu, kao da ih je sam đavo odneo. Pretpostavljajući tvrdoglavost osobe kojoj se to desilo (kod Srba najčešće opravdana pretpostavka), đavo uspešno izvodi manevar „ukradi pa vladaj“.
„Servisno orijentisana arhitektura se opisuje kao mogućnost konstruisanja softverskih komponenti koje mogu biti korišćene u kontekstu koji nije poznat u vreme dizajna“. Dobro, ovo je bitno... Gde mi je marker? (pogled oko sebe – pogled na sto – pogled ispod jastuka – pogled na pod – hitar skok – pogled ispod kreveta – podizanje kreveta – podizanje svih knjiga, pribora, svezaka – nekontrolisano osvrtanje svuda oko sebe -> BES) U PIZDU LEPU MATERINU NAĆI ĆU TE PA MAKAR MI TO BILO POSLEDNJE!!!
(20 minuta kasnije)
Majka: Sine, što ne učiš?
(mrk pogled ka majci)
Majka: Dobro sine, dobro, evo samo ću da ti sklonim ove papuče, stoje ovde nasred sobe... Iju, sta je ovo? Je l' ovo tvoja olovka?
Ti: AAAAAAAAAAA!!! TU SE SAKRIO, MAMICU MU JEBEM! Daj to 'vamo! (otvoren prozor – fijuk kroz vazduh – „TUP“ u daljini)
Verovatno nikada javno izgovoreno, ali u suštini, ljudi pokušavaju da izbegnu hodanje kad god je to moguće. I dok se neki hendikepirani ljudi svakog dana nadaju da će neko izmisliti način da ponovo prohodaju, većina drugih hodanje sve više uzima zdravo za gotovo:
Pošto je jahanje i vožnju kočijama pregazilo vreme, počeli smo masovno da vozimo biikl. Pošto je okretanje pedala postalo i suviše naporno, nastao je motor, a onda smo izmislili sebi automobile, koje i danas usavršavamo. Problem je bio medjutim taj, što je do automobila trebalo doći sa četvrtog sprata, i tako je nastao lift. Liftom do auta, autom do posla, na poslu proizvodi dolaze sami do nas pokretnom trakom, kako se mi ne bismo šetali. Sa posla kolima do super marketa, pokretnim stepenicama na svaki sprat, i dole opet liftom. Kolima do zgrade, liftom do stana. Liftom opet dole, taksijem u pijanku, taksijem kući, liftom u stan.
Posle nekog vremena takvog načina života, odlazak kolima u fitnes centar, penjanje na prvi sprat pokretnim stepenicama, na treći liftom, i na kraju plaćanje 3000 dinara mesečno za trčanje na pokretnoj traci i vožnju nepokretnog bicikla.
Bio si đubre u prošlosti, nisam shvatao zbog čega, trudio sam se da te razumem, bio dobrica, ali onda mi je došlo iz dupeta u glavu. Ne'š ovog konja više jahati. Spustio mi se đoka, pa mi je krv konačno dospela do moždanih vijuga. Sa'š da vidiš kako je to kad se tvoje fore upotrebljavaju protiv tebe. Sve ono što sam trpeo zbog tebe sam projektovao na nešto korisno, konačno uvideo gde sam grešio i skapirao kako da budem đubre kao i ti.
Valjda ćeš sada razumeti kako je to kada te neko tretira kao zadnje govno na prtini, jer nema ništa gore od toga kada neko podigne pakao i ono što si njemu radio okrene protiv tebe samog.
- Brate, moraš da mi pomogneš. Nemam gde drugo da ostanem. Em me kerovi jure, em i zelenaši hoće da me biju zbog onih para što dugujem. Moraš da me sakriješ.
- Moram? Darko, ne znam da li se sećaš, ali kada sam te molio da me ne otpustiš jer moram majci od nečega da platim lekove, ti si me nonšalantno ispratio na ulicu i ušetao u svog novog BMW-a? E, pa vidiš snašao sam se za lovu, ali od tebe sam naučio kako da budem đubre. M'rš sad sa mog praga da ne idem po devetku, jer će onda kerovi da ti budu najmanji problem!
------------
- Ali, dragi, ja zaista ne znam zašto sada ne želiš da budeš sa mnom, pa nije valjda stvar u ovih nekoliko kilograma viška koje imam? Hehe, zato si ti savršeno izvajan za nas oboje.
- Kilogrami? Zaista, hvataš se za kilograme? Od svih ljudi, ti si našla da pričaš da izgled nije važan? Sećaš li se, pičko kukavna, kako sam pre nekoliko godina bio zaljubljen u tebe? Kako te je onaj konj Miki napucao, a ja te doveo kod sebe kući i tešio te do neko gluvo doba noći, a onda su me, kada sam zaspao, probudili tvoji jauci dok te je moj cimer guzio? Onda sam ti rekao šta osećam, a ti si rekla da nisam dovoljno dobar za tebe, da ti smeta moj stomak. E, pa vidiš, ti si me naučila tome da gledam isključivo izgled. Vrlo brzo sam stekao kritičnu masu i dobio vrhunske pločice, a ti, đembela, možeš sad slobodno da se odgegaš iz moje gajbe, i da se vratiš Mikiju kretenu ili kome god hoćeš! M'rš!
- Ali, mislila sam da...
:zalup vrata, okretanje ključa:
Pametno zboriš, al' te ič ne razumem.
-I majstore?
-Pa, teško je objasniti...
-Ajte molim vas, pa ja imam peti stepen, nisam ni ja tikva bez korena.
- Dobro potrudiću se da maksimalno uprostim. Elem, na telo koje se kreće po kružnici stalno deluje sila koja ga vuče prema središtu u pravcu radijusa okretanje i uzrokuje normalno ubrzanje (akceleraciju). Ako ove sile ne bi bilo, telo bi po zakonu inercije zadržalo smer kretanje po započetom pravcu. Da bi se telo kretalo po kružnici potrebno je da na njega stalno djeluje sila koja ga vuče prema središtu. E, kod vaše mašine je tu nastao problem i ja ću morati da odnesem u servis da pogledam.
-E, svaka ti je k'o Njegoševa, ič te ne razumem.
- Drago mi je.
Dlakava leđa, pivski stomak, ćelavo teme, ženski kukovi, roze košulja... nisu ni prineti ovim ispadima koji će svakog muškarca sigurno šutnuti iz kruga šmekera i otvoriti mu račun u Ne-Je-Be banci:
1. Nadimci poput: Micko, Cile, Guza, Janja (zvuči kao njanja), Packe, Zeka, Peka...
2. Umilni nemutirani glas i mlitavi stisak ruke prilikom upoznavanja;
3. Glumatanje iskusnog modnog kritičara po pitanju ženske večernje toalete;
4. Keva koja, i posle poprilično godina iskustva sa izlascima u grad, zove u 3h ujutru sa pitanjima: „Sine, kako je u gradu, kad ćeš kući?“
5. Priča o bivšoj devojci, naročito ukoliko se vršnjak još uvek nije oporavio od njenog emotivno-seksualnog zlostavljanja;
6. Iskrenost u pogledu fizičke snage i lenjosti: „'Ajde ovoga puta ti budeš gore, mene mrzi, a i bole me ruke u misionarskoj pozi.“
7. Okretanje za suknjicama, nogicama i dekolteima kao da ga napada deset (m/n)indži istovremeno, na ulici ili u klubu dok je u pratnji nežnije mu polovine;
8. Glasna maštanja, u njenom prisustvu, o željenom obeščašćavanju njemu inspirativnih glumica (naročito onih porno);
9. Varanje devojke – jebač na dva fronta, koji puca na Kazanovin tron, može na kraju samo da ostane sa dragom mu desankom;
10. Pokušaji da svoj pivski stomak steše dijetama iz „Lepote i Zdravlja“ ili „Men's Health-a“, umesto da prione na neku fizičku aktivnost (a da to ipak nije aerobik);
11. Ispadi ljubomore sa sumnjivim izjavama: „Ti mi nisi rekla da je baš sladak taj tvoj najbolji drug.“
Izblijedela lica šetaju gradom.
Sudbine na tom trgu republike, koje se prepliću jedna u drugu praveći vir i gutajući vreme sabrano u svima njima, dobijaju nazad, svako ponaosob drugu, preradjenu energiju spram one koje su oni uputili večnosti. Ratovi su doprineli tome da prednjači starost. Unutrašnji ratovi. Sve te sudbine sabrane su u oku jednog starca, običnog perača ulica. Ta ružna navika života i vremena koja nas sve osudjuju na poneku boru, pokojeg unuka, malo reume i mirnog života. Starost je jača od vode.
Oni su ti koji uistinu vode ovaj svet, a ne voda. Te nepokretne matore budale. Dok je pijani grad uveliko u čamotnom rasejanom snu njegove stara proćelava glava prva diže posjedele vlasi sa snom utabanog jastuka. Grad je pust u njegovim očima. Gde je mladost? Da li je moguće da u njemu ima više života nego u svoj toj mladeži!?
Zabijeni izmedju ledenih okova sivih visokih banaka i gradske ceste on jedini i dalje vidi zelenu livadu i pticu koja je davno tamo legla u svoje gnezdo i zamrzla se pred vremenom zaborava. Ona ptica u njemu i dalje čezne za slobodom medju tim hladnim okovima. Ona pevuši ponekad u svom toplom gnezudu neku umilu pesmicu mladosti, toliko tiho da je on jedini čuje. Oseća ponekad tu potrebu da naglas ispeva sve one blage note koje mu umiruju dušu ali nema glasa. Pokušava iznova i iznova ali mu ne ide. Grad je odavno zaboravio nit njegove duše.
Razapet izmedju smisla i mašte, sav rasejan on polako izlazi na vatar. Ponovo. Tu napolje ponovo će biti bacan,na tom životnom vetru tamo 'amo, tamo 'amo dok se uveče sav iscrpljen ne bude bacio u krevet. Ni ta stara metla u njegovim očima nije ono što je nekad bila,šta je to kvrcnulo u njevom umu?
Nikad nije bio toliko tužan kao danas. Grad je ostario brže od njega - izdao ga je.
Pljas! Ptica izglete iz gnezda povučena starčevom žalu izdiže se visoko u nebo oblete dva kruga iznad grada i tu u njegovm krilu zapeva naglas pesmicu. Stare tugom izmorene oči napuniše se suzama.
Ceo jedan grad plakao je za njim. Otišlo je sto svetova da vidi njegov leš. Svi su se sabrali nad njim. Njegov grad dao mu je pogreb kakav zaslužuje. Hladan vetar nežno mu je očešljao kosu. Male kapi kiše opraše mu lice. Hiljade i hiljade ljudi došlo je da mu oda poslednju počast. Plakali su.
Kiša mu je sprala sve bore sa lica, samo suza osta u oku. "Voda je ipak jača od starosti'', poslednje su misli starca. Ceo jedan grad tog dana otišao je sa starcem.
Sutradan sve je bilo isto.
Kad sam dečak bio, postojali su samo Atomski mrav, strašna atomska bomba kojom zlo pobeđuje dobro i Diter Tomine Atomic™ skije uz pomoć kojih brišućim letom osvaja Četiri skakaone.
Danas ovo sportski komentatori koriste kao pridev kojim se dočarava sposobnost nečega da rastavi slabije od sebe na najsitnije čestice velikom lakoćom, a marketinški mazgovi... rekao sam magovi? Ne, mazgovi... prihvatili su reč i turaju je uz svakakojake flafičaste produkte, jer ako je atomski, onda jebe.
- Igrači Partizana prikazali su zaista atomski fudbal u pobedi nad povratnicima na prvoligašku scenu, Mladosti iz Lučana, čime su na najbolji mogući način zalečili rane posle preranog ispadanja iz evropskih takmičenja od jermenskog Ararata.
--------------------------------------------------
- Ali to nije sve! Uz dva kupljena jastuka dobijate i atomski noćni masažer mišića donje vilice!
--------------------------------------------------
- Tečo, reci ovim tvojim da mi naprave atomsku bombu da sravnim Seul sa zemljom.
- Kim, atomske bombe su zastarele, ali možemo napraviti hidrogensku.
- HOĆU ATOMSKU!
- Ali obična atomska proizvodi svoju eksplozivnu energiju samo putem reakcija nuklearne fisije. Hidrogenske se zasnivaju na nuklearnoj fuziji i mnogo su jače, ja preporučujem...
- Ti preporučuješ?!? Čuj, hidrogenska? Pa neću da posvetljujem pubične dlake njome! Kim Jong, dođi ovamo!
- Kažite, šefe.
- Streljajte ga. ...šta me gledaš?!? STRELJAJ GA ATOMSKIM BACAČEM PLAMENA!
Najgluplji nazivi grupa na Facebook-u
SVI MI KOJI SEDIMO U POSLEDJOJ KLUPI:)
Svi mi koji mrzimo kad nam se slusalice zapetljaju XD
Svi mi koji smo se extra proveli za docek Nove godine :)))))))))))
Svi mi koji bojler
svi mi koji disemo!!!
svi mi koji volimo da se klackamo na stolici xD
****Svi mi koji slusamo muziku sa YOUTUBE-a kad smo na FACE-u****
Svi Mi Koji Smo Nekada Bili Beli, Crveni, Zuti ili Roze Mocni Rendzer :D
Svi mi kojima se desilo da guraju vrata na kojima pise vuci xD
*...svi mi koji drzimo fon ispod jastuka dok spavamo c(:...*
Svi mi koji kasnimo...
Svi mi koji volimo da nerviramo druge ljude
Svi mi koji smo ljubomorni kada volimo!!!
Svi mi koji klikćemo REFRESH na desktopu kao neiživljeni!
SVI MI KOJI ODLAZEMO BUDJENJE NA SVAKIH 10 MIN :))))))))))))))))))
Svi Mi Koji PSUJEMO
svi mi koji se kidamo od smeha na casu......:DDDDDDDDDD
Svi mi koji kada profesor otvori dnevnik govorimo u sebi "ne mene,ne mene"
Svi mi koji se smejemo na casu,bez razloga!!! :)
Svi mi koji volimo mrak ^^
svi mi koji ne pusimo :))
Svi mi koji mrzimo nedelju zbog ponedeljka
I jos mnogo slicnih...
Fataliti marketinške industrije. Dosta je bilo baba sa kapima za sužavanje kapilara, deda koji piju sirup od indijske veverice za prostatu, riba što rade u velikim firmama, pa ceo dan sede za kompom i gube očinji vid, pa koriste naočare sa ultra staklićima od azbesta. Kad Čaba kaže da se pošteno odmorio, pa to nema da omane. Kupuj dušek, jeb'o te ćaćin ćaća!
Naravno, o indikacijama, merama opreza i neželjenim dejstvima posavetujte se sa lokalnim vračem ili farmaceutom, što opet dođe vrač, ali sa fakultetom.
... da nije bilo ovih tableta ovo slatko ne bi bilo na stočiću...
-Daj bre, baba... utišaj reklamu, sve mu jebem.
-Duvaj ga, mali. Sa'će Čaba da izađe, ima scena 'de je go k'o od majke rođen, pa baba da pari oči malo.
-Boli me i za to baš... utišaj, slušam suđenje Vojvodi, ne čujem ništa...
-Evo ga... ju, kak'i delija majko mila, pa vidi ti njemu budže ispod kostima... jaoooj, daj mi fiksni 'oću kupim dušek i dva jastuka...
-Baba, je l' ti stvarno misliš da taj dušek ima neku razliku od običnog tvog? Daj ne seri, do juče si spavala na slamarici...
-Ćut' tamo... imam sad dedinu penziju, mogu trošim na šta 'oću... budi miran, da te ne teram da mi završiš one macane što igraju goli...
Jutarnja, često neophodna doza čistog hedonizma.
- Debeli, jel misliš ti da dižeš dupe iz tog svog legla? Vidi ga, do pola potonuo u krevet!
- M-hmmm... koja su doba?
- Skoro je podne, žene su nam već otišle na plažu. Ajde da odemo baciti nešto u kljun pa da se pridružimo onim kilometrima preplanule pičetine!
- Ufff... Evo ustajem, al' moram prvo da se ažuriram :vadi gandžu i rizle ispod jastuka:
- Nećeš valjda sad da variš?
- Moram jebi ga, još mi bubnjaju basovi u glavi od sinoć. 'Oćeš i ti koji dim?
- Ma jok, otvoriću vops.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- 'Jutro ćale... Auuu, pa zar si već počeo da cirkaš?
- Moram da se ažuriram sinko, sinoć smo se kum Spasoje i ja urnisali. Nakon onakvog roštiljanja ne funkcionišem ujutro bez jedno dvije ljute.
- Ma kakvo ažuriranje, to je dizanje sistema.
- Stabilizacija, sine, stabilizacija.
- A pridruživanje?
- Daj čašicu i sjedaj!
Korišćenje programa On-Screen Keyboard odnosno virtualne tastature spada u vrhunac lenjosti. Kada se lap top koristi ležeći u krevetu nije lako naći položaj da monitor bude na odgovarajućoj udaljenosti od očiju, a da istovremeno prsti budu na tastaturi. Kada se leži na leđima, lap top je tu negde, miš je pod rukom i sve lepo funkcioniše dok ne stigne neka poruka na skajpu ili fejsu. Onda se treba pomeriti i dohvatiti nekako tastaturu. Ali ne. Prava lenština zna za virtuelnu tastaturu odnosno On-Screen Keyboard. Jeste da je malo sporije, ali lenština i tako nikad nigde ne žuri.
- A što je tebi ova ikonica za tastaturu na desktopu? Zar to koristiš?
- Naravno.
- A što?
- Pa kada ležim, mrzi me da pomeram ruke do laptopa, pa kucam ovako.
- A?
- Pa lakše mi. Ne mogu da se istežem toliko.
- A što lepo ne priključiš tastaturu na lap top?
- Razmišljao sam. Ali pravila bi mi gužvu u krevetu. Osim posteljine i jastuka, tu je i lap top.A imam i miša, jednu knjigu sa tvrdim koricama, jer podloge za miša su meke za korištenje na krevetu... Obično imam i neku flašu ili limenku koka kole, neke grickalice tipa čips ili smoki. Vrlo često i nešto slatko, kit-kat ili twix. Obavezno piksla, cigare i upaljač... A i mojih 96 kila tu negde treba da se smesti.
- A što lepo ne treseš na patos, pa da uštediš prostor za pikslu?
- Matori, nisam ja svinja.
Snalaženje korišćenjem svih vidova elektronske komunikacije radi neizvršavanja fizički i najjednostvnijeg posla. Ovakav vid snalažiljivosti u individui posledično stvara osećaj zadovoljstva koji se visoko kotira. Prilikom izvršavanja ovakvog snalaženja, nastaju i propratne rečenice tipa: Koji sam ja Bog snalaženja! Jedna reč: Doktor, majstor i slično.
primer 1:
ja: kevooooo donesi mi čašu vode (keva ne čuje)
koristim poslednjihi 20 dinara kredita i zovem je na fiksni
keva: halo
ja: e kevo, ae života ti donesi mi čašu vode.
keva: pizda ti materina lenja, ne možeš dupe da pomeriš iz tog kreveta (odlazi uz psovke po vodu)
ja: koji sam ja bog.
primer 2:
Gledam film, ali nema jastuka koji će da mi podigne udobnost na viši nivo, a nalazi se u drugoj sobi. Palim fejs, a brat na četu...
ja: ae tebra, budi brat, donesi mi jastuk iz sobe, ubiše me leđa, ne mogu film da gledam u miru.... Čuju se nervozni koraci po hodniku.
brat (naglo teatralno otvara vrata od sobe, baca jastuk na mene): majmunčino jedna lenja, sad bih te udavio ovim jastukom! (odlazi)
ja: koji sam ja doktor...
Trazenje kljuceva je vecita bitka. Odvija se u nekoliko stadijuma.
Nulti stadijum iliti faza primecivanja da kljuceva nema. Instinktivno, pogledamo u dzep, ali on nije tu.
Sledeci stadijum jeste I stadijum. Tada vec pocinjemo da se nerviramo i pitamo se gde su ,dodjavola, ti kljucevi mogli da zapadnu? Pocinje trazenje na podrazumevanim mestima .Kada ih tu ne nadjemo, nastupa II stadijum. Za ovaj stadijum je karaktristicno trazenje kljuceva na totalno tupavim mestima. Uz to nastaje i panika.
III stadijum je onaj u kojem shvatamo koliko smo pukli kada ih trazimo na tim mestima, jer sta ce,dodjavola, kljuc od kola u wc solji? ! Na kraju nastupa faza odustajanja i pomirenja sa tim da su kljucevi izgubljeni. Ova faza se zavrsava slucajnim nalaskom kljuca na zaista neobicnom mestu.
Obuvam papuce i krecem ka kolima. Tada shvatam da sam zaboravio kljuceve. Stavljam ruku u dzep- nisu tu. Vracam se u stan i pocinjem da trazim.
I faza : Trazim ih na normalnim mestima . Sto, polica, cinija za sve i svasta, drzac za kljuceve, svezanj kljuceva, fijoke, krevet, jakne. Nema ih.
II faza: Gde su ti jebeni, budjavi kljucevi? ! Gledam u kupatilu, u wc solji, u ves masini, korpi za prljav ves, iza kreveta, ispod jastuka. NIsu. Mozda su u ormaru, u frizideru, u rerni? Fak, nisu ni tu.
III faza: Ma koji djavo ja trazim kljuceve od kola medju prljavim vesom? !
Zavrsna faza: To je to,jebes ga, odustajem. BAcam se na krevet svestan da cu upravo morati da pesacim 2 km do prodavnice. Ustajem, obuvam patike i shvatam da sam zgazio nesto. Istresam patiku,kad ono - KLJUCEVI! I razmisljam, hau d fak su se tu stvorili?
Deviza strastvenog pratioca svih sportova u rasponu od fudbala do trčanja na 100 metara s' kamen pod mišku kad opisuje idealnu ženu života svog.
"Ništa tebrex ako ona ne čita Večernje novosti od pozadi i misli kad kažem d'imam dojavu i d'idem u kladžu u stvari idem da ga umočim u neku Sladžu.Pa nisam ja ko klinac ljubio album Italia '90 svako jutro kad ga vadim ispod jastuka i lepio Piksijev poster na vrata da mi ona tamo ne zna sta je ofsajd. Može Cosmo i te fensi novine al samo oni delovi gde piše kako se dobro blajva i peku kobaje kad ti dođe ekipa da gledaš tekmu. O tome ti pričam. Još ako n'ume da žvizdi i da navija,e pa baćo pa to odma' znači da nju Marakana videla nije, nema dalje ja šta tu da pričam s' njom. Ma da. E Ljubice daj te liste i daljinac i pitaj ljude šta piju. Aj' pomozi Bože..."
Krajnji stadijum patetike. Jadnije čak i od kurčenja u čituljama. Ono što se dobija kada se pomešaju poremećeni porodični odnosi i urođeni primitivizam.
Davalac oglasa je uglavnom roditelj koji, razočaran ponašanjem potomka, donosi odluku da se javno ogradi od njegovih/njenih postupaka i izbegne da ga zajebavaju u klubu penzionera, na časovima heklanja ili ispred dragstora gde redovno pije.
Ukoliko se radnja dešava u Srbiji oglas se obavezno daje u "Politici" jer je najčitanija. U Crnoj Gori na ceni je dnevni list "Pobjeda", na Kosovu "Koha Ditore" itd.
Malograđanština onog koji se odriče posebno biva istaknuta ukoliko odluči da sa javnošću podeli sočne detalje svog teškog života i sve razloge koji su doveli do toga da se javno oglasi.
Ja, Savka Gazdić, od oca Krstivoje i majke Radmile, odričem se ćerke Slavice Ristić. Gospod Bog mi je svedok da sam Slavici u životu sve pružila i da sam uvek bila uz nju ali ne mogu joj oprostiti to što me već četiri godine truje mišomorom kako bi se domogla mog stana koji namerava da proda nakon moje smrti.
Slavica se nameračila na moj stan sa podmuklom namerom da njegovom prodajom vrati dugove koje je napravila kockajući se sa Mićom, Darinim mužem, u kafani kod gazda Toze. Svoju kuću, inače zarađenu kurvanjem po hrvatskoj rivijeri, je bogato opremila a meni nije htela da posudi novac da zamenim slavinu i vodokotlić.
Kad sam zimus pala i polomila nogu nije me obilazila, osim što je dolazila da se u mom stanu kreše sa Mićom, Darinim mužem, gazda Tozom i debelim Stanojem koji nam je inače rođak u 29-om kolenu. Takođe sumnjam da je na mene bacala čini i usmeravala negativnu energiju, budući da sam iza jastuka pronašla neki čvor od dlaka nepoznate životinje.
Iz gore navedenih razloga odričem se ćerke Slavice Ristić a njene dugove i dugove njenih potomaka ne priznajem.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.