Gotivan vozač Formule 1, ali mnogo truo lik u društvu i stvarnosti i javnosti.
Koji se seljak ispao Šabane! Idi sad u ćošak i Javno Truli!
Kad te seljak lema tarabom iz koje i dalje vire 2 eksera. Naime na mestu udara/ujeda ostaju 2 rupice koje neodoljivo podsecaju na ujed poznate zmije. Izraz je ime dobio pre neke 3 godine kad je na punoletstvu u jednom selu u Kolubarskom okrugu izbila masovna tuca, a jedan od lokalnih mestana se dosetio da iscupa tarabu i pocne da lema "gospodu" oko sebe. Treba nadodati da su svi "ujedeni" kasnije zavrsili u bolnici zbog infekcije jer su ekseri u tarabama debelo zardjali. U ovom okrugu po seoskim kafanama se i dan danas moze cuti izraz " lepo se ponasaj nemoj da te ujede Barosevacka ( selo ) kobra " ...
U kafani...
Lik: Ooooo dobro vece gospodine, dacete mi jednu pinja koladu, bez alkohola molim jer veceras vozim...
Konobar: More dacemo mi tebi po picki ako ne narucis neko normlano pice, imas Lav, Jelen, dunju, sljivu i kajsiju...
Lik: Iju ? Stvarno nemate pinja koladu ni nikakve koktele ?! Pa kakvo je ovo mesto... Strasno..
Konobar: Dulee ! Donesi jednu kobru ovde !
Lik: A ko vam je taj Dule, onaj debeli u cosku ? Sta je ta kobra jel to neki koktelcic ?
Dule: Ko je narucio kobru ?
Konobar: Ovaj ovde u zutoj kosulji..
Lik: Hihihi pa vi nosite dasku po kafani, ovo je stvarno bas neko zatucano selo aaaaa neeee aa booliiii Duleeee dostaaaa aaaa....
Tuča, bitka, fajt. Koristi se još i reč: makljaža.
- Neki seljak u'vatio pevačicu za sisu u kafani i tu krenulo opšte makljanje!
Ovaj naziv koristimo mi koji zivimo van grada a ne zelimo da priznamo sebi da smo seljaci.
Kurac brate,cim ja moram pjesacit sat vremena do grada znaci da sam seljak :(
glagol uzeti je prosecan glagol prosecnih mogucnosti, ali je (preko veze) dobio neverovatno rasirenu funkciju. on moze da pronadje mesto u svakoj recenici, samo pod uslovom da je rec o neformalnom dijalogu. izvorno predstavlja cin faktickog hvatanja za neku stvar rukama, bilo koje vrste. ali ovaj glagol ima takvu moc da moze da se koristi i kada ne vrsi svoju funkciju.
-I ona meni, brate, kaze da sam seljak! i ja, brate, uzmem i zdipim joj samarcinu.
( sta uzme?! )
Godine 1725. na zapadu se prvi put koristi reč vampir.Naime te godine u selu Kiseljevu umro je seljak Petar Blagojević. Posle njega umrlo je još desetak osoba od kojih su neke u groznici govorile da im Petar dolazi i pije krv. U selo je potom došla komisija i u prisustvu sveštenika i dželata "dala otkopati grobove" u kojima je našla leševe sa "očitim znacima" vampira. Petar je proglašen za "arhivampira", glogov kolac mu je zaboden u grudi a telo potom spaljeno. Komisija je izveštaj poslala u Beograd a odatle je stigao u Beč. U bečkoj javnosti je slučaj izazvao veliku pozornost naročito posle teksta u "Viner dijarijumu" u kome je pisalo "o strašnom događaju, koji se pre nekoliko dana desio u selu Kiseljevu, nedaleko od Beograda".
glas javnosti sreda 26.4.2006.!
http://www.nin.co.yu/2001-02/01/16424.html
Najgori seljak u ekipi... Mirođija u svakoj supi. Onaj koji se i nezvan uvek nekako pojavi. Iako bi mnogi želeli da ga se otarase on na neki čudan način uspeva da opstane u društvu i da se nađe u skroro svakom zajedničkom izlasku ili akciji.
Tajna nekih je u tome da glume Idiota i na taj način prekinu monotoniju ili podsete indisponiranog člana ekipe da ipak on nije najgori na svetu.
Tradicija i kontinuitet je tajna nekih, odnosno činjenica da već dugo vremena nije odjeban.
Tajna nekih je poniznost, nekih to što su uvek voljni da urade bilo šta, dok će tajna nekih zauvek ostati misterija
-Brate, fali nam jedan danas za basket
-Jel si zvao Peru?
- Ne može.
- Miku?
- Sa ribom mu je godinu dana, ne može ni on.
- Žiku?
- Radi taj dan.
- Tvoju babu?
- Neće čeka red za penziju danas.
...
- Dobro ajde... Zovi Miloja...
Baš 'oću da budem indiskretan, jer sam jebeno ljubopitljivo govedo. Volim da znam šta se dešava sa tuđim životima da ga jebeš! Smaraću te da mi ispričaš svaki tvoj blam, ne mogu da odolim, to je jače od mene, to mi je duševna hrana. I ima da ti se zakunem najstrašnijom zakletvom da to nikom neću ispričati, ali ispričaću kome god mogu jer sam radio Mileva, a za zakletve me boli ćoše. Krijem se iza ove rečenice da ne bi ispao seljak, ali moram da saznam šta kriješ makar me ta informacija ubila.
Doktor: Trudnoća, gospođice, nema sumnje, drugi mesec. Khm, khm, ne bih da budem indiskretan, ali znate li ko bi mogao da bude otac?
Romulanka mlada: Pa moj brat, nisam ja kurva.
Radnja ili stvar iz koje je izostavljenja njena osnovna bit.
A cappella pivo: bezalkoholno pivo.
A cappella pljeska: pljeska bez luka.
A cappella sex: sex bez ejakuacije.
A cappella majonez: light majonez.
A cappella student: student koji nikad nije pao ispit.
A cappella seljak: seljak koji sluša Guettu, al ne nosi Air Max.
A cappella rođendan: rođendan bez prijatelja i poklona.
A cappella slava: slava bez sitnih kolača i sarme.
A cappella pijanstvo: pijanstvo bez toga da se pobiješ, baciš peglu i uhvatiš nepoznatu curu za dojku i naravno i zbog toga se pobiješ sa njenim dečkom.
Najveći kanal koji može da te zadesi dok si na sastanku sa ribom je da nabasaš na ovu spodobu. Vešto skenira svoj plen koji iznenada spopadne, pokušavajući da uvali ružu za pozamašne novce. Koristi se raznim prljavim trikovima. Najčešće na silu da nesrećnoj devojci ružu, pa posle od tebe očekuje da joj daš pare koje verovatno nemaš, pošto si za sastanak izabrao šetnju. Nalaziš se u bezizlaznoj situaciji - ako ne kupiš seljak si, a ako pljuneš pare, osudio si devojku da kao budala ide kroz grad noseći ružu, skrećući pažnju na sebe, tebe i kliše od sastanka koji ta ruža pravi.
Odgovor je potvrdan, uvek i svuda, bez grama sumljicavosti u njegovu tacnost. Nema protivrecenja devojkama koje tvrde da ih njihovi drugovi ne gledaju kao devojke koje bi kresnuli, i u pitanju je samo nevino druzenje. Ne gledaju, kao sto i ti ne gledas svoje drugarice tako, i kao sto i momci koji se druze sa devojkama samo da bi ih smuvali ne gledaju svoje drugarice tako. To sto si ti jedini seljak koji bi trosio sve svoje drugarice, doduse neke ne sasvim trezan, svi ostali muskarci svoje drugarice ne bi ni takli. I batali objasjavanje da nisi jedini i da svi zelimo, ili bar pomisljamo, na slicno.
Posle duze rasprave, momak vidno iznerivaran, podize ton i mrsti lice dok govori devojci: Alo bre, to ti nije drug, pa jel vidis da ti gleda u sise i balavi, taj bi samo da te kresne!!!
Devojka: Nije istina! Kako si samo glup, Dzoni me gleda kao drugaricu, cak me je zvao i da prespavam kod njega u subotu, eh kako je on divan...
Nas najpoznatiji nosac dzakova od Horgosa do Dragasa,i od Dimitrovgrada do Bajine baste.Krhke gradje ali jakog i nesalomivog duha nas Sale trckara Srbijom uzduz i popreko,i poput Fidipida,maratonskog trkaca iz grckih legendi,u poslednji cas se pojavljuje sa kamionom punim dzakova humanitarne pomoci da usreci one od kojih je i Boris Tadic digao ruke.Taman kada nesrecni srpski seljak pocinje da merka drvo o koje ce da omasti konopac jer mu je grad unistio sav kukuruz,eto iza ugla odsjaja Saletove ispolirane glavice u kamioncicu da digne naseg nesrecnog poljoprivrednika iz ocaja u koji ga je surova majka priroda bacila.U slobodno vreme ministar zastite zivotne sredine u Vladi Srbije i jedini clan Vlade kojeg mozete videti da radi nesto.
Siguran znak da je seljak prodao njivu pored autoputa. Seljak zbog toga što je odmah seo u mercedesa, ne zbog njive ili mesta stanovanja, nemam ništa protiv ratara koji nas 'lebom 'rane već ih poštujem više od mnogih urbanih kvazizanimanja.
Kako pokazati selu da se ima, da se može? Kuća i auto, najupečatljiviji simboli. Tek posle idu kajle, garderoba, satovi.
Mercedes je auto ostalo su prevozna sredsta, njegova je deviza još od kada je gledao gastose iz Franfurta kako pred zadrugu dolaze kolima sa sjajnom trokrakom zvezdom i poručuju zidarca za sve. E neš ga majci i ja ću da se vozim sa stilom! Ne Fiat Stilom, mečkom bre, onom najvećom!
Onda mečkom pravac kod majstora, a gde bi. Dobro, prvo u glavnu kafanu na centru sela pa kod majstora. Ili sa majstorom u kafanu, najbolja opcija. Pa se pred svima dernja kako oće drečavu boju i stiropol desetku da mu majstor "turi" da bude kako valja. Al oko prozora da udari drugu boju da ima kontrast(dal se tako kaže?) da upada u oči.
Neka crkne selo, neka se vidi da imam, da sam teškom mukom zaradio. Nije lako bilo prodati askurđelovu njivu koja je decenijama hranila moju porodicu a slučajno se našla na trasi autoputa pa će tu sada biti lepo predstavništvo ugledne strane korporacije.
Da se razumemo, znam ljude koji su kapital stečen na ovaj način pametno iskoristili za obezbeđivanje lagodnijeg života i pametna ulaganja, ali ovde je priča o onima koji su pare spiskali na pokazivanje i dokazivanje pa su u neretkim slučajevima opet palili traktore i tražili beneficije od države za naftu. To su oni koji su seljaci u duši a ne po opredeljenju.
(istinita priča)
momak, nazvaćemo ga Gile, posle smrti oca prodaje njivu, sve mašine i počinje da se bahanališe
2-3 godine kasnije sreće starog druga:
-E, zdravo Gile, otkud ti u selu?
-Zdravo tebreks, nisam više u gradu.
-Otkud to, pa pričao si mi da je život u stanu bolji, da je u gradu lepše?
-Pa šta znam, bilo je lepo dok je trajalo...
-Do kurca. Kurve, alkohol, droga, skupa kola ili putovanja?
-Sve od navedenog. Sve sam spičkao i auto prodao.
-Slepčino. Pa gde ćeš ovako rano sa nama smrtnicima na pijačni dan?
-Nema za mene pijace, orem za nadnicu. Tuđim traktorom.
-Sranje. Iskreno mi je žao. Al ne tebe nego tvog traktora što si ga dao za budzašto! Kakav je to traktor bio sve ti jebem!
San srpskog seljaka,izlaz za sve naše probleme,iako ne zna da većina monarhija danas predstavlja parlamentarne monarhije,ustavom uredjene,samo se kralj pojavljuje kao figura koja predstavlja državu.
Srpski seljak : Najbolje bi bilo da dodje kralj i poapsi sve ove što su na vlasti.
Razlika između želja i mogućnosti, vrednost sa jedne strane postovećena sa nulom u apstraktnom svetu matematike, sa druge strane u realnom životu bolni raskorak između halapljivog nagona ambicije koji tera, i leđa smrtnikovih, slabih da iznesu prohteve zinulog dupeta.
Ono malo, a jebeno nedostižno, što fali ful namontiranoj pički da dobije epitet prelepe devojke za ženidbu. Večiti razmak koji na ispitu deli desetku marljive bubalice naštrebanu k'o Miroslavljevo jevanđelje u malom mozgu vremešnog prote, od desetke genijalca koji odgovore agilno trese k'o seljak slinu u sveže oranje, intuitivno poznavajući gradivo k'o srpski poljoprivrednik datum obećane isplate podsticaja za telad junica simentalki. Razlika vizuelnog izgleda brusa ispunjenog pravom domaćinskom dojkarom konobarice Slađe od trides'-nešto banki i grudnjaka bobuljičave tinejdžerke, koja džara đanu na postere rošavog Engrikea Iglesijasa iz Bravo magazina, grudnjaka marljivo obloženog kineskim termo čarapama sa rasprodaje, poput vanjskog hidrofora seoskog gazdinstva. Distanca koji razdvaja nadrkanost nabildanog ljaljana od hrabrosti čoveka rešenog da zaštiti svoju porodicu, fokusiranog na svoje delo, a ne na cenu po koju će ga ostvariti.
Vrednost bliska nuli samo u matematici, u životu neki daju sve da je zanemare, sizifovskom marljivošću gurajući kamen spoticanja sopstvenog ega, al' jebeš ga - uzak je vrh planine Olimp, nema tu mesta za svakog.
Oni su: stereotip, stereotip, predrasuda, stereotip, predrasuda.
Ja nisam gimnazijalac.
Ja sam: ekseri, gvozdje, primitivan, turpija, seljak.
Mesto koje izludjuje profesore Srpskog jezika, i ubedljivo najlosije mesto za roditi se kad pitaju trece lice odakle si rodom.
- Odakle je Pera?
- On je smederevac.
- A Pavle?
- Novobanatski Seljak!
Primetio sam da neke žene, ne sve samo neke, imaju skila da sebi stvore paralelni univerzum u glavi kada im udelim neki kompliment. U tom univerzumu ja sam ludo zaljubljen u njih i sečem venu na njihovu sliku, šiljim ga svake noći misleći na nju ili planiram da joj pravim serenadu pod prozorom.
I to sve zbog olako udeljenog ili čak iznuđenog komplimenta od strane "slabijeg" pola. Od mojeg "lepe ti farmerke" kada mi pokazuje upravo kupljeni pa izmaštaju da sam ustvari mislio "imaš lepo dupe, baš bih voleo da ti džarnem tamo muricom" pa ja ispadnem seljak. Što i nije loše, bolje nego da ispadnem nesvesno opčinjen i zaljubljen zbog "imaš lepe oči".
Primer sa mog posla.
- Jao debeli imaš zelene oči, baš su lepe.
- Kad pada kiša onda su zelen inače su malo šućmuraste. I ti imaš lepe oči, volim tamne.
Posle 2 nedelje.
- Šta si se zagledao? Jeli jesi se ti zaljubio? U mene jel da? (sa blagotelećim pogledom blažene device Marije)
- Jok bre, koji ti kurac.
Sad nismo u nekim odnosima.
Oni svi imaju preko 60 godina, krezubi su, neobrijani, šuma im viri iz očiju, lice im opaljeno vetrom i svi se nađu u trenutku kada se dešava neka scena na otvorenom da gromoglasnim smehom iz pakla male sredine proprate poniženje jednog od glavnih junaka (češće junakinje) jer je to inače neopisivo smešno. Svi se smeju isto, jako, zlo i uživaju dok pijani Petar Božović šutira u stomak trudnu Mirjanu Karanović, jer im je to najveće zadovoljstvo u životu, dok kamera ide preko njihovih crno razjapljenih usta. Naši reditelji obožavaju da ovu scenu mučno produže preko mere (kao i scene silovanja i sirotinjskog seksa) jer je to umetnost, kadar ide od jednog do drugog meštanina koji svojom pojavom izražavaju turobnost palanačke sredine u kojoj je jedino rešenje samoubistvo: to je učmala palanka i tu su svi zli i nema se gde pobeći. I da, nebo je uvek sivo, putevi su blatanjavi, deca bez gaća plaču, pišaju, crni talas, maljavi pazusi konobarice, debeo krčmar Paja, žene kurve ili zatucane, seljak došo da proda kravu koju mu krade Milan Srdoč čim ovaj ode da piša; pišanje se celo prikazuje, do poslednje kapi na gunju.
P. Božović (sa flašom rakije u ruci u crnom udbaškom mantilu šutira ženu blatnjavim čizmama) – Majku ti tvoju krvavu jebem marš iz moje kuće kurvo, kopile da mi rađaš! Ubiću te! (navrće flašu)
M. Karanović (u blatu, polugola, slepljene kose, mučenica kao takva) – Nemoj Mitre, dece ti naše, sveca ti našeg, partijske ti knjižice, nemoj! (krik otegnut dok je kadar na užasnutim beonjačama u blatu)
Svetina – BAHAHA BAHAHA BAHAHA BAHAHA BAHAHA
Brkata beštija iz svetine – udri kurvu, kad se jebala nije nas zvala!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.