
Sudbonosna izreka jednog nebeskog naroda koji je očigledno rođen vickast.
Ono što je Njegoš predvideo. Nema od velikih reči neke vajde, sa njima se sila ne zaustavlja. Prošlo je vreme Aske i vuka, kada umetnost opčinjava, kada neprijatelj iskazuje poštovanje. Nego potegne tešku topuzinu, pa udari po sirotinji i ne pita se on, da li njegovi tragovi smrde, niti se na miris obazire.
Vapaj Zdravka Čolića zbog provedene noći bez tuđeg hendžoba.
Мисао која се јавља сваки пут када неким, несрећним случајем будеш приморан да погледаш део женине серије, пре свега Турске и Индијске производње.
Актер из једне (Индијске) серије:
-"Можда је млађа од тебе, али ти је ипак мајка!"
More marš u pičku materinu.
Fin način da kažete određenim ljudima da bi ste jako voleli da znate šta kažu i rade vaši dušmani ali ne možete jer vas baš boli du*e.
Čuvena Volterova rečenica. Ono što koristi svaki iskusni vukajlijaš kad se nađe u žestokoj debati. I krajnje, ono što bi sasvim odgovaralo kad bi se našlo u mislima čike u gornjem levom uglu.
Još jedna u nizu narodnih mudrosti iskazana prostim, svakodnevnim govorom. Objašnjava dve stvari:
- različitost stavova
- ubeđenje u ispravnost svog (i samo svog) stava
Его је особа, нарцисоидна, са врло мало самокритичности. Мисли да је оно око чега се све врти, мисли да је све нај.
Управо због тог бесмисленог размишљања може се закључити да постоје драстичне варијације између интелигенције те особе и њеног набујалог ега. Њу је тешко разуверити колико год апсурдно, за околину, било њено понашање.
Лик који мисли да је јебач, заводник, Казанова. Да нема рибе која ће одолети његовим чарима и умећу завођења:
- Брате, ти одабери неку од оне три тамо, ја ћу је креснути за десет минута максимално.
- Ма нема теорије да ћеш успети, бре. Седи ту и буди леп.
- Хоћеш у црвену да ћу успети? Погледај ме, висок сам, леп, добро грађен, ма нема ми мане!
- Мислиш, да нећеш успети? Може! Пази, десет минута!
(Након тих десет минута.)
- И?
- Ово неке монахиње јеботе. Неће па неће. Глупача, не зна шта пропушта. А да им дам још једну прилику да се увере како сам савршен ? А? А?
- Само седи.
- Ма какви, гле'ај и учи од мајстора. Мораш да јој намигнеш овако, то оне воле, можда чак и да се облизнеш једном... Па јој наручиш пиће, исцимаш конобара, ово-оно, разумеш, да виде да си оно, да имаш кинту... Када нагињеш чашу да сркнеш вопс, стиснеш бицепс, овако...
- Чекај, чекај. И то шатро пали?
- Наравно! Барем код мене.
- Немој се љутиш али иди изврши самоубиство тако што ћеш скочити са свог ега на своју интелигенцију.
- Штаа?
- Заборави. Где си оно стао?
- Да, натегнеш бицепс...
Rečenica koju skoro nikada nećete čuti na venčanjima, iako se vodi kao potpuno legitimna opcija. Izreći ovu rečenicu pred čitavom bližom i daljom rodbinom je za muškarca siguran način da ga se ista odrekne. Pogotovo ona bliža, pogotovo ona sa očeve strane, pogotovo ona koja nosi isto prezime, pogotovo ona u pravoj liniji, pogotovo muški deo iste, dakle, otac i deda. I pradeda ako je živ i dovoljno razuman da bude svestan sramote.
Oni koji žive u gradovima bi, teoretski, bezbolnije preživeli ovakav čin, morajući da podnesu samo podsmeh svih prisutnih i večito zezanje na istu temu. Oni, pak, koji žive u nekoj ruralnoj sredini, bi, ponovo teoretski, verovatno bili izopšteni iz društva i obeleženi zauvek ovim gnusnim činom. Porodica bi ih se odrekla preko lokalnih novina, radija i televizije, bili bi zauvek izbrisani sa porodičnog stabla, o nasledstvu bi mogli samo da maštaju, a svako od rodbine bi pljunuo u njihovom pravcu kada ih sretne i presao bi na drugu stranu ulice.
Matičar: Da li vi Marko Markoviću zadržavate svoje prezime ili uzimate prezime svoje buduće supruge?
Marko: Uzimam njeno prezime.
U sali muk.
Glas iz mase: Brzo zovite hitnu pomoć! Deda Miloje se šlogirao!
Реченица којом бабе обично одговарају на питања малих девојчица зашто мора да се иде у школу. Како расту, децу полако уче како мораш да се бориш за што бољи посао, за бољу плату, мораш да будеш самосталан, свој на своме, и укапирају да је бабина филозофија заправо суштински иста ствар, само другачије запакована.
Pitanje koje zbog svoje gluposti koju sadrži ne ište odgovor.
- 'De si ti! Jesi živ?
ili
- Juče sam polomio nogu.
- Polomio nogu?
- Ma, prelazio sam pešački na crveno... Nisam video da nailaze kola.
- Pa, jel te boli?
Blejač, koji je rešio da unovči svoje iskustvo.
Politicki korektan nacin da kazete "navatala onog tutubana na bebu".
Ono što radi prosečan tinejdžer nakon što doživi orgazam.
Prvo obriše svoje medjunožje a onda history iz Firefox-a.
Uzvik koji ponosno izleti iz, u široki osmeh razvučenih usta, kada posle višečasovne borbe prilepimo na zid istu muvu zunzaru zbog koje zamalo da izgubimo i onu poslednju dasku u glavi.
Svi vole kad ovo matičar kaže, jer će se ubrzo postaviti da se jede ako se čin venčanja obavlja u restoranu
Osoba pedantna do te mere, da briše i obična slova.
Ne podnosi nered oko sebe.
"okolo red, u glavi nered"
Sleng čija je svrha zadobijanje pažnje prisutnih i najavljivanje prezentacije svoje veštine u nečemu.
Spakovano "pazi sad".
Nenad: "Brate, gle ovog lika što ulazi u kafić! Koji pčelar pripravnik! Ovaj kad bi te žvajznuo lagano bi odleteo do Lepe u šank!"
Rajko: "Ko bi bre odleteo?! Pajsad!"
.......
† Rajko Dražić 1972-2010 †
Zapovest koju moras ispuniti ukoliko zelis da izadjes jedan vikend, tj. moras sljakat kao konj da bi izasao kao covek!
Brate vidi onog sto se rasipa....
Ma pusti coveka ispunjava 4 Boziju zapovest..
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.