To su oni ljudi što rade u pekarama.Svako je ovo bar jednom doživeo.
Radi se o slučaju kad uđete u pekaru i vidite svi rafovi oni puni peciva, sve lepo, na nivou.Samo fale bale na ustima.Najgore sledi u trenutku kada se odlučite za pecivo koje ne gotivite mnogo baš ali vam je bolje da njega uzmete jer izgleda iz nekih razloga mnogo lepši nego omiljeni.Ali ni nu ludilu ne pomišljate da ste se zajebali naručivši ''lepši'' proizvod.Nakon toga svaki put kad naručujete slutite da će vas zajebati ali ne možete biti sigurni...I zajebu vas.
Daju vam na kraju neki primerak koji je najružniji u pekari !
To srećem u pekari koja od skoro sebe predstavlja kao ''Skroz Dobra Pekara''
Ulazim u pekaru...
- Ja : (U al je fin) Dajte mi kroasan sa kačkavaljem...
- Ova što radi tamo : Odma....(uzima onaj koji ne mogu da vidim od rafa ili cene, onaj koji nema ni približno onoliko kačkavalja i nije veliki kao reprezentativni primer) i stavlja u kesu...Želite li još nešto ?
- Ja : (...) ...Ništa više... (mamu ti jebem ja..)
Otaljavanje problema gladi bez upotrebe mašte, da ne kažem mozga. Prvo što nam pada na pamet, naravno ako u kraju nemamo da kupimo dobru pljeskavicu.
Punjenje želudca po difoltu, kako bi imali podlogu za cirku. Jedina dobra stvar iz pekare a to je jogurt, gubi smisao ako se pije pre alkohola, a ne jutro posle, kako dolikuje sprženoj jetri.
Brate uzmi bilo šta da jedem umirem od gladi čips na primer ili nešto iz pekare!
Što bi rek'o Kitić Lemi, iz te čaše svi su pili. Onaj komad debele plastike, sa lavaboa u pekari gde je voda besplatna, koji niko nikad nije oprao, niti ima u planu.
Njen prosečan ''radni dan'', subjekti njene objektizacije:
1) Nakinđurena radnica singerica koja tek što je namirila stoku, ostavlja trag jeftinog karmina.
2) Cela đačka rulja, kad nagrne na veliki odmor. Olizavši karmin balave po njoj krem, džem, sir i ostala punjenja peciva od juče.
3) Ista ta masa, samo što se vraća sa fizičkog i lepi je slinama i znojem.
4) Opet ista sranja, samo u drugoj smeni.
5) Slučajni prolaznik.
6) Radnici sa obližnjeg gradilišta koji muvaju dotičnu gospođu, masni i prašnjavi.
7) I naravno, tata ciga i dve male cige (kao da je ovo moglo proći bez njih)
Dva poslovna objekta koji u par poslednjih godina ''niču'',na svakom ćošku, kao gljiva posle kiše.Uskoro će svako imati svoj lični frizeraj i pekaru
Nikad dosta neošišanih glava i nenahranjenih ljudi.
Iako svi mislimo da je za picu potrebno samo testo na koje se može pobacati sve što se nađe u frižideru, pekarska pica ima svoj nepisani recept. Testo mora biti deblje od palca odraslog čoveka, na njoj ne sme biti više od dva koluta jeftine salame, sir se ne sme izrendati od više od tri cuga, ima jedan šampinjon, a kečap je razvodnjen i curi ti po odelu iako si stavio dve kapi. Ali u čemu je fora onda sa ovom lebarom? Pa od nje se NAJEDEŠ a i 100 dinara je.
-Maaaatori, što imaju picu kod onog Brke u pekari...Bruka
-Jeo sam brt, hleb običan, ne pričaj gluposti
-Šta sereš, do jaja je, bar se najedeš
-Pa za te pare možeš 10 kifli onda da kupiš pa se najdei
-A nije to to brt. Pica je pica, a ti si razmažen
Komad polupečenog testa natopljen uljem i prekriven neslanim kačkavaljem i salamom podrigušom.
Jeste da je neukusna, ali je zato nezdrava!
Mesta gde se hrani bar 50% populacije kada ima kinte,a nema vremena
Miris vrućeg peciva iz obližnje pekare...
Mera naše debilnosti koja se ogleda u konstantnom privikavanju na gore koje lagano ubija u pojam potrebu da se osvesti i krene ka boljem.
Čekanje na otvaranje Narodnog muzeja (ili bilo čega drugog što je civilizovanom narodu must have) sa sve opravdanjem "vredelo je" je mera jada u kome ne vidimo šta smo izgubili za tih XY godina i gde bi nam bilo mesto ili kako bi živeli da se čekalo xy meseci kao što dolikuje civilizaciji 20. ili 21.veka.
Da li je iko od "vredelo je" likova obišao taj Narodni muzej pre shut down rekosntrukcije?
Da li je iko od "vredelo je" likova obišao bilo koji muzej u belom svetu pa da ima informaciju kakvi sve muzeji postoje?
Da li uopšte znaju šta znači život po meri čoveka ili bezglavo pristaju na opciju "vredelo je" koja garantuje da ti drugi lagano oduzima sve što poželi?!
Ili, da okrenem priču: šta bi Francuzi uradili da im Luvr stane na 15 godina, Holandjani da im se zakatanči Rijksmuseum ili Španci da im Prado zvrji zaključan?!
Rizično je ovih dana. Mozda iskoči Nole.
Radnja u kojoj će muškarci uvek biti mučkarci a žene uvek biti žene. Radnja koja naučno obara teze u polnoj jednakosti i potrebi da se dva pola izjednače po svaku cenu. Radnja koja stvari stavlja na svoje mesto, tačno tamo gde treba da stoje.
"Dušo hajde mi otvori ovu teglu."
"Pa ti si dušo emancipovana žena koja ističe i bori se za jednakost polova, zašto je onda ti ne otvoriš?"
Radnja koju ponavljamo više puta kad ne znamo ni sami više šta da radimo sa sobom.Čisto iz dosade.
Joj jest' dosadno.E vreme je da se otvori frižider.
Uobičajena aktivnost prilikom ulaska u kuhinju. Vrlo često nepovezana sa osećajem gladi ili žedji već onako, da se vidi šta ima.
...šta li tražim da mi je da znam....
Radnja koja se obavlja kako bi se upoznali sa sadržajem sendviča, kako bi se sadržaj bolje rasporedio i kako bi se videlo koji deo je najbolji da bi se grizlo oko njega a on ostavio za kraj.
Samo da rasporedim salamu...
Trenutak kada ti sve dokurci, pozoves devojku do koje ti je stalo i ispricas joj sve sto ti je u glavi i sve sto te nervira, muci poslednjih dana, meseci godina, a onda ti ona pocinje da prica svoje muke i tu se negde pronadjete u mnogim situacijama, olaksate dusu oboma, i posle dvocasovnog razgovora srecni izadjete napolje i vristite.
Neopisiv osecaj slobode, olaksanja i jos po neki neopisiv osecaj, kada ti dodje da slusas mileta kitica, bilo sta samo da nesto svira.
I sutradan opet isto, kada skontas da si se dzabe radovao toliko jer ti drugarica nabila 4000 telefona (cale ce te patosirati, ili ce ti popovati da predjes sa hotline na neku normalnu devojku) i nije ti olaksala 5 kila knjiga koje moras da procitas za nedelju dana.
Smorcina buraz, nema ti odmora do penzije.
Obicno reakcija zena na muzevljev smrad nogu kad dodje umoran s posla bez obzira ako je napolju -20 temperatura.
Ona:Dragi,otvorila sam malo prozor da se prozraci,noge ti uzasno smrde.On:Jebem li ti sunce,zatvaraj taj prozor!Od smrada jos niko nije umro a od zime su mnogi!
Zubima, flasu o flasu, okom, otvaracem, ivicom od stola, na coklu, upaljacem, priborom za jelo, sve ostalo je fenserski i gubi se najlepsi deo na konzumiranju istog.
Veci problem za vecinu zena i pojedine muskarce,koji su prinudjeni da mole svoje jace polovine da im obave taj posao.Oni koji nemaju jacu polovinu pri ruci,dovijaju se na razlicite nacine da to sami urade,a jedan od popularnijih je da gurnu tupi vrh noza za mazanje izmedju stakla i poklopca u nadi da ce efektopm poluge uspeti da je otvore.
Ovo nekad uspeva ,nekad ne....
Ono sto je tuzno je to sto ne znaju da je dovoljno samo da malo jace lupe drskom od noza po sredini poklopca ,tako da onda i dete moze da otvori teglu!
Jedna od najbitnijih stvari prilikom pečenja brava. Od nje zavisi kvalitet samog mesa jer ukoliko se slabo otvara vatra, meso neće imati onaj prepoznatljiv šmek, a ako se mnogo džara štapom, pečenje će da pocrni, sasuši se i izgubi draž. Istina, brže ćeš ispeći... Ali čemu to kad možeš da sačekaš određeno vreme i usput ubiješ par Zaječaraca, onako sa merakom. I sa komšijom.
- Crni čoveče, dokle misliš da ga smudiš više? Otvori mu vatru na plećkama i butkama, tako nećeš ispeći do ujutru.
- Latinka, ne seri! Sasvim dovoljno džaram, ne moraš ti da bereš brigu. Nego, pošalji malog da dokupi još gajbu piva, nestaće.
- Kukuuuu!