
Jedna od stvari u kojoj su muškarci, kažu, bolji od žena. Bolje procenjuju razdaljine, šematizuju prostor i uočavaju bitnije elemente njegovog sadržaja... Bar do trenutka do kad ne uđu u svoj omiljeni orijentir:
Ž: E, srela sam ti druga Peru danas. Znaš da se preselio?
M: Pa, znam da je planirao. Gde je sad?
Ž: Sad živi u Sušici, kod potoka, kod onih novootvorenih kineskih radnji.
M: (napreže neurone da vizualizuje lokaciju)
Ž: Tamo kod pekare Žitoprodukt i levo od onog kioska "NANA". Kako, bre, ne znaš?
M: M? Aman, ženo, bre, budi preciznija. Ima li tamo u blizini neka kafana?
Retoričko pitanje, koje se postavlja poznanicima , u šaljivom tonu. Izraz je efektan isključivo ako se odnosi na komentar kupovine artikala male vrednosti.
1)
A:”O vidim kupio si starke! Odakle ti lova?”
2)
A:”Idem do pekare, je l’ hoće neko nešto za doručak?”
B:”Šta kupuješ - kifle i jogurt? Odakle ti lova?”
3)
A:”Idem da uplatim LOTO.”
B:”Odakle ti lova?”
Nema šanse da si nešto tako pomislio ili uradio. Ni u ludilu. Ma ni na kraj pameti ne može da ti bude.
Izraz koji se koristi kada smatraš da nešto nije tvoj nivo i da tako nešto ne bi uradio ni pijan, ni drogiran, a ni pijan i drogiran u isto vreme. Jednostavno, nisi taj tip čoveka koji radi takve stvari.
Ili se možda samo praviš?
Nebitno. Koristi se u oba slučaja i označava da nešto nije tvojih ruku, nogu, mozga ili bilo čega drugog delo.
Lep način da kažete seljanki da vas je učepila (nagazila štiklom) po prstima.
Scena u redu ispred pekare: Sunce upeklo, znoj se cedi a red jedva da odmiče. Devojka u 12 cm visokim štiklama mi stala na nogu.
- Jao, izvinite, nisam vas primetila...
- Ništa, ništa, ja sam sa sela...
- ???
- Navikao sam da me krave gaze.
Izraz za šeprtlju koji pravi lom po kuhinji.
-Sine, ne budi ti zapoveđeno, trkni der časkom do ku'jne, pa mi donesi onu roze vanglu, eno je tamo međ' šerpama dole.
-Važi mama!
(Razdragano otrčava do kuhinje, odakle se najpre čuje otvaranje ormarića, a zatim glasna lavina BANG-DENG-VANG-BUM-GONG-BONG-CENG-BAM!!!!).
-Iju crni sine, šta uradi, k'o da krstiš Kineze!
Exstaza nastala objavljivanjem sočne vesti ili pojavljivanjem neke ličnosti na koju se baš otkida. Doduše, neretko se svrši i u sebe (vidi primer).
- 'Si čuo ko se nedavno pojavio da podrži otvaranje doma za klince sa posebnim potrebama? Kiki!
- Ne seri!? Mora da su deca svršavala!
- K'o Kraljevčani na ove spodobe što se slikaju za dž uz pošiljke jogurta.
Filozof nad filozofima! Nesuđeni lekar, predsednik države, selektor fudbalskog tima, profesor klavira (sve radi na sluh) i ko zna šta sve još... Sve on zna, osim posla za koji je kvalifikovan (?!). Ako vam ne daj Bože nešto i popravi, to obično bude kratkog veka... Popravka traje par sati, al' tu tek nastaju muke. Prvo da popije kaficu, pa onda rakiju. Onda traje proučavanje, otvaranje, čačkanje, filozofiranje, kritika svega postojećeg, a kao šlag na tortu dolazi psovanje države (jer je obično ona za sve kriva). Posle napornog rada sledi pauza uz opravdanje da i on "ima dušu", koju će (na vašu veliku žalost) da otvori, i da vas guši pričama o starenju, prolaznosti života, nemačkim standardom, cenama paprika na pijaci, mafijom koja se uvukla u sve ogranke vlasti, zatim o prijatelju rođaka švalera njegove žene koji se snašao u životu, i sve tako dok ga vi, pomalo plačnim glasom ne zamolite da popravi ono zbog čega je došao. Onda sve ispočetka... Uzeće vam ceo dan, a na kraju će vas odrati uz opravdanje da je taj deo u stvari skup, a za ruke je uzeo minimalac, jer ste mu simpatični...
Način da se nešto objasni ili definiše na najkraći i najjednostavnija način. U kratkim crtama to je -
Ukoliko budemo imali direktne strane investicije, može se očekivati finansijska stabilnost i porast GDP-a, otvaranje novih radnih mjesta, povećanje plata i penzija, permanentni napredak. Zbog svjetske ekonomske krize ne očekujemo ih u ovoj godini, pa ćemo se pozabaviti kriminalom i korupcijom.
U kratkim crtama, najebali smo.
Ustvari znači sad ću, označava pokret istog momenta ali taj pokret se desi najčešće za nekih pola sata. U nekim slučajevima se ne desi nikako ali barem daje nadu osobi koja ''naređuje'', u mom slučaju roditeljima.
Majka: Ajde idi do pekare, kupi dva hljeba...
Ja: Sa'ću...
nakon 15 minuta...
Majka: Hoćeš ti krenut danas ?
Ja: Evo, evo, sa'ću...
Određeno materijalno dobro seksi kvaliteta. Umnogome će olakšati korisniku u zavođenju.
- U matori što ti je dobra ta maja...
- Znači jebe sama! (opasan pogled ka ogledalu i hitro otvaranje parfema)
- A je l' to neki originalan parfem?
- Kako nije, platio sam ga sedamdeset evra šaneru, upakovan znači etiketa sve, ma jebe sam.
Dobronameran posprdni pozdrav.
1)
Mare:"Idem do pekare."
Goksi:"Neka ti vetar duva u leđa!"
2)
Bane:”Idem sutra na sistematski.”
Milan:”Neka ti vetar duva u leđa!”
Jutarnji nalet gorčine koji služi da izbistri sliku...
Pogled u frižider u kome je pola limenke piva i jučerašnja meka kajgana... Iz stanja potpune slomljenosti prelazi se u trk do pekare
-Kakvu kafu da ti kuvam?
-Kakvu napraviš... Ma bez ičega. Treba mi hladan šamar da se malo otreznim...
Kada ti komšija kome si dao ključ od stana, da ga obilazi dok si na odmoru, iznenada bane u sobu , ne znajući da si se vratio.
Ti u krevetu sa devojkom, usred akcije.
Ding, dong.
Ding, dong.
- Dragi, neko zvoni!
- Ma zabole me, nek zvoni.
I onda se čuje okretanje ključa u bravi i otvaranje vrata.
- Oooo, zdravo komšo, kad si se vratio?
- E jebo mi pas mater, kud ti i dade ključ!
Govori se za osobu koja se teško orijentiše.
A: Stižem do vas za 15 minuta, aj samo siđi ispred ulaza kad te cimnem.
B: Daj bre, na 5. sam spratu, lift ne radi. Nemoj me zajebavaš, skreneš kod pekare desno i treća zgrada je moja.
C: Šta mu objašnjavaš, taj bi se u liftu izgubio.
Posprdan naziv za sportski dnevni list "Sportski Žurnal", nastao permutacijom slova skraćenog naziva za isti - Žurnal.
A:"Idem do pekare po klopu."
B:"E, 'ajde molim te kupi mi jedan Ružnal."
A:"Šta ti je to, neko pecivo?"
B:"Ha,ha,ha...ma kakvo pecivo, Sportski Žurnal!"
A:"Aaaa, to je Ružnal! Jebote koji si ti lik."
Kada daljinski upravljač ubaciš u kamin, a posle parčetom letve pokušavaš da prebaciš na Survivor. (inspirisano istinitim događajem)
- Tečo, jel si video daljinski negde???
- Eno ga na fotelji.
- Tečo to je letva...
- Kakva letva???? Ajoj pa gde je daljinac???
(Skok sa kauča otvaranje kamina i proučavanje nastale štete)
- evo ti 500 dinara, idi do radnje i vidi jel imaju univerzalni daljinac
-Tečo sada je pola jedan ujutru.
-nema veze, ići će teča sutra.
Neka ne pametna osoba koja u pekari umesto pleh kaze hleb...A pri tom nemaze da kaze h
Ulazimo mi u pekaru i neka plavusa stoji ispred nas.I mi uzviknemo nema vise mini pica.Kad odjednom cuje se ona i kaze plee(Cuje se kao Hleb)...
Mi se smejemo.
Ona posto je shvatila sta je rekla posle 10 min.
Tek sto izlazi iz pekare opet se ona cuje i opet kaze plee..(Hleb)...
Napraviti jedan film nije nimalo jebivetarski posao. Zato se i kaže "filmska INDUSTRIJA", a ne, jelte, "filmska domaća radinost". To je pre svega iz razloga što vam je - a da bi pomenuti oblik umetnosti uopšte ugledao svetlost dana - potreban nenormalno veliki ljudski kadar koji će u toku nekoliko meseci pripremnog a onda i produkcijskog rada gotovo ni iz čega sagraditi vizuelno ubedljivu fantaziju života za koju će ljubitelji pokretnih sličica dobrano plaćati da bi je videli na zakonski odgovarajućoj lokaciji (sponzor poslednje opaske Agencija za Borbu protiv Piraterije i Prostitucije Republike Srbije). Logično, čitav ovaj poduhvat iziskuje ozbiljna finansijska ulaganja, koja u zavisnosti od "nivoa fantazije" i patine na sisama glavne glumice neretko umeju da doteraju i do nekoliko desetina miliona dolara, a u slučaju onog neverovatnog sranja u kome klinac brani gajbaču od lopova - i par duša prodatih Đavolu.
E sad i rekavši ovo sve, molim vas da u potpunosti zaboravite šta ste upravo pročitali i zamislite da ste primili neopran kurac u bulju. Zamislili? Jer to je ono što rade autori iza ostvarenja iz naslova - uvale vam nesanitarni kobas bez omota po ceni onog sa atestom i u omotu. U reali to znači da se njih par bubuljičavih studenata sa "Dajdžest" Univerziteta u Albukerkiju skupe jedno veče, stuku gajbu-dve, malo začade spravu...i sledećeg dana već iznajmljuju hitaši kameru i kanticu kečapa (blagi) i u lokalnoj šumi/napuštenoj zgradi počinju snimanje novog bioskopskog hita. Sa opcijom jednako govnarskih nastavaka, razume se.
Mis'im, kao zavetno ostvarenje naslovnog žanra, Veštica iz Blera jeste svojevremeno opasno izobjašnjavala neke stvari kada je u pitanju sama psihologija straha i tripovanje stvari, ali ako ćemo iskreno - film si bio pogled'o do kraja samo zato da bi video da l' će debela da rikne ili ne. A to, tojest ako si baš tolika ljuštura, možeš i u nekom rijalitiju, fazon...
- Tebra, ćeš večeras sa nama u bioskop, idemo gledamo Paranormal ektiviti 7, ovo-ono...?
- Pa, ono, brate - otvaranje vrata i prozora i ljuljanje lustera mogu i gajbi da gledam, a ako se baš zaželim veštica i sigurnosnih kamera mogu preko interfona trolujem bakutanere na ulazu u zgradu. Isti kurac, a džabe.
Naziv za nepostojeći smer obrazovanja u školama i fakultetima.
Obično se koristi kada roditelji kunu njihovo detence što nije ostvarilo bolji uspeh u prethodnom školovanju.
Ćale: Jaooooo, dušu si mi pojeo bre....di sad da te dam, s ovim ocenama ne mož da budeš ni Metalokobasičar
Stariji Burazer:....pa kako gde će , pa Viša Uzaludna plače za njim
Keva: Ma ja bih njega u pekare....ionako mu od škole najbolje ide izedanje užine...
Spavati sa svakom ženskom osobom koja ti se da, bez obzira na izgled i godine.
- matori sve razumem ali kako si mogao da kresneš onog skota od žene iz pekare?
- brate pusti me morao sam da ispoštujem Čolu!
- kakvog Čolu, šta pričaš bre?
- pa znaš kako - jedna za drugom, važan bio je broj...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.