
Point of no return.
Ničija zemlja.
Imaginarna linija iza koje nema nazad. Delić trenutka koji odvaja prst na obaraču i počinjeno ubistvo, otvaranje kutijice sa prstenom i 100 godina (ne)sreće, Zemljino magnetno polje i beskonačno prostranstvo Kosmosa. Kupljena karta za put u jednom pravcu.
A kad jednom stigneš tamo, više ništa i nikada neće biti kao pre.
Hronološki pregled odabranih, mada manje-više važnijih "tačaka bez povratka" u životu svakog od nas (pa i tebe, dragi čitaoče) prosečnih pripadnika naroda sa ovijeh prostora. Ako smori, čitati na preskoke. Srdačan.
1. Muška jajna ćelija prodire u žensku jajnu ćeliju (u daljem tekstu ŽJĆ) i oplodjuje je.
2. Tri meseca su prošla a vlasnica ŽJĆ i dalje misli da se "samo malo ugojila".
3. Još 6 meseci je prošlo i, uz svečani doček unutar i ispred sale za porađanje, rađaš se TI, dragi čitaoče, tvoja mala pluća puneći se po prvi put kiseonikom iz vazduha. Najmanje tri života se menjaju tvojim dolaskom na svetlost dana: jedna trudnica postaje keva, jedan mladić postaje ćale (od glagola "rmbačiti"; prim.prev.) a jedna beba postaje mala osoba zavedena u sistem i statistiku.
4. Sa prvom primljenom vakcinom ili unetim mlekom koje nije od majke, u tvom telu počinju da se odvijaju nezadrživi biohemijski procesi zbog kojih ćeš u budućnosti skoro garant patiti od nekog zdravstvenog problema akutne do hronične prirode (alergija, astma, problemi sa varenjem, migrena...). Ono, malo jeste teorija zavere, ali ne i bez osn___________
5. Prestaješ da sisaš i da kenjaš u pelenu. Život, ispostaviće se, postaje mnooogo komplikovaniji bez te dve pogodnosti...eh...
6. Na nepodeljenu radost prisutne familije i komšinice Rade sa petog, činiš prve korake prešavši tačno 3 metra i 48 santimetara, koliko iznosi rastojanje od predsoblja do kuhinje. Jebiga - živite skromno, nije da si došao baš u idealnom trenutku za tvoje matorce...
7. Prvi put ostaješ fasciniran čarolijom TV ekrana. Kasnije u toku života, tvoja fascinacija raznoraznim ekranima umnogome će te kreirati kao multimedijalnog člana savremene ljudske civilizacije i čoveka, uopšte.
(negde tu između tačaka 5, 6 i 7 počeo si polako i da artikulišeš prve reči i izražavaš svoje mnogobrojne želje i prohteve. A nema sise da ti ista zapuši.)
8. Tamo negde kada već postaneš jebeno isuviše naporan sa svojim željama i prohtevima, roditelji te upisuju u vrtić imena rendom palog borca u NOB. O tome, pak, ne slutiš ništa ali te zato neodoljivo privlače sočne, jedre dojke junior assistant vaspitačice Marine a plaši ogromni, dlakavi mladež na licu senior corporate vaspitačice Dobrile. Ili obratno, nisam baš siguran...
9. Roditelji zaključuju da vrtić nije dovoljan da bi smirio tvoju sve rasplamsaniju strast za otkrivanjem sveta. Tačka bez povratka? Prelaziš prag prve obrazovne ustanove u nizu od nekoliko a kad mnogo godina kasnije i u obrnutom smeru budeš prešao prag i poslednje od njih, imaćeš malo znanja a mnogo godina...i keva će i dalje da te smara što ostavljaš prljave ćega na podu kupatila. 'Nači, fujčina!
10. Dobijaš svoj prvi komp. Veliki dan za tvoje prste, loš za oči i kičmu.
11. U kombinaciji sa povremenim izlivima interesantnih informacija u školi i konstantnim izlivima onih sa televizije i kompa-sleš-interneta, možeš preći od par do desetakak "tačaka bez povratka" glede tvog ukusa u literaturi, filmovima, muzici, stilu oblačenja...što je sve nekako zavisno jedno od drugog, te stoga i relativno prolazne prirode. Gledaj samo da se ne ložiš na Emo, romantične komedije, Hari mrtvog Potera i "Puta Madre" dukseve i bićeš ČOVEK, sine moj.
11a. Otvaraš svoj (prvi) fejsbljuk profil i time i Pandorinu jebenu kutiju socijalnih mreža.
11b. A da - TI GLUPI JEBENI IDIOTE!
12. Konzumacija prvog alkoholnog i duvanskog derivata obično dolazi pri poslednjim činovima osnovnoškolske tragedije (7 il' 8 razred tj. ako tvoje baš zabole za tebe) ili prvim one gimnazijske, a ta "tačka" posle često ume da se pretvori u pravu pravcatu mrlju, senku, idemo na kancer, jer svi znamo da su piće i cigare...bla, bla, bla, kada umrem hoću da umrem bolestan, bre!
13. Negde u toku te delikatne metamorfoze iz osnovca u srednjoškolca, počinješ polako da primećuješ suprotni pol a povratka više nema 6 sekundi nakon što konačno i na svoje eksplozivno zadovoljstvo ("eksplozivno", hehehe) otkriješ čari rukobludničenja nad sopstvenim polnim organom. Sledi (13a) prvi poljubac sa prvom velikom simpatijom, jezika bez, potom jezikom sa (13b). Javlja se želja za stavljanjem još ponečeg u taj sočni, mali otvor na licu, #wannablowmywhistlebaby...
14. Skidanje mraka. Seksualna revolucija u tvom još nerazvijenom tinejdžerskom mozgu. Fascinacija ekranima biva zauvek bačena u senku. Dobro, možda ne baš zauvek, jebiga...
15. Prva ljubav i prvo "Volim te". Prvo otvaranje srca i dopuštanje nekome da te povredi. Život ipak može da bude gori, hej!
15a. Prvi grob sa kojim si bio intiman. Kriviš hiljade drugih faktora, a kriv si jedino ti. Uostalom, ne seri. Naš narod lepo kaže Sve je za čoveka, ko si ti da sumnjaš u naš narod, a, bre?? (nikad to sebi nećeš oprostiti, bajdvej)
16. Prvi put si joj kupio uloške. Ona tebi brijače/gaće. Od tog trenutka nema dalje - ili se ženiš/udaješ ili umirete zajedno poput Romea i Julije.
17. Ultimativna tačka bez povratka. Ili je pukao. Životni krug počinje svoju apoteozu igre i ti se ponovo susrećeš sa tačkom #1...ovoga puta, pak, u sporednoj ulozi sopstvenog bitisanja.
Naravoučenije: istina je, zapravo, da Čovek svakog dana pređe desetine i desetine "tačaka bez povratka" ali preko njih prelazi i slep i gluv i tako, jednog dana u neodređenoj budućnosti, i njegov život pređe preko njega a šta bi za to rekao naš narod tad i nije od neke preterane pomoći, je l' da?
Jebeno dosadni sastav koji se piše svake godine. Može bilo šta drugo... na primer , tema - Kako sam se proveo za vreme raspusta... mada, i ona se ponavlja svake godine.
REFORMA ŠKOLSTVA DURADI NEŠTO!
- Borko, sastav je toliko dirljiv. Tebi baš leže ove teme. Prosto sam zamislila tu jesen i njene čari... Ajde sad ti Hranislave pročitaj domaći rad.
- Nisam uradio domaći, mrzelo me.
- Pa, dobro, možeš i usmeno, ako želiš.
- Daj profesorka, nemoj me smarate, ajd' nekog drugog.
- Hranislave, upristoji se i počni.
- Dobro... Jesen je došla na moja vrata, video sam je kroz špijunku i rekao joj: Gora si od Jehovinih svedoka.
- I, šta ti je ona rekla?
- Da sam šašav i da ona samo radi kirbi promocije.
- I, kako vuče?
- Ko?
- Bože, dete...
- Bolje od Kirbija.
- IZLAZI NAPOLJE DROGERANTU JEDAN!!!
Особа која ће ако јој затражиш да ти зареже оловку то учинити кухињским ножем.
Сале: Е баба је л' можеш да ми зарежеш оловке док се ја преслишам, имам данас испит из нацртне, резач ти је на столу у трпезарији?
баба: Наравно душо, саће то бака очас посла..
...
сат времена касније
...
Сале: Баба идем је полако на факс, је л' си ми зарезала оловке?
баба: Јесам чедо моје, на.
Сале: Хвала.......Шта је бре ово, ниси ваљда ножем резала? Па рекох ти где је резач!..
баба: Ма не зна ти бака с тим новијем справама, па рекох саћу ја мом мезимцу то ножем да средим, ко некад када сам ја ишла у школу, мада тад није ни било оловака, него све пенк...
Сале: Е немој ми сад хисторију повијести, журим. Стварно бре ниси нормална, сад кад будем цртао има да ми дебљина линије буде ко бутина Даре Бубамаре...И чекај, какав је ово восак на непишућем крају оловке?...Ниси ваљда...(..гррррр...)...
баба: Ју, ја то махинално, шта ћу кад ти и сестра стално премештате штапиће за уши час на једно час на друго место па баба не мож да их нађе..
Сале: ..........
Izraz koji opisuje odsustvo saosecajnosti za tudju nesrecu.
Deda- Ljubisi crko Shvajs aparat!
Baba- Nit je moja junica, nit me boli guzica!
San svakog muškarca koji stalno pokušava da ostvari pod izgovorom da spasi vezu u krizi.
Ona (unjkavim glasom): Ja stvarno ne znam šta više da uradim da tebi bude zanimljivo?!! Sve sam pokušala, i veš, i bezobrazne reči, i u autu, pa stvarno...
On (kao slučajno): Možda da pozoveš Violetu....
Ona : Stoko jedna smrdjiva, to je tebi na pameti!...
Филозофска апстракција где девојка губи своје људско обличје и постаје, на рачун свога понижавајућег статуса у друштву једина жена која није успела да се спаси мушког шовинизма.Моја девојка није моја девојка, она је свачија девојка, чак девојка већине вас који су спремни да признају.Као и у свакој филозофији, оно што признаш спреман си и да истражујеш.Реч моја озачава припадност, а моја девојка по развитку друштва мора да постане туђа.Ретко која моја девојка је била само моја(најблажи облик је наравно да буде своја).
Почели смо да говоримо о мојој девојци на малим сајтовима, дошли смо и до Вукајлије, али не мислим да је ту крај.Ако нас видите још негде где моја девојка може да заживи немојте се изненадити, јер ова реч која је сада стварност, све више постаје целодневно објашњиви сленг.
Retoričko pitanje, šah-mat element brojnih dorćolsko-zemunskih sofizama za efikasno započinjanje šorke.
Uobičajeno zatvara dijaloge otvorene rečenicom "Izvini, je l' ti to gledaš moju ribu?".
Uloga replike je, jasno, čisto formalne prirode, budući da vam je već od prvog pitanja jasno koliko je sati.
- Izvini, je l' ti to gledaš moju ribu?
- Ne, brate.
- Hoćeš da kažeš da moja riba laže!?
- Ne, brate, slep sam.
- ...
Šala na račun djevojaka iz provincije koje prvu godinu studiraju već tri godine i nema nade da će skoro dati uslov!
- Batice, šta ona Nataša traži na fakultetu, kad za tri godine nije dala uslov za drugu?
- Kako šta, pa došla cura da se uda... k'o da je ona sa Manjače sišla tek onako!
- E moguće je, koja odozgo siđe, ne vraća se...
- Normalno, a svijet je pun budala, pa će se i za nju naći neka!
Kriterijum u Srbiji po kome ti je neki totalni levak Rodbina.
A: "Rođače, ajd da mi budeš žirant!"
B: "Ma bole me...a od kad smo pa mi rod?"
A: "Pa bre, moja baba i tvoja baba na istom suncu gaće sušile, aj učini!"
Najčešće postavljeno pitanje na žurkama duk su još svi trezni. Najčešći odgovori su: ne znam, moja je treća do prozora, moja je polupuna, moja je poluprazna.
Miloš: E, Andrea, koja je moja čaša? (češka se po glavi)
Andrea: Ja stvarno ne znam. Bolje uzmi flašu, cugaj odatle. Nemoj da dobiješ neku boleštinu, ko zna ko je pio iz tvoje čaše.
Miloš: U kurac, i to što kažeš.
Miloš uzima flašu i cuga k'o nenormalan.
Сећа се сваког детаља било ког догађаја у селу од '39. на овамо, ал' да је убијеш, нема појма где је јутрос оставила штап
Је особа која у 91. години кука како ће да умре пре времена.
Rečenica koju izgovara čovek izlazeći iz tople kuće, uzimajući lopatu, obučen verovatno u istu odeću u kojoj uvek čisti sneg i radeći isto što i prošlih par zima u isto vreme.
Otac:"Sunce ti 'ebem, pa 'de je stiglo ovoliko napadati za ti' par sati".
Majka:"Jebiga, zima je. Hajd' požuri, deca moraju u školu, a ti moraš do radnje po 'leba".
Otac:"Budem, vidiš da sam oči tek otvorio. Idi skuvaj kafu dok nađem cokule od prošle godine".
Majka:"Hajd', hajd', samo ti".
Otac:"'De je lopata za sneg?! A, da, kod komšije. Pozajmih mu prošle godine, govnomolj neće da vrati. Sad ću se jebavati sa onom malom. I kako mož' bit ovako 'ladno!? 'Bem ti zimu i ekonomiju i sve! Il' je ove godine 'ladnije, il' sam prošle bolje jeo".
Sin:"Ćale, tiše malo, 'oću da spavam".
Otac:"Šta bre!? Nemoj da te sad isteram da i ti čistiš! Lez' tu i uživaj dok možeš".
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.