
Više nego kuću, više nego braću, više nego Boga i zemlju i travu. Više nego đurđevdanski uranak i pečeno prase. Ti si moja sloboda, moja brzina, moj vetar u kosi.
Volim da ti provučem prste kroz grivu pa stegnem jako, uzjašem tvoje gole sapi pa teram, teram, teram...
Nedoumica koji od ova dva izraza koristiti da bi izvukli koji dinar od babe.
Baba: Kako u školi sine?
Ja: Baba, položio sam amfiteatar.
Baba: E, svaka ti čast sinko, sad će baba da da neki dinar.
Старински израз за голицање. У савременом свету може имати, да прости ово дете, сексуални призвук.
- И тако скочи ти он на мене, почне ме шашољити, а ја, знаш већ, нисам мушко видела 5 месеци, напалим се. Одради ме човек за 5 секунди, нисам ни осетила.
Finalni proizvod dugotrajnog procesa inplementacije vlastitih snova u podsvest sopstvene dece. Poslednji pokušaj posrnule ambicije da stigne gde joj nikada ni nije bilo mesto.
Voz za prošlost. Poslednji peron.
Potomak u staklenom zvonu, zaštićen kao himen ćerke jedinice šefa turske narko-mafije. Uposlen k'o mladi Kurdi na bauštleli nadomak Menhengladbaha. Nema prostora za zajebanciju.
Biće od tebe sine nešto -pijani ćale kad ti kaže. Učićeš jezike koji te ne zanimaju, sviraćeš instrumente za koje nisi talentovan, bavićeš se sportom iako imaš dve leve i što je najvažnije -završićeš škole iako si glup k'o kurac. Na silu, ako nikako drugačije. Destilovaće tebi ćale krv, neće biti štrokava k'o moja.
Problemi nastaju kada proces destilacije ne ide željenim tokom. Potomak prsne k'o rumunski kurton i otera sve u pizdu materinu. Počne da glođe čaše po kafanama i gasi cigare pevaljkama o sise, da se bode prekrštenom pajom i umače palamar u podgrejan pinđur dok zamišlja brata Marije Šerifović. Noćima.
Jebiga krv nije voda, -teže se destiluje. Šta'š?!
-Dokle ti je mali stig'o sa čkolama?
-Četvrti srednje.
-Gde'š ga dati na fakulteta?
-Nigde, neće da studira.
-Mora bre da studira, ti nisi pa vidi kako se mučiš.
-Neće jebiga da uči...otvoriću mu neku kafanu, pilanu, salon za pedikir-manikir noktiju za kerine...štagod. Pa nek radi, šta sad?!
-Nije ti to dobro, nisi uopšte ambiciozan. Šta želiš da ti sin bude u životu?
-Ja?! Želim da bude...srećan.
Proslediti dalje. Skinuti teret sa grbače i baciti vruć krompir nekom drugom. Sačuvati svoju glatku guzu od nadolazećeg sranja. Pandan onoj staroj: "Muko moja pređi na drugoga".
- Komšija! Zašto ono granje što si sekao stoji na mom imanju?!
- Nemam pojma. Odn'o vetar.
- Jeb'o te vetar, misliš da ne znam da sečeš i udaraš forward preko ograde! Ako opet to uradiš ima da ti polomim noge stupcem od prikolice, ščuo?!
...
- Brate, jesi li spremio neki arsenal za Mehaniku 2?
- Imam sve sortirano, samo da umanjim.
- Ako ti nije teško udari jedan forward na moj mejl.
...
- Maletzka, imaš mušteriju u sobi 3! Kad njega obradiš udari forward u sobu 7, tamo te čeka neki azilant, crnac iz Futoga.
- Ne mogu više da stojim na nogama, taj će mi danas biti osmi. Klecaju mi slabašna kolena.
Omiljena aktivnost male dece dok još ne shvataju da nije svaka bela površina papir. Popustljivi roditelji će tu radnju ohrabriti uz momentalno preračunavanje oko toga koliko će da ih košta krečenje, dok će oni strogi ubiti ovu ranu umetničku kreativnost i ljubav prema bojama pričom o načinjenoj šteti.
Repertoar žvrljotina se u ranoj fazi sastoji od čiča Gliša, sunca, cveća i drveća, a u slučaju ohrabrivanja umetničkih pokušaja, u pubertetskim godinama zamenjuje se slovima, tj. zapisima o nesrećnoj ljubavi (Pera + Mika = Forever Together) i citatima Ive Andrića i Hermana Hesea između nalepljenih postera omiljenih bendova.
Ova zidna umetnost nije večna - u postpubertetskim godinama uvek osvane jedan dan kada se umetnik osvrne na svoj rad, priseti se kada i zašto je stvarao, priseti se čak i kako se tada osećao, postidi se svoje mladalačke zanesenosti, i krene da cepa, briše i da se preračunava oko toga koliko će da ga košta krečenje.
Najbolji opis učenja studenta zabušanta.
O knjigo moja, prestani me tako tužno gledati.
Osvešćujuća misao koja se javlja posle poraznog seksualnog iskustva sa pokušajem tršenja nabubrele ženke razrogačenih plavih očiju i tankih prstiju sa frenč manikjurom koja je treptala na tebe dok je bend žilavio na bini pa se tebi učinilo da bi mogao da joj u jednom potezu pocepaš mindžu, isprskaš spermom zidove da se slije do podruma i zabiberiš joj kliću tako da joj oči iskoče iz ležišta.
Ali ne lezi vraže!
Ulazite u haustor, ona se kikoće i lupa štiklama. Sapliće se o stepenik i viče IJU! Psssst! šištiš jer komšiluk samo tako nešto i čeka. Eto vas u stanu.
Ona se osvrće:
- Ijao što je lep fikus!
Sklanjaš čarape sa fotelje i guraš ih u džep, skeniraš prostor da nema još neka bomba.
- Nije fikus; to je dracena...
- Ma šta god... A jel si video onu što je stajala tamo kod bubnjara, kako je debela?!? Baš je debela a kakav nakit nosi, prava seljanka...
- Nisam video, gledao sam tebe.
- Pa naravno... A ona sa crvenom kosom, što imala onaj krzneni prsluk, šatro leopard, moja maca a ne leopard, jesi vido nju? Kakva seljanka...
- Nisam ni nju video, zato što sam...
- Ijuu a jel si ti neki naučnik? (Gleda po tvojoj polici sa enciklopedijom umetnosti.)
- Pa, nisam… student sam. Istorija umetnosti...
- Istorija... jao kako sam bila slaba iz istorije, nikad nisam uspela da zapamtim nijednu godinu…
- Ovo je istorija umetnosti...
- Molim? Pa to kažem, sve te bitke, to je tako teško...
- Ovde se ne uče bitke, nego umetnost, slikari, arhitekt...
- A pa tako reci: slikarstvo! Znači slikar? Pa jesi nešto naslikao? Gde su ti slike? Imaš onaj čiviluk za slikanje, kako se zove... nešto na štrafte…
- Štafelaj... Nemam, ja nisam slikar...
- Kako nisi slikar? Pa sad si rekao...
- Rekao sam istorija umetnosti; učiš da tumačiš umetničke pravce…
- Da tumačiš?!? Nešto kao prevodilac?
- Ne bih rekao; više da umem da raspoznam pravce u umetnosti, i logiku umetničkog razvoja...
- Jao to je mnogo komplikovano... a jel imaš sestru? Kolko ti godina ima sestra?
- Nemam sestru, jedinac sam. Otkud ti sestra?
- Pa vidim crvene jastučiće na trosedu, to je tako ženski, a imaš i taj fikus...
- Dracena...
- Ma nema veze... Znači nemaš sestru?
Donosiš piće, hladno belo vino, šardone iz 2002.
- Nemam. Piješ bel...
- A šta si to doneo? Neki sok? Od jabuke? Molim te samo bez šećera, ne pijem ništa sa šećerom!
- Ovo je vino, belo vino...
- A jel imaš šampanjac? Ono što puca kad se otvori?
- Pa... nemam, imam Šardone...
- Ne pijem belo vino, to je kiselo.
- Šampanjac piješ, to ti nije kiselo?
- Šampanjac je šampanjac, to je otmeno...
- Otmeno? A šardone nije otmen?
- Šarbone je kiseo!
- Nije šarBone, nego šar...
- Kako god, kiseo je! Jel mogu da podignem noge na fotelju? (Podigne ih ne čekajući odgovor. Štikla joj se zabada u tvoju kožnu fotelju. Gledate se. Ona počne da se vrpolji.)
- Pa što sediš samo tu, tako?
Ugasiš cigaru, ustaneš polako, sedneš na rukohvat fotelje, ona te gleda odozdo, trepće očurdama, ti joj položiš ruku na obraz, pa je spustiš ka sisama, ona počinje odmah da dahće i koluta očima, ti zavučeš ruku u sise, bradavica smežurana, ona dahće kao da tegli kamion na sajlu, sagneš se da je ljubiš, ona otvorila usta, taman guraš jezik, ona skače:
- UGASI SVETLO!!!
Ti odskačeš kao da te struje udarila… Uh, jebote, šta je bilo…
- UGASI SVETLO!
Ustaješ, gasiš svetlo, i vraćaš se.
- Spusti roletne!
Spuštaš roletne i vraćaš se.
- I ono svetlo u kuhinji!
Gasiš svetlo u kuhinji i vraćaš se. Sedaš u prethodnu pozu na rukohvatu, u mrklom mraku vidiš da ona koluta očima, i opet dahće. Malo se ljubite, njen jezik ko uspavana zmija se valja po ustima. Uzmeš je na ruke, odneseš do kreveta, baciš je kao stvar, spadnu joj cipele, dobra okolnost ne moraš da se trudiš oko toga. Skidaš je, ona drekne:
- NEMOJ DA ME GLEDAŠ!!!
- P…pa… ništa ni ne vidim, mrak je…
- NEMOJ DA ME GLEDAŠ!!!
- Neću da te gledam, u redu…
Skidaš je dalje, skineš sebe jednim potezom kao Kinez na trapezu, kreneš da joj smuljiš suknjicu…
- NE SKIDAJ ME SKROZ!!! (Povlači suknjicu preko struka, da joj dođe oko stomaka). NE SKIDAJ ME SKROZ!
Smuvavaš joj gaće, nakvasiš prstima međunožje, jedva se snalaziš u mraku, radiš na pipanje, ona leži kao fosna, ne pomera se, samo dahće kao fizički radnik dok nosi dve vreće cementa uz stepenice, ruke joj složene na krevetu sa dlanovima na gore (oči ti se malo privikle pa nešto i vidiš), ti je uzmeš za ruku da joj oližeš dlan i staviš ga na tukija željnog maženja, njoj ruka padne nazad. Nema veze, naciljaš joj ga naslepo, razmaknute noge...
- ČEKAJ, IDEM DA PIŠKIM!!!
Ležiš u mraku sa tukijem koji splašnjava dok ona prska u šolju. Čuješ je odande kako komentariše tvoje peškire, boju na zidovima, plastičnu zavesu oko kade i miris sapuna. Vraća se, tukidid ti izumro. Okrećeš se ka njoj dok ulazi u sobu.
- NE GLEDAJ ME!!!
- Nipošto, kažeš i ne pomeraš se.
Ona se trti da legne nazad, leganje joj otežava to što neprestano pridržava suknjicu oko stomaka da joj slučajno u mraku ne ugledaš strije koje nema. Legla je. Namešta se, na leđa, gađa istu poziciju iz koje je krenula na pišanje. Smirila se i počinje da dahće. Ti se ne pomeraš. Ona još malo dahće, okrene se:
- Ajde!
Ti ležiš bez pokreta, razmišljaš o Partenonu, korintskim stubovima, mikenskoj zlatnoj maski. Njene cipele na podu. Mrak.
**************
Sutra te zove drugar. Pita kako je bilo, otišo si sa opasnom malom, svima se bio digo na nju.
- Sine, kažeš, nije to tako kao što izgleda na prvi pogled…
- Šta bre pričaš, buni se ortak, jesi je raspolutio?!?
- Ni blizu. I, znaš, nadalje se isključivo ložim na pametne.
...iako znaš da će i to doneti svoje probleme sa sobom.
Ovu pesmu je teško definisati. Njen uticaj na muzičku scenu SRJ-a je bio influentan, kao i pesma "Born to be wild" od Steppenwolf-a na rock scenu šezdesetih i sedamdesetih.
Ova pesma se puštala na svim mestima i žurkama tokom 90-tih. Verovatno je smorila i boga i narod, ali ma koliko to mnogi ne želeli - ipak znaju tekst napamet.
Valja napomenuti da je ovu divnu vokalno-instrumentalnu sagu o nezaboravljenoj i neprežaljenoj ljubavi napisao srpski Lennon - Dr. Iggy.
Postoje specijalna upustva koja su morala da se slede tokom žurki 90-ih godina:
1. Kada počne pesma, prvo sve ziljave pičke moraju onako oduševljeno, sa dozom melanholičnosti u sebi da kažu: "Jaaao! Kako volim ovu pesmu!"
2. Zatim se obilno svi podele na četiri grupe:
a) skup žiljavih pičaka koje sede u uglu i plaču bez razloga,
b) maksimum dva - tri para u stiskavcu koji su se tek smuvali (naravno riba plače, što od sreće što od tuge),
c) skup upasanih tipova koji sede na drugom kraju sobe i opako posmatraju situaciju,
d) grupa luzera koji jedu sendviče i piju koka kolu i diskutuju o Heros of Might and Magic.
...je ona ortakinja koja je na času biologije pitala zašto sperma nema sladak ukus, a onda joj je profesorka rekla da se slatko oseća prednjim delom jezika, na šta je ova uplakana izletela iz učionice. Priča se da živi u nekom seocetu između Bele Palanke i Pirota, ali nije jasno odakle ona poznaje toliko ljudi.
-Brate nije to ništa, pričala moja profanka na času biologije kako je sperma u stvari slatka, i onda moja ortakinja kaže.........
-Nemoj da pričaš, pa to mi je pričao i ortak iz osnovne, u koju si srednju išao??? Znaš Pavketa?
-Ne znam, ali ovaj amantino je toliko loš da se keša na sopstvene definicije.
Ova opcija postoji od pamtiveka našega GSP-a
Elem, ova opcija se aktivira kada autobus prelazi preko tramvajskih šina ili kaldrme.
Klinički je dokazano da ova masaža uspešno leči od reume i uspešno leči od invaliditeta.
Ulaskom u 27 i prelaskom iste preko šina kod vuka, rešavate se 70% bola u leđima
*Ortak dolazi grbav u školu*
Ja: "Brate šta ti je?"
Ortak: "Ma jebala me ona masaža u GSP-u ne osećam ni ruke ni noge"
Pojava kada otac nosi sinove odbacene patike, majice, dukseve, jakne itd. Za razliku od obicne krize srednjih godina, ova se karakterise po tome sto otac nema toliko sredstava da sebi prisuti te stvari nove a sve usljed manje kupovne moci u ovom regionu ili po sistemu greota da se baci.
Legalni rob.Omnipotentniji je cak i od moje babe,zato sto mora da uradi sve ili bilo sta.
Otac:Sine,ajd skokni do pradavnice po pivo/idi mi po cigare/namesti antenu/operi auto/kupi hleb/usisaj terasu/operi sudove/napravi mi kafu/izbaci djubre/nahrani kera/pokosi dvoriste/sredi sobu.
Sin:A,opet,ja....sto nikad ne ide moja sestra?
Otac:Pa ona je mala/velika zato.Pa ne moze/nece.
E to moja keva prica svakog Bozjeg dana mom zgoljavom bratu. Posto se moj bata hrani iskljucivo zdravo-jede ribu, meso, jaja, sve moguce salate, povrce....unosi proteine i vodi racuna o svom izgledu (ne jede slatkise ni testo nikad!!!!), a onda se keva zbog toga nervira.
Moja keva: Covece, razumem ja da treba da se zdravo hranis, ali pojedi ponekad i nesto sto nije bas tako zdravo! Uzmi nesto od testa, ili slatko...Kako mozes tako da zivis?
Moj brat: Zeno, ja sam raskrstio sa testom, mastima i prostim secerom!
Moja keva: Joj, kako si nedokazan! Pa uzmi nekad przena jaja sa slaninom, da zamastis creva!
Moj brat: .....(samo prevrne ocima)
Moja baba vec par decenija.
10 godina
Ja - Majka daj mi 25 dinara da kupim ''Kapri''!
Majka - Nemam, trazi od oca
Ja - Tata daj mi 25 dinara za ''Kapri''.
Tata - Nemam, pitaj majku da l' ima.
Ja - (veoma tuzan)
Baba odlazi u spajz gde steka devize i dinare, daje mi kes!
16 godina
Ja - Cale daj mi 300 dinara!
Cale - Nemam sitno, pitaj majku.
Ja - Kevo daj mi 300 dinara!
Keva - Sta ce ti? Ne moze!
Baba imas 300 dinara, hitno mi treba?! Nevoljno odlazi po novcanik i vadi 300 ispeglanih novih :D
21 godina:
Ja - Kasni mi plata, dajte mi 500 dinara da sipam benzin
Keva i cale - Potrosili smo sve kod Miskovica.
Ja - Ej baba imas 500 na zajam?
Baba - Evo ti al' da ne vozis brzo ima budale!
Viva la baba!
Očajnički zaključak roditelja koji se opekao po principu: Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari!
-Kad ćeš već jednom prestati da me sekiraš?! Doktore, kako mu je? Čim sam videla hitnu odmah sam znala: on je, nema ko drugi! Pa jesam ti sto puta rekla da paziš šta radiš?!
-Dobro je, kevo...
-Nemoj ti meni dobro je! Malo malo pa napraviš neku pizdariju! Juče zelenaši, danas hitna, sutra policija, šta će onda?!
-Dobro je, kevo...
-Šta je dobro?! Eeee, šta sam dočekala! A tako si bio dobro dete... A ja glupava, jedva čekala da porasteš. Da prohodaš, da sam jedeš, da se sam okupaš...
-Dobro je, kevo...
-Nije dobro! Lepo je meni govorila moja pokojna Mileva: Mala deca piju mleko, a velika piju krv, da zapamtiš! Svaka joj je bila zlatna!
Ova krilatica jasno aludira o čemu se radi, da li je posmatrali u direktnom ili prenešenom značenju, poruka je ista. Vreme je relativna stvar koja, želeli mi to ili ne, uvek traje isto, ali u određenim situacijama nekad je to "isto" toliko različito da neodoljivo podseća na onu davno zaboravljenu doskočicu komunistički nastrojenim jedinkama: "svi smo jednaki, samo su neki malo jednakiji od drugih".
Stevan: "E moj Žitomire, oduži se ova zima, pas joj se mesa napotez'o, nas dva mučenika ima da izdahnemo izvlačeći ova trula drva do proleća. Bar da gore kako valja, nego nalozim metar drva za 5 dana."
Žitomir: "Ma ćuti nemoj mi na muku stajati. Ubacujem u onaj progoreli šporet ko u bunar, sve čekam samo da malo otopli,da ispravim grbinu na leđima. Prozori mi prozukli, duva ko na groblju kroz kuću. Ovi dani ko u natrag da idu."
Stevan: "Tako ti je to u životu kućo moja, nikad usranom stići do potoka."
Kako bi moja majka rekla "nit je muško nit je žensko, ali je definitivno lansirano iz '70". Dakle, to je osoba koja daje enormne pare na krpice iz seknd hendova i ima svoj profil na flickr-u. Devojčice će nosti suknje sa dubokim strukom i majice sa puf rukavima, a dečaci tesne plitke farmerke i još tesnije majice. Za oba pola su zajedničke startas patike i fotoaparat oko vrata. Što se mentalne slike tiče, hipsteri su obično jako needukovani kada su svakodnevne stvari u pitanju, ali poseduju sebi svojstvenu vrstu inteligencije što se najbolje vidi u pokušajima da vas zbune pričom o subatomskom smislu koncepcije svrhe njigovog najnovijeg umetničkog dela. Možete ih sresti u konceptualnim radnjama i kafićima, a noću se muvaju po urbanim beogradskim klubovima koji su u stvari podrumi ili skladišta.
Kurva. Kada se upotrebi ova sintagma, prostituisanje deluje kao sasvim častan i normalan zanat. Čak ispada da su devojke koje se ne bave prostitucijom zatucane licemerne malograđanke.
Imaginarni odevni predmet koji mi je svaka alfa-ženka (nekada moja majka, a sada moja žena) nudila kada bih je pokorno pitao šta da obučem. Ovime dokazuju dominaciju i pokazuju mi da bih bez njih bio izgubljen u surovom svetu modnih imperativa, veš-mašina i pegli, da bi potom slavodobitno ponudile idealnu odevnu kombinaciju.
- Šta da obučem?
- Kapu s rukavima, eto šta.
- Dobro, al` ispeglaj mi onu plavu s kratkim rukavima, sutra će biti toplo.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.