
Sam sebi čini medveđu uslugu. Radi nešto što nije dobro po njega, na sopstvenu inicijativu.
- Hoće Mare da zaprosi Jelenu, je l' ti se hvalio?
- Nije! I šta, to je kao definitivno?
- Da, kaže, to je ona prava i siguran je u to više nego ikad u bilo šta.
- Koji pajvan, sam sebi skače u stomak. Nije ona za njega, skontaće to kasnije. Riba koja je jedva za veče, a kamoli za brak.
- Taj rad. A kad planira to da uradi?
- Danas, evo ga dolazi pa ga sam pitaj.
- Mare, carino, šta ja to čujem? Nije valjda da je neka uspela da ukroti najvećeg pastuva kojeg poznajem!
- Jeste jeste, dobro čuješ.
- Pa kako planiraš to da uradiš?
- Slušaj: pošto smo oboje adrenalinski zavisnici...
- Khm, da, ona voli da se penje po kurčevima, khm.
- Št... Uglavnom, skočićemo sa mosta u isto vreme i onda ću je zaprositi u letu.
- Jedna reč matori - brilijantno!
Kasnije tog dana...
- Na tri četiri sad, može?
- Kad god si ti spreman!
- Triii, čeetiri i hop!
(Ona ostaje gore, nije skočila)
- KKKKUUUURRRVVVVOOOO!!!
Stvari koje se ne mogu desiti ni u mašti Žil Verna. Kao nadogradnja romana 20000 milja pod morem, prevaziđena maštanja svih svemirskih odiseja. Ali ipak, teoretski ostvarivo.
-I ipak misliš da imam neke šanse kod Milice?
-Pa onako, možda teoretski.
-Ajd približi mi to, onako daj neki podatak, procentualno.
-Gledaj, ovako stoje stvari. Ako se u narednih nekoliko sati izmisli mašina koja će te vratiti u prošlost, da ispraviš onu anegdotu o sebi, kako si devojci koja ti je nudila seks, rekao da se spremaš za olimpijadu i zdušno je odbio i ako izmisle neki pojačivač muda, da uopšte skupiš ista da joj priđeš, možda ćeš imati 0,000001% šansi. Takođe je potrebno da ovaj put sam obučeš sebe, a ne da ti mama Jelica bira garderobu, što je malo verovatno i da onaj pajvan od Milorada koji nas nam je sterao na svakom ćošku, digne ruke od Milice i ako je pričao zadnjih nedelja da će je trsiti na bilijarskom stolu. Bilo bi poželjno i da te prati veća sreća, nego kad si onomad pogodio Norvešku 3 ligu, ali da, teoretski imaš šanse.
-Poželi mi sreću.
Sutradan:
-I šta bi batice?
-Ma onaj jebeni Tonsberg remiziro.
-ŠKK?
Симулирати. Правити се повређен. Глумити ко холивудска звезда, засенити и фудбалере Барселоне. Превијати се да би избегао да урадиш нешто што мораш. Испасти највећа могућа сиса. Настало по турском кошаркашу Омеру Ашику који се правио повређен да не би шутирао слободна бацања против Србије, уста га јебем.
- Ајде устај, стиго угаљ а неће се сам утоварити!
- Шта, где? Ко?
- Угаљ, двориште, ти, ми, ви, они! Дижи гузицу да се тако духовито изразим!
- Ај бре ћале кој ће ти угаљ сад јебо га ти, још ни јесен није почела?
- Ајде пајване мали устај и не паметуј, шчуо?
- Не могу ћале озбиљно нешто ми није добро!
- Да ниси трудна можда? То што си синоћ пресисо ме заболе, нико те није био по ушима.
- Ма није ћале, боли ме стомак нешто а и глава исто. Нисам ни лизнуо алкохол, часна пионирска!
- Јел ти ја личим на курву леба ти? Ако личим онда бар плати за јебање!
- Озбиљно ћале, баш ми нешто увија по стомаку. Можда сам појео нешто кварно.
- Увија, а?
:уврће му уво и вуче га из кревета:
- Аааааааааааааааааааа...
- Ево сад да знаш шта те увија! Појео си ти пола флаше вињака на кварно! Мени си нашао Ашика да продајеш сунце ти калаисано! Изводишећ слободна бацања све у шеснес! Лопату у шаке!
Pustiti pipke u novoj sredini, odomaćiti se.
Uspešno prebroditi period adaptacije, steći čvrst oslonac i srasti sa okolišem.
-'nači, prika, sad si ovde uljego, a? Službeno auto, kabinet, sisojla sekretarica... Mamicu ti preletačku, opet si isplivao!
-Zaboravio si Višu diplomatsku na praksi, hnjo, hnjo. Nego, 'oli' popit' šta?
-Ma pusti piće, nego daj nabaci bratu svome neki ambasadorluk na Maldivima, Barbadosu, taj neki rad.
-Teško, tebra, nisam još toliko zakopitio, a ovi novi drugovi su mnogo teži za saradnju. Sve neki rapalji, ne znam samo gde ih nalaze. Pazi kad svastiku nisam još zaposlio!
-Ma jebeš svaju, to ti je promenjiva kategorija, a ja sam ti bratić još od osnovne. Daj sredi mi za Barbados, ima da ti ambasadorišem k'o matori.
-Aj videću šta mogu da napravim, ali da znaš da je to ozbiljan posao. Treba da parlaš jezik, da poznaješ istoriju zemlje, da se ne ponašaš tamo k'o totalni pajvan.
-?
-Hahaha!
-Ahahaha!
-I to što kažeš, ne možeš biti gori od šefa. Aj videću šta je slobodno, pa ću ti nabudžim nešto.
-Fala, bratulja moj! Kad tebi bude trebalo nešto, ti samo reci.
-Pa, za početak, mojne više da dolaziš ovde tako u bermudama, ovo je ipak ozbiljna institucija.
-?
-Hahaha!
-Ahaha!
Defkinicija pisana za mizuno trofej 2
Krava.
Ne pada iver daleko od klade. Tako sam i ja. I pradeda, i deda, i otac...šta je drugo moglo da bude?! Da budem astrofizičar? Naravno, i ja sam postao alkos relativno rano, sa šesnaest. Kažem relativno jer je otac počo da pije sa trinaest.
Kakve sad gospođa Mirković ima veze sa mojim alkoholizmom. Ima i tekako. Zbog nje sam prestao da pijem. Evo kako je bilo...
Gazda kafane je doveo Draganu da peva. Bili su to počeci njene karijere. Bila je neugledna, obučena u neke dronjke koji su pozivali prisutne da je isprskaju sadržajima svojih mošnji. Iskreno, meni se gadila. Nit' je nešto pevala, nit je imala sisu. Seljače jedno nedoprcano, klasika. Dala pičke nekom manageru i doveo je on kod Raleta u kafanu da nam krešti. Za vreme nastupa unosila se u facu gostima. Poneki pajvan joj je zakitio zakržljale grudi sa zgužvanom novčanicom...Bilo je to zaista jadno.
Pio sam vinjak, k'o i obično. Dok sam mahao konobaru da ponese još jednu turu, uvalila mi se u krilo. Probao sam da je uvatim za dupe i da je odgurnem, ali nisam imao za šta. U krilu mi je bila fosna jebem ti panaiju. Rekao sam joj: "Diž' se perava!". Uplašenog pogleda je ustala i nastavila da peva, a od bakšiša je dobila malo vinjaka na poderanu hulahopku.
Gospođica Mirković je brzo uspela svojim vokalnim sposobnostima da rastera društvo. Ostalo je još par gostiju vernih kafani. Kad je završila nastup dotična je polako došla i sela za moj sto. Iz usta joj se širio nesnosan zadah. Šta je jela sunce ti jebem. Rekla mi je da sam interesantan, a ja sam njoj rekao da je jedino interesantno moj kurac u njenim ustima. Ponudila mi je da proverimo. Otišli smo u špajz od kafane. Klekla je i počela. Iz ptičije perspektive imao sam uvid u kilograme peruti koje je skladištila njena masna kosa. Jebavo sam ja i gore, pomislih u sebi. Nisam se ni snašao, a već posle par minuta guzio sam je na gajbama valjevskog. Imam osećaj da je sa dlačurinama između nogu mogla da isplete džemper za krokodila. Dalje se nešto i ne sećam, ili ne želim da se sećam. I dan danas me strah da sam je poljubio.
Otad više ne pijem.
Krava.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.