
Torta na čijem vrhu stoje figurice u obliku mlade i mladoženje. Sama mlada 21og veka ne da nije sposobna da istu spremi,a kamoli ukrasi,nego obično ima problema i kada treba da iseče ono prvo mučeno parče kojim će da nahrani svog novostecenog supruga.
I što se onda,majku mu,zove Mladina torta?
Kod zena je to blago, koje se trude da sto duze sacuvaju, a na kraju ga prodaju za parce mesa, dok je kod muskaraca totalno obezvredjena zivotna stavka koju po svaku cenu zele da uvale, neki za isto uvaljivanje daju i novcanu nadoknadu.
I na kraju su svi srecni!
Način ishrane u obdaništu.
Vaspitačica namaže paštetu na parče 'leba i onda preslika, prazno parče 'leba ili dva, sabije uz već namazano i tako dobiješ obrok. Od limenke paštete cela grupa se najede...
Kada kao klinac odeš kod ruga na rodjendan, i svi jedva čekaju da se iznese torta. Onda keva (u gorem slučaju baba) uzme nož, odseče prvo parče, stavi ga nekom na tanjir a nož oliže po celoj dužini kako bi mogla dalje da seče - uz obavezan komentar "Mmmmm dooobra"!
- Ja neću torte baba Nado, ne mogu..
- Kako ne možeš, ma hajde dete, nemoj da se stidiš.
- Ne mogu stvarno, popio sam puno soka..
- Ne mogu ni ja, pojeo sam jutros celu čokoladu..
- Ni ja baba Nado..
Isto što i sponzoruša, samo niža po činu. U odnosu na sponzorušu, definisana je skromnija što se tiče zahteva, ali i fizičkog izgleda. Kao takva nije mamac umišljenim buržujima, nego isključivo nižem i nižem srednjem staležu željnom hleba i igara (ovog drugog malo više).
Moja omiljena sportska disciplina. Ogleda se u mazanju krema, džema, meda, a bogami i paštete u slojevima debljim od kažiprsta. Povezuje se sa malterisanjem, jer su slojevi debeli kao kad se malteriše, a i ''mazaču'' ribanjki hleba bi išlo lakše kad bi koristio mistriju...
-Auuu jebote, šta radiš to?
-Šta, mažem krem na 'leba.
-Ne mažeš nego malterišeš! Oćeš jebenu mistriju, biće ti lakše?
-Jok, i varjača radi pos'o...
-ŠKK?
U jako inovativnom horor filmu, oni koji na molbu svog prijatelja/dečka/devojke - budućeg zombija i svih prisutnih da ga usmrti, van bilo kakve veze sa razumom i zdravom pameću odgovaraju replikama “Neću da ga ubijem, iako je ujeden. Možda ima lek i možda ga nađemo ovde u čamcu u pola pet ujutro, na sred pučine, u mraku, pre nego što ovaj podivlja i sve nas pokolje." i bodre ovog dok umire i ginu kasnije k'o vlasi na ringišpilu jer su odbili da ga surduknu među pirane na vreme.
U životu, oni koji konstantno rade protiv sebe, velikodušno obnavljajući poverenje baš u ljude koji ga besomučno izigravaju. Uprkos gomili dobronamernih saveta i opomena, oni se hvataju za to parče beznadežnog propaliteta, u očajanju pokušavajući da ga izvuku na površinu. Bilo da su slabi, da se boje da ostanu sami ili su samo previše glupi, na kraju, ako se ne otrezne na vreme, prolaze kao kolege iz filma.
Za oba tipa, evo nekoliko kratkih saveta:
Zatekao si devojku u krevetu sa najboljim drugom? Hm...Ispravi me ako grešim, ali mislim da TREBA da menjaš planove za letovanje...I ne, NEMA NIŠTA od roštiljanja za vikend.
Šta kažeš, nisam čuo? Možda je bilo samo jednom, a? Možda se promene oboje?
Da, pa možda...Idiote! Kad zombi ide prema tebi trzajući se onako bolesno, je l' čekaš da se zombi promeni? Pa da l' si ti normalan i koliko teško može biti? NE ČEKAŠ! Repetiraš sačmaru i napuniš zombija olovom uz zlokoban osmeh i masnu Horejšio Kejn opasku! Znači, šta?
Okreneš se i odeš. Ostaviš to za sobom. Tako je, idi reci joj da se nosi! Čekaj, šta to radiš! Neeee...Idiote! Ne padaj na to...To je zombi! Jebeni zombi! Ne daj da ti priđe! Pucaj u zombija!
Ma, tako je...Samo je ljubi...I ubuduće izbegavaj da se ranije vraćaš sa posla...Buzdovančino.
Grif ili ti u množini grifovi su konjske potkovice koje na svojim krajevima imaju po parče metala navareno pod pravim uglom u odnosu na ostatak potkovice, korisno kada se konj kreće po klizavoj zemlji ili kaldrmi.
Sitno i uredno isečeni parčići jagnjetine na slavskoj trpezi. Nasuprot svom slatkom parnjaku, uvek omiljeno parče.
Sa finom tankom kožuricom, redom masti, redom mesa, i tako u nedogled, zove vas da utonete u slatku fantaziju dok vam se parčence lagano topi u ustima.
Znam jednog čoveka gde vam je 50% uživanja gledati ga kako seče meso na najfinije komade, kao da seče sitne kolače tako da vas prosto zove sa ovala, a ostalih 50% gledati ga kako to isto meso konzumira.
Toliko ljubavi i pažnje nikada nisam videla u životu kada je u pitanju meso.
Edit: Tata-mata za bajadere i rozen tortu.
Lakše je muku podeliti sa nekim drugim, ali je ponajbolje podeliti je sa nekim ko to razume. Stoga, siromaha će najbolje razumeti drugi siromah. Nemaju se oni zašta džabe lagati, mazati se lakom od praznih priča ili jedan drugom poturivati džem od najgušće magle - oni su, kao niko drugi na ovome svetu, najiskreniji kada o svome bremenu bolnom govore.
Nekako im se čini da su im ti okovi, koje im je kurvanjska sudbina darivala, malo lakši. Deluje kao da ima nade za bolje sutra, kada znaju da barem u bolu nisu sami.
"Obijajući prag za pragom, polako sam od gazdinskih kuća, sve preko običnih - radničkih, stigao do onih sirotinjskih. Tu sam zastao, snebivajući se isto onako kao prvi put kada sam zatražio krišku hleba. Zastao sam i protresao od jeze neke čudne, koja mi je prožela celo telo.
Kada te i najbogatiji (oni kojima ništa ne fali i koji se uvek pozivaju na svoje krasnoliko milosrđe) izbace sa ulaznih vrata, sa sve pogrdnim rečima od kojih bi se i konjušar postideo, jedino što ti ostaje jeste da pomoć potražiš od nekoga sličnog sebi.
I zato je toliko teško, jer tražiš parče hleba, tu sitnu luku na burnome moru, tražiš je od onoga kome ona treba isto toliko (ako ne i više) koliko i tebi. Ipak, znaš da će ti siromah pomoći, jer on sam najbolje zna kako je to kada te samo svojim malim prstom šaka smrti pritisne".
Ono što izgovaramo kada osoba, koja bi trebalo da obavlja svoj posao, to ne čini iz raznih pobuda. Jednostavam način da se sugeriše lelemudu da ne zanoveta, nego da radi ono čime zarađuje koru hleba.
- Uh, dosta je bilo ove misionarske, sad 'oću nešto egzotično.
- Reci?
- Hoću da mi obližeš čmar, pa da se ispišam po tebi!
- Odvartno, neću to...
- 'Oćeš, 'oćeš, kurvo, za to sam te platio! Isplazi jezik i prioni na posao.
------
- Šalterušo, daj mi neki "rendom" dokument!
- Retarde, pogledaj u staklo! Šta piše?
- Piše da ti je pauza od 10h-16h, a druga od 16h-19h.
- I? Je l' ti sad jasno? Jedan je sat. Sevaj!
- Kurvo raspala! Plaćena si za posao koji ne radiš, daj mi dokument dok te nisam omlatio vršnjakom!
------
- Moderatoru, što ne brišeš ona govna od definicija? Ja jutros ovde u 5 sati, a ono govana se nakotilo na tone.
- Ovaaaj...tad sam spavao. Zapravo, nekad ljudi moraju i da hiberniraju...Pokušavam da imam život i van sajta.
- Plaćen si debelo da brišeš, makar bio budan u 5 sati ujutru. Zašto to ne radiš?
Žena koja zna da iskoristi svoj izgled kako bi sebi omogućila lepši život.
Najčešće potiče iz siromašne porodice, intelekt joj nije jača strana, nije dalje videla od svog sela... jedino što ima je dobar sis i dobar guz i ne stidi se da ih upotrbi zarad višeg cilja!
pijačarka1: ona seljanka Stana se udala za nekog dudžovana... sad živi preko!
pijačarka2: jel' to ona što je triput pala peti razred, mater joj glupavu!?
pijačarka1: eeee moja ti.... nije ona glupava, vi'š kako je lepo unovčila ono svoje parče pičetine!!! a ti i ja... džaba nam i škola i čist obras kad za hleba nemamo!
Lik koji je najsnalažljiviji, najviše pomaže u grupi i svi se instinktivno oslanjaju na njega, a onda mu nešto kvrcne u glavi, seti se nekih mnogo važnih, neodložnih poslova, pa vas sve odjebe da se snalazite sami, bez prethodne pripreme, tako da se nađete zatečeni i preplašeni kao poslednje parče pite zeljanice.
-Ženo! Gde su mi čarape?
-U poslednjoj fioci levo, mada ne moraš da se sekiraš, sve sam ti pripremila na krevet, tvoje samo da se obučeš, a doručak ti je na stolu.
-Ma, ti si pravo zlato!
-Da, idem na tri dana kod Bojane, sutra krećem.
-M....Molim?!
-Ma, daj bre, smiri se, samo tri dana! Neće ti biti teško da se snađeš, odeća ti je u onom levom ormaru, gaće u fioci ispod, čarape u poslednjoj fioci levo, skuvala sam vam za tri dana, tvoje samo da podgreješ, i da daš malom sirup na svakih šest sati.
-Kako to tako odjednom? Ništa mi nisi rekla!
-Pričam ti već mesec dana.
-Gandalfe, ne ostavljaj nas ovako same i jadne, šta ćemo mi sami?!
-Lako! Samo.... Ne skrećite sa staze ni u kom slučaju! Varge vrebaju, i gori stvorovi! Čuvaj našeg hobita!
-Pa, možeš li bar neku pomoć dovesti, šta ja sam da radim tri dana?!
-Oćeš da pozovem mamu da vam pomogne?
-Neka, neka Šmaug ostane u svojoj pećini.
-Ne zaboravi, sirup na svakih šest sati, a ne osam!
IzvanRedni studenti su oni nepodnosljivi tipovi kojima je ispod casti da stanu u red u menzi(jer su previse kul face da bi se mesali sa ostalim smrtnicima), pa obicno nadju neku zrtvu kojoj, stojeci izvan reda, naredjuju koliko hleba zele u tanjiru i ostalo...
Bezobrazluk nevidjeni!
Srebroljubac ,a čovekomrzac.Više voli pare nego rodjenu decu,ženu...
Preračunava cenu koštanja bilo čega u veknama hleba-"za te pare mogao sam da kupim 10 vekni,20..."
Nikad u zivotu nije popio pice ko covek neg' samo zeva gde je racun.
Ima napade svraba kad stize racun.
Ukoliko ste(kao ja) unesreceni pa imate ovakav slucčaj kao rodjenog oca,jedina šansa za nove patike i odeću Vam je da popijete privremeno umrtvljujuci napitak(kao Romeo),pa kad Vas "opreme" ustanite i bežite dok je još u šoku.
Alternativni naziv za jevrejsku kapicu, popularan među pakosnijim muslimanima. Iako nije utvrđeno gde je to nekada crni arapine mogao da vidi stog sena, ostalo je zabeleženo kako ga je konstrukcija dotične kapice neverovatno podsetila na parče cerade kojim se pokriva njegov vrh.
Prorokove mi brade... ovo sukanće navr' one 'rpe krmiva obaška me poetićno podsjeća na onaj turbanč'ć što Avram iz magaze nosa povr' ćele... neobićno čvrsto prijanja uzanj' a skroz sumnjivu zašt'tu pruža od vrijemenskije' nepogodah, jâ moj brate.
Postupak kojim se od dve poznate i priznate namirnice (hleba i supe/čorbe) dobija neodređena masa. Ovaj vid prehrane uglavnom praktikuju baba, deda i Nemci. Za Nemce to nije nikakvo čudo jer oni umeju da naprave i druga Frankenštajn-jela, poput pivskog sira ili pice sa kupusom. Jedino nije jasno da li su udrobljavanje oni doneli u naše krajeve tokom okupacije ili su zapravo pokupili taj običaj od babe i dede.
Mlađe generacije su manje sklone ovom vidu gastronomskog eksperimenta. Njime su naročito ugrožena mala deca, jer je poznato da se sklonost ka perverznom kombinovanju namirnica i ka jelima kao što su sarma i papazjanija stiče tek sa određenim godinama. Kao za inat, baba i deda će svoje unuke pokušati da vrbuju u sektu udrobljivača svaki put kad roditelji nisu tu, što kod dece izaziva teške traume, veće čak i od onih koje ostavlja mleko sa kajmakom.
-Sine, oćeš da udrobiš leba u supu, vidi kako ja to...
-Neeeeee!
-Dobro, dobro, evo sa'će baba da ti udrobi.
-Aaaaaaaaaa!
Vrhunac delirijuma. Nešto kao pusti Šemsu da izginemo, samo u ovom slučaju svima je dobro. Primena parole - kad se propada nek se lepo živi, sutra ode sve u kurac ali jebiga, preživeće se već, hleba i masti ćemo imati, a sve drugo nek nas čeka.
- Ima piva?
- Popilo se.
- Rakije?
- Popio si. Hoćeš vinjak ili vodku?
- Pomešaj mi pola - pola, tonemo poleći!!!!!!!!!
Jagnjeći bubreg u loju. Kad se seće pečenje, ovo parče se izreže tako da komad bubrega bude u sredini, sa vencem od bele masti (otuda i ime puslica). Kod služenja se ovi komadi postave na vrh i tada se pravi ljubitelji pečenja otimaju o njih, a ne o kojekakvu krtinu.
-Milutine, oćeš krtinu?
-Ma meni je to suvo, ostavi to deci. Ja ću puslicu i rebarca.
"Otkačeno" parče kože pored nokta nastalo kao posledica nepažljivog rukovanja alatom za potkresivanje dotičnog. Boli k'o đavo, ružno izgleda i nema poznatog leka. Možete je kidati, seći, čupkati, grickati, mazati, zavijati, tužno gledati, ali najbolje rešenje je da je jednostavno ostavite na miru i pustite da vreme uradi svoje.
Ruku na srce, može biti odličan izgovor za nerad:
- E, ajd' operi sudove!
- Ne mogu, imam zanokticu!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.