
Razlog zašto se ne otarasiti neke (naočigled) suvišne stvari.
- Je li, a da izbacimo sa tavana onaj monitor od pentium keca, ionako već 5 godina ne radi?
- Neka ga, ne traži 'leba.
Modifikovana verzija rimske izreke kojom se vode zavisnici od opijata.
A i one babe što štrikaju po ceo dan.
Metafora političke volje koja upravlja narodom. Neki vole levi okrajak, neki vole desni okrajak, većina ćapa po centru pa šta uhvati. Jednima je draga korica, drugi vole mekanu sredinu, naročito ako mogu da je umoče u saft od neke plemenite životinje.
Narodu je svejedno, samo da je vekna i da nije skupa.
Često viđena pojava kod studenata koji se hrane u menzi.
Prva kriška će sigurno biti pojedena, ostale su tu za ne-daj-bože, ako prva nije dovoljna, dok poslednja uvek služi kao podmetač. Ko zna kako oni peru te poslužavnike...
Радити исти посао као неко.
А: Здраво колега.
Б: Какав бре колега, крадеш ми хљеб из уста', ајде марш одавде, стоко једна!
Raditi kao nekad crni robovi po ceo dan za "parče hleba".
Ustati u šest, stići na posao do sedam, raditi celog dana na mešalici za beton, doći kući u osam uveče, okupati se, zaspati i ujutru u šest opet sve iz početka.
Izgnanik. Čudak. Stranac.
Plod neke misteriozne krošnje, koji se igrom slučaja našao na ovom podneblju, neshvaćen od okoline koja je srazmerno nepojmljiva njemu. Alijenizovani primerak, nesposoban za koegzistenciju sa drugima. Odbačen poput kineskog prezervativa u afričkim zemljama, sam u igri sa svojim bizarnim dejstvovanjima.
Individualnost, ali ne ona poželjna, već ogavna, nakaradna, je obeležje ovog asocijalnog prekršioca iole normalnih kodova prihvaćenih ekspresija bitisanja. Slepi putnik na brodu koji plovi suprotno od obale kojoj se namerio.
-Kako bilo sinoć, bate?
-Ma, ne pitaj, sjeba nam provod onaj Duletov ortak, popi čovek pola flajke na eks čim smo stigli, jedva smo ga osvestili.
-Pa, gde njega vodiste, dečko je u nekom drugom svetu, sećam se kad smo barili one dve radodajke sa Bubnja, i baš kad smo ih doveli do vlaženja, upade čo'ek u sobu, da pita treba li nam još neki disk sa Džibonijevim pesmama, il' da ga nosi kući.
-Znam, ali žao nam ga bilo, svi ga kuliraju.
-Ma, kakvi kurac žao, dečko, bre, jede bez 'leba, nije to bez razloga.
Osnovni moto i potrebe prosečnog studenta u Srbiji
Ono zbog čega neko guli dupe da bi to zaradio. Mahom se ovaj termin pojavljuje u hiperboličkim pričama starije populacije. Ironično, većina današnje dece tu koru baca, jer jebiga, komplikovano je žvakati nešto 2 minuta duže.
Derište - Kevo napravi mi sendvič i skini koru obavezno.
Ćale - Ček, ček, šta to reče?
Majka - Ma pusti dete, lakše mu tako da jede. Evo sad ću ja brzo skinuti koricu.
Ćale - Ma neka, skinući ja, al` kaiš. Pa ja sam u njegovim godinama za koru `leba čuv`o ovce na -30!
Odgovor svake babe na recenicu "nisam gladan"!
Према бакама, мерило будуће личности.
-Види како овај Јоцин син граби средину, тај ће да буде разнаженко, оће само меко и лепо да му је у животу, да му све глатко клизи, а ћерка му бира кору, она ће да воли мало и да се помучи да нешто добије у животу...
-Па шта ће јадна друго да једе кад јој он поједе сву средину?
Sportski susreti radnika pekarske industrije.
Устанеш ујутру, ви'ш кинту на столу за хлеб силазиш до пекарице и купујеш исти. Док излазиш из пекаре откидаш гуз и док је још онако домаћински топао и хрскав једеш га и безбрижно се враћаш гајби. Док једеш тај гуз хлеба свет престаје да се окреће, немаш никаквих проблема и боли те кита да ли ћеш да закасниш било где или да урадиш било шта. У том тренутку ништа није битно сем то парче среће које увек врати у детињство и време када те је болео курац за све.
Мир и спокој јебеш ми све !
Omiljeno jelo naših političara koje im je baba spremala. Uz dodatak tucane paprike na dve takve kriške, mogli su da ujutro isteraju krave na ispašu i negde ih pred sumrak vrate polusiti.
Ja sam bre odraso na lebu, masti, alevoj i krtoli, pa vidji, šta mi fali?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.