
Onog trenutka kada si uveo internet, tvoj cyber-zivot je poceo. Rodjen si onog trenutka kada prvi put pristupis na Google. Mozes otici gde zelis, raditi sta si oduvek zelio (biti farmer, pecati ribice,...), mozes gledati filmove koje zelis, utakmice, spotove, pricati sa ljudima, upoznavati se,... kao malo dete koje ne zna na koju ce pre stranu krenuti. Prvi si u tome, pre svih na Vukajliji, Krstarici i Karikama si odgledao Avatara i 2012 film. Od slucajnih prolaznika cujes da se najbolje zurke prave na MySpace-u. Odes tamo i upoznas puno novih, divnih drugara, svi su oni lepi, divni, dobri, savrseni, ali ti neko likovi kazu da MySpace vise nije aktuelan, sada se najbolje zurke prave na Facebook-u. Tamo mozes ne samo upoznati jos vise drugova, vec zapoceti i sopstveni biznis, kupiti svoju kucu, farmu, pecati ribe i upoznati jos vise cura. Odlucujes da napravis nesto od svog zivota.
Vise nisi klinac koji gleda filmove i slusa muziku, zelis postati ozbiljan poslovni covek i upustas se u taj biznis. Tvoj kapital nenormalno brzo raste, pravis sve vece i vece kuce, povecavas broj radnika zaposlenih na farmi, produktivnost raste, prihodi rasti. Sve si jaci i mocniji. Tvoji posedi se sire vrtoglavom brzinom i niko ne sme da ti zine, inace ces ga ili banovati ili poslati mafiju iz MaafiaWars Security System agencije sa dugim devetkama da ga ucutkaju. Sve komsije ti zavide jer imas vise od njih, a curama postajes sve privlacniji. Kada otvaras postansko sanduce, sve je vise pisama. Boze, kako je zivot lep, saznajes da si postao dobitnik nagrade od 1.000.000 dolara u nagradnoj igri u kojoj nisi ni ucestvovao, ali znas da si to zasluzio, jer sreca prati hrabre. Stizu i pisamca od nepoznatih obozavateljki, one su cule za tebe, saznale sve o tebi i htele bi da se upoznaju sa tobom, za njih vera, nacionalnost, razlika u godinama i udaljenost ne predstavljaju prepreku za ljubav. Poslale su ti i svoje slike i adrese na kojima mozes da ih posetis. Toliko te opsedaju da vise ne znas sa kojom ces da budes.
Jesu sve one lepe i zgodne i pametne, ali ti ne zelis da budes sa bilo kojom. Tebi se svidja jedino HotJessica jer ti je poslala najvise slika i u nju imas najvise poverenja jer te je pustila da vidis i neke njene privatne slike. Cak ti je pomogla i u Yoville-u da dobijes najnovije farmerice po duplo nizoj ceni. Odlucujes da je pozoves da zajedno izadjete na MSN. Ona prihvata poziv i eto tebe na prvom ljubavnom sastanku.
Ona ti se smesi (salje smajlije) na svaku tvoju izjavu i loluje svaku tvoju provalu. Ti pohvlis njen izlged, sarm i smisao za humor, a ona se zarumeni. Poklonis joj ruzu, ona se postidi, das joj i medu, ona ti posalje poljubac. Zatim joj poklanjas bombonjeru, i tu je obaras sa nogu. Gotovo. Tvoja je, osvojio si je. Ona te obasima recima hvale i poljupcima, ti si prvi koji je uspeo da je tako ocara za svih prethodnih 25 godina zivota. Njoj su oduvek prilazili neki debili, ali ti si pravi muskarac za nju, ona zeli samo tebe i nikog vise. Odlucuje da te odvede u carstvo snova i ispuni ti sve zelje, ali joj je potrebna tvoja kreditna kartica da bi mogla da kupi najeroticniji donji ves za tebe. Ti joj naravno dajes, ona je cura tvojih snova. Nista nije skupo kad kraj sebe imas pravu zenu. A uostalom, ti si bogatas, imas vise posadjenog povrca i zaposlenih radnika i vecu kucu od svih svojih prijatelja i komsija. Ali ne zelis da je odvedes u svoju vilu, zelis da je odvedes u najluksuzniji hotel na svetu sa 7 zvezdica - "LiveCam" hotel u kome ce ona ispuniti sve tvoje zelje i fantazije. Platio si dvokrevtnu sobu za sebe i nju, posluzeni ste najegzoticnijim vocem, lezite zajedno u queen-size krevetu i caskate dok upaljene svecice, crvene zavese i muzika Robie Wiliams-a u pozadini upotpunjuju romanticnu atmosferu. Onda ona pocinje da se skida,. Skida bluzu i baca je sa strane dok te zavodnicki gleda, zatim suknju i pocinje da mesa kukovima kako samo profesionalne igracice to znaju....
Odjednom, gase se svetla. Ali je mracnije nego sto si ti mislio da ce biti. Zoves Jessicu, ali ti ona ne odgovara, govoris joj da upali svetlo, ali te ona ne slusa. ne vidis nista oko sebe... Onda cujes glas svoje majke kako te doziva; "Pero, vidis da je nestala struja, a i dosta si bio za kompjuterom, ajde idi zameni te carape, operi noge, osisaj se, iseci nokte i okupaj, sve si se usmrdeo".
Jedina vrsta ljudi na Zemlji koja je sigurna od vampira. Koliku količinu bijelog luka u zimskim periodima oni mogu pojesti, ni mali Tajlanđani sa dnevnicom od pola dolara ne bi mogli zasaditi.
Prijatno zimsko prepodne. Ptice ne cvrkuću, jer ih nema, cigančići svuda prose, jer ih je vrelo ljeto samo ojačalo za zimske periode, svakodnevica...
Pošta.. Kolona ljudi čeka da da posljednju crkavicu iz džepa za račune, ili eventualno preko Western Uniona da primi crkavicu od rođaka iz Australije, koji se smilovao da mu pošalje 100 dolara za drva ili da plati prošlogodišnje dugove za centralno grijanje..
Nervozni studenti u sebi plaču što pare daju za prijavu ispita, a ne za flašu Vinjaka, koja je u Idei ove sedmice na sniženju, a poruka na Fejsu onoj maloj sa žurnalistike se neće sama poslati. Jebiga, mora se.
Odjednom.. Ulazi stariji čovjek, vidno namrgođen. Djeluje naivno, ali zna šta radi. Staje polako u red, neznatno se teturajući. Oko njega je od samog ulaza počeo da se širi zapah bijelog luka, no, nedovoljan da bi neko negodovao. Doduše, i dalje veoma jak. I, najednom kreće.. Odlično istreniran, reklo bi se, počinje da zagovara jednu po jednu osobu u redu. Te penzija, te uplatnica, te zima, te nema se za 'ljeba, steglo ove godine, ma gdje samo izvlači te teme?! Jedna po jedna, osobe odustaju od svog mjesta u redu, ne bi li se spasli te strašne aždaje koja sa svakom njegovom izgovorenom rječju prijeti da napusti njegovu usnu šupljinu i pojede sve prisutne. I tako on, kao i svaki put, uspijeva u svojoj namjeri, odlazi, ne toliko srećan i zadovoljan, jer, budimo realni, kakav možeš biti sa penzijom u ovoj državi, ali nadmoćan, jer je bar ostvario jednu namjeru, a to je za njegovu trenutnu situaciju i više od uspjeha!
Šta treba da se uradi da bi postao zvezda? Dovoljno je snimiti samog sebe ili biti snimljen od nekog ili napraviti neku animacijui to poslati na YouTube. Tako su se mnogi proslavili i postali ili najomraženiji ili najsmešniji ili likovi koji su se mnogo izblamirali, a u nešto ređim slučajevima i proslavili.
Ovo su neki od najupečatljivijih likova i animacija sa YouTube-a:
-Chris Croocker
Proslavljena trandža. Njegovi snimci gde on trepće imaju preko milion pogleda. Onda je jednog dana odlučio da pošalje jedan snimak samoga sebe na YouTube. Na tom snimku je on branio Britney Spears. Ali ono glavno je bilo na koji način je on nju branio. Sakriven ispod ćebeta je snimio scenu samoga sebe gde on vrišti i urla u kameru prolivajući krokodilske suze o nepravdi prema Spearsovoj. Naravno, kad je snimak dospeo na YouTube, izblamirao se najviše u svom životu. Komentari na njegov video su bili veoma sarkastični i uvredljivi (za normalnog čoveka).
Zaključak: Bolje biti neslavan i normalan, nego slavan i feget.
-Gerard Butler
Poznati glumac koji se najviše proslavio u filmu "300", gde je glumio kralja Leonidu. Čuvena scena gde se on zavadio sa crncem koji je imao minđušu u nosu. Evo citata iz te scene koja se toliko raširila:
Crnac: "This is madness!"
Butler: "Madness?... THIS IS SPAAAARTAAAAA!!!
*šutira crnca u rupu*
Ova zadnja rečenica je toliko postala popularna u internet svetu da su se napravile gomile slika na kome je nekom liku stavljena glava kralja Leonide i izgovara "this is sparta" ili nešto slično. Takođe se napravilo i gomila parodija snimaka koji su bili povezani sa ovom scenom, a napravljena je i tehno verzija od "this is sparta".
-Night at the Roxbury i Haddaway
Vrlo popularna grupa Haddaway sa pesmom "What is Love" u kombinaciji sa scenom iz filma "Night at the Roxbury". Na YouTube snimku scena traje jednu skeundu i ponavlja se tokom celog snimka, dok svira Haddaway, pa izgleda da ona tri čoveka u automobilu headbanguju uz Haddaway. I od toga se napravi sprdnja i gomila parodija.
-TechnoViking
Šta se desi kad na trgu gde se održava neka manifestacija koja je popraćena tehno muzikom, dođe polu-go, face i građe kao Hulk Hogan i jedno 2m visine jedan "čovek". Nastaje marš kroz grad predvođen tim likom pod nadimkom TechnoViking koji izvodi neku vrstu borbenog brejdensa. Znači dovoljno je izgledati opasno i znati brejkdens da bi postao popularan na YouTube-u.
-Garry Brolsma
Jednoga dana, prosečni debeli Amer je odlučio da postane zvezda YouTube-a. Smišljao je i smišljao šta će da radi, i od jednom mu sinulo dok je slušao hit od grupe O-ZONE "Dragonstie Den Tei" ili poznatiju kao "numa numa". Onda je zaseo ispred kompa, uključio Web kameru, pustio "numa numa" i počeo je da meša... na stolici. Bacao je densove u sedećem položaju i to poslao na YouTube. Nekima je postao tema zafrkancije, pa su napravljene i parodije.
Zaključak: Dovoljno je biti i neki tamo prosečan čovek, da bi bio slavan na YouTube-u. Naravno
pod uslovom da slušaš O-ZONE i znaš da igraš u sedećem položaju.
-Pivot čiča-gliše
Pivot je program za pravljenje animacija sa čiča-glišama. Međutim, neki autori su Pivot stavili u kombinaciju sa citatima iz serija "The Simpsons", "South Park", "Family Guy" i mnogi drugi. Takođe je Pivot kombinovan sa smešnim zvučnim efektima, seizurima (opasno za epileptičare), i potpuno glupim stvarima. Tako su nastali serijali poput "Crazy Stickfigure Randomness" i "Stickfigures on Crack".
-Shoop da Whoop
Takođe lik napravljen pomoću animacionog programa. Na YouTube-u se nalazi pod naslovom "The Lazer Collection". Snimci nisu preporučljivi za ljude sa slabim srcem. Zašto? Nađite na YouTube-u i prosudite sami. Ako nećete da rizikujete, reći ću vam. U pitanju je neki lik koji se sastoji samo od ogromnih usta i dva velika oka na vrhu usta. Taj lik se odjedanput pojavi na faci nekog drugog lika i uz iznenadnu veliku buku počinje da ispaljuje plavo-beli laser na nekog trećeg lika.
-"Peanut Butter Jelly time" banana
Na izgled sasvim bezazlena animacija, koja je nekim čudom dostigla veliku popularnost. U pitanju je banana koja igra uz jednu muziku koja je jako iritirajuća i non-stop se jedan te isti tekst ponavlja "peanut butter jelly time". Ali je to dostiglo veliku popularnost, i sad ima dosta foruma gde neko ima tu buljavu bananu kao avatar, a na nekim forumima se, čak, može koristiti i kao smajli.
Zaključak: Neki ljudi imaju čudan ukus.
-Jelena Karleuša "Tihi Ubica"
Naravno, nisu samo Amerikanci biseri. Imate i domaće bisere kao na primer Jelena Karleuša. Snimak gde ona skiči i krešti kao prehlađeni Dart Vejder je, nažalost, uklonjena sa YouTube-a, ali se može naći na KobajiGrande. Ne treba ništa više da kažem o njoj. Verujem da je većina vas čula kako ona to radi prirodno.
-Trener
Još jedan srpski biser. Čovek koji je u stanju da se dere 90 minuta uključujući i nadoknadu vremena. U pitanju je mali, žgoljavi čovek, koji se baš i ne slaže sa svojim klubom... u stvari, bolje sami pogledajte njegove snimke i prosudite sami.
-Milan Tarot
(no comment). Dovoljno je samo imati odličnu maštu za izmišljanje oankvih stvari i to prolazi.
Ovo, naravno, nisu sve Zvezde YouTube-a. ima ih još mnogo, ali bih se smorio kad bi pisao o svima.
Imate www.youtube.com, i ako hoćete, dopunite me.
Pored partizanskih filmova, za vreme bivše Jugoslavije, najviše filmova je bilo smešteno u period između dva svetska rata. Cilj ovih filmova je bio da se Kraljevina Jugoslavija prikaže kao pro-fašistička (što ona naravno nije bila, ali je za Srbe, koji vole da idu u krajnosti, sve što nije bio komunizam, jelte, bio fašizam), da se istakne rast, značaj i popularnost komunističke partije, a usput ako se uglavi neka ljubavna priča (pri čemu će mladi komunista da kreše), eto idealnog scenarija.
Tipični likovi:
Mladi radnik (Petar Božović ili Danilo Lazović)- radi u fabrici u divljim uslovima, studira, a u slobodno vremečita Marksa i Engelsa. Živi u Beogradu kao podstanar, ali nije rodom iz Beograda. Tajni je član komunističke partije, a sa "kamaradima" u zadimljenim podrumima stalno planira neke akcije. Shodno vremenu radnje, odlazi ili u Španski građanski rat, ili u partizane.
"Gazda Živko" (Slavko Simić)- vlasnik kuće u kojoj živi mladi radnik. Uglavnom se bavi nekim zanatom (pekar ili mesar) od koga solidno živi. Ne zanima ga mnogo politika. Ima prelepu kćerku, koju, pak, hoće da uda za sina načelnika policije, jer mu se čini da je tako osigurao budućnost
Načelnik policije (Slobodan Aligrudić)- gestapovski lik, žestoki antikomunista, potajno drka na Hitlera. Vodi bandu SS nastrojenih i ne naročito pametnih pandura, koji pucaju na sve crveno, makar to bio i paradajz. Životni san mu je da pošalje mladog radnika na doživotnu robiju.
Kćerka gazda Živka (Beba Lončar, ili neka sledbenica)- tipična ženska, podeljena ličnost. Gaji tajnu i veliku ljubav prema mladom radniku, ali izlazi samo sa sinom načelnika policije, da je varoš ne bi kritikovala.
Načelnikov sin (Ivan Bekjarev)- mladi pro-fašista, sa bandom sličnih ide okolo i maltretira radničku decu. Čak i kada napravi teško sranje, niko ne sme da mu se zameri, jer mu je ćale to što jeste.
Obični radnici (Ljubiša Samardžić,...)- svi su komunisti, i to potajno.
Matori general u penziji (Zoran Radmilović)- nije komunista, ali kada je zemlja ugrožena, pomoći će partizane.
Seksi Mađarica (Eva Ras)- dobroćudna radodajka, koja skriva radnike u svom bordelu.
Prema Američkim filmovima, veoma isfrustrirana persona koja ima veoma kratak fitilj i najmanja varnica može da dovede do njegove eksplozije. Pretpostavljamo da je to zaista tako, jer dovoljno je samo zamisliti srednjovječnog siromaha u plišanom kostimu na plus 30, pred hiljadama ljudi i sve je jasno.
Čim radi to što radi, logično je da je u pitanju očajnik kome je svaki dolar bitan, što da bi djeci platio školu, što ženi alkohol i bratu kauciju zbog krađe veš-mašina. Kostim mu NIKAD nije neki kul lik, tipa Betmen ili Pamela Anderson, već je to uvjek neki retardirani rođak Teletabisa (sisata krava u vojničkoj uniformi na primer) u kojem on mora da se ponižava pred publikom za tričavih 190 dolara mjesečno.
Misaoni dnevnik maskote- Zeleni Delfin, dan 714.
-Još jedan dan. Počeo je veselo -jebeni kikiriki. Neki klinci sa zapadne tribine me gađaju pregorelim kikirikijem. Opet! Ne bi to toliko smetalo da mali govnari ne pogađaju delfinu u oči pa mi sve upada u kostim. Do sad su se već spustili do tabana, k'o da gazim po žiletima. Opet će Džejn da me pošalje u pičku materinu kad joj budem tražio masažu nogu. Kurva. A ovi klinci će da najebu, ovog malog znam, znam u koju školu ide, Tom se zove, kikiriki ću u dupe da mu nabijem, mamu mu balavu.
Uf prošlo 20 minuta, moram da skakućem opet. EN-DEN-DI-NI-SA-VA-RA-KA-TI-NI....
na tribini
-Bobe, Bobe, vid' delfina blesavog! Ha ha ha!
-Ej ti zeleni delfinu, skači fino jebem li ti strinu! Ha ha ha!
-To Bobe! Čuo te je, ha ha ha! Vidi ga, pokazuje srednjak!
-To što ti je u ruci, sestrici zavuci! Ha ha ha!
-Ha ha ha! Bobe kralju! Evo ga trči ka nama! Vid' ga oće da preskoči ogradu! Zakačilo mu se peraje za šiljak, Auf ase razbio! Ha ha ha! Gađaj ga koka-kolom, Bobe!
-Puf! Bulzaj!
-To! Prsnulo ga je u oko, vid' kako se bacaka okolo! Ko riba na suvom! HA HA HA! I odvede ga murija! Eh!
-FAK JU DOFIIIIIIIN!
-Bobe mađijo, mislim da sam se upišao od smijeha!
......
Ponedeljak, dvorište osnovne škole Ambraham Linkoln, 1:50 PM
-Aaaaaaaa! - začuo se krik u daljini. Iznenađena dječurlija se okrenu prema izvoru buke. Zaprepašćeni, vidjeli su plišanog zelenog delfina sa kesom kikirikija kako trči prema njima. Razjareni delfin je išao pravo na pjegavog Toma koji je uplašen stajao u mjestu. Bjesni delfin mu ote kockastu YU-GI-OH torbu i poče je šutirati parkingom, pa je plasira Bekamovskim efeom na direktorovog Forda. Knjige i sveske poispadaše, a sveska iz Biologije sa nacrtanim dojkama pade pred Sintiju iz sedmog-tri. Psiho delfin se tu ne zaustavi, već uze kesu kikirikija i strpa je Tomu na glavu ujedno mu lupajući šamare. Na kraju, delfin skide Tomove gaće, ponese ih kao trofej i ode u pravcu Đakovice ostavivši upišanog i uplakanog Toma da godinama kasnije ima noćne more o definima.
Načisto usrao motku. Prošao ko Dinamo iz Zagreba u Ligi šampiona. Superlativ poraza.
Pera: Matori, dve i po godine sam čekao, i danas je to veče. Išao sam svaki dan u teretanu, trčao dnevno po 10 kilometara, nabavio titanijumski bokser, bejzbol palicu... Danas konačno jebem mater Žikici sa Senjaka za ono što me je u julu 2012. prebio usred diskoteke pred svim ribama.
Laza: Matori, daj, nemoj da se zajebavaš, Žikica je opasan lik kako god okreneš, pa da si Vitalij Kličko, taj će pronaći način da te pošalje na urgentni.
Pera: Ne, večeras ja vraćam svoj ponos, vidimo se iza keca.
*
Nada Macura: ...nagnječenje mozga, a ovde kao što vidite, fraktura lobanje i nosa. Dole imamo šest polomljenih rebara...
Laza: Čudno da mu nisi polomio zube...
Žikica: Pa znaš da sam ga već tukao pre dve i po godine i da sam mu tada već izbio sve zube. Sada me je na kolenima molio da mu ih poštedim, jer su već veštački i skupo bi ih platio...
Laza: Na kolenima te molio? Au bre, ovaj načisto usrao motku...
Žikica: Ma ajd` da je samo to. Prvo krenuo na mene sa tim bokserom, ja ga pacifikujem sa dva šamara. On počne da plače. Meni bilo žao, ja se okrenem da odem, a on na mene sa leđa bejzbol palicom. E, tada sam zaista morao da primenim silu...
Laza: E bre, Pero, ti od usranih gaća pravio belu zastavu...
Nada Macura: Ne može da vas čuje nikako, u veštačkoj je komi.
Tata, kako je bio tvoj prvi put?
Saću da ti pripovedim, kćeri moja. Bi to u Rijeci, mislim u jesen te '83-će. Pustio nas komandir na odsustvo, a mi mladi gušteri, sve rumeni momci sa sela, veseli što smo u tako lepom gradu. Do tada sam od ženskog sveta video nešto od naše ženske rodbine, učiteljicu Lenu, i radnicu u zadruzi, ženu pokojnog geometra Spasoja. Elem, zasednem ja u neku birtiju. Sedim ja tako, i vidim tri astala dalje sedi neka mrkulja i blene u mene, ne skida oči. Gleda, božemeprosti, pa se malo, malo osmehne, a uvija prstom kosu k'o na preslicu. Vidim da 'oće da vodi.... I.... Hm..... E, da.... Gde sam ono stao?
Gledala te i htela da vodi, tajo.
E, ljubim te pametnu! Da. Odem ja za kod nje za astal, sednem. Ja sam taj i taj, od tog i od toga, iz Međedovog polja došao da služim Narodnu armiju. Sve kako mi je pokojni đed kazivao da ide sa ženama. Ona bi Mađarica, Erika. Student medicine. A mrka, lepaaaaa, lepa ki upisana! Krenemo mi da šetamo. Priča ona, milina je slušati. I tamo-vamo, gde ćemo – 'ajde kod nje... Krenemo tu da se milujemo i ljubimo u usta k'o u američkim filmovima. Raspremi se ona očas posla, pa se najednom, kanda nešto stuži. Pitam ja nju: "Šta ti bi, jadna ne bila?" A ona veli da se prisetila bolesne babe, mrena joj se navukla na oči, a nemaju za operaciju... A ja gledam, bi mi žao, pa izvadim 100 maraka što mi ćaća poslao, i velim joj: "Evo, nek' se nađe, poslaće mi opet kad prodaju tele." Obradova se ona kad one vide novce, pa ih brže-bolje smota u kutiju od kafe, mislim Frankova beše... Ja veseo, a i ona što može da sad babi pošalje. Krenemo mi opet da se milujemo, pa i tako zalegnemo...
I, tajo, šta bi posle?
Ništa, kćeri, ništa - fasov'o tajo sifilis, a i pola ostalih žalovitih magaraca iz njegove čete koji su poslali babi po 100 maraka za operaciju mrene.
Metafizičko geometrijsko telo koje se nalazi ispred centra za razmišljanje u kori velikog mozga blistavog uma i ima ulogu filtera.
Svaki podatak se analizira do detalja... složene poglede drugih ljudi razlaže po veličini, talasnoj dužini i po energiji... reči se parčaju do oblasti subatomskih čestica.
Čar na dar.
... rođendan kod Marije, mala ali odabrana ekipa je tu, svi su veseli osim jadnog Velje koji je nesrećno zaljubljen...
Sve bi seeeke ljubile mornare ali maaame mame brane to, svoje maaale usne bi im dale...
Dragan: Kakva perverzna pesma, e jesu zloćasti ovi kroaćani. Male usne šatro vo no, kad ono izvolte pičke ko salate, hehe.
Vlada: Daaaj bre, ko je upalio ovo govno od radija?
Marija: Koji ste vi slepci i seljaci. Dosta više, zar ne vidite da Velja plače?
Velja: Nema veze, nisu oni krivi što mi ova ne šalje poruke. Šmrc.
Vlada: Alo, koj kurac plačeš? Za šta? Što je nema? Ma, ko je jebe brate. Ima da te upoznam sa jednom ma prste da poližeš. Ajd, povuci, potegni i IDemooo.
Marija: Evo, ja ću ti dati da me otkecaš! Tolko mogu dučinim.
Velja: Ali, ja samo vidim nju. Otkako sam je video znam da je volim, volim, VOOOOLIIIM...
:STIŽE PORUKA SUNCETIJEBEMUPIČKU:
Velja: ONA JE. :čita poruku: Ne mogu sad da pričam, boli me grlo... i stavila je tužni smajli.
Marija: Možda je stvarno boli grlo. Možda.
Dragan: Boli ga kurac. Brate izvini, odjebala te je domaćinski.
Vlada: MA niiiiije, hahahahaha. Brate iskuliraj je i prestani više da cmizdriš, nastavljamo zebanciju. E, da, znaš da sam jebo onu...
Velja: Možda je uhvatio grip?
Marija: Možda.
Velja: Možda je na ovu zimu jela sladoled?
Marija: Ko zna, moguće.
Velja: Ali, čim je stavila tužni smajli, možda je sramota da priča sa mnom?
Marija: Eto, možda je i to.
Vlada: Čim se javila posle pet sati, verovatno je bila kod doktora, dok su bili oni redovi, dok je došla na red da preda knjižicu, stvarno može to da bude.
Marija: Sto posto. Ja sam pre neki dan čekala duže.
Vlada: A za to vreme nije mogla da mu pošalje, ajde bre ne lupajte.
Velja: Ma nemoguće. Ona je super devojka i ...
:STIŽE DRUGA PORUKA KRVTIJEBEM:
Velja: Imash li shto za sherovat, lolo... Ma, marš u pičku materinu, odseko sam se.
Dragan: To Rile, a? Hehehehe, al si se izgoreo.
Marija: Khm, a što ste svinje... khm... Razveseli se Veljice malo, sigurno i ona nešto oseća prema tebi.
Velja: Oseća sigurno. Možda je bila u gužvi sa njenima?
Marija: Možda!
Dragan: Glej ovu što ga loži, o Bože!
Velja: Ima nešto možda čak i dublje u tome što je nije bilo. Znaš, kad malo bolje pogledaš, ono želiš nekog da vidiš i razumeš, ne smeš gledati samo prema horizontu, ne, i vertikalno mora i kad sve to privučeš kroz prizmu, dobijaš šarenilo realnosti i ...
Vlada: A, brate, dobra,a?
Dragan: Pogledaj ga al se pocep'o k'o gaće na pornić.
Velja: ... ali stvarno je tako. Majke mi.
Marija: Hahahahahaha...
Velja: Aaaaaa, jebem vam majku. Opet ste mi sipali drogu u piće???
Vlada: Brate, nastavi priču, molim te!
Sistem u kojem poslove vojske i odbrane preuzima policija.
ali...
Kod nas je taj sistem odavno uveden. Imamo mi vojsku, ali mislim da ipak policija preuzima sve funkcije, iako je odavno u ovoj zemlji poslednja reč policije.
"bili jednom jedan Ivica, i imao je Maricu. Volio je Ivica svoju Maricu kao sestru, a možda i više od toga. Jednog dana Ivica odluči da pošalje Maricu kod zle veštice, onako, čisto da vidi kada je veštica zadnji puta platila porez, i da li je njena kuća legalizovana kao kuća ili kao tvornica slatkiša. Nije bilo poznato i da li je veštica tačno prijavila svoje imovinsko stanje:
Marica je pokucala na slatku kuću i Veštica se pojavila na vratima.
Marica: Dobar dan veštice! Ličnu kartu i neka dokumenta da utvrdimo vlasništvo ove kuće!
Veštica: Sinko moj, ček samo da okrenem jedan broj telefona.
Veštica uze telefon i okrenu neki broj: Alo, Ivice! Pa koji mi šalješ inkviziciju na kućna vrata? Uplaćeno je sve! Dobro, reću im za one rudare. Ajde, i u ponedeljak da se nacrtaš kod mene za slavu. Pa jeste, Sv. Alimpije Stolpnik, aha, povedi i Batu Pinokija.
Veštica: Eto Marice, reko mi Ivica da odeš dva hrasta napred, pa onda levo, i kod krive jaruge, tamo gde raste krivi grab, kad vranac stane, e tu živi neka Snežana sa sedam patuljaka. Em je u nelegalnom braku, i živi promiskulitetno, em vara ove patuljke sa nekim princom, a patuljci drže rudnik dijamanata. Tako pa sad vi idite tamo i srećan rad.
Marica: Mi se stvarno izvinjavamo na smetnji, i ostajte mi dobri u ovoj fabrici, pardon, slatkoj kući. Uuuuu baš su vam slatka ova dečica. Jesu to sve vaša deca?
Veštica: Ma neki robovi, pardon, deca iz sirotišta, eto kod mene se igraju.
Dan kasnije, svetovna televizija:
U šumi na jugu proplanka, pohapšeni su S.S. stara 20 godina i sedam malih patuljaka neutvrđene starosti kojima nije utvrđen identitet, a isti su posedovali rudnik zlata nelegalno. Zanimljivo je da su se patuljci koristili godinama šifrovanim imenima tipa: Srećko, Mrgud i slično. Marica zahvaljuje na pomoći savesnih građana koji su uputili istu na pravu adresu."
Veliki čovek, odma da vam rečem. U prejaku familiju rođen, podignut i na pravi put izveden. Velike škole mu bijahu omogućene, znači sve top štono bi se reklo i umjesto da nastavi svoj put ka ostvarenju sna svoje familije, da jedan dan kroji kapu građanima Njemačke najjače zemlje ever, Odin se spanđa sa nekim ciganima koji su mu čistili kuću i tu počinje njegova propast.
Sve je počelo sa običnom kafom kad mu je donosio Zenelj, glava familije koja mu je kuću čistila, oficijelni donosač kafe mladome Odinu. Odin ga pita što bazdi ka da je nešto mrtvo obuka a Zenelj se uozbilji za trenutak, diže brk pa mu odbrusi:
- Ej Odine, Odine, Ooodine, niste mi rekli sveee, rečite jednom Odineee, zašto pitate mee!
Tu se Odin nađe u čudu i poče da razmišlja oće li ubiti Zenelja na licu mesta ili da mu familiju zapali pred oči. No, ništa, iskulira Odin, ipak je Zenelj oficijelni donosač kafa, uze onu kafu i naredi ovome da napusti livadu.
Dani i dalje prolaziše i više nego dosadno stalno, škola stalno, ribe u novoga Mercedesa, znači u očima Odina užas živi, smor smorni i ne znajući što će više od života svoga pozva on jednu noć Zenelja u svoje odaje i poče da mu se jada kako mu je dosadno, kako ne zna što će sa sobom, odlične ocjene, curice mijenja ka čarape, sve u fulu naj naj ali, ipak, ne zna zašto svako veče osjeća gorčinu čim se oblanda lijepoga života u stomaku istopi. Pažljivo ga Zenelj sluša pa mu mudro reče
- Odine, Odine, Oooodineee, nemam sad tu kod mene ali za brata moga najmilijega (pokušava da ga poljubi no ga Odin brzim pokretom udara muvalicom), aj, aj, ajjjj, dobro je brate, ne moraš da me biješ, nećemo se ljubit, aooo, no da nastavim priču, nemam sad ođe kod mene trenutno ali za par dana stiže mi roba iz Vrela, znaš li kakva, ali bez brata moga Hajrudina znaš li kakva, pa ću viđeti nešto da ti donesem, da te maknem iz te muke a i vidi ti se brate vidi se da polako kloneš!
Tu se Odin malo razvedri i počeše priču o Crnoj Gori i pičkama iz Budve do kasno u noć. Nedelja dana prođe dok si reka „I DA DOĐE MATERACI SVRŠIT ĆEMO JOJ PO FACI“ i konačno mu dođe u gluvo doba noći Zenelj na vrata, taman kad je gleda Odin neke porniće bdsm kategorije. Uđe Zeno sav zadihan, blijed ka krpa, utrča u sobu i odma’ se fata za bokal sa astala i sasu ga sebe u usta da utoli žeđ. Odin ga gleda ka da je pa’ sa Marsa i poče tu da kune kakav je to način da mu tako upada u sobu, mak te spopa, e rak ti utrobicu džara, majmune!!! Tu ga Zeno smiri i poče priču:
- Ajde, jadan, koji ti je kurac, viđi ga, znaš li ti kroz kolike muke ja prođoh noćas da ti donesem ovo!
I izvadi dvije kutije nečega, Odin ka muva na govno odma da vidi što je to, što ti je to, što li mu je to, zagoba što li ti je to zaboga! I Zeno opet poče:
- Brate, znači ja ovo samo zato što si moj brat, znači ovo nikome ne bi davao ali ti si mi u srce, vidiš li (pravi srce sa rukama na grudi), ti Azra i Ljiridon, vi ste mi znači tu, e ovako, ovo sam nabavio iz mojeg rodnog grada Podgorice, ovo su moji momci donijeli, znači imam za tebe tablu Bromazepana i šaku Dijazepama a to ti je, brate, znači jače od toga ne moš da nađeš danas ali sigurno, evo kad ti se kunem!
Odin opčinjen pričom odma pohrli da uzme kutije da se uradi po prvi put no ga opet Zeno zaustavi i poče sa pričom:
- Polako, pooolako, jadan, aooo, oli frku da mi napraviš, slušaj, idemo ovako, znači odma iz najjače uzmeš 3 bromazepana i šaku dijazepama odma šibneš iz najjače i brate eo kad ti se kunem biće ti iz najjače!
Odin i prije no što je ovaj i završio sa pričom uze ljekove, šibnu se odjedanput, brate, kidaju mu se noge, u glavu mu bije neka pjesma njemu nepoznata neprestano i poče da se dere na Zena „OD VINAAA, OD VINA, NIJE OD KARMINAAAAAAAA, OPAAA, BRATE, KAKO ŠTO JE OVO, KOJI JE OVO JEZIK ALOOO“ a Zeno kao iskusniji pa uze 4 Bromazepana i šaku dijazepama no kao i vazda zna se da su 4 Bromazepana NO NO i tu Zenelj pada mrtav kao kosom pokošen a Odin i dalje vrišti „NA RUCI MI SAT, VEĆ ZOVE ME GRAD, A OČI JEDVA SAM OTVORIO!!!“
Posle prelude noći u sobi budi ga vriska i galama majka ga polijeva šlauhom i konačno mu se oči otvaraju i odma ga salijeću pitanja “Ko je ubio Duška Jovanovića“ i „Zašto je Zenelj nađen od strane sestre mu na podu mrtav“. Tu Odin sabira 34 plus 144 i kockice mu u glavi rade iz najjače i odjedanput briznu u plač, majka ga zagrli i odma poče:
- Ajde, jadan, naći ćemo jačeg oficijelnog donosača kafa, što ti je, saberi se, moraš u školu!
No Odinu na umu je sada samo pet stvari bilo:
1. Crna Gora
2. Budva
3. Pičke
4. 3 Bromazepana
5. Šaka Dijazepama.
Sprema se malo obuće, par šortseva i 2 majice, kupuje se karta za CG iz najjače klase i sijeda se u avion. Usput šmeka stjuardesu ali ništa jače nije bilo od toga. Posle 4 sata stiže na Tivatski aerodrom, tu sijeda u obližnji kafić, šiba 2 espresa i fata taksistu i veli mu „DRIVE ME TO THE BUDVA PLEASE, TO THE BUDVA PLEASE, TO THE BUDVA PLEASE“ a taksista ga gleda i veli:
- Ispušiš mi kurac, yes? That will take you 10 ojra and ni centa manje!
Odin vadi 200 eura i veli mu kroz jebački osmjeh:
- This will be enough, Ill be back!
I tako stiže Odin u Budvu a tamo brale tačno ka iz priča, šiba iz klubova divan turbo zvuk i šetaju se pičke po plaži. Odin odma majku zvrcnu da ga ona zovne i reče joj da mu pošalje para, oće ođe da živi. Majka kuka ali posla (ka svaka majka) i u Budvu ostaje Odin 2 godine, tu uči polako jezik i nalazi curu Beranku Miru. Spanđali su se tako što ga je Mira odbranila od nekih Rusa što im je Odin greškom uzeo separe, tu se rodila iskra ljubavi i tako jednu noć gostovaše Dado Polumenta u Trokadero i tu se nađe Odin i na prvu pjesmu je Odin pao na Šaka i ono baš je bila odlična atmosfera u klubu kada Dado poče onu magičnu „OD VINAA, OD VINA, NIJE OD KARMINA“ i tu Odin gubi razum miješa Kokain sa Sprajtom i to iz najjače, pije vele da se jače ljudi nisu provodili no tu noć u Trokadero. Posle 2 dana sna budi se Odin pored Mire svoje najmilije reče joj otvorenoga uma:
- Mira, dobro si me služila no ja moram do Podgorice ići pa puklo da puklo!
Mira pokuša da ga zaustavi, zavapi nešto no Odin 2 kese na leđa i bjež na autobus, sat ipo vremena posle eto ga Odin u Podgoricu, poče da traži Vrela, to magično mjesto o kojem mu je Zenelj Sveti pričao, dako se dočepa opet onog preluda osjećaja da mu opet Dado u glavu zapjeva. Posle 2 dana, 4 bureka i 20 kafa stiže Odin na Konik odma pored tu su Vrela no na Konik on pokupi strašne priče kako u srce Vrela na gomili Bromazepana i Dijazepama najjače droge ovoga vremena spava Bobi lični mezimac trve gospodara CG Mila Đukanovića i da taj od svakoga pršutu pravi no ne uticaše te priče na Odina ič naoružan sa dvije kese mladoga luka blagoslovima svojijah predaka i mudima do poda uputi se on u Vrela. Čim kroči na tu opasnu teritoriju odma ćuskije sa neba, provala oblaka, znači Pakao na zemlji, no opet Odin se nekako kroz ulica par provuče i stiže do srca Vrela maskiranog u azil za pse no od jedanput 2 metka u glavu Odin dobija od strane nepoznatog napadača, pada tu mrtav na mestu sna neostvarenoga.
Обећавају куле и градове, нуде неизмерну срећу, амајлија против свих несрећа, гарантују дуг живот, решавају све ваше проблеме. Али под једним условом, да "ову поруку пошаљете свим вашим пријатељима".
Циљна група: сујеверни људи
Ispricana mi je sljedeca prica:
Ja sam pravnica i poznajem zakon. To je cinjenica. Nemojte se
zavaravati.
AOL i Intel drze svoja obecanja iz straha da budu dovedeni pred
sud i konfrontirani sa milijunima, kako je Pepsi Cola nedavno
ucinila s General Electric-om.
Dragi prijatelji, ne smatrajte ovo za neku glupu salu. Bill
Gates upravo brani svoje bogatstvo. Ako na to ne reagirate, moze vam
kasnije biti zao.
Windows je jos uvijek najcesce koristen program. Microsoft i
AOL upravo eksperimentiraju njime pomocu e-mailom poslanog teksta
(e-mail beta test).
Ako ovu postu posaljete prijateljima, Microsoft ce moci
slijediti njezin trag dva tjedna.
Svakoj osobi koja ovu obavijest posalje, Microsoft placa 245
eura.
Za svaku osobu kojoj ste ovo poslali i koja to dalje proslijedi, placa
Vam 243 eura.
Za trecu osobu u nizu, Microsoft Vam placa 241 euro.
Nakon dva tjedna ce Vam se Microsoft obratiti s molbom o potvrdi postanske
adrese da bi Vam poslao cek.
Uz srdacan pozdrav
Ja sam ovo smatrala prevarom, ali dva tjedna nakon sto sam ovu
poruku primila i poslala je dalje, zamolio me je Microsoft za moju
postansku adresu i dobila sam cek na 24 800.- eura.
Vi morate odgovoriti prije nego sto se ovaj test zavrsi. Ako netko od vas ima tu
mogucnost, treba je iskoristiti.
Za Billa Gatesa su ovi troskovi za jednu natjecajnu kampanju.
Molim, posaljite ovu poruku na onoliko ljudi koliko je to moguce.
Trebalo bi da dobijete najmanje 10 000 eura. Ja ne bih prosljedjivala ovu
poruku dalje, ako od toga ne bih imala korist.
Jedna poznanica moga oca koja se prije nekoliko mjeseci ovdje doselila,
pokazala mi je, kad sam je posljednji put posjetila, njezin cek. Suma je
iznosila 4 324,44 eura.
Tetka jednog dobrog prijatelja, teta-Patricija, koja radi za Intel,
je upravo za dalje slanje ove poruke dobila cek u iznosu od 4.543,23 eura.
Kao sto sam kazala, ja poznajem zakon i tocno je da Intel i AOL upravo
pregovaraju o jednoj fuziji koja bi ih ucinila najvecim ponudjivacem
usluga na svijetu. Da bi potvrdili da je njihov program od svih
najkoristeniji, provode ovaj test.
Posto sam ovim zavrsio njemacki prijevod i poslao Vam ovu
poruku, ostaje mi da vjerujem da cete je i Vi dalje proslijediti i da nije
neslana sala.
Ja sam probao, probajte i Vi!
Sa Vase strane nije potrebno na tekstu nista mijenjati niti
dodavati.
Jednostavno pritisite "Forward" i posaljite sto vecem broju primatelja.
Šupak, ali na fazon kvariše. Ortak na koga se mnogo računa za nešto i on onda posustane na kraju. Izda.
S: Dakle, da još jednom ponovimo. Da bi ova akcija čoporativnog odlaska na more uspjela potrebna je delikatna i precizna organizacija, svaki od vas zupčanika mora da odradi besprijekorno svoju ulogu.
Ž: Dobro, Sale, ko tebe postavi za upravnika/menadžera putešestvije?
S: NE OMETAJ RAD ZAJEDNICE! Elem, đe sam stao? Da, Urke je skino sve od Pepersa, popularne stvari barem, i on je zadužen za međunarodne odnose. Tuci samo neke ultrapopularne stvari i strankinje će da te filuju jevrejima, funtićima i dolarima. Na tebe najviše računamo.
U: A ako strankinja zafali, Kotor stoji spreman.
S: Džoni, ti si zadužen za organizaciju prevoza. Drugim riječima, pitao si starce da ti daju golfića?
Dž: Brateu na tom polju skoro sve da je sređeno.
S: Daj, nemoj da zajebavaš, rekli smo ti prije tri mjeseca da ih pitaš.
Dž: Evo, danas ću, čim dođem kući.
S: Oke. Žare, ti si seljak izbosne, ti nabavi pedes' kila kukuruza, to nam je drugi najveći izvor primanja. Kad dođu ovi iz metropole ima da se potuku oko pečenjaka. A i debeli gastosi i Švabe nisu strani pečenjku.
Ž: Jebo mu pas mater, što me zajebavaš? Pusti više te bosanske fore.
S: Dobro, Bošnjak, je li sada bolje?
Ž: Oš ti da te ja malo iznabadam?
S: Gle, je li ti imaš kukuruz ili ne?
Ž: Pfff, reći ću kevi da pošalje džak Bosna-Ekspresom.
S: Dobro, sve je spremno. Prekosutra, ako sve bude kako valja, putujemo.
36 sati kasnije, pred ugovoreni polazak, svi okupljeni, samo Džoni fali. Saletu zvoni telefon.
Dž: E Lesa, matori, brateu, maćoree, ouvaj...
S: Džoni, šta se izmotavaš, đe auto?
Dž: Bratori, erhem, slušaj, imamo malu komplikaciju.
S: Kakvu komplikaciju, jebem ti sunčeve fleke?!
Dž: Znaš, moji se u zadnji tren predomislili, treba sa njima babi da idem, žena na umoru...
S: Ozbiljno? Uuu brate izvini, ako je tako onda razumijem. Ček, je l se to galebovi čuju? I šta to neka djeca se smiju? Džono, gdje si ti?
Dž: E druže, gubiš mi se, ulazim u tunel.
tutututu
S: Dabogda ne izašao iz tunela, pakašu jedan.
Jednačina sa jednom nepoznatom sa kojom zaljubljeni par i budući mladenci izglasavaju budžet za predstojeći najradosniji događaj u svih Srba. Algoritamska formula sa kojom bi i NASA-in lansirni panel u Hjustonu imao poteškoća...ali ne i pronicljivi roditelji trudnih mladenaca. I bakuta, naravno. Ustvari, od mladinih i mladoženjinih roditelja umnogome i zavisi da li će finansijska konstrukcija predstojećeg hepeninga izdržati teret ambicije i sujete koji joj je nametnut ili će se pod istim urušiti k'o onomad one dve straćare u Njujorku, pa za malo dana jopet.
Međutim, ako ste pod ovim prethodnim zamislili da su entiteti roditelja ti koji su odgovorni displjunu pare za čitavu operaciju zvanu “Svadba našeg Nikole/naše Ivane sa tamo nekom/nekim” – bojim se da su ta lepa vremena u nas Srba odavno prošla. Uhvatila, bre, kriza pa nikako da pusti (bismo mi nju al’ neće ona nas), zavladala insuficijencija na svim poljima, više ni kredit nije tako lako dobiti, gledaju ljudi kako će kraj sa krajem da sastave a ne sto sa stolom…uglavnom – kome je još do svadbe na ovu nemaštinu? Ali, eto, desilo se, deca se volu i to (snajka je u trećem mesecu;prim.prev.), pa je red da tu euforiju i ozvaniče pred zakonom, prijateljima i ljudima koje do tada nikada u životu nisu videli. Doduše, da je do nas dece, mi bismo verovatno napravili neku žurku za nas mlađe drugove & drugarice, ono, ništa fensi, neki ok prostor, lajv zika, previše alkohola i nešto za zobanje s nogu, pa ujutru na Kališ i gledanje izlaska Sunca uz burek od “Trpkovića” i jogurt iz čaše. Ili tako nekako. Avaj, ali, to su samo pusti i neostvarivi snovi poslednjih generacija stare Jugoslavije jerbo se danas svadbe redom prave zbog rodbine i tih gorepomenutih ljudi koje do tada nikada u životu nismo registrovali…što najčešće ume da bude jedno te isto, al’ ajde.
Bilo kako bilo, uz narečene elemente finansijske skljokanosti i dijametralno suprotnog broja gostiju na predstojećem radosnom događaju (čiji smo većinski profil svakako utvrdili u prethodnom pasusu), u čitavu stvar treba uračunati i poslovičnu predusretljivost nasumičnog ugostitelja po izboru a za čiji se šator budući bračni par opredelio da bude poprište centralnog slavlja (ždranje, oblokavanje, drpanje, trpanje i slične aktivnosti). Jer on je human čova koji veruje u pravu ljubav i vazda želi da joj izađe u susret…iako ta ista najčešće nema para da mu unapred plati za svoju kmetovsku promociju, jelte. “Platite posle svadbe” parola je kojom se vodi samo ne on već i gomila savremenih pružaoca svadbarsko-propratnih usluga a motivisana takođe savremenim običajem uručivanja koverti mladencima ‘mesto prevaziđenih i najčešće tripliranih escajga, tanjira, svećnjaka, miksera, sokovnika, pegli, usisivača, palmi, “umetničkih” slika, otirača, bade mantila, peškira, zidnih satova, bugarskog zlata i inih poklonoidnih kategorija iz doba mezozoika. To praktično znači da su u savremenom poimanju stvari svatovi nedvosmisleno ti koji će u najčešćem broju slučajeva iz ličnog džepa platiti za boravak i provod na manifestaciji na koju su pozvani svečanom crnom pozivnicom sa roze mašnom...koju su, ispostaviće se, opet oni sami sponzorisali. Kovertom.
Da, koverta. To zapljuvano parče papira koje u sebi krije još papira, samo od vrednosti. Ali koliko tačno vrednosti? E, tu dolazimo do jednačine iz naslova i više nego komplikovanog procesa prognoziranja sadržaja koverte svakog gosta ponaosob, u paru ili porodično, a kroz analizu njegovog porekla, karaktera, stanja zaposlenosti i rodbinske linije, preko marke kola koju vozi i destinacije na kojoj letuje/je zimovao, do toga kojim stilom se oblači, hrani i vara ženu sa neimenovanom studentkinjom 2. godine turskog jezika. Jer od toga zavisi hoće li naši Nikola i Ivana imati švecki sto ili 6-delni meni, hoće li torta biti od dva ili tri sprata, hoće li bend biti kršten ili nekršten i, konačno, hoće li prvi ples otplesati uz ono govno što istovremeno ispušta dim i mehuriće od sapunice ili će “FIRST” hi-fi linija žešće da baguje dok sa zvučnika bude zavijao “Moj svijet” od Sergeja Ćetkovića, jebem mu majku da mu jebem stvarno.
- A mehurići? Šta ćemo sa mehurićima?? Kako može prvi ples bez mehurića???
- Ćero, već sam ti rekla da su u familiji tvog oca sve stipsa do stipse, ne znam ni da l' će se pretrgnu i tu čokoladnu fontanu da plate a kamoli šta drugo...E, a da pozovem ja onu moju tetku-štali što živi u Sidneju, a?
- Bože, mama, pa ona ima 80 banki, gde bi u tim godinama zapucavala čak odatle?!
- Pa, možda i bi, šta znaš...al' barem mož' da pošalje nešto onih njihovih dolara, pa duzmemo one fine kifle 'mesto običnog leba...
Kad ti svi zamazuju oči dok se ti svim silama trudiš da ti i razum ne zamažu.
Imao si 5 godina kada ti je tata doneo bicikl. Naravno, nije se imalo i dobio si polovan. Pedale su otpale i morao si da naslanjaš đonove na preostalu šipku. Znao si da to nije TO. Kad si dobio svoju decu, skontao si da je ćale mogao da kupi i namontira ti nove pedale.
Bio si bubuljičavi pubertetlija koji je jedva čekao masne fote na rođendanskim proslavama. Jedinstvena prilika da se ljubiš sa najlepšim curicama. U tebe se zagledala samo bucmasta Snežana. Samo je ona htela da se ljubaka sa tobom. Nije to - TO.
Zamomčio se kad si shvatio da ćaletu mož’ da mazneš samo drljavi Tomos. Nije to - TO. Svi drugi su mažnjavali ćaletov auto.
Svi su studirali. Ti si uveliko radio kao automehaničar u Zastavinom servisu. Dojadile su ti metalne kasete sa posterima obnaženih devojaka, večito masne ruke i crno ispod noktiju. Tvoji drugari iz osnovne škole su te se setili samo ako im se auto pokvario. Tada su te, nakon popravke na parkingu, vodili na ćevape. Želeo si da se družite, a oni su te otaljavali.
Jednog dana ti je kvrcnulo pa si vanredno upisao prava. I diplomirao. I dobio posao u struci. U preduzeću su te svi oslovljavali sa Majstore…Prevrtao si spise, prekucavao ugovore i shvatio da otaljavaš sopstveni život iako te kući čekala tvoja Danica i dvoje pubertetlija. Para nikad dovoljno.
Zastava je davno propala i našao si posao u Fordovom servisu. Nisi bio zamazan ali ni to nije bilo - TO. U medjuvremenu si prodao očevinu, dovršio svoju kuću i kupio plac do nje. Rešio si i sazidao servis uz Dankinu podršku. Sopstveni servis!
Nisi se mešao u izbore svoje dece ali ispalo je da je najbolje da radite svi zajedno u servisu iako imaju fakultetske diplome, mastere i sve što su želeli.
I baš juče ti sine prava stvar! Danica i ti ste lagano ispijali hladni nes na terasi i prebirali po glavi gde bi bilo najbolje da odete na odmor. Dovoljan ti je bio letimičan pogled i da vidiš da se u tvom servisu radi punom parom. Deca se javljaju da je na Baliju “baš super”, a vama dvoma je Grčka sasvim dovoljna. I baš tada te poziva drugar iz osnovne škole. Traži da ga šlepaš od Zlatibora do Beograda. I da mu posle popraviš auto. Od poslednjih ćevapa u lokalnom bircizu se niste se ni čuli, ni videli preko 20 godina. Otkud mu broj?! Naviru ti uspomene….da si ti onaj od pre, skočio bi i očas posla mu sve učinio za “DŽ”. Ovako, tvoja apgrejdovana verzija pošalje mu SMS gde lepo stoji: šlepanje toliko i toliko, opravka po cenovniku i sve to može odma’, poslaćeš svog radnika i odradiće pošteno.
Telefon je zamukao. Danica, tvoja predivna Danče, je našla aranžman, sedate u auto I idete da uplatite letovanje i uživate u večernjoj šetnji.
To je - TO.
Predgovor :
Bio jednom jedan vitez koji je bio najmoćniji u celom kraljevstvu i onda je jednog dana posle bitke sa zlim čarobanjakom shvatio da život nema smisao, postao je veliki mangup, počeo da čita Ničea i lepo odlučio da svakom živom biću tera strah u kosti tako što će ime Vitez promeniti u ime Crni Vitez. I onda naravno uništi jedno lepo mirno kraljevstvo, zavede tiraniju, proglasi grindcore i death metal jedinom važećom kulturom i počne da vlada sa gvozdenom pesnicom i pomoću svoje zle legije Crnih Vojnika - koju čine uglavnom pijani gorštaci čija je jedina krivca ta što ih niko nije učio ko su dobri, a ko loši momci. Ali tokom zle bitke u kojoj je Crni Vitez pomoću svog Crnog Zmaja, spaljivao plamenom mirno kraljevstvo, kralj šalje svoju trudnu ženu daleko u bestragiju sa nešto novca i odanim slugom crncem koji niko ne zna otkud on usred kraljevstva koju čine nordijci al' pošto ga glumi Semjuel L. Džekson niko se ništa ne pita. I tu počinje glavna radnja filma...
Radnja Filma :
1) Posle 17 godina od tog događaja, neki klinac seljak koji još ni žensko dupe nije video, živi mirnim životom u selu punom patuljaka, sve dok jednog dana ne otkrije da on nije patuljak kad shvati da mu je ćale jedva do pupka po visini. Tu se onda otkriva da je on misteriozni sin neke žene koja je došla sa nekim crncem i da se ona porodila u tom selu, jer nije mogla više dalje i ionako je doslovno pucala od zdravlja, ona je umrla i ostavila mu neku magičnu amajliju na kojoj piče neki drevni moto koji uključuje čast, borbu, slavu i besplatno haranje selom subotom.
2) Onda klinac pošto je vrlo ljubopitljiv i radoznao, odlazi iz sela da traži svoje korene i tako u neku noć on naiđe na neku krčmu vrlo sumnjivog kvaliteta u koju ipak ulazi, i čak ionako ulazi na sav glas u krčmu i počne da govori o časti i slavi njega niko ne napada. Al' cvrc posle oko pet minuta, kad kaže krčmaru da mu je grozno pivo svi potežu najrazličitije oružije i sprave za mučenje u cilju da malog nauče pameti, a pošto je još i lepotan da ga sodomizuju u procesu.
3) Ali odjedanput, kada je mali uspeo da nokautira trojicu pre nego što ga je gomila zarobila, a neki manijaci u njoj već razvili određene bolesne mentalne slike o njemu, iz ugla pojavi onaj sluga crnac, sa dugom belom bradom i vrlo velikom motkom. A pošto crnca glumi Samjuel L. Džekson on bez problema u dve sekunde razbije celu krčmu, svakoga iz gomile umlati od batina, a one manijake ubedi da se okrenu normalnom životu i da se lepo ožene.
4) I pošto on lepo spase mladog junaka, on ga odvede u neku pećinu gde mu zaleči rane, psihološki ga proceni i otkrije mu ko je on zaista. I tada u epskoj pesmi on mu preda jedan srebrno-zlatni mač sa draguljima izrecituje drevnu davno zaboravljenu zakletvu kraljeva i proglasi ga počasnim Svemoćno Poslednjim Vitezom Od Reda Hrabrih I Časnih Ljudi Koji Će Ubiti Crnog Viteza.
5) I onda mic po mic, ova dvojica odlaze na neko daleko putovanje bogu iza nogu.
6) A za to vreme Crni Vitez, koji je postao Crni Imperator, sazna za događaje u krčmi pomoću magične Crne Kugle, i on u svojoj Crnoj Kuli sa svojim Crnim Vojnicama odluči da započne još jedan ogroman rat da uništi sve normalno u svetu, jer mu je prokleto smorno da gleda sve one ljude kako nose belo i druge boje, jer je Crno jedini pravi put boje. I tako on pošalje svoju hordu Crnih Jahača da nađu tog klinca jer da bi pokrenuo rat, ionako ima ogromnu milionsku armiju Crnih Vojnika, Crnih Jahača i Crnih Zmajeva njemu fali onaj srebrno-zlatni mač koji ne shvata kako će mu pomoći u osvajanju sveta, al' pošto je magičan mora nečemu da služi.
7) A za to vreme crnac i klinac, dolaze do neke daleke vukojebine, gde se sasvim slučajno ispostavi da je glavni centar Oslobodilačke Armije Sveta Koju Čine Nacije Raznih Duginih Boja, i gde se otkrije da je sluga crnac njihov glavni zen majstor i učitelj filozof koji uči nihove mlade kako da mlate motkom i ostalim hladnim oružjem.
8) I u tom trenutku se pojavi vođa te armije, za koju se ispostavi da je princeza Alamala Ribasija, koja je prelepi riđi ženski vilenjak star 400 godina, al' koja se nikada nije oprobala u ljubavnim veštinama jer čeka onog pravog već vekovima, ionako je gomila prelepih kraljeva i vilenjaka nudilo na svoje živote samo da je vide golu. I ona se na prvi pogled zaljubi u klinca, al' pošto je ipak princeza nekog tamo nestalog vilin-kraljevstva ona ipak drži do sebe pa počinje da tvrdi pazar.
9) Al' cvrc dok se svi tako lepo upoznaju redom, otkriju se neke tamo daleke rođačke veze i ko zna šta još odjedanput se sto hiljada Crnih Jahača pojavi iz vedra neba baš ispred kapije tvrđave gde su svi odseli.
10) I tako počne ogromna epska bitka, svi redom ginu, Crni Jahači napreduju bez problema i seku sve redom jer se bore protiv male gomile
patuljaka i vilenjaka. A onda iz vedra neba, glavni junak izlazi na neki kamen, sunce ga obasija savršeno k'o da je u pozorištu, i čak iako vrlo često muca i nema pojma kako da sklopi prosto proširenu rečenicu, on ispriča tako vatren govor u kojem se pominju čast, spasenje, žene, deca i male mace da bi se čak Čerčil, Lenjin i Hitler zajedno posramili i otišli nazad u osnovnu školu da uče ponovo gramatiku.
11) I onda počne da pršti epska muzika, čuje se ceo filharmonijski orketar kako svira k'o da je sudnji dan i vilejnjaci i patuljci iz vedra neba izvade svoje mačeve i sekire, urlaju k'o neviđeni manijaci i navale na Crne Jahače k'o Etopljanin na roštilj.
12) I tu nekako usred epske bitke bori se onaj crnac sa šestoricom Crnih Jahača, a onda se iza njega pojavi Crni Čarobnjak koji je neviđena pička, uvlakuša i dentroid jer je uspeo da ubije crnca tj. Semjuela L. Džeksona. I dok krene užasno tužna melodija, i dok u slow-motionu crnac pada na zemlju i gleda bitku, dolazi klinac, malo se rasplače i malo govori u negaciji, pa podigne svoj zlatno-srebrni mač i dok se Crni Čarobnjak smeje onim zlim demoskim smehom, klinac navali na njega i isecka ga k'o da je krenuo mašinom za seckanje mesa. I naravno Crni Čarobnjak uspe da padne sa trideset metara visine, ionako se borba odigravala usred nekog ravnog poljančeta.
13) I onda počne polako završna špica, bitka je gotova, patuljci i vilenjaci su samleli Crne Jahače i već prave pobedonosnu povorku, kad se pojavi klinac sa telom crnca i počne još jedna ovog puta nostalgično-melanhonična pesma. I onda se čuje ženski sopran kako peva na latinskom, organizuje se ogroman pogreb na koji dođe pola miliona ljudi, klinac održi još jedan srcecepajući govor o časti, smrti, večnoj slavi i onda sa pogreba odjaha na svom vernom Belom Pastuvu u zalazak sunca. A ona vilin-princeza koja se odjedanput ponovo pojavila ionako je nije bilo u pola filma, gleda u zalazak nešto zapeva na drevno-vilinskom i odlazi kući da sanjari junaka na klasičan devojački način.
I onda se pojavi drugi deo filma, koji traje duplo duže sa još krvavijom epskom bitkom u kojoj se vilin-princeza i klinac konačno zavole, usput se otkrije da je Crni Imperator zapravo davno izgubljeni ujka, a u trećem delu konačno dolazi do sudara svih svetih armija na nekom poljančetu ispred Belog Grada, uz epsku muziku, a klinac pomoću davno izgubljene mape nađe ulaz u Crnu Kulu gde Crnom Imperatoru iseče glavu i nabije ga na kolac. I na kraju se oženi vilin-pricezom i odlazi u zalazak sunca sa njom po treći put...
Elem, u borbama između dva lika, sramotno je ako ta dvojica nisu takođe i prikriveni filozofi koji vole da raspravljaju o svetu, ljubavi, razlozima zašto se čovek bori i da li treba da se bori. Tako se oni bore i bore, i istovremeno razmenjuju svoja filozofska shvatanja, i tako izgleda da će se klanje kretati u nedogled, a onda jedan smisli sjajan filozofski razlog zbog kojeg se bori i svom protivniku u isti čas uputi super magijski talas smrti i time pokaže da nije samo bolji borac od svog protivnika već i bolji filozog...
-Heroj (Ima plavu kosu, nosi ogroman mač, sin je plemića koji je bio javno mučen i ubijen i sada traži osvetu)
-Zločinac (Ima crnu kosu, nosi takođe ogroman mač, sin je takođe plemića koji je bio javno mučen i sada isto traži osvetu, samo nosi više crne odeće i neke lobanje, i veliki je emo)
.......................................................................
-(Heroj maše mačem i napada Zločinca)
-Heroj : Umri, skotino jedna ! JA tvrdim da ne možeš koristiti tradicionalnu filozofiju kada se mora koristiti silogizam za definisanje toga da li je čovek veliki lažljivac...
-(Zlikovac dočekuje Heroja u odbrambenom gardu i izvodi neki strava potez kojim zarobaljava Herojev mač u zemlji)
-Zločinac : Aha, vidiš mnogo si ti slab za moje poteze ! Kao i tvoje tvrdnje da se može koristiti savremena filozofija u primeni znakova i slogova za definisanje dobra u čoveka...
-(Heroj odjedanput vadi mač iz zemlje i stvori se iza leđa svom protivniku i izgovara reči kojima trijumfalno iskazuje pobedu?
-Heroj : Aha ! Uhvatio sam te spuštenog garda, kao i tvoj polisilogizam koji je očigledno više sofizam nego životna istina, i sada ću ti odrubiti glavu baš kao i tvojim sramnim filozofskim tvrdnjama...
-(Zločinac ladno vata mač u letu za oštricu i lomi mač na tri dela i pošalje Heroja na drugi kraj prostorije pri tom lomeći sve stvari redom u sobi)
-Zločinac : Vidiš, nisi ti ništa ! Baš kao i tvoja tvrdnja da ne postoji laž već samo istina. TO JE LAŽ, evo recimo kada bi tebe odveli ispred ta dva lika jedan laže i drugi govori istinu, na kraju bi složenim filozofskim postupkom, bilo utvrđeno da obojica lažu...
-(Heroj daje, mrgodan pogled u Čak Norisu stilu sa malik treptajem Stivena Sigala i polako ustaje i njemu se stvara novi mač u ruci)
-Neću ti dozvoliti da kvariš velike i istorijske filozosfske tvrdnje koje je uspostavio Frensin Bejkon (Franjo Slanina prevedeno na srpski) zbog svojih sebičnih Aristotelovskih shvatanja sveta koje su dovele do velikih greški u filozofskom razmišljanju
-(Heroj uperuje mač u Zlikovca i ispaljuje ogroman Zrak Smrti koji ima najrazličitije boje i koji se pretapa u jednu belu boju koja će svakog gledaoca anime u procesu dovesti do epileptičnog napada...)
-Sada ću ti pokazati da su sofizmi loši. jer ako uzmemo jednu žabu i skačemo poput žabe, i jedemo poput žabe, i plazimo se poput žabe,(u animi zasvira jedna epska muzika) TO NE ZNAČI DA SMO ŽABE U FILOZOFSKOM SMISLU...
-(Zločinac biva pogođen i rascepan na pola, ali ga ne sprečava da umirući progovori)
Zločinac: Ali, to je filozofski netačno ! Kako si uspeo da dokažeš čvrsto filozofsku tvrdju ionako nemaš osnovno elementarno znanje sofističke škole...
-(Heroj pobedonosno dolazi isped umirućeg Zlikovca i govori mu, onako epski kao završnica u akcionim filmovima)
-Heroj : Jer sam ja, svoje razumne i opravdane filozofske tvrdnje dokazao da na sasvim razumljiv i istorijski način, na primeru blentave žabe, a vi kolega filozofe niste dovoljno pametni da iskoristite primere iz filozofije da napravite poštenu polisilogističku glagolsku radnju i to je razlog vašeg poraza. A ne to što sam proveo dvadeset godina radeći dve hiljade sklekova svaki dan, vežbajući dvanaest časova dnevno sa mačem i što me je jedan matori starac sa planine naučio kako da bacam fizički nemoguće zrake koji imaju raznobojan spektar boja i izazivaju epileptične napade, svakome ko ih gleda.
-(Heroj ponosno odlazi a onda se seti i kaže)
-Heroj : E, da. Ja sam ti davno izgubljeni polubrat, imali smo istu majku, i celu porodicu nam je pobio maloumni manijak za kojeg radiš. Srećno ti umiranje, sada kada si saznao istinu...
Da otklonim zabunu u samom startu - naravno da me je kupala golog, ali pridev u rečenici ima za cilj da pojača utisak i doprinese samoj atmosveri; i drugo, priča se čitaocu može učiniti komična a nikako potresna, ali jedino stoga što i sam nije morao da prolazi kroz tretman trljanja tela matorim smežuranim rukama. Ali da predjemo na stvar.
Dogodi se tako te poživeh dovoljno da me upišu u treći razred, što je, s obzirom na to da sam bio živahno i radoznalo dete koje je gutalo klikere i kog je konj svojevremeno ujeo za glavu (i još pregršt raznoraznih dogodovština iz kojih sam izašao sa ponekim ožiljkom, i ponekad čak malo kraći), samo po sebi predstavljalo svojevrsan uspeh. I negde u drugoj polovini školske godine, odluče da nas vode na sedmodnevnu ekskurziju, pod radnim naslovom "Nastava u prirodi". Istina da smo videli probilje prirode i vrlo malo nastave, ali da ne žurim. Prvobitno trebalo da nas vode na Goliju, zatim nas iz nekog razloga preusmere na Goč, što je meni u to vreme bilo apsolutno svejedno...Dan polaska, majke šalju decu u veliki svet, prvo odvajanje, suze, povraćanje u autobusu, četvrtaci maltretiraju trećake i sve što uz to ide. Dali mi za to vreme astronomskih 42 dinara da ih podelim na nedelju dana, mada sam ih realno spičkao u prva četiri na plastični bodež, ljigavac (koji su mi oduzeli jer sam ga bacao devojčicama u kosu, pa sam morao da kupim još jedan radi istih potreba), i ostala sranja. Posle sam klošario tri dana i jedva čekao da me vrate kući, shvativši da nikada neću umeti da se služim novcem...
I stignemo nekako na odredište. E sad zamisli čopor dece odrasle u ravnici, koji prvi put vidi brdo veće od pola metra - prvo što smo uradili po izlasku iz autobusa bilo je da se razmilimo po planini kud koji. Jedva su nas nekako navatali. Ja sam bio sa grupom koja je osvajala nekakvu čuku, posle smo jedva nekako sišli dole...Smestili nas u sobe (po 6 - 7 komada u jednoj), ostavili stvari i pohitali na obližnju pijacu (šta obližnju, odmah pred hotelom) da arčimo mamine i tatine novce. Večera. E posle večere se ide u improvizovanu diskoteku za nas male seljake, gde je, bar dvaes puta na veče, dvesta na sat gorelo more i topile se planine. Ali izmedju večere i djuskanja usledio je kobni dogadjaj, o kom sam izmedju ostalog i nameravao da pričam.
Večerasmo, spakovasmo se po sobama - u jednom trenutku, dolazi učiteljica i veselo vikne - ajmo deco, kupanje! I odvede drugara u nepoznatom pravcu (ne sećam se ko je bio prvi, ja srećom nisam, imao sam vremena da se psihički pripremim - nisam doduše znao šta mi se tačno sprema, ali svejedno nikad ne valja ići prvi). I mi ostadosmo u čudu. Sedi nas pet u sobi, ćutimo, ne progovaramo. Svi u mislima prevrću neke strahove što su prethodno pokupili iz priča ili filmova, jednog su vuci otkinuli od čopora, družina prstena se raspada...Vrati se ovaj posle 5 - 10 (najdužih mogućih) minuta iščekivanja, nekako krut i izmenjen, staklastog pogleda koji je jasno odavao da je dečko upravo preživeo nekakvu torturu. Gledamo ga, gleda on nas, i, naposletku, sa usana mu se otkide nekoliko slabašnih reči - Damire, idi dole da te učiteljica okupa. Mi ostali se upišali više od njega. Ovaj šta će ode, moraš da slušaš učiteljicu. Mi ostali da ćutimo, ovog ništa ne pitamo, niti on progovara. Vrati se damir, samo što se nije upišao od smeha (njemu bilo lepo), i pošalje trećeg...E sad jebiga, deca ko deca - idemo da vidimo šta se dogadja (usput Damir ispričao svima živima šta nam tamo rade, i 20 klinaca se nacrta ispred vrata kupatila uz obavezno "ćuti majmune" i ostali repertoar). Istina da nisam stigao ni da gvirnem kroz ključaonicu, ali svi smo jasno čuli - raširi sine noge da ti učiteljica opere miška. E tu smo pukli od smeha i razbežali se svi u sobe, uvereni da nas je matora prljavica provalila.
I dodje red na mene. Silazim dole drvenim stepenicama, idem na randevu sa svojom prvom mačkom, srce mi u petama - kao Kijanu Rivs kad ide kod Al Paćina na kraju Advokata. Sve nekako strašno svečano, najradije bih igrao pang nafićomatima, ali što se mora mora se...Stupam unutra, ona - čeka. Skidam se na komandu i ulazim u nekakvu improvizovanu tuš kabinu. Jebena stvar - stojim ukočen, izložen, da sam bar mogao da sednem u kadu i da se skupim, možda bi prošlo bezbolnije. Sećam je se sa onom njenom crvenom kosom i polu - muškom frizurom kakve je tada probila mislim Mira Škorić; miluje me po mom mladom, golom telu boje varikine svojim punačkim, naboranim rukama. Srećom ne sećam se noktiju, ali jasno se sećam zgužvanih podlaktica (narukvicu mislim da sam projektovao kasnije, ne znam). I to traje. Podla uspaljena veštica, kako se samo nasladjivala! Ovi znam da stoje s druge strane vrata i pišaju od smeha. Srećom, bi mi dozvoljeno da se sam obrišem peškirom, valda joj je trebalo i malo voajerisanja a ne samo akcije, trebalo se spremiti i za druge dečake (začudo nije okupala ni jednu devojčicu). Ove što su virili sam prezirao iz dna duše jer su bili po drugim odeljenjima i imali druge učitelje i učiteljice. Prethodna ekskurzija je čak imala tu zgodu da učitelj naguzi učiteljicu sa neke druge ekskurzije, što su ovi čak i posmatrali jer su vrata bila odškrinuta. Eto. Neko gleda taslačenje, a mene zlostavljali sve u 16...Osećao sam se jeftino i iskorišteno preko svake mere.
Stojim tamo i mislim - jebem ti, ko će ovo preživljavati čitavih nedelju dana! Na svu sreću, jedan drugar koji je bio očigledno pametniji od svih nas, kada je došao red na njega rekao ozbiljno - učiteljice ja se i kod kuće kupam sam. Kakav stend ap pred autoritetom, i danas mu skidam kapu zbog toga - naravno da smo se svi kupali sami kod kuće, al gde ćeš to reći učiteljici. Spasao je čak još jednog drugara koji evo danas, živ i zdrav, očitava vodu po kućama - čak peva dok ide ulicom. I ova se skroz zbunila! Drtina matora, sigurno je shvatila da tu priču baš i ne treba širiti, jer u normalnom svetu ove radnje podilaze pod kategoriju zlostavljanja i neko bi mogao da te tuži zbog toga. Tako da smo se narednih dana kupali sami. Da smo bili normalniji, kamenovali bismo je kao Micu Trofrtaljku u Ranama, pa nek nas pitaju zbog čega deco učiteljicu kamenom u glavu.
Do koje mere je ovo ostavilo brazdu u našim dečijim dušama, jasno pokazuje činjenica da ovaj dogadjaj nikada nismo pominjali. Pre par godina, kada sam u društvu (svi bliski, nas 7 - 8) pomenuo dogadjaj ovom što mu je trljala miška, prvo nije mogao da se seti, a zatim se grčevito branio da on sam nije učestvovao u ovoj nasladi. No kada sam mu pomenuo miška, toliko je ispao iz takta da sam čak u jednom trenutku bio siguran da ćemo se potući...I to je kraj tužne priče, gde četa goluždravaca oseti prvi dodir ženske ruke na svojim preponama. Matoru smo i dalje vidjali maltene svaki dan, iz prostog razloga jer nam je bila učiteljica. I svi smo je mrzeli. Nikada nisam bio sa starijom ženom od sebe, niti ću - to mi je najmanje privlačna kategorija, ravnodušan sam prema njoj kao prema...Ne znam čemu zapravo. Ne znam ni kako su prošli dečaci na potonjim ekskurzijama...
E da, da dodam kako sam za tih sedam dana uništio ribok patike kupljene baš pred polazak, bazajući po šumi i igrajući fudbal. Moji me po dolasku kući zamalo udavili i napravili sebi novo dete.
FIN
Novi tok šou koji počinje sa prikazivanjem na Osmoj televiziji vodiće dobro poznata Tv lica: Aleksandar Stojanović, Željko Samardžić, Vidoviti Milan, Peki D... pardon, Peđa D Boj i Novak Đoković. Zabranjenih tema neće biti, tako da će se u emisijama naći estrada, politika, ekonomija, modna, kulturna, i sportska dešavanja, kao i različiti gosti.
A.S.: Jedna emisija... Pet muškaraca... Različitog karaktera... Različitih godina... Različitog iskustva... Različitog načina života...
Mnogo pitanja, malo odgovora... Svaka tema mora do kraja biti istražena... Na očigled svih... Nema laži, nema prevare...
Poštovani gledaoci, dobrodošli u studio Osme televizije, na otvaranje prve epizode kulturno-obrazovne emisije 'Muškarci'. Moje ime je Aleksandar Stojanović, a pored mene su još četvorica značajnih Srba će Vas voditi kroz različite probleme svakog ponedeljka.
V.M.: Veče poštovani. Predviđam da će ove noći mnoge tajne pasti i da ćemo narodu otkriti mnoge misterije sveta. Za početak, svi premažite svoje nožne prste ajvarom, to Vam je dobro zbog jačanje aure dok gledate ovu emisiju.
Ž.S.: Dobro veče dobri ljudi, primate li me u društvo svoje, nevera mi njena sudi za sve grehe iz mlad....
P.D.B..: Dobro bre Željko, majku mu jeb... Pardon. Pa je l' moraš odmah da kreneš da reklamiraš svoje usrane... Svoje pesme? Sunce ti... Dobro veče gospodo i umiljate dame.
N.Đ.: Haha, dobro veče svima.
Publika: NOLEEEEEE! TO NOLEEEEEE! LEGENDO! NOLE!!!!
A.S.: Tiše malo, molim Vas. Dakle, današnja tema je od pre nekoliko dana. Vest koja je uzburkala kako našu, tako i svetsku javnost.... Za neke dobra, za neke loša... Patriotski potez ili izdaja otadžbine... Da li smo na evropskom putu ili stojimo u mestu... Odlazak poslednjeg Mohikanca... Hapšenje Gorana Hadžića.
V.M.: Znate, gledao sam u suljpa veče pred njegovo hapšenje. Video sam zlo da nam se sprema. Ogromno zlo. Da ga sprečim, namažem svom keru senf na jedno uvo i krenem majonez na drugo, kad videh da mi nema majoneza. Nisam uspeo.... Preuzimam svu krivicu na sebe.
N.Đ.: Znate kako... Ne bih se ja u to mešao. Moj tata kaže da sam ja sportista i da samo o tome treba da razmišljam. Evo, doneo sam i ovaj reket kao poklon nekome iz publike, staviću ga na sto...
Publika: NOLEEEEEEE MI TE VOLIMOOOOOO! NOLE, BUDI MI LJUBAVNIK, NOLEEEEEE!
Ž.S.: Nisam ti prijatelj ni brat, da svoje mi tajne pričaš tiiii, al' mogu ti kad god zatreba, ponovo biti ljubavnik...
P.D.B.: Sere mi se bre od tvojih pesama, je l' devojke stvarno padaju na te baljezgarije? I ti sebe zoveš umetnikom? Ti bre nemaš kurca ni za jednu ruku.
Ž.S.: Jedan džentlmen nikada ne priča pred damama o veličini svog polnog organa.
P.D.B.: Jedan đentlmen nikada bla bla bla... AJDE DA GA MERIMO! VADI BUDALU! Nole, daj taj reket d'uporedim veličinu!
N.Đ.: Nemojte stvarno, nije pristojno...
Publika: NAPRED NOLEEEEEEEE, NOLEEEEE PREDSEDNIČE, NOLE KRALJUUUU!
V.M.: Željko, ako ti je već toliko mali, trljaj ga svaki dan slaninom pet minuta, pa ga posle premaži balegom od koza sa Golije, imam ja tamo šuraka, može da ti pošalje par uzoraka.
A.S.: Inače, priča se da je mleko od koza sa Golije najbolje na celom Balkanu. Igrom slučaja, prijatelj mog prijatelja šetao je obroncima Golije. Usput se izgubio i posle par sati lutanja sreo je jednu kozu. Pratio ju je i ona ga je za 20 minuta izvela na put. U znak zahvalnosti odveo ju je kući i dao joj ime Dijana. Slučajno ili ne, i Novakova majka nosi isto ime.
N.Đ.: Da, meni porodica, a naročito majka puno znači u životu...
Publika: HOĆU I JA U TVOJU PORODICU NOLEEEEE, CARINO SRPSKA!
A.S.: Tišina. Dakle, to bi bilo to za večeras. Nadam se da smo razrešili neke tajne oko poslednjeg haškog begunca... Ali još puno toga ostaje nerazjašnjeno... Opkoljeni smo čitavim velom misterije... O tome, ali i drugim temama, pričaćemo u narednim emisijama... Laku noć i prijatno poštovani gledaoci.
Ž.S.: Laku noć, moja mala barbiko, džaba sve, al' ja sam na te navi...
P.D.B.: Merlin? E, saću stvarno da ti jebem majku!
Ogranak marketinga koji nas uči kako da na lep i kulturan način zatražimo od većeg broja ljudi da nešto učine za nas. Ljudi, po svojoj prirodi dobri i voljni da u svakom trenutku pomognu našu inicijativu, ni slučajno neće odbiti da se stave u službu mudrog čoveka, koji je tu za sveopšte dobro.
Velika Britanija, prva polovina devetnaestog veka:
- Pogrešna propaganda - Ljudi u kurcu smo, Portugal, Španija i Francuska nas prestižu u kolonizaciji, treba nam zlata, začina, kaučuka i još sto kuraca, zgaziće nas imperijalisti. Idemo u svet da ubijamo, pljačkamo, silujemo i odvodimo u roblje!
- Epilog : politička smrt.
- Ispravna propaganda - Ljudi, imam ovde naučnika, pametan čovek. Dokazao da smo nastali od majmuna a da je bela rasa dominantna, sve ostalo mora da nam služi, na to imamo svako pravo. Automatski, to znači da su Afrika, Amerika i novootkrivena Okeanija sa Polineziom i Tasmanijom naše zemlje, samo nismo znali za njih. Spremaj brodove, krećemo u pohode! Za gordog albiona! Milioni ljudi u glas uzviknu - TAKO JE! I u narednih više od sto godina najmoćnije sile Evrope, pod izgovorom najmoćnije i najnaprednije rase, izvrše najstravičniji aparthejd nad Afrikancima, Indijancima, Maorima i Aboridžinima. Čarls Darvin, najobičniji predlagač, lično nikoga ne ubije. Epilog : zvaničan podatak, Darvinove tvrdnje odgovorne za smrt više desetina miliona ljudi.
......................................................................
Nemačka, tridesete godine dvadesetog veka:
- Pogrešna propaganda - Ljudi, hajde da pljačkamo, ubijamo, silujemo i ubijamo sve što nije arijevsko!
- Epilog : budala zatvorena na psihijatriju.
- Ispravna propaganda - Ljudi, neobuzdana pošast zvana judaizam koja truje dušu i širi se svetom preti da nas uvuče u ponor i zauvek upropasti. Moramo stati na put tom zlu i saseći ga u korenu, zato ovim putem predlažem da sakupimo sve Jevreje i Rome, bacimo ih pod led, žive kremiramo, jednom rečju likvidiramo na bilo koji neophodan način. Milioni ljudi u glas uzviknu - TAKO JE! - i u narednih nekoliko godina izvrše pokolj nad svim nearijevskim što mu je došlo pod ruku. Hitler, najobičniji predlagač, lično ne ubije nikoga. Epilog : zvaničan podatak, Hitler ubio 40.000 000 ljudi.
..............................................................................
Rusija, tridesete godine dvadesetog veka:
- Pogrešna propaganda - E drugovi, biće izgleda nekog rata, nego hajdemo na vreme da kopamo rude i pravimo tenkove, za svaki slučaj.
- Epilog : budala, niko ga ne uzima za ozbiljno.
- Ispravna propaganda - Drugovi! Drug Lenjin bio je u pravu, komunizam je jedini spas za čovečanstvo, i tako mi svega - predvodiću vas do spasa, makar prolio i poslednju kap krvi! Milioni ljudi u glas uzviknu - TAKO JE! I u narednih nekoliko decenija vlast ih pošalje u gulage i radne logore dalekog i surovog Sibira, da tamo umiru u agoniji. Staljin, najobičniji predlagač ne ubije nikog. Epilog : zvaničan podatak, Staljin poslao u smrt 60. 000 000 ljudi.
............................................................................
S.A.D, šzdesete godine dvadesetog veka:
- Pogrešna propaganda - Ljudi hajde da ubijamo, sejemo strah i zavodimo nacizam!
- Epilog: zajebi ovu budalu, ajmo na pivo.
- Ispravna propaganda - Ljudi ovako stoje stvari : crnčuge će da nas pobiju i pojedu, keve mi rodjene. Nego vidi ovako - belci moraju u pećine, a crnci će se sami roknu, pa onda mi ispadnemo napolje i svet naš, kapirate? Epilog : Čarls Menson, najobičniji predlagač ne ubije nikog. Šaka sledbenika iskasapi nekoliko ljudi, meju kojima i trudnu ženu Romana Polanskog.
.......................................................................................
S.A.D, početak dvadeset prvog veka:
- Pogrešna propaganda - Narode, industrija, privreda i ekonomija su nam u kurcu. Treba nam nafte, inače odosmo ja sa vlasti a vi u pizdu materinu, sve će banka da vam uzme.
- Epilog - gubitak moći i uticaja na ostatak sveta.
- Ispravna propaganda - Unajmiš šaku Arapa, ubaciš ih u tri aviona, daš njihovim porodicama dovoljno para da imaju za oam narednih kolena i rokneš avione u pentagon i dve naseljene zgrade, u srce Amerike. Unajmiš nekog tamo Osamu da glumi ludilo i prihvati odgovornost, zbog čega ćeš ga na kraju kao likvidirati. Onda izadješ pred kamere i kažeš - Narode, veliko zlo sa istoka nam preti, sve muslimansko moramo pobiti! Ovo je gore i od komunizma! Milioni ljudi u glas uzviknu - TAKO JE! I u narednih trinaest godina (koje i dalje traju) se regrutuju, i odu u Irak, Libiju, Siriju..Da daju svoj i uzmu tudj život za naftu, pod parolom demokratije. Epilog : vlada Sjedinjenih Država lično nikoga ne ubije. Zvaničan podatak - verska netolerancija nikad veća, nebrojeni civili nastavljaju da ginu kao muve.
(iz skraćene edicije Enciklopedije Solarnog sistema, Saturn, satelit Titan, Supernova & CO, 9389. godina)
Događaj kojim se završava nama poznata istorija ovog legendarnog naroda Zemljana, seobama toliko sklonog. Pošto je već (avaj, uzalud) prošao preko nekoliko kontinenata u potrazi za mestom gde se ni sa kim neće krviti, poslednji put je viđen kako kolektivno pakuje prnje u budzašto kupljene kineske međuzvezdane transportere tipa 皜皝. Iza njih je ostalo prazno mesto na mapi Evrope (ne bogatog Jupiterovog satelita, već siromašnog poluostrva najvećeg Zemljinog kontinenta Aziope). Jedini kasniji pomen o njima predstavljaju poslednja strana jednog i prva strana drugog zvezdanog dnevnika, pisanih klinastom ćirilicom, pronađenih u olupini broda razarača klase „Šešelj–S“, u nebuli Belog Dvoglavog Orla.
... tako ja među robotima mutantima onim briselskim, reko u sebi, jebo vas ceo ovaj protokol, al bolje da ćutim... će me dezintegrišu očas posla... I tako jedna mutant-glava s perikom okreće se ka meni, kaže:
- Gospodine, ne očitavam Vaš ID čip, molim Vas, identifikujte sebe i navedite razlog Vaše posete.
Ja kipim, gadno mi to, nit čovek, nit sprava, Boga pitaj šta je, pu-pu-pu, lebdi pola metra nad zemljom i sad to mene ispituje. Al šta ćeš... Za dobro naroda, moram. Sve ja njemu lepo objasnim. I kako sam Srbin (tu se on kao malo začudi), kako smo pre sedamsto godina bili na braniku Evrope protiv invazije onog turskog Murtanta, i kako smo pre šesto godina dali po njušci švapskim Kilterovim transformersima onomad u Petom svetskom ratu (tu se ona nakaza kanda malo i namršti), kako smo posle rekli NJET Rusoaziji i kako je onaj Prutin teo na nas da pošalje supernanobote pa nije smeo, i sve ja njemu ispričo kako smo na kraju popizdeli i kupili od Kineza staru flotu, i a u kurac, dosta više – pravac Sirijus. A sad bi teli malo natrag, nema tamo ništa lepo, samo šiptarski gusari, a i neka nas nostalgija malo vuče. A ovo me čudo gleda nešto, pa sve trepće i širi one pipke, šišti, kaže:
- Poznat Nam je vaš slučaj. Vi ste svoju zemlju tom prilikom skupo prodali Otac-MONSANTU i Majci-磨瞯-ji. Možemo razgovarati o vašoj readmisiji, i modifikaciji, ali razgovori moraju biti samo na međudržavnom nivou. Neka nas vaša vlada na Sirijusu kontaktira zvaničnim kanalima. Vaša stara zemlja i onako više nikome ne treba, možete se vratiti kad se dogovorimo oko tehničkih detalja.
- Kakvoj, reko, modifikaciji?
Kaže ono čudo:
- Da biste se vratili, Vi morate, svaki pojedinac, proći kroz ceo ciklus promena koji je doživelo čovečanstvo otkada ste se otcepili od njega.
Ja puko:
- El to znači da će svi da budemo ko ti?! El to znači?! Jer ako znači...
- Manje-više - kaže mutant, a vidi se da ga boli briga. E tu popizdim. Reko im:
- Da se vi lepo nosite u pizdu materinu, dok je Zemlje i galaksije, Srbin mutant šetat neće! I da crknemo u svemiru, nikad! Zabijte u guzicu taj plan, ako imate guzicu... I svašta sam mu još reko, da nije bilo oni stražara s laserima, sve bi mu one cevke ičupao...
.... prvi oficir Prvoslav, strašan dan za sve, nakon samoubistva kapetana našeg poslednjeg izbegličkog broda. Avaj, tužnog li dana za sudbinu napaćenog srpskog naroda. Izgubili smo sve. Kapetan se vratio dole sa planete sav besan, kaže da ovi neće da nas prime nikako, da smo ostavljeni sami sebi i da je bolje da krenemo dalje, pa šta nam sreća da. Kao da nam ima još šta dati, kao da nas od miliona i miliona nije ostalo par stotina! Sreća! Zatim je otišao u svoju komoru, zatvorio vrata, mislili smo da hoće da se odmara. Posle oko sat, začuo se prodoran pijuk dezintegratora! Kad smo razbili polje sila na vratima, zatekli smo ga raznesene glave, dok je ruka još stezala dršku oružja. Šteta što je sakrio svoj dnevnik, sumnjam da je nešto i prećutao...
Nemamo više kuda. Sa Sirijusa (ironično, nekad smo ga zvali novi Sirbijus) izgnali su nas tuđinci, s kojima nismo mogli da se dogovorimo oko eksploatacije asteroidnog pojasa. Na Zemlji, očigledno, nisu nas hteli natrag. Još trenutak gledam plavu planetu ispod nas, i naređujem pokret, vorp 10. Kuda, gospodine prvi oficiru, koji kvadrant? Bilo kuda, svejedno. Bilo kuda... Nebula Belog Dvoglavog Orla, na primer. Možda nas tamo čeka sreća?
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.