
Alkoholna moba je vrsta mobe, dobrovoljnog pomaganja nekom, s tim što se ovde radi o pomoći prilikom ispijanja alkohola.
Jovo - E, brate, sad me zvao Pera, kaže da idemo u mobu malo do njega.
Sima - Kako to misli u mobu?
Jovo - Pa, njegov deda Stanojlo, onaj što peče rakiju ko konj, mu posl'o 10 litara, pa kaže da mu pomognemo malo.
Sima - Znači alkoholna moba!
Obojica odlaze grohotom se smejući.
Cinična, podrugljiva i najzad bezobrazna konstatacija, kada nam neko uruči sledovanje ili neki poklon, koji mi smatramo nedostojnim i nedovoljnim.
- Tata, daj kintu za grad?
- Drži 200 dinara!
- Jaooo, pa nemoj toliko. Opasna su vremena, može neko da me opljačka.
_______________________________________________________________________
- Ženo daj da jedem nešto!
- Evo pojedi ove mini pice što su ostale od dece...
- 4 mini pice? Nemoj, majke ti. Ti si rešilа da me ubiješ sa tolikom hranom, šlog da me strefi.
______________________________________________________________________
- Srećna slava, kume! Stavi ovu rakiju tamo da probaju gosti.
- Pa nisi trebao, kume, flašu od 0,7. Тi baš hoćeš da mi se gosti pokoče, gde da stavim posle 45 ljudi da spava...
Nešto kao: "Nije zlato sve što sija", "Nek ne bude sve savršeno".
- Tata, tata!
- Kaži sine?
- Vidim, svi peku rakiju, hoćemo li i mi?
- Naravno!
- Ali, od čega tata?
- Kako od čega, pa od, ne znam sine, od nečega, videćemo...
- Izgleda, kako si počeo da ćeš je praviti od govana!
- Sine, zapamti jedno, rakija se može praviti i od šljiva, zapamti...
Upravljač, kormilar, rukovodilac. Osoba bez koje bi posao mogao biti obavljen brže, bolje i veselije, ali smo, eto, odlučili da nam je iz nekog razloga potrebna i njegova pomoć. Ili to, ili nam se jednostavno prišljamčio pa ne umemo da ga oteramo nego mu izmišljamo neki zadatak tek da ne bi smetao ili, ne daj Bože, iz dosade nešto pokvario.
- Mile, drž` je za uši, Rade vuče kuku, Jova neka loži pod kazanom, a ja ću da joj pustim krv. Neće da se muči ni malо. Za pola sata pristavljamo mast da se topi...
- Ljubo, a šta ja da radim? Daj nešto da radim kad sam već ovde, da zaradim za rakiju...
- Ti joj Slobo gurni prst u dupe i usmeravaj. Kad si već direktor da bar rukovodiš...
Stepen nepoverenja kod sagovornika koji gleda u muda dok komunicira.
-Gde si ti do sad idiote?
-Na poslu sam bio dušo!
-U oči me gledaj, šta me lažeš k'o Dinkić za akcije?!
-Lepo ti kažem na poslu sam bio, zadržali su me!
-Ne pitam ja gde si bio, nego odakle ideš. Smrdiš ko taliban na rakiju debilu jedan!!!
Osobe koje naše domaćice ne podnose.
Ono što uvek ima u kući jeste kafa. Kada dodje gost, domaćica odmah pita "Može kafica?" Ako gost odbije (ne pije kafu, popio je već 5...) njoj se digne kosa na glavi jer ne zna čime da ga posluži. Slatko se odavno pojelo, soka nema, naravno ni piva, a rakiju su juče popili majstori. Jedino preostaje da pošalje dete u prodavnicu. Problem je u tome što dete ne želi da ide, a ni muž joj nije ostavio pare kad je otišao na posao.
Pitanje koje doktori koriste kod primanja mita, narocito ako je taj mito domaca rakija. Naravno, da rakija nije domaca, oni je ne bi prihvatili. Kod stranih pica se ova taktika ne primenjuje.
Mucenik: Evo doktore, uzmite, mali znak paznje..
Doktor: A to ne, to kod mene ne ide tako...Molim vas..to je moj posao..
Mucenik: A uzmite doktore, nemojte da me terate da vracam sad..da probate moju rakiju, necete da se pokajete...
Doktor: A je l' domaca?
Mucenik: Jeste, doktore, kako nije..mi druge nemamo..
Doktor: E, to vec menja stvar iz korena...Sestro, dajte, deder, dve casice..
Laskanje radi prcanja
Piješ vino, a? Ti si gospodin čovjek. Ne ove seljačine, samo tuku rakiju.
A ti šta piješ?
Šljivu.
Koliko tražiš za taj stan 82 kvadrata u centru Beograda?
30000 evra.
Evo keš odmah. Ti si gospodin čovjek sa tobom se lako dogovorit.
Ne slušaš narodnjake, ti si gospodin čovjek.
Ne stavljaš kondom? Ti si gospodin čovjek znaš kako valja.
1. Halter
2. gradic u Srbiji
3. Li
1. Skini taj brus da ti samaram sise!!
2. Dono sam rakiju iz Brusa znas kako zeze!
3. Oces ja da ti kazem ko je bio Brus Li, oces? PICKA! Kinez! Jaje! INDIJANAC! Nek ide bre nek svercuje torbice i igracke! Nek prodaje patike za 3 evrica! ALO!!! Zemljace bree! Pa gde ti je masa bre, PICKO IZDEFINISANA BRE!
Paket sa namirnicama koji bližnji šalju vojniku/studentu uz prigodno pismo. Neretko je u pitanju kompilacija cele famelije, po receptu iz Đekne.
Marko, sine, pozdravljam te puno. Učiš li? Nemoj mnogo da se zamlaćuješ s interneti i s Puju, ne valja to za zdravlje i blagostanje tvoje. Evo ti malo sarme i pršuta jedna. Vrati šerpicu!
Debeli, manje krkaj, a više uči.
I jebi nešto. Žensko. Ljudsko. Ovu rakiju razgodi malo, makar na dva dana.
Buraz, matori su prolupali, stavili u atačment boga oca, osta prazan frižider, jeboih ja.
Postalkoholično stanje svjesti u kom se ne sjećaš ničeg što se dešavalo noć, dan ili više noći i dana prije kozumiranja alkohola.
-Buraz izvini molim te za sinoć, šta god da sam uradio izvini.
-Šta ti je budalo nismo se sinoć vidjeli!
-Ojoj još bolje! Imam samo još u četri kafane da se izvinem svima jer se ne sjećam ničega zadnja dva dana . Znam samo da smo pekli rakiju kod kuma.
Jedina prava veza sa otadžbinom za nostalgičnog Srbina u tuđini.
Čovek u fotelji u ćošku sobe sedi, lagani zvuci narodne izvorne muzike idu sa diska na kome je posveta "Voljenom bati, seja Olga". Prigušeno svetlo, zrake baca samo monitor na kome u vidu pozadine stoji porodična fotografija. Deset ljudi na slici. Velika porodica. Na komodi stoji flaša rakije, kajsije... Sipa rakiju u čašu, poteže je na eks naginje se i izdiše. Progovara...
- A jes je moj stari ispek'o...
Ostaje nemičući se. Iz očiju kreće bujica...
Kao po nekom običaju, sedeo je tako na drvenoj klupici ispod starog oraha i ispijao rakiju. Brk mu se zadovoljno smešio jer je tog dana poorao više nego što je planirao, te je sad spokojno uživao u toplom avgustovskom predvečerju. Dok je užarena lopta polako nestajala na horizontu, tonući u zeleno more krošnji, hrapavim dlanom obrisa znoj sa čela, te eksira ljuto zadovoljstvo. Pogled mu se zadrža na krošnji oraha.Tu je bio od kad zna za sebe. U njegovom hladu je prohodao i progovorio. Setio se pokojne majke koja je plela na toj istoj klupici na kojoj je on sedeo. Oca je izgubio kad je imao 10 godina i sećao mu se samo lika.
Ženski glas odagna tišinu šumadijskog sutona i prekide ga u razmišljanju:
- Milija, hoćeš li ti da jedeš nešto?
Samo je odmahnuo glavom. Seda starica podiže ruke u vis, promrmlja nešto sebi u bradu i udje u kuću.
Počeo je da se priseća svoje svadbe. Nije Milija bio neka prilika. Parče zemlje, malo stoke, i dve trošne kućice sa zemljanim podovima. Bilo mu je 20-ak godina kad je načuo priču o siromašnoj jedinici iz susednog sela, lepoj, vrednoj i poštenoj devojci. Ali više od svega, privuklo ga je ime: Nada.
Nadini roditelji, majka i par komšija su činili svatove. Uz skroman ručak i tihu pesmu, proslavili su taj dan. I onda proveli 40 godina zajedno,zajedničkim snagama pružajući otpor vetrovima života koji su ih lomili svakim danom sve silnije. Osetio je komešanje u duši.
40 godina je bila uz njega živeći u siromaštvu, a da se nikad nije požalila. Trpela ga je i kad nije trebalo, brinula se o njemu, dirinčila i vukla, rame uz rame sa njim. I nikad nije tražila ništa već je samo pružala. Da nije bilo nje, bilo bi mu mnogo teže. Po prvi put u životu oseti oštar bol u grudima. Suza mu zaiskri u oku. U trenutku se naljuti na sebe što joj nije više pružio. Što nije uradio više za nju. Što joj nikad nije rekao koliko mu znači.
Iskapi čašicu gorke utehe, te nasu još jednu. Sunce je već bilo zašlo, i mrak u potpunosti prekri zelene livade. I dalje je nepomično sedeo. Iz mraka se začu Nadin glas.
- Hoćeš li ti da spavaš, pobogu?
- Nado... Dodji, sedi pored mene.
- Šta ti je, jel ti zlo?
- Jesi li se ikad pokajala što si pošla za mene?
- Šta ti to sad pade na pamet?
- Vek smo proveli zajedno... Osedeli jedno pored drugog... Voleo bih da znam.
- Eh, moj Milija... Da nisam pošla za tebe, onda bih se pokajala. Nismo živeli bogato, ali smo živeli vredno i pošteno. Da je Bog hteo da nam bude bolje, bilo bi nam bolje... Jedino...
- Jedino?
- Žalim što ti decu nisam rodila. To me muči i tišti godinama. Oprosti mi.
Milija zausti da kaže nešto ali nije mogao. Samo ju je jako zagrlio...
To je devojka koja je skoro uvek u paketu sa ribom avion . Gde god da se kreće riba avion, ona se tu nalazi, prema njegovom preosvestenstvu CKM-u, ova pojava se naziva Krindovanje. To je kada sasvim prosečna riba sa sobom vucara nekakav nadgrobni spomenik.Čisto da bi se bolje osećala.
A mora se dodati na sve ovo da zbog ove ribe nosača aviona najčešće dobijem pedalu.
-ej ćao jesi možda za to da popijemo jednu rakiju ima neke slaninnice možemo i da zamezimo ?
- jaooo pa rado bih ali evo sa drugaricom sam ne smem da je ostavim nije ona odavde
(prva pomisao koja mi proleti kroz glavu jebote pa vidiš kolika je ona sme da prođe kroz teheran a ne sama da ostane ali ipak budem kulturan pa lagano napustim situaciju )
Narodna poslovica ”Zna se ko kosi a ko vodu nosi” ukazuje na mušku dominantnost koja vlada u našem društvu, na osnovu ove poslovice stvorile su se i nove poslovice koje su varijacija na ovu temu, neke od njih su:
Zna se ko vozi traktor a ko otvara kapiju.
Zna se ko trese šljive a ko čeka u potoku.
Zna se ko ulazi i ‘vata svinju a ko čeka ispred sa macolu.
Zna se ko vuče klade a ko prekopčava lanac.
Zna se ko vata crve a ko lega na jajca.
Zna se ko jebe a ko drma krevet.
Zna se ko kupi šljive a ko peče rakiju.
Koristi se za robu ili dobro niže vrednosti u poređenju sa identičnom robom više vrednosti.
- Ćale?
- Oj?
- Šta je ovo, sunce ti kalajisano?
- Ne psuj majku ti jebem balavu! Oš sad da te sa zemljom sastavim?
- Ma daj čoveče, kakve si ovo trešnje kupio? Ko mesni narezak da jedem.
- Dobro te, ne laj! Šta im fali? Ih, kad sam ja bio mali samo sam takve sa crvima ganjao.
- Daj, sunce ti poljubim, pa još malo da stoje biće za rakiju.
- Dobre! Htela ona meni da uvali one po 200 dinara kilo a ja reko šta fali ovima od 50? Jebat ih isti kurac. Laje kuja ko i ker.
Ova fraza se koristi u predelima južne Srbije. Označava da je određena osoba uradila nešto površno odn. doslovno rečeno preko kurca ili bila škrta uglavnom vezano za materijalne stvari.
Obrisao sam prašinu s mačku.
- Uf, prekršio si se ! Mogo si bar da mi obrišeš prozori s ono za staklo.
Koe ti kupio za slavu?
- Ma doneo jednu rakiju, prekršio se.
Kakvo si mi ovo napravio ?
Reko sam ti da da uradiš lepo, a ti si se prekršio !
U nastavku uglavnom ide ime vlasnika. To vam je uglavnom rupa od kafane gde možete da svratite pred izlazak ili posle fajronta u kafićima i diskotekama gde izlazite. Imate nekoliko različitih stolova(jedan radni sa 3 fioke, dva kuhinjska, dva baštenska), nekoliko stalnih gostiju i piće po najnižim cenama(10% skuplje od onog u prodavnici). Od muzike možete čuti uglavnom onu koju slušaju kamiondžije u toku vožnje(stoperi znaju na šta mislim).
- Koju rakiju imaš?
Konobar(vlasnik kafića): ''Imam ovu za 20 dinara i kvalitetniju za 30''
- Daj dve te za 30 i daj nam po jedan sok da to ugasimo.
Konobar donosi dve rakije i dve čaše ''Rex''-a multivitamin.
- Koliko smo dužni?
Konobar: ''2x30 i 2 soka po 20 dinara, 100 dinara''.
Pravi razlog dolaska na utakmice nizerazrednih klubova jer to zasigurno nije kvalitet fudbala.Postoji mnogo razloga koji ovu pojavu cine zanimljivom.Oni koji se nalaze na tribinama odlicno poznaju svoje igrace i trenera,znaju njihove vrline i mane,gde su bili,sta su i sa kim radili.Sve se te teme pretvaraju u duhovite opaske koje izazivaju salve smeha na tribinama.Komentarise se ko je kad iz kafane izasao,ko je rakiju pekao,ko je sa posla bezao i mnoge druge stvari.Naravno,nisu postedjeni ni protivnicki igraci,treneri ili sudije,pogotovo pomocnici koji se obicno nalaze najblize tribinama.Sastav publike je raznolik.Obavezno se tu nalazi lokalna budala koja je neka vrsta maskote kluba i koji ima neku frazu po kojoj je poznat i sa kojom se s vremena na vreme ubaci.Takodje tu se nalazi par lokalnih zajebanata koji su zapravo vodje desavanja na tribinama,a koji se obicno nalaze u bliskim odnosima sa nekim domacim igracima.Oni su cuveni u kraju po tim svojim komentarima i obicno dugi niz godina dolaze na utakmicama.Tu se nalaze i "nove nade",klinci koji zele da dostignu slavu iskusnih komentatora i pokusavaju da dodju na veliku scenu svojim duhovitim opaskama.Naravno,neizostavna su starija gospoda,legende lokalnog kluba koji su pronosili slavu kluba od sela do sela,a koji su sada dezurni kriticari.Cesto se sami igraci sa terena ili trener ukljuce u konverzaciju.Ovde se radi neiskvarenom i iskrenom humoru,o ljudima koji sve to shvataju kao dobru zabavu,a koji cesto zajedno odradjuju trece poluvreme(ono najvaznije) sa onima koje su sa tribina prozivali.Najveci uzitak je sedeti sa strane,uzivati i smejati se do suza.
Nakon jednog ofsajda domace ekipe ide prozivanje na sav glas.
Mitar:Kume Bozo trci,bezi iz tog ofsajda,ne dele se tu krediti pa da tu stalno cekas.'Ajde kume nemoj da me brukas pred narodom.
Petar:Pa kako ce Mitre kum da trci kad su ga nocas izvlacili u pola pet ispod stola na Rajinoj svadbi.Nije znao odakle je supalj,eee ko na svadbi dvocifreno pivo broji na fudbalu u ofsajdu stoji(publika se smeje)
Lokalna budala(nakon sto je smeh prestao):Trpaj Bozooo,nek' se dimi!(publika se smeje)
Gostujuci navijac(iz susednog sela):Vidite li vi naseg stopera,ovog rudlavog sa brojem 5?Nece Bozo kraj njega proci,nema sanse,pripremao se cele sedmice za utakmicu koseci travu,a svaki dan je trcao sprinteve na 20 metara u dvoristu od sljive do sljive,tek ofarbane.Spreman je i jak kao bik.
Rajo(onaj sto se zenio):Zajeb'te vi to ljudi,jak je Bozo,ganjao je one cele sedmice nemirne krave na pasnjaku,to ga je ocvrsnulo,sad ce ga ucera't ko da gledam.
Sudija ponovo dize zastavicu,Bozo je u ofsajdu.
Mitar:Auuu sudija pa nemoj tako,pust' kuma da malo dise,hmelj ga stis'o u prsa.Spusti tu zastavicu,kum Bozo prodaje polovne patike na pijaci dace ti popust ako malo umiris tu zastavicu.Sto je smesan ovaj sudija,igra k'o onaj Barisnjikov.
Jovo:Koji ti je taj Bari...taj sto si rek'o?
Mitar:Ma neki Rus sto je kobajagi nesto ples'o,ma peder neki k'o i sudija!(publika se smeje)
Jovo:Onda je taman za tebe Mitre,ti volis takve.
Mitar:Suti Jovo,nemoj da ti zenu kalaisem,evo kuma u akciji...
U tom trenutku pada gol,Bozo je strelac,odusevljenje na tribinama.Bozo trci prema tribini.
Mitar:To kume legendooo,jebes pivo kad je kum majstor tehnicar!
Rajo:Eto vam vas rudlavi stoper i kosenje trave i trcanje medju sljivama,pa da se sa Etiopljanima spremao ne moze uhvatiti majstora Bozu kad se zainati.
Lokalna budala:Trpaj Bozo,nek' se dimi!
I tako u nedogled...
KAd ti se smuci zivot za vreme putovanja u srpskoj zeleznici
- Ulazi deda, mrtav pijan na stanici i ulazi u moj kupe iako su skoro svi ostali prazni, smrdi na rakiju i na stalu ( citaj balege )
Uzima torbu, vadi luk i pocinje da jede, a potom se okrece prema meni i govori
- Momak kuda putujes ( ekspresno menjam boju lica iz normalne u zelenu, i izbacujem napolje sav sadrzaj mog dorucka )
Izlazim iz kupea, i govorim e jbt, bolje da nisam ni pos'o!!!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.