
Vaditi dušu na pamuk, kinjiti, maltretirati preko granica izdržljivosti, razapinjati. Ova vrsta mučenja može imati i psihički i fizički oblik (češće psihički, a može i u kombinaciji), zahteva vreme i strpljenje onoga ko muči i konjske živce onoga ko je mučenju izložen. Onaj ko brije na suvo radi to sa sadističkim uživanjem i sporo, sporije nego što naša fudbalska reprezentacija prenosi loptu na protivničku polovinu.
- Buraz, kako je na poslu?
- Ma ne pitaj, šef nije normalan! Danas sam utovario tone robe, a kad sam završio rekao mi je da to moram i da prevezem pošto smo imali manjak vozača. Brije nas na suvo, mame mu ga privatničke i kapitalističke.
__________________________________________________________________________
- Alo, šmekeru, kako bi sinoć sa onom malom?
- Ne staj mi na muku, tebra, ispalila me kao poslednjeg pavijana. Ja se spremio, picnuo stan, izdrk'o par puta za svaki slučaj, čekao je onako napaljen ko konj do dva ujutru, a ona mi tad pusti poruku da neće doći! Došlo mi da sam sebi izblajvam od muke! Bacio sam ga još jednom u nesves' onako iz očajanja i posle sam zaspao. Obrijala me na suvo, fuksa.
S obzirom na nepovoljan rezultatski bilans koji reprezentacija Srbije u fudbalu postiže igrajući prijateljske utakmice, potrebno je nešto promeniti. Neka statisktika govori da naši "najbolji fudbaleri" najatraktivnije, ali i najefikasnije igraju protiv ekipa koje ih najviše motivišu. Kipar nas nije motivisao, jer za njega igraju Grci, a njih doživljavamo kao braću. Spram Francuske imamo pomešana osećanja: donegde ih doživljavamo kao istorijske prijatelje, što su se oni svojski potrudili da poreknu u poslednjih 15ak godina. Španci su nam zbog podrške oko Kosova nova braća (barem u najavi). O Švedskoj nemamo nikakvo mišljenje.
Po pravilu, pravi protivnici su ekipe koje su- kako u sportu, tako i u pravom životu, najljući neprijatelji Srbije. Evo 5 ekipa protiv kojih Srbija može da igra niz neprijateljskih mečeva, više zarad satisfakcije nacije, nego zbog rezultata.
5. SAD
Američka reprezentacija u fudbalu je na Fifinoj rang listi odavno bolje kotirana od Srbije, što ne govori da je reč o pravom stanju stvari. Severna Amerika nikada neće biti fudbalski kontinent. Imaju nekoliko talentovanih fudbalera (a kako i ne bi na 250 000 000 stanovnika), ali naši bi i dalje trebalo da mogu da ih rasture ko povratnik iz rata svoju suprugu. Ovo bi bio daleko napetiji duel da je reč o košarci. Ili je barem nekada tako bilo...
4. Nemačka
Tek u poslednjih 10 godina, Srbija i Nemačka gaje kako-tako dobre poslovno-partnerske odnose. Ne treba zaboraviti ni silnu srpsku dijasporu koja živi u ovoj zemlji. Pa opet, u genima nam je urezano kako su nam Nemci jedan od arhineprijatelja. No, za razliku od Amera, oni su konstantna fudbalska supersila, koju je i bivša Jugoslavija veoma retko pobeđivala, i spram koje je gajila velike komplekse. Međutim, od samostalnosti Srbije, odigran je svega jedan veliki meč, i to na SP u Južnoj Africi, kada je Srbija slavila sa 1:0. Bio je to šokantan poraz za Nemačku, a jedina pobeda za "orlove", koji su se posle opustili kao da su osvojili sam trofej. Time je zaboravljen prethodni poraz od Gane, a ekipa se nepotrebno opustila pred presudni meč protiv Australije, koji je takođe izgubila.
P.S.: Od dijaspore saznajemo da i među Nemcima, doduše više zbog drugih sportova, postoje izvesni kompleksi spram "male, ali kurčevite" Srbije.
3. Turska
Pa kud će nam bolji protivnik od nacije koja nas je gazila 500 godina? Prosečni Turci danas jedva da znaju da su vladali Srbijom (autor defke ih je lično propitivao), ali mi i dalje od najmanjih nogu učimo o zulimima, godišnjem danku, globi, danku u krvi, janjičarima,... U fudbalu dosta dugo nismo odmeravali snage, svakako ne posle njihove istorijske bronze na SP 2002. godine. Posle pojave turskih serija, koje muške gledaoce onemogućavaju da prate svoj omiljeni sport na TV-u, gnev i motivacija će svakako biti veliki u publici, a to se po pravilu reflektuje na igrače.
2. Albanija
Ovde je bitno naglasiti kako će motivacija biti ogromna sa obe strane. Albanci nisu naročito popularni na Balkanu (čitaj: mrze ih i Grci, a u novo vreme i Makedonci), ali su im Srbi velika inspiracija, zbog poznatih odnosa sa njihovim sunarodnicima na Kosovu. Mada je fudbal u Albaniji tek u povoju (i to već jako dugo), navijači "Partizana" se još uvek sećaju jednog od najšokantnijih poraza u istoriji, od "Flamurtarija". Na nivou reprezentacija, Srbija je veliki favorit, ali bi pored naše sigurne pobede sve trebalo da pršti...
1. Hrvatska
Za razliku od mečeva protiv Albanije i Turske, koje donegde moramo da zamišljamo, Srbija je u raznim uzrastima već igrala protiv svog (ne samo) sportskog arhineprijatelja nekoliko mečeva. I gotovo svi su bili istorijski. Reč je o večitom derbiju balkanskog fudbala. Pošto su Srbi i Hrvati najpre delili istu zemlju, pa isto bojište, a potom Hrvatska nije morala da trpi sankcije (kao Srbija), dugo je igrala međunarodne mečeve, dok sirota Srbija (SRJ) nije. Sve je kulminiralo 1998. godine, kada su uzeli bronzu na SP, dok smo mi morali da se zadovoljimo Mijatovićevom prečkom i desetim mestom. Već godinu dana kasnije, tadašnja SRJ i Hrvatska su igrale prve mečeve u kvalifikacijama za EP. U Beogradu je bilo 0:0, ali je ova utakmica upamćena po nestanku svetla na "Marakani". U poslednjem kolu, na "Maksimiru" je u odsudnom meču bilo 2:2 i SRJ je prošla na EP, a Hrvati su ispali. Mnogo važnija dva motiva sa tog meča su bila Mirkovićevo vaćarenje hrvatskog fudbalera (za šta je dobio crveni karton) i Savićevićevo vređanje hrvatskog navijača. Seniorske reprezentacije se od tada više nisu sastajale (ali će imati priliku već u narednom kvalifikacionom ciklusu za SP). Mlade reprezentacije su se sastajale 3 puta, takođe u zvaničnim takmičenjima. Sva tri puta je pobedila SCG/Srbija. Jednostavno, kvalitet igrača obe zemlje je uvek približno isti, rivalitet je beskonačno veliki (kao i u svim sportovima), Hrvatska u globalu postiže bolje rezultate na velikim takmičenjima, ali se u situaciji napete atmosfere međusobnog duela, Srbija uvek bolje snalazi.
Sa spiska izostavljena- Bosna i Hercegovina
Razlog: Srpski fudbaleri koji ponekad igraju za ovu reprezentaciju mogu biti motivacioni problem za naše momke.
U početku izgleda kao festival nevidjenih razmera. Sjate se ljudi sa svih strana. Autoput zakrčen, zastave lepršaju na krovovima, prozorima i haubama automobila, sirene na sve strane. Na stadionu je već pripremljena navijačka koreografija kakvu nema nijedna reprezentacija. Sve je spremno za veliki spektakl i igrači polako izlaze na teren. Ceo stadion u bojama zastave Srbije peva himnu (ispisana je na poledjini papira od koreografije, za onog ko je ne zna). Zviždi se protivnicima jer su oni naši ljuti rivali. Euforija, utakmica decenije i praznik fudbala. Sve izgleda kao svetkovina dok ne počne sama utakmica:
- 1 min- Svi su već razočarani postavom i pokušajem selektora da zajebe protivnika iznadjenjem u vidu nekog balvana za kog cela Srbija smatra da ga gura menadžer.
- 5 min. - Psovanje majki bočnim igračima (Krasić, Jovanović, Tošić, ..) jer su telad, škrti su i uporno koriste jednu te istu fintu kojom ni Dačića ne bi predribrali.
- 10 min. - KO NE SKAČE TAJ JE ŠIPTAR OOO OOO OOO!!!
- 15 min. - Na tapetu su centralni i zadnji vezni (Kuzmanović, Ninković, Milijaš, Petrović..) jer su izgubljeni u vremenu i prostoru i ne umeju da povežu odbranu i napad.
- 20 min. - TOLE ODLAZI, TOLE ODLAZI!!!!
- 25 min. - Majke napadača ( Pantelić, Žigić, Mrdja..) su sledeće na listi oplođavanja jer njihovih sinova nigde nije bilo prethodnih 25 minuta.
- 35 min. - SPASI SRBIJU I UBIJ SE BORISE, BORISE !!!
- 45 min. - Zviždanje igračima dok odlaze na (ne)zasluženu pauzu.
- 45 min. DP - Blagi optimizam u vidu vikanja "SRBIJAA !!"sa juga na sever i obratno.
- 60 min. Utakmica je ušla u ritam kakav nije imao ni meč Kasparov - Spaski.
- 76 min. Monotonija na tribinama koju povremeno razbija prenapaljena srbenda koja se dere u vapajima i suzama sa rečenicom "NE IGRA SE TAKO ZA SRBIJU, PIČKE PRODANEEEEE!!! ..
- 86 min. Poučeni gužvom prilikom dolaska dosta ljudi je već napustilo stadion.
- 93 min. Kraj 0-0. Zviždanje, psovanje, vredjanje, razvaljivanje i bacanje stolica pojedinaca. Ostali napuštaju stadion užasnuti činjenicom na šta su potrošili pare za prevoz i ulaz.
Kao ninfomanka koja vrišti na samu pomisao kurca, kao sve ribe iz serijala 007 koje vrište da ih Pirs Brosnan i Šon Koneri spasu i karaju, kao kad se pijan noću šunjaš po kući, a tvoji su te čuli još na stanici dok si čekao gradski, kao JK i pevanje, kao naša fudbalska reprezentacija, kao Pižon kao selektor... Štrčiš i skrećeš pažnju na sebe svojim ne uklapanjem i nesnalažljivošću, hteo ne hteo. Apsolutni pogub.
Ekipa ili pojedinac u sportu koja je zadnja rupa na svirali. Svi ih pobeđuju, lome, demoliraju, rasturaju, ali naši timovi ih toliko potcene da misle da će sami da se pobede. Tada se zajebavaju na terenu, brišu patike, vezuju pertle po 167 puta, izležavaju se, traže džombe po terenu. Za to vreme, autsajderi polako grade svoju igru i krunišu je golom negde 3 minuta pred kraj. Panika nastaje ali, sad je kasno. A onaj naš, toliko cuveni inat se ne vidi ni na kilometar.
Reprezentacija Estonije, Šamrok, Vaduc. . .
Mitsko stvorenje, pola čovek, pola internet koje je promenilo shvatanje interesantnog.
Jedan od najvernijih korisnika pretraživača google, pomoću kog sa 267 strane rezultata vadi najnebitniji podatak na zadato ime fudbalera čije informacije traži. Od datog gola bitnije je da prenese informaciju da je Ronaldova čukunbaba imala bubašvabe u kolibi, iz čega sledi zaključak da je to možda ključ njegove loše igre večeras. Ukoliko nemate dugme ''mute'' bolje isključite TV kada naša reprezentacija postigne gol jer je Stojanovićeva reakcija verovatno najsličnija zvuku ženke kita dok doživljava orgazam.
Ostati jedini predstavnik određene organizacije, nacije ili kontinenta koji učestvuje u nekoj vrsti nadmetanja. Pošto su se svi ostali obrukali, ogroman pritisak leži na plećima pojedinca da koliko toliko osvetla obraz i da pokuša da izbegne potpunu katastrofu.
Pošto reprezentacija Srbije nije uspela da se kvalifikuje za svetsko prvenstvo u Brazilu, ostaje Mile koji će prodavati semenke na stadionu, da brani čast naše zemlje.
E to je izraz koji se koristi kada si u debelim govnima.
Na primer naša fudbalska reprezentacija.
Zemlja u kojoj je nacionalnim manjinama pošlo za rukom da potisnu u drugi plan starosedelačko stanovništvo.
Fudbalska i košarkaška reprezentacija dotične zemlje.
Pojava koja nastaje kada ste mnogo iznervirani a mobilni telefon vam je pri ruci.
Pali ste tiket, iznervira vas žena, izgubi reprezentacija...
izgleda da je igranje rukom na svetskim prvenstvima postalo potpuno dozvoljeno,ali pazite to je moguce samo onim velikim silama,na slicni nacin kao sto je maradona dao gol engleskoj tako anri daje ircima(to jes asistira),bukvalno hvatajuci loptu u ruke,i tako ce ove godine irska ostati bez sp-a,a moguce je da ce se to sutra desiti nama,naravno protiv neke jace svetske sile,jer naravno,kakva bi to bila sramota za franucku kad bi(koja uzgred vise i nije neka reprezentacija)ostala bez srpskog prvenstva?
video sve pokazuje...
Argument winner kojim se neopozivo završava intergeneracijska rasprava o najboljem fudbaleru u istoriji igre. Ekskluzivno pravo da koriste ovaj niski udarac imaju veterani poznavaoci igre koji se sećaju Meksika '70 ili, još bolje, Švedske '58. Izjednačavanje Pelea sa njim samim jasno govori da drugi fudbaleri, pogotovo ovi današnji, ne bi mogli ni lopte da mu pumpaju. Najbolja reprezentacija u istoriji je Brazil sa Peleom, a najbolji klub u istoriji je Santos sa Peleom. Fudbal više i nema mnogo smisla jer se nikada nigde neće roditi igrač kao Edison Arantes do Nascimento Pele.
Ja: Mile, jesi video kako ga je Mesi turio Realu?
Deda Mile: Da, da, vozi ih kao Pele Francuze u polufinalu pedes'osme. Nego, nekako je taj Mesi sitan, nije kao Pele. A i lako je danas biti igrač kada nema ko da te čuva.
Ja: Ma da. Kada je taj tvoj Pele igrao nije se ni trčalo...
Deda Mile: Ajde ne seri kurac. Najbolja navala u istoriji fudbala: Pele, Garinča, Didi, Vava, Zagalo. To je bio fudbal! A kada je gusto, Pele uzme loptu i da gol.
Ja: Pa i Maradona je predriblao pola engleskog tima na prve...
Deda Mile: Maradona je drogeraš, evo opet pišu novine o njemu. A i onaj Rolandinjo vam je gotov, poslao ga Berluskoni nazad u Brazil. Samo ženske juri...
Ja: E bre, Mile, pa ti nikog ne priznaješ osim Pelea?
Deda Mile: Priznajem ja, priznajem... Miloš Milutinović Plava Čigra, Puškaš, Bekenbauer... Ali Pele je Pele!
Osim kucnog ljubimca potrebne su vam jos samo:
1. Dve cinije.
2. Nalepnice sa grbovima svih timova i reprezentacija do kojih mozete doci.
Upustvo za upotrebu:
Kada vas Dzeki dobro ogladni, odaberite utakmicu za ciji je rezultat najveca kvota, nalepnice kluba koji igraju utakmicu zalepite na svaku ciniju posebno, unutra sipite omiljene av av hrane.
Cim Dzeki gricne iz prve cinije,radnja se obustavlja, pogleda slicica kluba iz izabrane cinije, ime kluba na slicici se upise u tiket kao pobednik.
Postupak se ponavlja sve dok se ne popuni tiket.
Kad moze Pol, sto ne bi mogao i Dzeki?
Skup osobina koji tera neku indiividuu(čitaj Srbina), da kad krene sve na početku dobro, može a i ne mora da se potrudi da se sve završi dobro, a ako kojim sličajem krene loše, on prosto ne može da odoli da sebe stavi u još gori položaj, i u 99% slučajeva odgovornost i krivicu prebacuje na drugoga.
1.Fudbalska reprezentacija.
2.Srbija se saginjati neće !
3.Slobo mi te volimo !!!
...
Jedan od klasičnih tipova postavke igre u fudbalu.Bazični raspored igrača u polju čine četiri igrača odbrane, trojica sredine terena, dva ofanzivna krila i jedan istureni napadač(4-3-2-1). Ova formacija, gledajući iz ptičje perspektive, neobično podseća, odnosno, BAŠ LIČI na jebenu božićnu jelku što, jelte, jasno objašnjava popularan naziv. Jedan od trenera koji je svoj ugled uspešno gradio na ovakvom stilu igre je i čuveni Karlo (Veliki) Anćeloti. Što se naše reprezentacija tiče, ona nikada nije sa nekim posebnim uspehom igrala tzv. Božićnu jelku. Naime, Pantelić i slični su uvek i bukvalno izigravali samo ukras na vrhu...
Aleksandar Stojanović : ...a evo i naših momaka! Naš selektor ih je večeras izveo u 4-3-2-1 formaciji, popularnoj 'Christmas tree', koja je ime dobila zbog svoje neporecive sličnosti sa ovim zimzelenim drvetom dok sam ritual božićne jelke i ukrašavanja iste datira još iz 16-og veka kada je sveti Bonificije u nemačkom gradiću Gajzmaru...ali o tome ćemo malo kasnije jer je utakmica upravo počela...!
Poneti pobedu začinjenu nekim trofejom, medaljom...Staviti svo dedino ordenje na svoju duksericu. Staviti pola kilograma nakita na sebe.
Studenska košarkaška reprezentacija Srbije, okitila se zlatom, na 25. Univerzijadi.
usporavanje prometa na Vukajliji - kad pristizanje definicija padne iz uobičajenih 100/h na ispod 10/h
standby se vrši za vreme svih svetskih tekmi na kojima igra reprezentacija Srbije (neophodno)
mi upute voditelji vesti ili dnevnika na B 92 svaki put kad me obaveste o nečemu.
Nasmeše mi se samo ako naša reprezentacija/teniseri pobede ili Veran Matić dovede mamograf, organizuje davalaštvo krvi ili pokloni nekome komp.
Čime sam ja, građanka Srbije, zaslužila stroge voditelje koji mi se skoro unose u lice?
Kako da se branim :
Da stavim masku?
Da dovedem bus za vađenje krvi na pijacu u mom kraju?
Da sakupljam pet ambalažu po kućama?
Da vatam kese okačene na drvorede (duvala je košava pa se drveće "ukrasilo" đubretom)?
Ne pomaže ni kad promenim kanal. Tamo ima tegoba druge vrste.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.