
Sigurno ste čuli, imate ih u okruženju ili znate za ovakve ljude. To su najčešće neki manje bitni poznanici ili prijatelji koji, u toku razgovora, moraju ostvariti bilo kakav oblik fizičkog kontakta rukama sa vama. Da li je fetiš ili nesvesna potreba ne zna se, ali takvi gestovi ne mogu da vas ne stave u neprijatan položaj i na sve načine tražite izlaz iz kurtoazne konverzacije. Bilo da se radi o nepuštanju šake prilikom rukovanja, zagrljaju oko vrata, držanju za podlakticu, vama biva sve neugodnije što se razgovor više zahuktava, a kontakt biva sve prisniji, tako da čak i prolaznici okolo počinju da bacaju čudne poglede. A vi samo želite da vas pusti!
KS: - 'De si bre prijatelju, sto godina te nema? -
Ja: - E, šta ima Srle? - (čupam desnu šaku iz klinča zvanog rukovanje i stavljam je u džep).
KS: - Jao kad već pitaš, matori, odem ti ja kod one Sanje u petak, jel se sećaš nje, ona mala što je nekad živela u kraju, a sad izgleda da se raspametiš... i kažem ti, odem ja do nje sav važan... -
Ja: - E majstore, ja žurim inače... - (pokušavam neprimetno da preotmem nazad zgrabljeni biceps).
KS: - Slušaj bre... i uletim ja kod nje u gajbu, sve fino, pićence, muzikica, krenem da je skidam polako... jao matori, kakva je... kad ono zvoni neko na vrata, ni pet ni šes' nego njen ćale, čika Mirko, ja nisam ni znao... -
Ja: - Srđane, brate, prestani da mi masiraš rame! -
U ekonomsko-uslužnom slengu, jedan od nezaobilaznih i najčešće korišćenih termina oduvek su bile takozvane RUKE, koje na krajnje nedvosmislen način predstavljaju sinonim za majstorski rad odnosno proces gde sam zanatlija/majstor svojim rukama nešto napravi tj. popravi. Ruke su se, razumljivo, od pamtiveka naplaćivale odvojeno od materijala što je, naravno, davalo ogromne mogućnosti naplatiocima da svom ručnom radu daju božansku crtu i istu slično i naplate. Zbog nemogućnosti da se ta 'crta' realno proceni, primorani smo da danas apsurdno mnogo plaćamo popravku kola, krpljenje cipela, krečenje stana, šišanje ( pardon, friziranje ), dok kod prokletog jebanja sa kurvom izraz iz naslova dobija potpuni drugi smisao i tarifu! O tome ćemo, međutim, neko drugom prilikom.
- I dobro, majstore, kol'ko sam dužan...?
- 500 evra.
- Š-ta?! Kol'ko, bre?!
- 500 evra, gospodine.
- Čekaj, bre, prijatelju...kako tol'ko, majku mu?! Pa, ja sam platio materijal, ja sam platio sve...
- Znam, gospodine, znam...al', je l' vidite onu crnu kutiju tamo? E, pa to je moja harmonika a ja sam HARMONIKAŠ i upravo sam odsvirao 20h bez prestanka na svadbi tvoje kćerke tako da stvarno ne znam koji, bre, jebeni materijal pominješ...!
Kažu, to bi bio jedan od najspektakularnijih doživljaja ikada. Memorija nije nalik nesređenom tavanu punom uspomenastih stvari, nije nalik ni gradskoj deponiji, ni groblju aviona, vojnom otpadu ... još gore od toga ... to je jednostavno krš i miks od informacija, uspomena, doživljaja, realnosti, nadrealnosti, iracionalnosti, želja, stremljenja, ambicija, viđenog, oslušnutog, omirisanog, pojedenog, opipanog, odsanjanog i ko zna čega, ali sve to bez ikakvog smislenog reda i poretka.
Brza kao najbrži procesor, neviđena kao utvara, džangrizava kao penzionisana prostitutka, aljkava kao kineski kuvar – podsvest će na svaki zahtev svesti za najobičnijom informacijom istresti ceo memorijski paket, od dinosaurusovih kostiju i kamenih sekira pa do čipova i izvornog koda satelitskog računara. Uradiće to bez griže savesti i bola u kurcu, a sve po sistemu: “Tražio si formulu Lorencove transformacije? Evo ti, NA! Nađi je sam, tu je ona negde sigurno. Mada, bolje bi ti bilo da jebeš nešto, da zapališ cigaretu ili da se napiješ, a možeš i da se ubiješ... i nemoj da sređuješ i diraš bilo šta...“
kurac plavog kita, krvava kolena, paralelne neonke, lanac od bicikla, zapali cigaretu, žuta plastična noša, rat na televiziji, prokletnica prekida pušenje da skine dlaku sa glavića, čvarci, Teslu boli kurac, petsto litara sperme, rat preko brda, Đole je car, 286 sa žutim slovima na ekranu, boca od infuzije, govnjive tange, obične tange, htela je da ti da večeras – kretenu, Arhimed pere štroku sa sebe, t, banjalučki ćevap ekspandira, mogao bi da zapališ cigaretu, vaške izleću iz marksističke brade, uvek diraj crveno dugme, Ajnštajna drma struja, samo joj digni noge, Quake 1 i 2, drkaj sto puta dnevno, Leda Atomica, Laovazjeova glava u korpi ispod giljotine, EXIT, –, imaš temperaturu, mlečna sisa, glupo je da sereš bez cigarete, engleskinjino dupe, prase na ražnju, rat u gradu, jebi je - život je kratak, ja sam genije, dođi ovde je voda duboka, dao sam tri gola, BMW je brži od zvuka, vx/c², Darvinu izrasta rep i majmunske uši, nemoj da ti drka – dosta je bilo – sad je jebi, Tutankamon je ispao iz kabrioleta, loš je ovaj kondom - skini ga, sise, žene te vole, t', sise, =, skrljaj se i ti – vidiš da se gomila već olešila, ─────, mrtva anakonda na dnu plitke bare, sise, pope nisi u pravu i ne seri više, konji su najbolji konzuli, pocepaj ga majstore – vidiš da pojma nema, dupe, guza, guzica, guzičetina, dosta si jebao sad zapali jednu, √, majmuni su završili rukopis Hamleta – i dali ga u štampu, rat u tvojoj ulici, Srbi lete u nebo, Arhimed jebe Rimjane, pobogu pope Bog ne postoji, bukovača na roštilju, kupi joj erotski veš – ona to voli – a i ti, Audi se proizvodi po meri tvog dupeta, srednjak Halkidikija, 1, imaš nemačke krvi u sebi – bolje nego na sebi, zapali slobodno – rak nije za pičkice, –, defloriši tu Nemicu, dolar - kurac, evro - pička zajednička, deda se seli na nebo, malteška pudla maše repom, muškarci ne plaču, ringišpil za subatome, neon je američki, v²/c², da nije Hrišćanstva sada bi bila 4011. godina, matematika je pičkin dim, silikonske sise su sranje, silikonska usta su dobra za pušenje, popuši i ti jednu, ne diraj više crveno dugme, Pilate stoko jedna – vidi kakvo si sranje napravio, Fuck America, Papa loži vatru telom Đordana Bruna, nemoj da cinkariš ko je slomio prozor, duvan čvarci, jebi komšinicu, pametniji si od GPS-a, sat od voska se topi, Nolite jacere margaritas ante porcos, Čerčil trebi trule jabuke – Njutn spava, da nije Amerike sada bi bila 1811. godina, Salvador Dali ne jebe, Sloba misli da jebe, Koštunica sanja da jebe, Tadić jebe u prazno, bazen češkog piva, raspeće za Pilata, pička je samo obična futrolica dlakave spoljašnosti, jebaće te ona kao Jelena Trojanska sa dupetom u vatri ...
Spora kao najsporiji procesor, trpeljiva i naviknuta na večitu gnjavažu, svest će iz celoživotne i uglavnom besmislene gomile umorno uzeti ono što joj treba. I dok je zauzeta prepoznavanjem elemenata za sklapanje celine, podsvest će se lopovski iskrsti i narediti rukama da zapale cigaretu posle šest meseci apstiniranja.
Iz svesti: Dobro je ... dosta ... setio sam se formule Lorencove transformacije.
Iz podsvesti: Daj sad jedan mlaz endorfina za samozadovoljenje.
Iz svesti: Dam ti kurac. Sledeći put daj mi samo ono što tražim, i ne podsećaj me na neke stvari. Nisam ih džaba gurnuo u najmračniji šupak memorije.
Iz podsvesti: Dam ja tebi kurca dva, sve je to tvoje đubre i ja ga čuvam. Daj endorfine ili ću od svega ovoga što si odbacio napraviti pet različitih ličnosti, daću im imena slavnih ljudi i pustiti ih da se igraju u tvom delu mozga.
Iz svesti: Uhhhh, pobeda je tvoja. Kako se zvaše ona kurva? ... ali samo njeno ime, broj imam u mobilnom ... zajebi kafane ... i Diznilend ... i kockarnice ... aaaaaaa... već si popušio jednu cigaretu ... e jebi ga!
Svi piju, i svi čitaju. Ajde što se svi za flašu drže, to je već poznata činjanica, ali da se čita na sve strane, to već nisam očekivao. U Moskvi sam viđao devojke u metrou, obučene kao naše pink grandulje sa knjigom u rukama. Ove naše nisu pročitale ništa osim jelovnika u životu. Ali ja ne verujem da je to do ljudi, nego kada jedna zemlja ima toliku književnu tradiciju, prosto je sramota ne čitati. Čak je pojedine i sramota da čitaju nešto manje intelektualno (krimiće, ljubiće) pa takve knjige, na javnom mestu, uvijaju u novine. Ali ima i još nešto, u Rusiji su knjige jeftine, jer nisu ludi kao neki (čitaj Srbi) da uvode porez na kulturu.
Vrhunac sentimentalnosti i neosporivi dokaz da ste odrasli ukoliko se nekim slucajem posle toliko godina ponovo nadjete u njemu. Obrnuto je proporcionalan vasem uzrastu.
- Eh vidi...Mogu rukama dohvatiti od zida do zida...Ma nemoguce, sigurno su ga smanjili...
Jedna specijalizovana reč, prilagodjena isključivo za ostavljanje komentara na instagramu. Reč koja ide pride uz devojku sledećeg ličnog opisa:
napućena usta (pripremljena za BJ),
ispeglana kosa (ugradjene ekstenzije),
kilo šminke (nanosi se špatulom i mistrijom),
orlovski nokti na nogama i rukama (nikad sapun, deterdžent, da malo opere stan),
helanke (i koja nema dobro dupe, vozdigne ga uvis),
airmax tike (brza), pozadina je tipa toalet kafića, neomalterisana kuća ili pak grafiti ispod Brankovog mosta i dr.
Najčešće je koriste devojke koje lajkuju svoju naj drugaricu (a iskopale bi joj oči). Takodje koriste i momčad kada se nadaju da će ovim komentarom da osvoje dotičnu (ali neće jebat).
Postavljena slika devojke koja je izasla u šmeksi restoran, jede pastu i pije vino i opaljuje selfi napućena i dekoltirana da dočara svetu svoj iznivelisan život.
Coka_moka_fbf: jao kako si se sredila, zgodnice moja, mwa.
David_samo jako: mačko, opet si izdominirala, zgodnice jedna.:*
Vera u snagu reči, vera da možeš nešto da promeniš i popraviš i kada ti kažu da je gotovo, da nema nade..Kada ti kažu da je ostalo samo da čekaš i da se nadaš; kada ništa više nije i ne može biti u tvojim rukama..Ostaje ti da ih sklopiš, zažmuriš i da se moliš. Tu je potraga za dušom, pred oči ti izlazi koliko nekoga stvarno voliš i koliko ti znači, koliko nepravda ume da bude bezočna prema dobrim ljudima, i koliko se uzdaš u Boga i univerzalno dobro onda kada je najteže. Na kolenima, u krevetu, crkvi, pred ikonom, sam, sa drugima, u jecaju i plaču, tiho, na glas ili u sebi..Moliš se, jer ostali su samo molitva i nadanje.
Drevni samurajski mac i najsavrsenije kovano oruzje u istoriji.U rukama iskusnog borca ,veoma smrtonosno oruzje,koje za razliku od vatrenog ,ograniceno je samo vestinom borca.Ostrina katane je ,takodje,legendarna,ali u stvarnosti ne moze da sece,metal,bandere,vrata od automobila,vec je predvidjena da sece meso i lake oklope od koze.Za koristenje katane potrebna je velika vestina ,inace,moze biti opasna za korisnika.
Katana svoju savrsenost duguje tehnoloskom(istina primitivnom),procesu legiranja celika,kao i vestini kaljenja.Osrtica se kuje i prekiva i po par hiljada puta i tako se dobija ostrica sa puno slojeva,koja je jako izdrzljiva,ali nije toliko cvrsta.Ostrica se kali i ona postaje veoma cvrsta i ostra.....
Opšte informisana ženka srednjih godina sa kratkom minival frizurom i obično plavom uniformom, koja ima određena znanja iz mnogih oblasti, a ponajviše medicine. Jednostavno, gde god se pojaviš, umesto osoblja koje je "baš sad" otišlo na pauzu, uvek će te dočekati ona, sa rukama u džepovima u kojima obično zveckaju ključevi od mnogih prostorija, jer samo ona ima potpunu kontrolu nad istim. Multi-funkcionalna osoba, koja će te uvek uputiti kod kog lekara da ideš, primiće tvoju knjižicu i odneti karton u ordinaciju, i po potrebi te isterati iz ambulante dok primaš infuziju i umireš jer ona mora da počisti tu prostoriju, a tvoje prisustvo tom ritualu je užasno dekoncentriše.
Manje-više svakodnevno zanimanje, obavijeno velom misticizma, značajnosti i dubokoumnosti. Iako je vlasnik ove titule diplomu video jedino na zidu uvaženog psihijatra čiji lik tumači Sandra Bulok, a sa čitanjem lektire nije odmakao dalje od Bele Grive, društvo je osetilo potrebu da ovog čoveka, čijim rukama su ovajani zidovi svakog doma, izvadi iz intelektualne bede i socijalne diskriminacije koja se uhvatila ruku pod ruku sa zidarskim pivom, crvenim vratom i nabreklim venama na bicepsu. Savršena jezička mimikrija. Laborant, sekundant, maturant, špatulant, Lazio, Clipsy sa ukusom sira... ne možete primetiti razliku, zar ne?
- Eto, tolike škole učila da bi na kraju prala malter sa farmerica! E živote šta nisam dočekala!
- Šta je Slavka, šta se brecaš? Nek' je dete živo i zdravo. Ne znam da l' si čula, više ih ne zovu fizički radnici, sad svako ima svoje mesto u nomenklaturi zanimanja. Taj Stefan, vidiš, on je kako to sad zovu - špatulant. Još malo pa direktor bokte!
Prema starijima, najefikasniji način da naučite da plivate.
- Gde si komšo, šta se radi?
- Evo vodim klinca da ga upišem u školu plivanja, ti?
- Šta? Vodiš ga kod onih derikoža? Ja sam sam naučio da plivam, mene moj ćale samo bacio u duboko, pa se ti snalazi. Malataraš rukama i nogama, malo se nagutaš vode i to je to, tako se uči.
- Znam to, tako si i izgubio brata.
- Jebiga, povuk'o ga vrtlog.
Čovek koj zna da rukuje svakim oružjem,a avion može da spusti bilo gde,čak i u Đavolju varoš,samo mu je potrebna mala pomoć kontrolnog tornja,jer šta je teško spustiti avion kome ne rade 9 od 10 motora,dok su irački teroristi u koaliciji sa ruskom mafijom i kineskim nindžama već ubili par crnaca i plavušku koja se pravila pametna,a predsednika zavezali za radiojator u avionu.Pošto je on ipak predsednik on mora da zna da se oslobađa lisica i rukama ubija nindžu i uzima mu pištolj kome poslednji dvestoti metak nestaje kad je najteže,ali tu je ručica za izbacivnje tereta pa su svi teroristi ispali i tako je spasao zgradu Pentagona u kome su se našli svi vidjeniji ljudi ove planete i predsednikova porodica.
Patka prepotentnog muzjaka.
Meso joj je tvrdje neg kod domace patke, hvale se oni koji su valjda drzali u rukama i obicnu patku.
U fazonu rubrike nekad i sad.
Doba kad nam je bukvalno sve pri rukama i gde nas gotovo svi mediji zatrpavaju sa raznim informacijama i reklamama, i tako nam pomute mozak, tako da oni koji su iz prošlog veka se snalaze kako znaju i umeju da se prilagode društvu. U njihovo vreme svaki problem se rešavao sa prostim algoritmom, a danas ima beskonačno rešenja problema, tako da i neki mali običan problem u društvu se rešava dosta duže nego što bi trebalo.
Prošlost:
- Jedna kafica?
- Može. Naravno.
Gotova turska kafa.
.
.
.
Sadašnjost:
- Jedna kafica?
- Pa...
- Turska?
- Doktor mi je predložio da to izbacim iz upotrebe!
- 3u1, 2u1 ...
- Pa...
- Ukus banane, narandže ...
- Kako da ti kažem ... A da nemaš možda ukus rum koktela?
Srpski poliičar. Decenijama unazad.
Čak su i gluvi do sada shavtili da to otvaranje usta praćeno mahanjem rukama nema dodirnu tačku sa realnošću i istinom.
Onaj baja iz ćoška, što uvek ćuti. Ne izaziva sranja, iako zna da njegova muda češu pod kada hoda i da bi se horda besnih brđana sa vilama pred njim razbežala kao ćomani pred murijom. Zna da bi i Tajson dva puta razmislio pre nego što bi se pošibao sa njim, i odustao.
Kul je. Nece ništa reći krvožednoj babi koja je uzela poslednjih 200g pilećeg parizera gurajući se preko reda i pipajući svaki Sava hleb golim rukama. Ako mu slučajno slomiš ili prospeš flašu piva, samo će te propratiti osmehom. Poseduje izuzetno visok prag tolerancije. Međutim, ako ga pređeš, nema povratka.
Crna zavesa se spušta pred njim. Ubiće boga u tebi. Svaka od 206 koščica će te boleti. Niskotarifna karta za direktan let do urgentnog centra je rezervisana.
- Ajde sa nama muvamo one bičarke napucane u Džungli!
- Ne znam baš...
- Ma šta fali?
- Tamo se skupljaju oni lokalci sa pretaranim lučenjem testosterona, koji okreću volan bez serva na traktoru u mestu sa dva prsta...
- Ajde onda sa nama u birtiju kod Laze.
- To je već bolja ideja.
- Jebeš Lazu, idemo u Džunglu! Polomićemo te likove. Laganica!
- Tamo je onaj baja... Nikad ne započinje tuču, ali je uvek završava.
- Pa šta?!
- Bolje da kod Laze navatam bangavu bez ruke i sa brkovima, nego da me napenali, siluje i zapali genetski modifikovani sin Ramba i Terminatora!
"Ima slika nema ton": Razbio si se od rakiještine i pivčuge k'o guzica. Ortaci te izveli napolje da ti gazda kafane ne bi naplaćivao krečenje. Oko tebe zuje i muve i avioni, buka je nepodnošljiva, zviždi pritisak u ušima k'o da si u džambo džetu. Bauljaš i rigaš u isto vreme, pogledaš drugare koji mašu rukama, igraju pipirevku oko tebe, otvaraju usta, a ti misliš da te tripuju da si u nemom filmu... Čuješ samo svoj želudac koji se grči...
A onda vrhunac: BLJJJJUUUVVVVV!!!
Pritisak popušta, polako se vraćaš u stvarnost i ton se polako pojačava... Pored svog disanja, čuješ smeh ortaka koji gledaju tvoju izbezumljenu i izbečenu facu:
"ŠTA JE, MATORI!?! IMA SLIKA, NEMA TON, A!?!?!"
Ako vidite gomilu ljudi kako stoji ispred kafane u pola 1 noću, pola sata, sat i ne znaju gde će dalje, da znate da su to neki zgubidani sa interneta. Tu fajront a gde dalje?
Pošto nemaju život nemaju ni pojma šta radi, dokle radi, gde je dobra muzika, gde se pije, gde se arči...
Ništa ne znaju, stoje tako ispred kafane, pričaju, s vremena na vreme neko drekne "ej gde ćemo?" i nastave tu da stoje. Samo im fale lap-topovi po rukama i da konverzaciju nastave preko neta. Iako stoje jedan do drugog.
I pojma nemaju gde će dalje. A hoće, imaju dobru i jaku volju.
Onda nastave besciljno da lutaju po gradu tako u gomili, koja se raspe pa se onda cimaju "e gde ste, šta ste, gde idemo..." i gomila se opet sastavi.
I ja sa njima.
Obesno ponašanje dečaka koji, u nedostatku igračaka koriste mačke za svoje zamišljene obračune, tako što ih levom rukom drže a desnom im isukaju kandže (sa jedne šape) prstima, kako bi ih koristili kao oružje.
Iju, Marko! Šta ti se dogodilo sa rukama?
Ma ništa, ja i Pera smo se malo mačketali...
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.