
Vera u snagu reči, vera da možeš nešto da promeniš i popraviš i kada ti kažu da je gotovo, da nema nade..Kada ti kažu da je ostalo samo da čekaš i da se nadaš; kada ništa više nije i ne može biti u tvojim rukama..Ostaje ti da ih sklopiš, zažmuriš i da se moliš. Tu je potraga za dušom, pred oči ti izlazi koliko nekoga stvarno voliš i koliko ti znači, koliko nepravda ume da bude bezočna prema dobrim ljudima, i koliko se uzdaš u Boga i univerzalno dobro onda kada je najteže. Na kolenima, u krevetu, crkvi, pred ikonom, sam, sa drugima, u jecaju i plaču, tiho, na glas ili u sebi..Moliš se, jer ostali su samo molitva i nadanje.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
kad ne radi lift ide se stepenicama, ne sere se okolo.