
Devojka koja previše koristi kojekakve kreme i šminku.
Dilema koja spada u rang dilema da li je ispravno reci zasto ili zato.
-Brate, kako se pravilno kaze, jel' ili jer?
- Kaze se i jel i jer, zavisi sta hoces da kazes.
-Sto me jebes , sta sada da napisem ribi,a da ne ispadnem glup?
-Napisi joj oprostajno pismo i idi ubij se, ne stedi metak!!
Izreka, kojom se razbija iluzija o mogućem postojanju poštenog političara.
Misao hortikluturologa kad pogleda filadendron koji nikako da procveta.
Potpuno besmisleno upozorenje jer po novom zakonu ne mozes ni da vozis ni da pijes k'o covek...
Pijan ne smes da ides ulicom, a o voznji i da ne pricam! Ne smes da obidjes kolonu vozila, cak ni na autoputu, a po definiciji kolona vozila su i tri bicikla!!!
Сигуран систем за кућну занимацију кад жена или кева нису ту...
Večno glupavo i sveprisutno pitanje dece 7+, pa do nekih 14.
Naravno, to je u principu.
Uvek se nadje i neki stariji (ili mnogo stariji) pacijent koji će vas sa istom ozbiljnošću i ushićenjem to isto pitati, čekajući pravi odgovor od vas.
Uglavnom se može po izgledu osobe zaključiti koji odgovor očekuje.
E, za koga navijaš?
- Za Manchester United (ili bilo koji drugi klub, nebitno).
A ne, mislim, za Partizan ili Zvezdu?
- Ne pratim ta domaća sranja.
Ajao brate, ti si lud jbt, moraš za nekoga!
- Hah. Sidji mi sa grbače, jebali te i Partizan i Zvezda.
Očevo popovanje sinu kad se ovaj nećka za posao u gradskom zelenilu (odeljenje za hortikulturu lolololo) za koji je morao da povuče sve moguće i nemoguće veze.
- Sine našao sam ti posao!
- Ček samo da završim utakmicu...pa stisno sam krug jebem ti mater sakatu!
- U gradskom zelenilu, počinješ odma' sutra!
- Ajde siso, daj ga..aaaaa...!:stišće start: Šta? Gradsko zelenilo? Neki referent? Kakva je kinta?
- Ti odma' kakva je kinta...
- Pa dobro, šta bi trebao da radim?
- Bićeš inžinjer za zelenilo pri odeljenju hortikulture.
- Tata ali ja sam završio poslovnu informatiku! 'Oću li makar dobiti službeni laptop?
- Da naravno, marka Motica 2013 upgrejdovan sa Gloves extended!
- Neki kinez garant, a?
Pitanje koje je iz nerazumljivih razloga postavljeno u formi disjunkcije ( "ili" forma ), a jasno je da bi trebalo da stoji u formi konjunkcije ( "i" forma ).
Šta ti tu meni "dupe ili sise?".
I DUPE I SISE!
Omiljeni veznik prodavačica u fast fud radnjama.
- Može jedno parče pice?
- Kečap ili majoneza?
- Može malo kečapa...
- Blagi ili ljuti?
- Blagi, blagi...
- Za ovdje ili za ponijeti?
- Ponijeću...
- Da pakujem ili ćeš "ovako" jest' ?
- "Ovako", ješću odma'.
Povratak u zavičaj posle dužeg odsustva je uznemiravajuće iskustvo i pomalo liči na buđenje iz duge kome.
Postoje tri stvari koje kao običan čovek nikada ne možete uraditi: ne možete da zajebete provajdera mobilne telefonije, ne možete sebe učiniti “vidljivijim” za lepe žene i konobare sve dok one/oni ne odluče da vas “ugledaju” i nikada se ne možete ponovo vratiti kući. Prve dve stvari ne mogu da objasnim a za treću mislim da znam objašnjenje. Jednostavno, ili ste otišli ili niste. Što se povrataka tiče ili se sa vama vrati samo deo vas ili vam se učini da ste promašili mesto, iako navigator kaže da ste baš tu gde želite da budete. Svejedno, osećaj da se niste vratili kući i “da to nije to” vas ne napušta.
Da bi izdaleka stigli kući sve što treba da uradite je da više verujete navigatoru nego svojim očima. Posle toga zajebite navigator i vratite se svojim čulima. Ima razloga i potrebe za tim jer kretanje zavičajnim gradom najviše liči na ponovno učenje hodanja ... i govora. Da, zablokirao sam u farbari, hteo sam da kupim ... kako se zvaše ... ono čime se popunjavaju rupe i neravnine na zidu ... “Glet masa!” kao EUREKA viknu prodavac. E to, baš to. Kupih jebenu glet masu.
Grad je urbano transformisan ali ne i ljudi. Doduše oni jesu metamorfozirali i “prebacili se” u starija tela, ali su u suštini ostali isti. Gledajući ljude nisam imao utisak nikakvog napretka, jednostavno “pronašao” sam ih u onim istim problemima u kojima sam ih i “ostavio”. Kao da godinama nose istu anakondu oko vrata i nikako da je se reše.
Na kraju sam zaključio da je najzanimljivija stvar koja im se dešava povremeno ispadanje po kojeg zuba, a da vrhuncem zabave smatraju – neodlazak kod zubara, pa onda jedni drugima pokazuju unutrašnjost usta i satima razglabaju o tome kome je teže u životu. Takođe sam primetio i to da broj zuba utiče na sposobnost konzumiranja alkohola, što manje zuba = više alkohola.
Neizbežno, sreo sam drage i stare drugove. Poželeo sam da popričam sa njima o svemu ali je taj entuzijazam brzo iščezao kada je počelo prepričavanje dana kada sam obema rukama obuhvatio malu zadnjicu “engleskinje” i da me jedino po tome pamte. Isti ti drugari su tada mislili da sam to uradio zbog opklade, “engleskinja” je tvrdila da sam se “dokazivao”, a ja sam znao da sam to uradio zato što sam ŽELEO da je opipam. Zanimljivo je da moji drugari i danas misle da sam to uradio zbog opklade. Nažalost ne znam gde “engleskinja” živi danas i šta ona misli o “obuhvatanju” njene čudesne guze.
Izbacivanja iz škole su me spasili, ko drugi nego, profesori fizike i hemije. Kasnije sam morao da im detaljno objasnim kakav je bio osećaj držati “engleskinjino” dupe u šakama. Zanimalo ih, šta ćeš.
Povratak kući ili ...? Pa šta da vam kažem, sve su to samo uspomene, a njih ionako nosite sa sobom kud god da pođete.
Velikomučenica svetskog tenisa. Ubedljivo prva, treba da izgleda zadovoljno, aber niks. Izgleda mučeno. Vidi joj se na licu da je nešto muči-SEKA, nedosatak obožavalaca, tj.bata koji treba da je voli, ili probava- što najčešće liči.
Primetili smo da je naš komšija pustio bradu. Ovo je jednostavan način da saznamo da li je to uradio zbog novog imidža (''zvanje'') ili ga jednostavno mrzi da se brije (''sranje'').
-Vidim pustio si bradu, jel to zvanje ili sranje?
-Ma sranje, mrzi me da se brijem...
Ovaj dogadjaj se desio pre godinu dana u mom odeljenju.
Profesor pita moju drugaricu : Ko je vladao Srbijom za vreme Vuka Karadzica?
Ona odgovara : Pa... Milos Obilic !
Profesor : Ma kakac Milos Obilic ne lupetaj tu on ti je poginuo 1389. godine i jos nije istorijska licnost .
Ona : (razmislja) A da Karadjordje !
Profesor : E nije ni on , evo da ti pomognem posto ne znas, On je naredio da se ubije Karadjordje !
Ona : Pa ... pa Milos Obilic
Одлука која ће се, скоро неизбежно, наћи пред вама ако сте у вези. У једном тренутку, ваша друга половина ће морати да сазна шта је вама важније, он/она или Прелџије. Можда оно изгледа као тешка одлука, али свако ко је икада чуо оргазмогене стихове Прелџија знаће да је избор и више него лак, будући да сам помен ваше музичке преференције према Прелџијама вам скоро гарантује везу. Ово се може применити и на ситуацију веома сличну овој, такозвана, "Или ја или Јандрино јато". Овде је одговор још лакши, осим ако ваша друга половина није Данијела. Онда сте у проблему, будући је хиљаду било жена, ал' једна је Данијела.
Algoritam za utvrđivanje ispunjenosti uslova za:
A) zapošljavanje mlade žene
B) odobravanje državne pomoći mladoj majci.
Da vaša kuga bude stvarno bela.
Najbolji izgovor za uvaljivanje odlaska u kupovinu. Dođeš gajbi s posla oko 18.25 h, mrtav umoran, usput si u autobusu fatamorganisao izuvanje cipela, pranje nogu i zakasneli ručak, da bi te ukućani dočekali nestrpljivo k'o kurirsku službu samo da ti uvale još jedan "mali" zadatak, onako "usput" i "časkom".
Ja: Stig'o sam!
Keva: Eee sine, 'ajde dok si obuven da skokneš časkom do prodavnice da mi uzmeš testeninu, ulje, vegetu, brašno, kakao, cimet...
Ja: Opa, polako! A šta je s njom? (pokazujem na sestru)
Sestra: E, odjebi, mrtva sam umorna, bila sam na faksu ceo dan!
Keva: Pusti nju, znaš da uvek zaboravi nešto da uzme.
Ja: Pa zato postoji spisak, a ionako po ceo dan kuca po tom mobilnom, može jedan usrani spisak da ukuca za cirka 12 sekundi. Šta je s ćaletom? Što on nije iš'o?
Keva: Spava, umoran je, imao je danas neki izlazak na teren.
Ja: Ma do jaja. Radi po komunjarskom radnom vremenu i pored toga ne stigne u jebenu prodavnicu da svrati. I još spava poslepodne. Ja ako vidim sunce preko dana ja sam srećan, a vas bole... i što me koji kurac niko nije zvao, ili poslao poruku?
Keva: Sine, umesto što se raspravljaš, mogao si dosad triput da odeš i da se vratiš. (argument posle kojeg stane vreme)
Ja: Ajde... daj pare.
Keva: Ajde ti od svojih para, vratiću ti kad mi legne plata.
Ja: Naravno.
Baba: Sine, ajde, ne bilo ti zapoveđeno, svrati der do apoteke, uzmi mi jedan ranisan, ubi me želudac.
Ja (u bradu): Ako te ne ubije želudac, ima ko će da se potrudi...
Keva: Što si bre tako bezobrazan?!
Ja: A što ona ne ode malo da protegne štap? Ujutru zna da trčkara po domovima zdravlja sa svojim saborcima. Jebote lebac, s kakvim lenčugama živim... DOBRO BABA UZEĆU TI LEK! A ti kevo, bolje da si spremila nešto dobro za ručak jer sam gladan k'o vuk!
Keva: Sve današnje smo pojeli, ost'o je pasulj od prekjuče, saću stavim da se podgreje.
Ja: O jebo vas pas, jedete k'o popisna komisija! Aj ćao!
Sestra: Uzmi sok!
Нема трећег. Нема можда.
1.
- Јел си јебо?
- Паааа...
- Или јеси или ниси! Трећег нема!
2.
- Шта је са Мајом?
- Бљувала.
- Шта јел можда трудна?
- Или јесте или није. Нема ту треће опције.
3.
- НЕМОЖНАМ НИКО НИШТА ЈАЧИ СМО ОТСУДБИНЕ МОГУ САМО ДА ГА ПУШЕ ОНИ ШТО НАС НЕВОЛЕЕЕ
- Јел ти добро!
- Мало сам се напијо!
- Ако си се напио, онда си се напио, нема мало. Или јеси или ниси!
- ШУПИЧКУ МАТЕРИНУ ЈА ПИЈЕМ ЈЕЛЕН!
Ултиматум испљунут с неба па у ребра човеку, не би ли његова неодлучност и несигурност престале да му тихо на увце просипају идеје о бољем сутра.
Или си с нама или не. Или јеси лав, или не. Људи су збуњени гласовима са тевеа, туђим мишљењима, ставовима и животима. Али свако своју страну мора изабрати, макар она била погрешна. Сам не можеш остати, не у ово доба. Реалност не сме да те збуни, мораћеш да огуглаш на срања која ти приређује. И одеш на нечију страну. У загушљиву собу или кишну ноћ. Партију лопова или партију пљачкаша. Свеједно ти је. Припадност групи те чува од олује реалности. Временом ћеш постати као они, колико год се опирао, то ће постајати да ти буде сасвим исправно.
Човек се на све навикне...
У далекој земљи Жимбилистибилијан
Један од њихових часних и поштених политичара држи говор:
- Ево дошло је време кад живот постаје све бржи, и људи имају све мање времена за уживање. Зато смо одлучили да свим становницима уградимо нови ЧИП 5000 плус. Уграђује се у пределу изнад левог уха, мали ожиљак остаје, а помоћи ће да време које трошите за легитимисање, куповину, вађење докумената, прикључивања на интернет, потрошите много квалитетније. Јер ће све податке чип компјутерски очитавати и нећр бити гужви у редовима. А и увек ће се знати ваш положај, за случај да вам де нешто деси. (куца у дрво) нед'о Бог.
-Ја мислим да је то чиста будалаштина. Нећу да будем број! Нећу да ми уграде метал у кожу! Хоћу да будем слободан.
- У реду друже, свако бира свој пут. Врата су ти отворена. Или уђи или узађи. А напољу ти живота нема, буди сигуран...
Буди сигуран
Parola cvećara čiji naslednik neće da nastavi porodični biznis.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.