
Srpska verzija od "O, Romeo, zašto si Romeo". Dakle, krajnje besmisleno pitanje koje ne zahteva, tačnije nema odgovor.
U urbanom jeziku izraz se vezuje smarača, lika koji nešto stalno zapitkuje i sve u svemu kvari atmosferu.
Gleda se tekma sa društvom, dolazi drug Stevo (preskočićemo drugarsko upoznavanje, 5-6 piva i odmah preći na stvar)
Stevo: E, šta to gledate?
Mi: Pa valjda vidiš, tekmu, jebote!!!
Stevo: Aha. A ko igra?
Mi: Pa igra se derbi, valjda znaš, ceo dan smo pričali o tome!!!
Stevo: A, da,da,da... A koji je rezultat?
Mi (pomalo iznervirano): Jedan-jedan!!!
Stevo: A, ko je dao golove?
...nakon jedno još 8-9 debilnih pitanja
Mi( potpuno iznervirani): E, Stevo, ajde dosta više sa šta se bijeli u gori zelenoj pitanjima, ili ćutu i gledaj tekmu sa nama ili odjebi, samo bez pitanja, molimo te!!!
Opsesija uglavnom ljudi u kasnim srednjim godinama i penzionera, da ništa nije za bacanje i da se sve može koristiti do iznemoglosti, ma koliko odrpano, pocepano, ružno ili pokvareno bilo.
Naravno, pošto mlađi ljudi vole prostor i veoma lako se odriču tih nepotrebnih stvari, prostim bacanjem u kantu ili oko kante, da se počaste Romulanci, stariji moraju to da iznesu iz kuće i ne postoji bolje mesto za to nego kuća na selu ili neka vikendica.
Jednostavno, ništa nije za bacanje.
- Ks ks, Nikola.
- Dobro veče komšija Rade, kako ste?
- Tiše malo. Dođi ‘vamo.
- Izvolite komšija.
- Pogle’j onaj tepih tamo.
- Koji tepih komšija?
- Onaj u kontejneru. Perin sin ga bacio malopre, a može da se iskoristi. Samo ga opereš i k’o nov je.
- Pa ovaj, možda je kupio neki moderniji malo, pa šta će mu onda ovaj stari.
- Pih moderniji. Ma nema on pojma. Ajde da mi pomogneš da ga iznesemo iz kontejnera, ogroman je.
- Pa šta će vam?
- U selo da ga odnesem. Ovde ne smem da ga držim, jer ako Pera dođe na kafu i vidi tepih, zajebavaće me da kopam po kantama. Brzo sad, da nas ne preteknu Mandovi. Oni k’o senzor da imaju kada se nešto veće baci u kantu.
Najomraženija roditeljska rečenica u mom detinjstvu...
ćale: šta, sad bi da ideš i u grad?
ja: pa ono, nisam odavno bio, mogao bih malo da zavirim u "palisad", "konobu"... i što uvek praviš problem oko toga?
ćale: pa zar nisi prekjuče dobio patike? je l' si bio na letovanju? a škola? ma evo ti pare, idi u pizdu materinu, što smo mi bolji prema tebi, ti si sve gori...
Životni san skoro svakog gradskog intelektualca.
- Direktore, dokumentacija za sastanak u 13 h, potpišite.
- Evo.
(Zvrc, Zvrc, Zvrc!)
- Da.
- Direktore, Vaša žena je na drugoj liniji insistira da se javite.
- Dobro. Halo.
- Miroslave! Opet si isključio mobilni telefon! Šta glumiš?! Šta glumiš ti?! Hoću još večera da si doneo novac za alimentaciju. Putujem s decom i verenikom sutra na Kopaonik i svaki dinar nam je potreban.
- Važi, važi...
- Miroslave?! Nemoj da me teraš, molim te, ovi iz novina jedva čekaju na nešto ovako a i ti to dobro znaš.
- Kazao sam da je sređeno. Večeras dobijaš novac i kvit smo.
- Čekaj lutko, šta kvit? Do sledećeg meseca ljubavi, dotle smo kvit. Aj zdravo!
- Halo sekretarice, molim Vas čašu vode i Novalgetol u ampuli, glava me je zabolela.
- Stiže direktore, nego, u hodniku je tržišna inspekcija, šta sad da im kažem?
- Ništa, dajte im papire pa ako će da hapse nek hapse.
- Ali direktore, oni hoće prvo da razgovaraju s Vama.
- Naka uđu za 15 minuta, glava me boli moram malo da se smirim.
- Važi direktore.
- Hmmmm eeee Miroslave, Miroslave... Šta si doživeo? Neka, neka, ko šta traži to i dobije. Nego, ako meni pukne film ima da odjebem sve ovo u TRI LEPE PIČKE MATERINE! Odležim svoje. Pa kad izađem lepo odem na selo da čuvam koze i uzgajam povrće i voće. Da dignem sve četiri i konačno krenem da uživam. Eeeeehhhhhh...
Izraz kojim se pokazuje koliko žensko telo bez oblina, naročito bez "pozadine" muškarcima neinteresantno.
A: vidi ova što ima dupe ko četnički kazan.
B: devojka bez dupeta - ko selo bez crkve
Svi mi koji živimo u malo većem selu znamo da kako bi se omrsili za snošaj moramo otići u ono manje. To je jednostavno jedan od paradoksa u kojemu danas živimo, oni sa sela beže u gradove, a oni iz gradova jure u selo. Dobro de, samo vikendom. Jedan od razloga je taj što te u tvom lokalnom mestu (ukoliko to nije prestonica ili jedan od dva sporedna grada sa više od 200k stanovnika) već skoro svi poznaju, a devojke znaju da mešaš rakiju sa pivom i posle par sati taj koktel serviraš na njihove skupe štiklice, da
nemaš keša i da ti je mali. Pričaju međusobno jebiga, budi uveren da znaju. Stoga, ne preostaje ti ništa drugo nego da skupiš ekipu, kintu za gorivo i muda, te se uputiš u obližnje selo.
Razlozi za takvo putešestvije su i više nego opravdani. Kao prvo, napupele seljančice isto tako poznaju sve svoje lokalne džibere u rozim majicama na cirkone, belim kaiševima i patikama blatnjavim od svinjaka te i više nego prijatno dočekuju monahe iz drugih mesta. I pored toga što su zdrave, nabubrele i ne depilirane, nećeš verovati, prirodne su. Ne nafurane. Na tvoj prilazak i jeftinu opasku neće odgovoriti šamarom nego osmehom. Na tvoj „slučajni“ prelaz rukom preko bedara neće napraviti scenu i pozvati sekjuriti nego ti se približiti. Treba ti još razloga? Pazi ovaj: jeftina cirka. Pivo 80-100 (ako ubodeš promociju i po 60), žestina od 100 do 120 dinara (ukoliko dodješ do 12h, džaba!) Još se nisi primio? Jebiga onda, navuci svoj šal od kašmira i idi popij koktel sa svojom debelom drugaricom.
Naravno i kad se nađeš u ovakvoj nirvani moraš obratiti pažnju na određena pravila ponašanja, pošto, granice iako su pomerene, ipak postoje. Te stoga pažljivo isprati sledeća uputstva:
(Preterano) kurčenje:
Ovo je prilično relativan pojam sa kojim će ti verovatno trebati najviše vremena da se upoznaš pošto je prilično tanka linija između razbijanja flaše o beton i tvoje glave alatom iz Fergusona. Možeš slobodno da se opustiš, više nego u gradu i daleko od toga, ali moraš gajiti respekt za lokalnu ekipu pošto budimo realni, na njihovoj si teritoriji, muvaš njihove ženske, kurčiš se, a i njih je više. I jaki su. Nisu odrasli na pašteti i mesnom naresku nego na slanini i pihtijama. Sa sedam godina nisu spajali lego kocke nego priključke na traktor. I dok ti uglavnom nisi u životu digao ništa teže od kašike, oni su dizali kilaškim lopatama kuruz na čardak. Stoga, bilo bi poželjno da imaš ortaka sa studija koji je rodom iz tog sela ili bar poznaje lokalce. On je tu da vam kupi poštovanje od istih i služi kao Umproforac ukoliko ipak dodje do incidenta. Ukoliko i nemaš takvog, opusti se, gledaj svoja posla, ne njihove ribe i trebao bi biti ok.
Muvanje
Kao što već apsolvirasmo, seljančice iz ruralnih predela više vlaže na mužjake iz okolinih mesta nego na lokalne šabane. Možda je to zbog pretpostavke da imaju para, ukusa za oblačenje i rešeno stambeno pitanje. I iako je to samo pretpostavka, ti možeš da je ubediš da je verodostojna, jer kako bi za ime Boga mogla da dokaže da nije? Ipak, budi upozoren na određene, jer kako u svakom žitu ima kukolja, tako i ovde ima izuzetaka od kojih bi trebao da držiš dalje ruke i svog vršnjaka. Za početak, nađi najveću od svih, maticu, onu koja igra na improvizovanom stolu od bureta i šperploče, eksira boktepita koju vinjak-kolu i vrišti u transu dok joj džiberi poređani oko nje kidaju zubima najlonke i lupaju je po strijama na butkama. E sad odvrati pogled i ne šalji ga nazad u tom smeru. Jer pored toga što bi ti ta ista donela samo nebrojene posete urologu zbog kondiloma i bradavica, donela bi ti i probleme sa ekipom od pasus iznad, i to u paketu. Tvoja meta treba da budu mala ekipa devojčuraka, koje su došle bez muških i metroseksualnih prijatelja, da se opuste, zapiju i provedu. Ukoliko čak nemaju ni debelu drugaricu u društvu koja služi kao tenkovska podrška, smatraj da si ubo džek pot, a ukoliko je ipak tu i strelja te svojim zabreklim pogledom, pošaljite najpijanijeg iz društva kao žrtveno jagnje, nek je sobali ako uspe, biće i njoj drago oko tog ledenog srca. E sad, ako si odredio prioritete i devojčicu u koju bi penetrirao, priđi slobodno i odradi posao. Svaki razlog za nesigurnost je neopravdan jer čak i ako te kojim neverovatnim slučajem odbije, priđi drugoj, svaka je prilika da će pasti i na tvoju istu otrcanu foru.
(Atmosfera)
Ako si uspešno apsolvirao prva dva pravila, možeš da se opustiš. Pevaj, žderi, raširi ruke u transu i uživaj. Postoji mogućnost da nećeš znati sve numere iz MIDI asortimana lokalnog benda ali opušteno, izgovaraj samo zadnje slogove u stihu ili prećuti prvi refren pa ga ubuduće ponavljaj, neće ti biti teško. Razbij flašu o glavu, zapali buksnu i gurni prstenjak ovoj do tebe. Sve ti je dopušteno. Razbaškari se do kasno u noć ili rano jutro a onda odvedi ribicu u šaš ili ćaletovu „samaru“ i uradi ono zbog čega si došao. Misija uspela, svi srećni i zadovolj(e)ni.
Izraz se koristi za novopridošlog seljaka koji živi u gradu, ali uprkos tome održava svoje stare manire.
-Vidi ga ovaj šta je obukao.
-Jebi ga. Može on iz sela, al selo iz njega nikada.
Луна парк за урбане фаце који тамо воде своје цице на једнодневне излете и осећају се фул патриотски, јер они, будући урбани, иначе не иду на село. У етно селу се једе традиционална српска храна, попут сарме, кобасица, јагњетине и прасетине. У етно селу нема аутодрома и других срања из обичних луна паркова, него гледамо како су наши преци живели у малим, дрвеним кућицама и за славу ишли у мале, дрвене црквице, све то са беспрекорно зеленом травом, мостићима, поточићима и веселим живуљкама као из Дизнијевих цртаћа, које радосно трчкарају около и поздрављају путнике-намернике, позивајући их да уђу у оближњу етно кафану и окрепе уморну душу уз звуке традиционалне етно музике. И тако на крају дана, из етно села се иде кући испуњеног срца, јер смо се вратили својим коренима, јер смо прави Срби, и јер је Косово Србија.
У међувремену, власници етно села чешкају тарзанчиће, броје паре и размишљају колико им је потребно монтажних кућица, лоших глумаца и вештачке траве да привуку још више сељака.
Završni čin života većine sponzoruša iz palanki širom Srbije. Osim Sandre Meljinčenko, ona je uterala svima njima.
Posle gledanja omiljene serije, gde je Keri opisala kako je Samanta šta već, obukla je svoje krpice, štiklice, nabacila Vuj Liton torbicu i našla se sa "frendicama" da izađu u palanačku diskoteku. S obrzirom da joj je ćale pijanica, a keva radi u kiosku, imala je novca samo za jednu koka kolu. Nehajno ispijajući kapljicu po kapljicu, usmerava sisiće, zabacuje kosu i slika se sa drugaricama sa nogama u neobičnim pozama dok se ljubi sa drugaricama tražeći pažnju. Debeli krmak sa "zlatnom" kajlom oko vrata(koji u zavisnosti od količine novca može da se pretvori u "medu" koji tako lepo nosi te kilograme), je zove za sto. Ona naravno prilazi i naručuje bacardi breezer da opipa teren. Zatim se toče hektolitri šampanjca, i naravno sex na haubi njegovog nabudženog audija. Preko nedelje mrtvilo i sanjanje o životu koje gleda u serijama na "FoxLife"-u. Posle godinu dana karijere, vulva joj poprima oblik kao da ju je silovalo trista tatara, pojavljuje se konkurencija, ona nalazi "medu" svog života, koji je napumpa i tad ona misli sredila sam život, obezbedjena sam...Godine prolaze, ona školu nema, sisići su do pupka od dece, noge liče na dve naradže i ona lagano vene, dok njen "meda" jebe mladje i bolje po istim diskotekama i istim palankama gde je i ona nekad bila. Čak ni uz plavu pilulu njemu se više ne diže na nju, a kasno je da sad nešto napravi od svog života, jer joj je svaka ambicija umrla zajedno sa likovima iz serija...Ostaje joj samo masturbacija i selo.
Kad drug koji živi na selu dođe u grad isprskan blatom do ramena.
- Pogle' Marka k'o da je stig'o sa motokros trke maloprije.
- Otišao sa sela ali nije selo sa njega.
- Pa gdje on živi? Ispod Garmiš-Partenkirhena?
Manifest lokal patriotizma. Ta vukojebina, smještena negdje u blizini Božijeg međunožja, toliko ukopana u planine da se sunce vidi samo dva sata oko podneva, je raj na zemlji. Idila opjevana u pjesmama romantičara koja sidu leči.
- E, vidi jagode jesu fine. 'Oš malo?
- To nisu jagode, gle kol'ke su k'o jabuke. A kisele k'o limun. Kod mene gore one šumske u oko da ti stanu, ali zato med medeni, tope se u ustima. A kad uđeš u livadu gdje ih ima, ona se crveni čini ti se ima ih mali milion. A kad počneš brati vidiš da ih je samo za šaku, što samo čini slađim one koje si ubr'o.
- Aj ne seri nego mi dodaj vode.
- Vidi ti ovdje kakva je voda. Žuta. Jeb'o mater ako mi nisu i zubi počeli žutit' od nje. Kod nas gore ona 'ladna, za srce ujeda. A čista, čista k'o suza. Dolazili ovi iz Beograda htjeli da flaširaju, no mi nismo dali.
- Jes'. Pa što se ja onda otrova' kad sam pošli put pila tu tvoju vodu?
- Nisi navikla na zdravo. Ne može organizam da ti podnese nešto takvo.
- Ja, ja selo moje lepše od Pariza.
Ne govorim o globalnom protoku informacija. Naprotiv, ono na šta ja mislim je lokalni protok informacija, u narodu poznatiji kao ogovaranje - fenomen prisutan svuda, širom zemaljske kugle, dakle globalno. Jer, ono što mnogi nazivaju seljačkim mentalitetom - zavist, zloba i ogovaranje - u stvari je prisutno svugde, u svakoj sredini. Svaka sredina je mala sredina, bila ona na selu, u gradu, ili na dvoru.
Selo u Srbiji, dvojica komšija razgovaraju:
-Je li, Boga ti... Živadinov sin i dalje neoženjen...?
-Jes' vala. Nijedna mu nije valjala, svaku je ostavio. Veli, čeka onu pravu, a i voli život kaže...
-Jes' malo morgen... More, meni je on nešto sumnjiv... Da nije on od onih...?
-Kojih more?!
-Pa onih što vole, što kaže, otpozadi!
-Hmm... Vi'š, mož' biti... Sad kad kažeš, i meni mi se čini da me nešto čudno gled'o onomad na slavi kod Miladina...
-Eto vi'š...
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
Zgrada u centru Beograda, dve komšinice razgovaraju:
-Je li, jel' si čula da je sinoć kod Jovanovića dolazila hitna pomoć? To je drugi put za tri meseca!
-Pa jesam, čula sam. Marijin otac živi sa njima, ima sedamdeset godina, nepokretan je, a ima dijabetes i slabo srce, pa zbog njega dolaze kad mu pozli...
-Da, da, kako da ne... Tako ti ona kaže. Ja sam čula da dolaze zbog njihovog mlađeg sina, čula sam da se drogira, pa kad mu se sloši, moraju da zovu hitnu da ga spašava!
-Pa moguće... U pravu si, vidiš, svaki put kad ga sretnem, obučen je skroz u crno i nabije ono čudo u uši, ni dobar dan da kaže!
-Pa da...
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
Dvor, negde u zapadnoj Evropi, Kraljica priča sa Predsednikom vlade:
-Gospodine predsedniče, vidim da nam je Ministar trgovine otišao na Tajland... Treći put ove godine...
-Treba da potpiše neke izvozne ugovore, dugo je radio na tome.
-Pa verujem da je radio... A otkud da baš ide na Tajland?
-Vaše Veličanstvo, daleki istok je veliko tržište, to je ogroman potencijal.
-Da, naravno. Kada već pominjete potencijal, znate li po čemu je još poznat Tajland?
-Pa... ne mislite valjda...
-Transvestiti, nego kako, dragi moj gospodine Predsedniče! Znate, oduvek mi je on bio nekako čudan... Kada god ga vidim sa suprugom, nešto mi se tu nije slagalo, nikako...
-Bože gospode! Hahaha! Boga mi, Vaše Veličanstvo, nadam se da bar koristi zaštitu! Ne bi bilo dobro da posle samo godinu dana rada vlade tražimo novog ministra!
-Haha, upravo tako...
Dvostruki zivot.
Tamo ste bili okruženi sa ljudima koji su imali iste probleme kao i vi, vidjali ste iskljucivo ljude vasih godina, mogli ste da se vratite u stan u 4 sata ujutro i niko vam ne bi ništa rekao, mogli ste da radite sta hocete bez straha da ce celo selo sutra znati sta ste radili. Glavna obaveza vam je jelo-ucenje-faks-izlazak. Imate izbor za sve.
A sad, sad ste u selu koje je puno pakosti i zavisti, laznog morala (da, ima ga vise nego u gradu) i surovih problema. Od vrsnjaka vidjate samo nekolicinu koja se nije propila ili udala/ozenila.
Ukoliko izadjete u lokalni disko/kafić/kafanu shvatate da tu vreme stoji, sve je isto, glavne teme su koliko je zito rodilo i koja ce cena da mu bude, ili koliko je "Milica" promenila momaka ono vece kad je bio "Jelen pivo parti", ko je kakav auto kupiJo (uglavnom,tako sto je prodao dedovinu), i koliko ciji motor može da "ide".
Cure/žeMske/devojke se "lože" na NJ_E_G_A, decka koji igra u lokalnom klubi i koji je za to cak i placen (uglavnom do 50 eura)
Imate osećaj da ne pripadate tu, sve vam smeta,...
Drustvo vam se raspalo (ako je ikad i bilo sastavito), prijatelj sa kojim ste zajedno krali tresnje i provodili po 10 sati na dan zajedno - vas poziva u onu kafanu da vam prica kakav je traktor "terao" danas i koliko ih ih je "Milica" stvarno imala ono vece, i dok vam to prica ostavlja maminu i tatinu dnevnicu lokalnom bogatasu, inace vlasniku kafane, i tvrdi vam kako se tesko zivi.
Osecate se usamljeno.
Uzas!
Hocu nazad...
Ovu rečenicu koristimo kada hoćemo na fini način da saopštimo našem dragom komšiji da mu se zapalila jedna od vitalnih građevina prosečnog seoskog domaćinstva.
-Komšija jel tebi krava puši?
-Jok!
-E onda ti gori štala!
Jeftini domaćini! Prilika da za 200-250 eura letujete kao carevi!
U Bugarskoj: Gospodaru, da li želite da vam popušim kurac?
U Crnoj Gori: Nemamo vode za tuširanje posle 12...
Mesto gde u zadnje vreme ima mnogo manje seljaka nego u gradu.
Fraza koja se nekada koristila kao zamena za potpunu nepoznanicu, nešto strano i daleko što nam ni u ludilu ne može pasti na pamet. Zahvaljujući reklamama za deterdžente ova fraza je izgubila na značaju jer sada svi znaju makar 2 španska sela.
Viljariba i Viljabaho.
Alarm pesma u vatrogasnoj stanici.
- Gile jel si to pustio radio ili je alarm?
- Ma to Čola bije sa ušća.
Osoba sa izuzetno visokom tjelesnom temperaturom.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.