Kad prosečan Srbin ode u restoran pa čita zdesna nalevo, prvo gledajući cene.
Jedini restoran u kom se pije točena koka-kola umesto točenog piva.
Restoran brze hrane koji nikad neće prejebati slaninicu, beli luk i domaći mladi sir.
Ne znam da li ste primetili ali na svakoj ekskurziji ima neko brdo. Moguće je da je to isto brdo, napravljeno za takve prilike. Gde god otišli, Mataruška banja, Barselona, Fruška gora, svuda posle zamornog puta, autobus Sloga/Janjušević-Kolesar/Jedinstvo konačno staje ispred nekog brda a tu je i potočić obavezno i restoran i vozači sedaju da jedu pljesakvaicu i piju pivo a i nastavnici isto a vi deco moja aj uz brdo gore, ajd iš. I onda se penjete stazom gore i penjete i već vam je to sve to poznato mada se prvi put penjete. Na pola puta je spomenik mahovine Borisu Dvorniku i tu sednete da popijete bajatu vodu od kuće i smrdljiv sendvič od juče i prsnete vodenim pištoljima Mileni u dupe a onda nastavljate da se penjete dalje još strmijim putem pitajući se da li sve ovo ima ikakvog smisla. I penjete se i penjete sve dok ne stignete do volšebnog vrha gde vas čeka i autobus i opet brdo i potok i restoran i musav šofer i nastavnici, siti, odmoreni, nasmejani i moto klub iz Čačka Aprilia parkirani motori pored autobusa.
Odlaze na dalek put ko to može znati, nastavnice, Darko se usro.
Nikad se recimo ne staje u neki pitom predeo, ravnicu ili u neki mirni zaseok pa da se razmilimo selom da pričamo sa seljanima i milujemo kokoš, ne, samo brdo, šuma, potok i penji se gore da vidiš restoran odozgore kroz granje kakav mu je krov, zelen, jel da, i u onom staklenom delu tamo... sve to jasno sada vidim, sada mi je sve jasno.
Kada se ljudima spoje obrve iznad nosa i besplatno reklamiraju poznati restoran brze hrane.
To se kaže kada si na poslu pa kreneš na doručak,
u firmin restoran-menzu.
Na primer u mojoj firmi.
Uobicajen nacin citanja cirilicnog natpisa za restoran. Razvijena pojava u Srbiji, inace-frikombinovanje dvaju pisama u jedno.
-Kako mozes da ides kod frizera kojem se salon zove "Masno"??
-Zato sto to pise latinicom, debilE, "MACHO", a ti citas cirilicno! Cita se: macho. Frajer, znas?!
- (Sagovornik obeztekscen informacijom da postoji cirilicno citanje latinice... Kako ono bese...?)
Ono sto pomislis kad izvedes devojku u restoran na morske plodove, i to neki najjaci afrodizijak, i setis se da je dobila.
Interna fora, kojom prekorevaš nečiju neinformisnost o određenom mestu za izlazak (kafić, restoran, diskoteka...).
A:”Bili smo juče u Masci.”
B:”Gde?”
A:”U Masci!”
B:”Ma čuo sam te, nego gde je to?”
A:”Jebote, ti baš ne izlaziš!”
Izađeš sa drugovima napolje (ili u grad)...Odjednom, neka bistra glava predloži da odete u neki kafić ili restoran. Ti se protiviš tome zato što si švorc ali si u manjini i nemaš drugog izbora nego da odeš sa njima. Dok oni gledaju Meni, tebi je neprijatno jer se osećaš kao grejač stolica unutra. Najzad, konobar dolazi, oni narucuju i kada konobar pogleda u tebe ti mu samo kažeš da ti donese čašu vode... Kasnije, drugari se šale na tvoj račun uvek kad neko pomene kafić ili restoran...
Npr.
Konobar: Izvolite?
Drug 1: Meni dajte jednu palačinku i Coca-Colu...
Drug 2: Meni porciju pomfrita i ledeni čaj...
Ti: Meni dajte samo čašu vode...
Konobar: -.-'
Omiljeni restoran Dilan Doga, sa najboljim hot-dogom u gradu, gde se uvek mogu čuti njegove najnovije dogodovštine.
Čovjek koji bez kinte pođe u restoran i naruči školjke,uvjeren da će u njima naći biser da plati večeru.
Restoran brze hrane koji se bavi proizvodnjom kalorijskih bombi. U dogovoru sa Coca-Cola kompanijom pretvara obične ljude u XL generaciju.
Običaj da se maturanti pre ulaska u restoran, grupno, ruku pod ruku, prošetaju kroz centar grada, dok ostali stanovnici stoje sa strane i gledaju.
'93 je godina, rat besni u ex-YU, dovoze ranjenike, mrtve, kolektivno ludilo na sve strane, Šešelj na slobodi, Mira Marković profesor ekonomije...
A na RTS-u reklama:
,,Imate kuću?
Stan?
Restoran?
Fali vam samo METALINEX nameštaj!"
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.