
Žalopojka niske žene visokom mužu koji nikako da prihvati činjenicu da žena ne može sve da radi po kući nego mora i on da zasuče rukave i izbrše prašinu sa regala.
- A što ti ne obrišeš prašinu, pa nije toliko visoko. Evo, podigni ruku. Tako! Vidiš da možeš da dohvatiš... do... pola regala... malo stani na prste... tako, i opet možeš da dohvatiš do... pola regala. Nešto ovde nije kako treba.
- Znaš šta nije kako treba? Mene nije tata napravio za radove na visini, tako da ćeš dragi moj, lepo uzeti ovu krpu, popeti se na stolicu i izbrisati vašljivu prašinu a ja ću da ti pomažem tako što ću da ispiram krpu i dodajem istu.
- A zar ne postoji neko drugo rešenje da ja to ne uradim već ti?
- Ne postoji!
- E jebiga.
Kad neko hoće da naglasi, kako se ne hvali nečim što je učinio, ali se na kraju ipak pohvali. Istu funkciju ima i: "ne dižem prašinu oko toga", "ne pravim buku"...
- Nije da se hvalim, ali ja sam idealan muž. Tresem ženi tepihe i ne dižem prašinu oko toga. Usisavam po kući, i ne pravim buku!
Kaže se kada naletimo na devojku ,koja po svojim godinama bi mogla još uvek da skuplja mirišljave sličice,a po izgledu i ponašanju parira koleginicama iz Vivida.
Mi Vojvođani znamo zašto.
Odgovor na pitanje u vezi nekog kafića: "Kakva se ekipa tamo skuplja?", upućeno osobi koja često izlazi u taj kafić. Naravno, besmisleno je biti iskren i reći da se tamo skupljaju pozeri, blejači ili klošari - ne, tamo se skuplja "normalna ekipa".
a: Gde ćemo večeras?
b: Idemo u taj-i-taj kafić, jesi bio nekad tamo?
a: Jok, kakva je ekipa tamo?
b: Ono, brate, jedna totalno normalna ekipa...
Ubeđivanje muške dece , od strane roditelja da se upišu u muzičku školu, uz izgovor da devojčice odnosno devojke prosto obožavaju dečake koji sviraju gitaru.Ta ubeđivanja se uglavnom neslavno završe, roditelji ispljunu pare za gitaru, detetu posle dve godine sve dosadi, pogotovo naporna nastavnica solfeđa i ono preusmeri interesovanje na neki sport ili računare. Gitara tokom godina skuplja prašinu, a deca se kaju, jer nisu prihvatili dobronamerni savet svojih roditelja, koji se kasnije ispostavio tačnim.
E kevo u pravu si ti bila, kad si mi pričala da učim da sviram gitaru, onaj Nikolić iz 8-2 što ima svoj bend, ne silazi sa devojaka, svake nedelje je na nekoj drugoj.
Ruska , drevna , drvena igračka , oslikana lutka , unutar koje se nalazi jos par manjih istih takvih lutkiica , koja je kod nas inače mnogo poznatija pod , iz samo nama znanog razloga , nazivom " babuška " . Bespotrebna stvarčica koja nam skuplja prašinu po policama i uglavnom podseća naše roditelje da su nekada davno na ekskurziji bili u Moskvi ili Lenjingradu ili pak na ujaka dundjera koji je pored redovnog slanja novogodisnjih čestitki sa slikom Crvenog trga jednom rešio i da se "otvori".
Matrjoška je nacionalni ruski serviz čaša za vodku za sve uzraste.Konstrukcija matrjoške je takva da svako može da izabere sebi odgovarajuću lutku u odnosu na mogućnosti i želje.
Matrjoška je inače podstakla naučnike na ideju o kloniranju.
Konj koji se iz sveta životinja preselio u svet ljudi da bi se bavio marketingom i dizao prašinu i zarđivao koju kintu. Potomak Kaligulinog konja, nekadašnjeg senatora, pa se može videti i na mestu raznih predsednika poslaničkih klubova-u mnogim skupštinama, pa i u našoj.
Izgovor mnogim budalama da svoj idiotizam proglase za kvalitetnu prašinu.
..... ...ić:
-Za dobrim se konjem....
-More, marš folirantu jedan....
Znam iz iskustva, al se stidim da kažem. Ili mi je pametnije da ćutim i da se pravim lud, da ne bude skuplja Dara nego Vera. Neretko korišćena i u vađenju pred ribom, ako se slučajno izlanem kad ne treba...
Mira: I tako dušice, sretnem ja onu Sonju, fuficu, pričala sam ti, što smo se pokačili ima godinu dana, kad me je ogovarala po gradu...
Ja: Koja Sonja?! Maretova sestra, što ima beleg na du... što ste se kažeš podžapale prošle godine?!
Mira: Šta? Kako ti znaš za beleg? Pa ti si imao nešto sa njom?
Ja: Nisam, šta ti je, pričali mi ljudi...šta se odma' nerviraš...ne bih ja tebe prevario, kakvom Sonjom, ni sa jednom...
Mira: Verujem ja tebi, ne bi ti mene prevario...
Ja: Dva puta.
Afrodizijak za prašinu.
Za dobrim konjem prašina se diže.
Bitna dragocenost, koja je krasila zidove prosečnog jugoslovenskog domaćinstva u periodu od '50-ih do '90-ih godina XX veka. Predstavljao je neophodan rekvizit u estetskom pogledu na kućni enterijer, a posebno se cenilo ako ga je domaćica sama izvezla. Imao je prednost u odnosu na manje bitne stvari, kao što su frižider ili bojler.
Danas se na njegovom mestu nalaze ikone svetaca u duborezu, a on skuplja prašinu na tavanu, zajedno sa starim, crno-belim EI televizorom.
Starije generacije ga se sete na 29. novembar, uz obaveznu opasku da su im najlepši dani bili dok ih je on gledao sa zida...
"Krpe" za prašinu i čišćenje kupatila.
Skuplja alternativa pri nedostatku toalet papira...
"E jbt tiket,sad s njim mogu samo guzicu obrisat'"
Vratiti u upotrebu. Skinuti prašinu.
Onaj zbog koga brišemo prašinu sa najviših polica.
Baja koji skuplja uplate.
Obično nestane u vidu magle još u prvom krugu takmičenja.
Stara, procvetala pajalica za prašinu.
- Ženo, je l' koristiš ti ovu opajdaru, il' treba da ti kupim novu? Mislim, kad već idem po pivo.
Verovatno najgore pivo proizvedeno u Srbiji a i sire. Ne moze se naci u kaficima i kafanama, vec samo u marketima i zadrugama, a i tamo cesto skuplja prasinu na polici. Mnogi i ne racunaju da je pivo. Kupuju ga uglavnom pijanci bez volje za zivotom i studenti koji nisu pri parama a samo im je bitno da je alkohol u pitanju. Za jelen pivo koje takodje proizvodi ista pivara, slogan je "muskarci znaju zasto" , za apatinsko niko ne zna zasto, verovatno ni sam Bog. Mnoge pivopije ne zele da mu pominju ime pa kazu "ono pivo" ili "ono sto mu ne pominjemo ime".
Miko: joj bili smo kod Duleta na rodjendanu,morao sam vodku da pijem.
Milos: Sto vodku, jel imalo pivo?
Miko: Ma imalo, al bilo ono sto mu ne pominjemo ime pa nisam mogao.
Milos: Bolje da vam je dao sae30 da pijete umesto toga.
Miko: Vala bolje.
Dobiješ kad obrišeš prašinu sa dela predmeta.
Povučeš prstom liniju po prašnjavom monitoru.
- Ima dobar kontrast !
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.