
Ime kojim svaki prosečni Srbin koji je iole patriota i podržava Vidića, naziva igrače Barselone. Često se dodaje da im samo još i Snežana fali da upotpuni sliku.
Jesi gledao finale?
Ma jesam, ništa me ne pitaj popizdeo sam, oni patuljci da pobede!
Mudro zboriš, patuljci, pravi igrač treba da bude kao Vidić.
Tako je! Krupan, snažan, da ima dobru igru glavom i pas.
Sedam milijardi probiotskih bakterija.
- Petre, nešto me stomak zajebava. Da popijem onaj Mlečni put, šta misliš?
- O Bože, nemojte, ima odličan jogurt.
- Gde?
- Na Zemlji. Odličan je za probavu kažu.
Ja sam Reks, irski seter. Živim u stanu na osmom spratu. Sa Gazdom. Juče je Gazda tačno u sedam i petnaest kao i svako jutro u proteklih deset godina otišao na posao. Za to vreme ja sam blejao po stanu i spavao. Gazda se kao i uvek u četiri vratio sa posla i kao i svakog tridesetog u mesecu doneo je svoju platu i jednu polovinu stavio u metalnu kutiju. Kaže da čeka Bolje vreme u kom će je potrošiti. Verovatno je u pravu, ipak Gazda bolje zna. Dok ne dođe takvo vreme on će svaki dan kao i juče sebi spremati hranu, a meni davati onu od prethodnog dana. Juče je nakon jela Gazda kenjao. I ja sam kenjao. Napolju. Tamo sam kao i svaki dan trčao po travi i njušio tragove. Gazda misli da je to glupo, ali ne zna da je to možda jedina stvar koja ostaje iza onih koji su otišli. Tu, uvek na istom mestu, srećem ekipu iz kraja koja konstantno visi na ćošku. Gancija bez oka, Smrdu što mu je brat podleteo pod tamčić. Tada me, u najboljem trenutku, Gazda odvuče kući. U stanu Gazda čita kupljene novine i pati zbog stvari koje ne može da promeni. Verovatno tako treba, to radi cela Gazdina vrsta. Onda ih kao i uvek baca i pali televizor na kom gleda priče o uzbudljivim životima drugih ljudi kojima zavidi. Postaje nesrećan. Juče ga je tačno u sedam kao i svake srede prekinula Vlasnica nadrkanog pekinezera Kokija iz susedne zgrade. Gazda je tada kao i obično pario Vlasnicu. Ona je vikala. Sve isto kao i kod nas samo sa malo manje duše. Vlasnica je posle toga otišla ćuteći. Bez reči. Gazda je i dalje bio nesrećan. Kaže da će još malo ovako, dok ne sretne onu stvarnu zbog koje pucaju kosti. Ima vremena. I sinoć je pre spavanja prelistao ponude za putovanja za ono mesto na kom najlepše žene piju najbolje vino. I tamo će otići kad dođe Bolje vreme. „Ne sad, ne sad Reks“, govori mi on. Legao je tačno u deset sa mislima o Boljem vremenu.
Jutros u sedam i petnaest Gazda nije otišao na posao. Umro je noćas u snu. Šteta, bio je dobar čovek koji je čekao Dobro vreme. A ja ću po svoj prilici od sada malo više visiti na ćošku sa ekipom iz kraja.
Mačka ima sedam života, a Ognjen dva.
Oskar i malo manje retardirani mu burazer Ognjen.
Nekada davno, u jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu privreda je bila toliko jaka da se radilo u tri smene. Večita obnova zemlje, socijalna politika kao u današnjoj Jagodini, vodilo se računa da svi moraju negde da rade. Makar to bilo i kao čuvar plaže u zimskom periodu pa još i u noćnoj smeni.
Većina zaposlenih je zaista i radila u nekoj od proizvodnih delatnosti, šila, kopala rudu i rmbala od deset uveče do šest ujutro. Jebiga, rudarima je ionako mrak i svejedno koje je doba dana. Važno da se radi, da zemlja prosperira. A onda, u pola sedam ujutro, umorni radnik na putu do kuće, svrati u kafanče da popije jutarnju kafu jer mu je žena već otišla u prvu smenu pa da ne pije sam.
Danas, to je pojam za alkosa ili nezaposleno lice kojim se pravda rano ustajanje ili kasno leganje.
- Izvolite?
- Pivo, hladno ako ima, nije bitno koje...
- Otkud pivo u sedam ujutro, da nije malo rano?
- Idem iz treće, meni je već smrklo...
Deo dana između šest i sedam sati.
-Kad dolaziš kod mene?
-Šta ja znam... Može oko šese'am?
Naziv sa automobile marke BMW, serija sedam.
Ostatak kuvanog pasulja starosti preko sedam dana.
Ponedeljak prepodne. Nakon burnog vikenda dva studenta-cimera se vratili u iznajmljeni jednoiposobni stan.
Bole: - Hoćeš nes kafu?
Đole: - Prijala bi mi.
Bole: - Pet minuta.
Ustaje i odlazi u kuhinju. Nakon nekoliko minuta, vraća se sa kafama, spusta ih na sto, sav prebledeo, seda na fotelju... Sekundu kasnije, šakom zatvarajući usta, skače, trči u kupatilo iz koga se zatim čuju zvuci povraćanja...Vraća se isceđen k'o limun, seda ponovo na svoje mesto...
Đole: - Rekao sam ti da ne mešaš klekovaču i crveno vino, vidiš posledice?
Bole: - Nije to u pitanju, to sam ispovraćao još dok smo čekali bus...
Đole: - Nego šta je u pitanju?
Bole: - Otvorio sam frižider da ubacim mleko koje smo maločas kupili, i...
Đole: - I? Šta?
Bole: - Mislim da nam je nešto umrlo unutra...takav smrad me je udario, direktno u mali mozak!
Đole (inače manje gadljiv po svim pitanjima) ustaje, odlazi u kuhinju i odatle viče:
- Ej, smrtni slučaj! Umro ti pasulj od prethodne nedelje!
Prođe otad sedam godina, a niko se nije ni izvinio, a kamoli krivično odgovarao za, po svoj prilici, najveće smeće u istoriji serijskog programa naše zemlje, koje predstavlja vršenje velike nužde nad svime što su nekad pisali Kozomara, Mihić, Kovačević, pa i Pavić u mlađim danima. Neki kažu da je trebalo da bude kopija "Seksa i grada", ali prema "Lisicama", američka verzija deluje kao "Twin Peaks" ili "Homicide-Life on the Street". Ne znam sa čime bih uporedio glumu, a vrištanje Jelene Stupljanin podseća na Leu Kiš na spidu. O reditelju, koji se u sve razume, ima ga u svim novinama i emisijama, neću da trošim reči...
Što napisa neko, pozlatilo mu se pero, Gorčin protiv čovečnosti!
Pojava da se u crtanim filmovima i bajkama sreću medicinski i psihološki pojmovi i pokušaji njihovog zbrinjavanja.
KPR (kardio - pulmonalna reanimacija - veštačko disanje)
Snežana i sedam patuljaka;
Postavlja se pitanje da li je jabuka bila otrovana, ili je došlo do zastoja bolusa (zalogaja) u disajnim putevima.
Princ prilazi Snežani, ruke postavlja na grudnu kost, i stavlja svoje usne na njene. Za udžbenik.
Verbigeracija (besmisleno ponavljanje istih reči ili rečenica).
Duško dugouško, Bajka o Ivici i Marici.
Duško: Šefe, ovo je bajka o Ivici i Marici...
Princ: Ivica... Ivica... Ivica...
Tetanus, izazvan bakterijom Clostridia tetani.
Uspavana lepotica;
Ubod prsta na staroj preslici.
Podvojenje ličnosti
Vuk u bajkama i crtaćima, sklon prerušavanju u žensko.
Akromegalija (poremećaj hormonskog statusa hipofize, nesrazmeran rast udova)
Zvonar Bogorodičine crkve, Kvazimodo.
Ahondroplazija (patuljast rast)
Palčić, Biberče.
Avitaminoza, hipovitaminoza, poremećaj jona i minerala plazme.
Voda života.
Bolestan car, kome je jedini lek "voda života", najverovatnije prirodni izvor vitamina ili esencijalnih jona i minerala.
Izlečenje nakon konzumacije.
Depersonalizacija (sebe doživljava kao nešto tude, nestvarno), Derealizacija (doživljava izmenjenu stvarnost)
Carevo novo odelo.
Samo neki od primera.
Edited by: Jessica Rabbit
Popaj ima Bekerovu mišićnu distrofiju (pseudohipertrofija proksimalnih mišića)Oliva hipertireozu...
Miris koji obecava narednih sedam godina srece.
Moj plug. U mojoj njivi. Od sedam ari.
Jedan od sedam smrtnih grehova. Učestala pojava u đačkim danima.
Dva je posle podne. Došao sam iz škole. Imam domaći da odradim ali prvo da namirim stomak. Sit bolje razmišljam.
Pola sata kasnije
Ručak je gotov. Ali učenje deluje tako odbojno, kako da učim dok mi sunce sija kroz prozor? Idem malo da gledam TV dok mi se ne slegne ručak, pa ću onda. Ne valja se naprezati dok se hrana vari, jer umni rad je fizički neizdrživ.
3 sata kasnije
Hehe, kakva filmčina. Sad na učenje. Ustvari, idem prvo kredit da uplatim, možda me neko iscima da izađem, pa onda da naučim to već jednom.
1 sat kasnije
Stojim u sobi i gledam komp sa desne i policu sa knjigama sa leve strane. Unutrašnja borba bukti u meni. Prevagnulo je na desno. Odlučujem se za komp. Učenje može da sačeka, sad mi se baš igra Morrowind.
4 sata kasnije
Uff, kako mi se spava, a trebalo bi da učim. Idem pod tuš da se malo razdrmam pa na učenje. Nadam se da ću stići.
Pola sata kasnije
Hrčem.
Period od sedam dana u godini koji prethode datumu 01. mart.
- Bato, kad će plata?
- Šupičkumaterinujebalateplataikojimekuracpitašzanju! Vidiš li da radim završni račun?
tečnost ubrizgana u telo žene, nakon sedam godina i devet meseci poći će u školu.
Kad jednokratnu masku nosiš sedam ili više dana.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.