
Kada vam je kursor miša na start meniju (dole levo), a želite da zatvorite aplikaciju klikom na "X" (gore desno), a vi ne pomerajući nijedan deo tela zovnete ćaleta da dođe iz druge sobe da vas zaljulja ne bi li se kursor i "X" poklopili.
Sin: "Ćale! Dođi opet da me zaljuljaš nisu mi se poklopili strelica i iks!"
Ćale: "Ratosava, mislim da je krajnje vreme da ga otrujemo!"
Sin: "Tataaaa!"
Ćale: "Stižem sine! Sad će i jedan sokić mama da ti napravi, sigurno si ožedneo!"
Kad se nalaziš na bolničkom lečenju, pa čekaš noć da svi dežurni lekari privedu dežurne sestre u sobe za dežurstvo, pa sa ostalim drugarima iz sobe pootvaraš štekove i povadiš đakonije koje su tvoji doneli tokom dana.
- Joooj, ja ne smem masno i slatko, đipne mi pritisak gore i odmah povuče šećer.
- Ma daj noob, ne seri nego krkaj tu šunku i krofne. Ima Mita tablete za šećer i pritisak za posle. On je ovde već treći put.
Napor uložen u svaki pojedinačni akt čišćenja/sređivanja uvijek je veći od promjene ukupnog stepena urednosti sobe do kojeg dolazi tim aktom.
1. primjer - Soba je savršeno čista. Sjediš za kompjuterom i gledaš na netu nešto vrlo zanimljivo. Pojeo si, primjera radi, snikers i ostavio omot na sto pored tastature. Ukupna urednost sobe je pala sa 10,0 na 9,9. Ne prekidaš aktivnosti na internetu niti bacaš omot od snikersa u smeće, jer korist od toga (povećanje ukupne urednosti sobe sa 9,9 na 10,0) je daleko manja (i s tim i bez toga soba će biti cakum-pakum) od troška - moraš donijeti svjesnu odluku da to baciš, prekidaš sebe u surfanju baš kad je najinteresantnije, sereš se sam sebi u ćejf, i još uz to moraš ići do kuhinje, što i nije uvijek zgodno.
2. primjer - soba je u poluhaotičnom stanju - sve je isto, povećanje urednosti sobe sa 4,9 na 5,0 nije dovoljno velika korist (i s tim i bez toga soba će biti u poluhaosu) naspram napora koji je potreban da bi se to postiglo, a koji je isti kao u prvom primjeru.
3. primjer - soba je u totalnom haosu - opet sve isto - povećanje urednosti sa 0 na 0,1 nije dovoljna korist (i s tim i bez toga soba je u tolikom haosu da je opasno biti u njoj) spram truda potrebnog da se omot snikersa baci u smeće.
----------
Kako god okreneš, racionalno zaključuješ da ti se ne isplati bacati omot od snikersa u smeće. Ali jedan po jedan omot, soba se lagano pretvara u prostor sličan Hirošimi nakon atomske bombe.
Tajna opstanka dugih veza, konstantna borba ljubavi da pobedi dosadu.
Negde u nekoj meksičkoj faveli, na egzotičnom vikend putovanju:
- E, dušo, aj sad ja kao izađem ovako u peškiru iz sobe, i kao lutam hodnikom, i banem ti u sobu, a ti se pretvaraš da me ne poznaješ. Važi? A, stavi i ove veštačke brkove.
- Važi, draga...
(Draga kreće i vraća se...)
- E, a ajde ja ipak da te vežem za krevet, pa kao promašim sobu i ti me zoveš da te oslobodim. Može tako, tako mi se čini uzbudljivije.
- Može, dušo, ajde...
(Izlazi iz sobe. Posle 5 min u sobu upadaju crnomanjasti meksički krimosi, spremni da se nekome najebu keve)
- Donde esta la droga?
- Uh, jebote! Opet promena plana. La draga je izašla napolje, sad će da se vrati... - gleda ih sa mučninom – Ako ćemo vozića, ja sam poslednji. Pičku ližem samo svojoj ženi, u slučaju da je neko od vas ima. Što li sam se koj’ moj žalio da nas ubija rutina? Sreća te nismo otišli u Japan...
Doktor koji do svog zaključka dolazi oko 38 minuta serije ( traje 41 min) u beznačajnom razgovoru sa nekom osobom time što se kadar polako zumira ka njegovom licu a onda on izjuri iz sobe.
Wilson : Hej, opet si pojeo vjevericu posle doručka?
House : Ja uvijek jedem sir, ne znam o cemu pričas?
Wilson : Mada mi je taj oblak stalno izgleda sumljivo.
(kadar se zumira polako ka Housevom licu)
... House izlece iz sobe sa genijalnim rešenjem problema.
Moji mama i tata ne vole da slušaju to što se zove metal. Osim subotom. Tad su valjda odmorni jer nisu bili na poslu pa mogu da slušaju tu buku. Oni se tako zaključaju u spavaću sobu, puste glasno te Mejdene i ne izlaze iz sobe par sati. Mamu toliko dirne muzika da se često iz sobe čuje kako govori tati da pojača : "Jače, jače,...", a i tatu verovatno pogodi pesma pa viče: "To, to, to,...". U jednom trenutku kada su oboje, kako oni kažu "Svršili" sa slušanjem, izađu iz sobe nasmejani, pomaze me i ne pitaju za domaći.
nekom srednjoskolcu preko vikenda matorci idu negde na put i naravno da ce se odma praviti zurka i naravno cela skola ce odma za to da sazna. Kuca u kojoj se pravi je dvospratna i obavezno mora da ima bazen. Kod ulazu ce stajati nekoliko osoba koje znaju svacije ime tako da ce pozdravljati svakog ko dodje ( De si Ejmi, De si Tejlor...) U kuhinji se nalaze cetiri momka koji sipaju pivo iz bureta. U glavnoj sobi postoji i kauc a na jednoj polovini je neki par koji se ljubi dok ce na drugu polovinu kasnije sesti momak koji je zaljubljen u glavnu navijacicu. Na zurci je i grupa crnaca kojima ce prici belci koji su u crnackom fazonu i rece im voc ap nigers, ovi ih nece razumeti pa ce poceti da ih ganjaju kako bi ih istukli. Kada na zurku bude dolazila glavna navijacica koja je tog dana raskinula sa momkom, facom iz srednje skole svi ce je gledati i vreme ce sporije teci jedno 5 sekundi. Na spratu se nalaze sobe koje su za prcanje. Osoba cija je kuca ce celo vece paziti na kucu da neko nesto ne razbije ili tome slicne ali dzaba jer ce se uvek neka nezgoda desiti. I ako je to maturska zurka tu ce biti i streber koji sve smara da mu se upisu u godisnjak
Opis za svaki malo veći dvorac u kome su sobe prostrane a hodnici dugački, pa postoji mogućnost da ako neko ne podje na vreme u wc ne stigne tamo na vreme.
Ana: Da vidiš kako su samo lepi oni dvorci u Bavarskoj, samo spavaće sobe zauzimaju preko 100 metra kvadratna, a kod nas prosečan stan nema tu površinu.
Ivan: Ma mi bar ne moramo biciklom u wc.
Skiptar vladavine nad kraljevstvom dnevne sobe. Vlasniku daje kolosalne moći izbora programa, diktiranja atmosfere u kući i odmah ga stavlja na pijedestal zapovesti.
Kod sina je daljinski.
-Mama: Ajde dušo mamina prebaci mami Leu Kiš pa će mama da ti napravi palačinke večeras.
Kreće da prebaci ali stiže bolja ponuda.
-Tata: Ma daj sine da gledamo fudbal pa će ćale da ti da kola večeras.
Sin kreće da prebaci kada se ubacuje baba.
-Daj zlato babino seriju pa će baba da ti da neke pare.
Taman da krene Kasandra kad utrčava deda.
-Daj oko dedino skupštinu da vidimo kako će Velja da im pokaže.
-A šta dobijem za to?
-Ma tebi će deda da kupi stan.
U roku od pola nanosekunde počinje skupština a daljinskom se vade baterije.
-Deda car si. Ćale uzeo sam kola odo napolje, baba uz'o sam ti pare iz tašne, vraćam se oko 11, kevo da me čekaju palačinke...
E sad da je sestra ušla sa predlogom upoznavanja sa nekom njenom drugaricom, bila bi mrtva trka...
Najkabastiji nameštaj koji je ikad smišljen.
Zatvarao je zid dnevne sobe i gutao TV, po bojama sortirane knjige, kristalne čaše, šoljice za kafu, bife sa pićem (koje je služilo kao ukras), ponekad je imao i posebno osvetljenu policu.
Danas je ultrademode ali se ljudi (matoriji pogotovu) teško rastaju od njega.
Neki bi radije izbacili kadu iz kupatila nego regal iz dnevne sobe.
To je ćale koji će obavezno da se pojavi iz sobe u potkošulji-siledžijki i boksericama na pruge nekih drapkasto-bolničkih boja, neobrijan od petka, sa musavim teglama na očima, iskašljavajući šlajmaru od 3 pakle prošle noći, onaj put kada prvi put dovedete ribu na gajbu nenajavljeni.
Zatim - obavezno mora da joj priđe, da se upozna i prouči je od glave do pete sa nečim sto bi trebalo da izigrava ljubazan osmeh na licu, ali sticajem okolnosti izgleda kao manijački kez.
Majstorsko “Nema problema, a ako ga bude, kad vi to shvatite - ja ću već biti dovoljno daleko”.
- Majstore, zar se nismo dogovorili da krečimo sobe u zelenoj boji, a ne u žutoj?
- A ma ne mož to odjednom, to je tek prva ruka, saće premažemo drugu i sutra kad se osuši ima se zazeleni, nema da brinete…
Par papuča, na sred uskog hodnika koji vodi do vaše sobe, dok ste u pijanom stanju.
To je pauk koji živi u onoj mreži u ćošku vaše sobe, znate onoj koja je previsoka, pa ne možete da je skinete? On tu živi jako dugo, godinama, toliko da se odomaćio i između vas stvorio simbiozu: Vi mu date svoj ćošak, a on Vam lovi muve i komarce. Neki primerci ovog pauka su dobili i imena, kao kućni ljubimci.
M: E, imaš pauka na zidu... Ogromnog...
A: A, to je kućni pauk.
M: Kako se zove?
A: Ne toliko kućni...
Put koji se prelazi od ulaznih vrata do klozeta, i nazad do vaše spavaće sobe, kad se vratite mrtvi pijani, a ukućani spavaju tu odma pored.
-Pu, jebem ti ključaonicu, ko je napravi ovako sitnu... a, evo ga... ajd tiho sad, da ne probudim *TRAS* Joooj, ko ostavi ovaj usisivač ovde... dobro je, nije bilo toliko bučno... Idem do toaleta da operem zube pa u krevet... Dobro je, tu je četkica... pu majke mu ga, de pade pasta, a nova mi košulja... Ajde, biće...*Bljaavraalj* Joooj bolje malo sad kad se ispeglaš... Valjda nisam bio bučan *bljkrrrrr* ajde, dosta je, *khkhkhkhkkh* ufffff.... Ajd sad tiho do sobe, tiiiiho *TRAS* (jebeni usisivač)...
-Jel si dobro?
-E jebi ga.
Rečenica koju vam često uputi član uže porodice, koja podrazumeva da izađete iz sobe u koju ste se učaurili, i upoznate se sa ljudima (po mogućstvu rođacima) za koje nemate apsolutno pojma ko su, ali oni veoma dobro znaju ko ste vi. Prva rečenica osobe koja vas je pozvala da dođete će obavezno biti "Znaš li ti ko je ovo?", propraćena vašom facom kao da ste govno pojeli, pošto je to osoba koja vas zna još od malih nogu, a za vas je u pitanju potpuno nepoznato lice.
Voja: (predano čami na netu)
(iz druge sobe) VOJO!!! Dođi da se upoznaš!!
Voja: (u sebi) U kurac...
Voja: (izlazi iz sobe sa savršenim osmehom) Dobar dan!
Baba, deda, tetka, ujak, keva, ujna, strina, stric, ćale, deda (horski): A znaš li ti ko je ovo?
Voja: (u sebi) U kurac...
Familija koja se okupi ispred ključaonice od tvoje sobe, ne bi li videla i ocenila potencijalnu snajku koju si doveo.
Dok u tami tvoje sobe, tvoja partnerka i ti razmenjujete nežnosti, jedina svetlost koja vam kvari atmosferu, je svetlost koja dopire kroz ključaonicu iz hodnika... Ali ne zadugo. I ona ubrzo nestaje... Niste stigli ni do svlačenja čarapa, a u sobi nastaje totalni mrak. Kao da su se tamne sile okupile sa druge strane vrata i pojele jedini izvor svetlosti. Izvor koji je bio dovoljan za taman toliko, da razaznas sve delove tela tvoje partnerke. Nastaje totalno pomračenje, dok se sa druge strane vrata, čuju tihi komentari radoznale rodbine...
- Šta ti je mala što si poskočila, jel sam uradio nešto pogrešno?
- Ma nisi, nego neko je stao ispred vrata... Vidi nestala svetlost....Joj pa ko li je to?
- Ma ne obraćaj pažnju, to su tetka i baba.... One su ti redovni ključni svedoci. Ja da na njih obraćam pažnju, još uvek bih bio nevin....
Prva pomisao kada uđete u ortakov stan i zateknete paučinu u svakom mogućem ćošku njegove sobe.
-Brate, šta ti je ovo po zidovima?!
-Ma pusti.
-E 'alo, Piter Parker, kol'ko puta si ti već postao Spajdermen do sad?
-Ma ne ujedaju ovi pauci, opušteno.
-Da, da, ovi su vegetarijanci!
Paučina u uglovima sobe.
- Vidim ''neguješ'' apstraktnu umetnost ovde...
- Pa da... totalno me inspiriše, znaš koliko je inspiracija potrebna na mom faxu.
- Ne seri nego počisti sobu nekad, lepo moj stari kaže da nema vajde od vas intelektualaca!
- Nikada nećeš razumeti to... tu formu... te oblike...
- To je paučina lenčugo!
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.