
Nažalost sve više korišćena rečenica. Uglavnom od strane zabrinutih roditelja, jer sve više dece kreće stranputicom. Mož' se iskoristiti i da se iskaže nebriga za prošlost, već briga za budućnost.
1. (pregledam stara dokumenta sa ortakom)
A: Vidi ovo! 'Ladno mi je deda bio opasan baja, ako je verovati ovim dokumentima imao je punooo love. Ima li šta za tvog dedu?
B: Ništa, ali nema veze, ja ne znam šta mi je bio deda, više me brine šta će biti njegov unuk.
A: Ohohoho, matori, nisam očekivao tako dubokoumno razmišljanje od tebe, ali imaš pravo.
Pitanje koje uglavnom sledi posle: ''Vidi sta sam nacrtao!''
Dete: "Mama, mama, vidi sta sam nacrtao!''
Mama: ''Jao, kako je leeepooo...''
(pauza)
''A sta je to?"
Rečenica koja uglavnom predstavlja uvod u neki seksi razgovor, pod uslovom da obe strane shvate da se cilja na baš TU vrstu razgovora.
Ona: Srce... šta imaš od odeće na sebi?
On: Speedo šorc zeleni i belu majicu kratkih rukava sa ogromnom flekom od paradajza na stomaku.
Ljudska priroda objašnjena u par reči; potreba da se uvek vraćamo starim odlukama — kako našim tako i tuđim — i razmišljamo šta bi bilo da smo odabrali ono drugo, nakon što se prvo loše pokazalo u praksi.
Šta da su mami onog dana kada su me pravili bilo neplodni dani ili da ga je tata izvadio na vreme, bi li sada ovo pisao ja ili neki drugi Težak slučaj pakla? A šta da sam ono leto ostao kući da učim umesto što sam otišao na bazen, šta da sam položio taj jebeni popravni, sad bih bio na faksu a ne opet četvrta godina srednje? A šta da je deda batalio cigare na vreme, je i` bih morao u sredu da idem na četrdeset dana?
— Je i` se sećaš kad sam mogao Micu da opalim?
— Micu doparu?
— Da, i tad je bila hiv pozitiv!
— Haha, zamis` to!
— I šta da sam tog dana jebao, sad bih se jebavao po apotekama i ustanovama. Ne daj Bože nikome!
Upotrebljava se za:
Nije mi poznato, pojma nemam, nisam upućen u to, ne znam šta da Vam odgovorim...sve to u jednom.
Pitanje: Koje su ovo životinje na slici?
..............................................................
Vidite, upravo ste upotrebili "Jebem li ga..." na pravom mestu!
Najbolji izgovor za uvaljivanje odlaska u kupovinu. Dođeš gajbi s posla oko 18.25 h, mrtav umoran, usput si u autobusu fatamorganisao izuvanje cipela, pranje nogu i zakasneli ručak, da bi te ukućani dočekali nestrpljivo k'o kurirsku službu samo da ti uvale još jedan "mali" zadatak, onako "usput" i "časkom".
Ja: Stig'o sam!
Keva: Eee sine, 'ajde dok si obuven da skokneš časkom do prodavnice da mi uzmeš testeninu, ulje, vegetu, brašno, kakao, cimet...
Ja: Opa, polako! A šta je s njom? (pokazujem na sestru)
Sestra: E, odjebi, mrtva sam umorna, bila sam na faksu ceo dan!
Keva: Pusti nju, znaš da uvek zaboravi nešto da uzme.
Ja: Pa zato postoji spisak, a ionako po ceo dan kuca po tom mobilnom, može jedan usrani spisak da ukuca za cirka 12 sekundi. Šta je s ćaletom? Što on nije iš'o?
Keva: Spava, umoran je, imao je danas neki izlazak na teren.
Ja: Ma do jaja. Radi po komunjarskom radnom vremenu i pored toga ne stigne u jebenu prodavnicu da svrati. I još spava poslepodne. Ja ako vidim sunce preko dana ja sam srećan, a vas bole... i što me koji kurac niko nije zvao, ili poslao poruku?
Keva: Sine, umesto što se raspravljaš, mogao si dosad triput da odeš i da se vratiš. (argument posle kojeg stane vreme)
Ja: Ajde... daj pare.
Keva: Ajde ti od svojih para, vratiću ti kad mi legne plata.
Ja: Naravno.
Baba: Sine, ajde, ne bilo ti zapoveđeno, svrati der do apoteke, uzmi mi jedan ranisan, ubi me želudac.
Ja (u bradu): Ako te ne ubije želudac, ima ko će da se potrudi...
Keva: Što si bre tako bezobrazan?!
Ja: A što ona ne ode malo da protegne štap? Ujutru zna da trčkara po domovima zdravlja sa svojim saborcima. Jebote lebac, s kakvim lenčugama živim... DOBRO BABA UZEĆU TI LEK! A ti kevo, bolje da si spremila nešto dobro za ručak jer sam gladan k'o vuk!
Keva: Sve današnje smo pojeli, ost'o je pasulj od prekjuče, saću stavim da se podgreje.
Ja: O jebo vas pas, jedete k'o popisna komisija! Aj ćao!
Sestra: Uzmi sok!
Rečenica koja odražava klinačku potrebu da budu svrstani u neku fioku, neku grupu ljudi sa kojom će imati nešto zajedničko, da ih prepoznaju na ulici, jer su obučeni u skladu sa svojom deklaracijom, pa čak i da se dele unutar svojih podela na sitnije grupe, sve misleći da podstiču zajedništvo. Zapravo, potpuno suprotno - produbljuju jaz među svojim vršnjacima koji je i ovako preveliki usled preteranog otuđivanja kraj tv-a i kompjutera. Pokušavaju na ovaj način da izgrade svoj identitet,ali nisu svesni da se stapanjem u masu sličnih svaki identitet gubi,ostaje samo masa. Tada je sve jedno da li je u pitanju punk, rock, pop ili turbo folk kultura, masa je masa i nikada nije dobra za individuu. Svako stariji od 20 godina ko izgovori ovakvu ili sličnu rečenicu treba da poseti psihijatra.
Pitanje koje koristiš kada vidiš devojku sa dlakavim rukama i brkovima.
Pred varijante da ti postaviš to pitanje smaraču kada se nađeš sa njim u 4 oka i ne znaš šta drugo da mu kažeš usled tenzije, postoji i varijanta da tebi smarač postavi to pitanje ne bi li započeo konverzaciju sa tobom...
Istina je da njega apsolutno boli uvo šta ti radiš, kao i većinu ljudi koji ti postavlja to pitanje, ali pitanje "Šta radiš?" se pokazalo kao odličan izbor za početak razgovora iz prostog razloga što ćeš ti nakon odgovora postaviti isto, a onda će se osoba br.2 već nekako snaći da te uhvati u mašinu...
To je idealna taktika i za osobe koje se ispunjavaju time što se izjadaju nekome a i oni se mogu svrstati u grupu smarača u koliko nam te osobe nisu bliske...
(Ortak iz kraja {smarač})
-Šta radiš?
(Ja)
-Ništa evo bleja... Šta ti radiš?
(Ortak iz kraja {smarač})
-Jooooj! Ne pitaj! Marko i ja sibić bili u kladionici i došao Ivan i rekao... (...i tako u nedogled)
Prelomni trenutak u razgovoru.
-Ali gospodine, vi ne možete izvaditi zdravstvenu knjižicu dok ne uplatite porez.
Znate šta?! Jebe mi se i za porez i za knjižicu! Platiću pregled!
Uzvik iznenađenja kada vas neko zatekne u čudnoj situaciji.
Zanimljivo je da se pitanje ne odnosi konkretno na to- ŠTA radiš, već- zašto pobogu to radiš.
- Šta to radiš na kompjuteru u ovo doba noći?!
- Šta to radiš sa mojom golom ženom?!
- Šta to radiš sa mojim novim kolima?!
Pogled rezervisan samo za dane apsolutnog mira i tišine. Zamišljen, u daljinu, kada otkucaji srca dostignu donju granicu normalnog ritma. Spokojan kao ništavilo, kao prizor koji se gleda. Nešto za šta se normalnim danom prosto nema vremena, užurbani u vrtlogu obaveza ne stižemo ni da jedemo zajedno, a ne da mislimo unaprijed šta ćemo za ručak.
Rezervisan za trenutak kada ćutimo zajedno sa najbližima. Što bi pjesnik rekao, lako je pričati u društvu, treba znati ćutati, doseći viši nivo komunikacije kada riječi zaista nijesu potrebne.
"I gledajući vrh zaspalih njiva, kako se spušta nema polutama, ti nećeš znati šta u meni biva..." pogled. Taj.
- Dinar za tvoje misli, draga?
- Hm... Razmišljam šta ću danas za ručak...
- Jel' ostalo mesa od juče?
- Ima dosta.
- Ja ću to?
- Ma lako mi je za tebe. Šta ćemo ja i djeca?
- Hm...
Sto bi moj bivsi trener odgovorio na pitanje "gde si Dzoz, sta ima??"
"evo nista, pustam stomak, kurac i kosu pa sta prvo naraste..."
Ne trudi se uopšte da odgovoriš na ovo. Štedi reči, trebaće ti nekad. Jer šta god da kažeš, uradiće kako je naumio/la, pa Bog.
Moglo bi se reći da ova fraza služi samo kao obaveštenje u upitnom obliku o tome šta planira.
-Maco, a šta misliš da obučem ovu bluzicu?
-Pa ne znam baš u čemu je poenta, mislim, sise ti se vide s njom isto kao i bez nje. Čak i da nije manijak, biće zajebano. I ja se jedva suzdržavam da te ne sahvatam tu gde si...
-Juu ma kakav manijak, pa četovali smo toliko puta, baš je zlatan dečko.
-Da, da, zamišljam...
-Hmm, pa šta onda drugo da obučem? Ova mi je praktično najzatvorenija od večernjih varijanti. Dnevne ne dolaze u obzir, neću da izgledam kao tetka na prvom sastanku...
-Pa ako ti je ta jedina od punog ormara garderobe, daj pozajmiću ti ja neku moju, m? A ovaaaj, gde ćete, planiraš nešto? Mislim, nikad mu oči nisi videla, nemoj ja da ti solim pamet, velika si devojčica...Makar neko javno mesto, ovo ono...
-Ma vidi, samo podignem malo na gore ovaj srednji deo i sređeno. Ne vidi se toliko... Pozvao me na večeru, a posle ćemo kod njega, da mi pokaže stan. Pa šta me gledaš tako, ne mogu sad da optrčavam krugove, ja sam stara žena, napor je to, izdaju me noge. Super mi stoji ovo, zadovoljna sam. Pusić, vidimo se sutra.
-...
Označava slobodu izbora pojedinca, nesputavanje od strane izvesnih autoriteta. Međutim, kad se kamere „48 sati svadbe“, „Sve za ljubav“, „Menjam ženu“... isključe, čak i danas ponegde, pod teškom rukom patrijahalnog oca leksičko značenje ovog izraza se malo izvitoperi.
Otac: „Vidi samo ako smeš da konkurišeš, na tamo nekom jebivetarskom fakultetu.....književnost kažeš..... ma more nanu ti jebem ludu!“
Sin: „Ali ja....“
Otac: „Šta „ali“,nema tu „ali“!. Narod nema leba da jede, a on se tu još kao kakav fićfirić zajebava sa svojom sudbinom!(krsti se)..... Nastavićeš ti porodični zanat, ima da kolješ prasiće i sušiš čvarke do kraja svoga života, ne zvao se ja Ratomir! ...Šta ćeš sine, takva ti sudbina, da nije ja bih se lično založio za te, ali videlo se odmah nakon što se Stoja porodila da ti nisi taj... malo čelo,veliki tabani,dlakav... ma more bekrija na oca a ne profesor iz glavnog grada.“
Posle pitanja "Jebes li sta?", ovo je tipicno pitanje za dva muska sagovornika koja se nisu videla neko vreme.
"Oooo pa de si matori, sta ima jbt?"
"Evo covece, nema te da se javis, koja si dojka!"
"A jbg ga brate u nekoj frci sam sa vremenom, nista me ne pitaj... Jebes li sta?"
15 min posle...
"...I tako brate, nego si igro sta danas?"
"Pih, naravno...Bacio neki singl na Mancester..."
Ljudi često zapadnu u situaciju da sa nepoznatom osobom moraju da započnu razgovor jer bi bilo još neprijatnije da samo ćute. Ako vas poveze neko kao stopera, u busu, u čekaonicama, nepoznate osobe koje čekaju bilo šta... Pogotovu ako su STARIJI ljudi u pitanju... Onda je najlakše spontani razgovor započeti iz pozicije žaljenja, prigovora na vlast, na nekog u odnosu na kog smo mi dobri i ugroženi. Eto, kao već imamo nešto zajedničko. Nikad se ni ne pita ka su ONI.
Čuješ prvo prigovor, pa potvrdu, onda neko kaže - "JEL VIDIŠ ŠTA NAM RADE? Ovo nema smisla više..." Onda ovaj/ova drugi/a iz učtivosti nastavlja da kuka do zla boga!
Pokupi te auto kao stopera na rampi... ko si šta si... I kreće kolko je visoka putarina, pa PDV, gorivo poskupelo ponovo - "ŠTA NAM RADE!?"
- Ti, šta ćeš drugo :-/ - "ma jebi ga!? Evo jedan moj drug pre neki dan, šta mu se desilo..."
- Oh my God, they killed Kenny!
- You bastards!
* Who are they?
- You know... bastards...
* But WHO are they? ...
Hladno izgovorena rečenica "pa šta" uz bled izraz lica. Zgodan način da drugoj strani u diskusiji oborimo sve argumente. Koristi se u svrhu spuštanja sagovornika na zemlju, ili provociranja istog.
Ali najlepše pristaje us prethodno postavljeno pitanje.
-Šta misliš ko će da osvoji ligu šampiona ove godine?
-Mislim da će ove sezone Murinjo sa Real Madridom da osvoji ligu šampiona.
....
..
....
-Pa šta?
-Ništa, pitao si me.
-Pa šta?
-Odgovaram na pitanje..
-Pa šta?
-Ma goni se!
-Što si nervozan?
..
-Ti me provociraš.
.......
....
.......
-Pa šta?
-!)#@!2@*&^%$%#@!**(!@$&*(!@&!(
Švalerski izraz, jer njime švaler pokazuje da je obdaren još od rođenja.
švaler: Slušaj mala, kada sam se rodio doktor se dvoumio šta da preseče, da li pupčanu vrpcu ili moju aždaju.
devojka: Ahh...
Pogrešna taktika, pogotovo ako ne čuješ ni šta razmišljaš, svi igraju a ti oćeš nešto "na finjaka".
-Ćao mala, slatka si! Kako se zoveš?
-Šta kažeš!?
-Kako se zoveš?
-Dobro, sviđa mi se. A tebi?
-Ja sam Dejan. Drago mi je. Hoćeš da izađemo napolje, buka je ovde?
-Evo, došla sa drugaricama i SA DEČKOM jedne od njih.
-Imaš dečka?
-DA. Dugo su već zajedno.
-E jebi ga.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.