
Ako si zensko, zamislis zelju i protrljas ribicu.
Ako si musko, ko te jebe, snadji se.
Kada to kaže devojka sa kojom si razmenio dve reči bolje da ti je zabila štiklu u jaja. Pa šta će nama drugarice u životu i na ovom belom svetu?
Biti drug nekako više znači- mnogo je fin i nikad u životu ne bih bila sa njim.
Brate moj, pa ti si muškarac! Koji bre drug?
Zapitaj se zašto je to tako... Ako imaš običaj da izlaziš sa nekom ženkom koja ti nije devojka to je onda loš imidž. Znači ti si njen ortačić koji nije dovoljno veliki baja da radi nešto drugo sa njom. To mu onda dođe kao neka drugarica?
- Jao snimi što sam luda i raspoložena, ja sam devojka koja obećava!
- Meni ništa nisi obećala?
- Tebi? Pa ti si naš drug.
Proveo si se do jaja. Nisi baš siguran šta se sve izdogadjalo, ali nema ni veze - prepričaće ti, tagovaće te na slike, ako imate kameru sa kojom se iživljavate gledaćeš. Ali najbitniji je onaj utisak, koji te opali iz pete u glavu, kada se uz osmeh i kroz maglu setiš nekih nepovezanih detalja, koji i ne deluju najjasnije, ali su ipak nekako lepi.
- Ćale, a kako je bilo kad si ti išao na fakultet?
- Studiranja se baš i ne sećam, ali znam da je bilo dobro!
Situacija u kojoj se nepripremljeni, uplašeni, bez nade i volje, hvatamo u koštac sa izazovima škole, posla, života, ukratko. Situacija u kojoj preterana opuštenost tokom pripremnih rokova kulminira krešendom sranja koje uz gromoglasan tutanj bubnjeva i doboša pada na glave nas neodgovornih jadnika.
Jutro posle pijanke, Slavko se budi, jedva se izvlači iz kreveta u kome leži neka nasumična cupi koju je posle par litara alkohola sinoć priveo. Slavko pere zube, umiva se, budi i razmrdava. Ukratko, sprema se za novi dan. Dan ispunjen baskterom, video igrama, društvom i ženskama. Možda se uvalja i koja buksna... Krajnje smoreno i nezaineresovano, pogled mu prelazi preko neuredne sobe, kreveta, njegove kres kombinacije kojoj ni ime ne zna i zaustavlja se na kalendaru. Na kalendaru je crvenim markerom zaokružen 16. jun. Slavko odvraća pogled, zeva, češe jajca i razmišlja o predstojećem danu kad mu pogled pada na digitalni rokovnik. Datum : 15. Jun.
Slavko je zgranut, zgrožen i zgađen.
"Kako sutra, nenavaren, boj da bijem? O kako?" su jedine misli koje se formiraju u glavi mu mamurnoj.
Situacija u kojoj si na nekoj žurci i lepo se vidi da si malko mator za tu priču. Ipak, trudiš se da deluješ smart i primećuješ da te neka snajka merka i računaš, dvaes prvi je vek, seks se podrazumeva. Onda ti ga zavuče najbolji drugar pitanjem šta ti radi žena. Ona, začudjeno uzvikne: - Pa ti si oženjen! Iako joj ni namignuo nisi, ni pipno je nisi, osetiš se glupo. A onda fleš! - Pička ti materina kozo jedna! Pa jel to nenormalo, il si ti takva bangava i sama nenormalna.
Provaljen si i na fin način ti je to stavljeno do znanja.
- Violeta, šta radiš s Jovanom celi dan u sobi?
- Vežbamo matematiku tata.
- Dobar dan čika Dragojlo.
- Dobar dan, dobar dan. Dobar si ti dečko Jovane, znam ti ja roditelje. Neka su otvorena vrata od sobe, zaudara nešto opasno.
Ma šta otežeš/komplikuješ? Skrati!
- Kako plaćate gospodine? Možete čak u 10 rata...
- Ma šta ga jebeš? Plaćam odjednom i gotovo.
Izraz koji se koristi kada vaša devojka koja je veoma dobra riba, zgodna i lepa, stalno kuka kako se ugojila, kako nije lepa i kako joj se ne sviđaju neki delovi njenog tela, žaleći što nije građena kao manekenka.
Tim izrazom joj ustvari dajete kompliment da dobro izgleda sa muške tačke gledišta, ali i stavljate do znanja da muškarci generalno vole da osete i malo mesa, a ono što se na TV-u fura kao ideal lepote su podgrejani leševi.
Naravno, time želite da kažete i kako su žene ozbiljni nemači pojma što se tiče toga šta je to dobra, rasna žena.
- Vidi kako sam se ugojila. Sve mi visi.
- Ne lupaj. Imaš savršeno dupe, poludim skroz kada te marnem za njega.
- Ma ti ne lupaj. Imam najmanje 7 kila viška.
- Ne bi ja tu ništa menj'o, odmah da ti kažem. Izuvaš.
- Vidi mi butine. Ne smem na vagu da stanem.
- Da ti kažem ja sada nešto. Nemaš ti pojma. Ti da si muško, furala bi najgore ribe na svetu.
Ono što pomisli žena začeta daleke šesetdevete na Vudstoku i čijim venama teče čista krv narkomanska, kada u polumraku zatekne svog sada već punoletnog sina jedinca kako sa uživanjem liže široki selotejp za pakete.
-Šta to radiš čedo moje?
-Drogiram se majko...
-Dođi, daće majka Sintelana.
Mnogo si glup. Glup si kao točak. Nema ti ravnog u gluposti. Toliko si glup da te porede sa drvetom, i to bukvom, sa kojom često porede bosance, ne znam ni sam zašto.
Momir: "Brate, prilazim ja njoj, i kazem, zdravo mačko, oćeš da furamo, i ona me odjebe."
Steva: "Pa normalno brate, glup si kao bukva, da izvine drvo, ne radi se to tako!"
Muški izbor od dva moguća kad život čoveka sabije u parter.
U tom momentu kao da je sav svet gricka kokice u publici i sve su oči uprte u čoveka pred kojim su dve opcije. Prva, kako se treba: naći fino, pedantno rešenje: kupi izlaznu kartu iz papazijanije, u zamenu zgazi ponos da guzicu sačuvaš, obraz smotaj pod mišku, sagni glavu i arivederči. Tu je drugo, kako se mora: pokaži zube, ponos ti je samo ostao, sve drugo si dao, uzeli su ti, ili možeš da izgubiš, inat neka proradi pa da se zakrvavimo – najverovatnije gineš, ali makar nisi pička, a ako preživiš, imaćeš makar o čemu pripovediti posle.
Izbor između ova dva deli granicu između muškarca i ziceraša. Muškarac živi sve vreme, kad se mora gine sa prkosnim osmehom Džejmsa Dina dok je jurio u poslednjoj vožnji Poršeom 550 Spajder, priča o njemu ostaje; ziceraš propuže kroz život, skrivajući se po marginama od utvara svojih strahova, uvećanih lupom kukavičluka.
Pazi one sirovine što su se namrštili, ne možeš ljude ubediti da nismo gledali one tri starlete Vikom orkestra koje su doveli sa njima... Došaptavaju se, sve mi se čini da će da nas šibaju.
Vidim.
Bokte, da izginem u rupi gde vuci spavaju koze analogno, koja mizerija od sudbine da te čovek pita. Da zaginem od ruke čoveka koji je uhvatio gospođu u rivirz kaugrl na meni, potpisao bih odmah, makar bi se imalo šta posle pričati. O, jebali me ovi tvoji hipster seoski vašari po pripizdinama, i ludu glavu kad pristadoh da dođem sa tobom. Šta ti kažeš da im se mi izvinimo, i kažemo da nećemo više? Jebiga, kažemo, zanele nas tri djeve nesvakidašnjom lepotom, pa živi smo ljudi. Našle nam slabu tačku, jebiga kad im šljokice šljašte k'o luster crnom leptiru iz pesme Ju Grupe. Obećamo im da nećemo nikad više, rukujemo se, platimo piće njima i raviojlama i brišemo?
Hm, drama kvin, da ja tebe nešto pitam... Je-si-li-ti-lud?! Da se izvinimo što su oni utripovali da im gledamo one tri, da li su ženske ne znam neka bude da jesu za potrebe diskusije i zbog opšte kulture, ženske što su doveli sa sobom? Idemo mi na njih, iza nas je zid bez prozora. Teoretski: - ti i ja možemo samo napred, praktično: – možemo i na pod, potencijalno: - ne bih ni da isključim mogućnost da će da nas okače za luster-ventilator. Kakogod, ovako izvesno dobijamo batine, ali, jebemu mater, makar ne priznajemo da nam se se sviđaju one tri ljančasterke – njih tri, sveukupan bilans: šesnaest zuba, dva paklića Morave bez filtera, kvadrat vrcaljkom razmazane šminke i jedan termofor pod pazuhom. I ti bi da priznaš da si gledao u njih? Imaš li ti imalo ponosa, ali imalo?
Jebiga, pa tu si u pravu.
To ti kažem. Idemo mi na njih, ne što se treba, nego kako se mora. Ako preživimo, makar pišemo memoare i boli nas kurac. Kad ostarim, lepo turim unuka na krilo, pijem kuvano vino i pričam mu kako sam se šibao sa čitavim zaseokom, odeljenje drvno-prerađivačke industrije, specijalizacija: letvice i bukove grede. Pazi, evo trče međedi! Prvo sad da nazdravimo po jednu čašicu kruške kao džentlmeni, a sad sad vataj flašu i pepeljaru u ruke, zagrađuj astal, formacija katanaćo!
Realnost u Srbiji. Česta pojava kod nas, kad usled krize radimo šta nam padne pod ruku a da to ima veze sa školom u koju smo isli koliko magarac sa astrologijom.
Gradilište negde u Šumadiji.
- Majstor: Jebo ga ker treći put skidam merteke sa krova i na kraju nema druge no da pozovem Trišu da mi izračuna i ukroji jebeni krov. Ne ide ovo ovako više.
- Radnik na mešalici: Evo bre majstore mogu ja to. Prosto je, čak znam formulu napamet za izračunavanje oštrih uglova i to, sad će to rajebemo za čas...
- Majstor nakon dvaes minuta: Jesi ga sklepo svaka ti dala, dobro ti ide ova matematika kapa dole nema šta...
- Radnik na mešalici kome preti unapređenje: Pa dabome da ide kad sam išao u matematičku gimnaziju... U stvari ne... Šta sam ja ono beše završio?! A da, ekonomsku, ova mešalica me poludela načisto al svejedno i tamo sam imao matematiku ako me razumeš...
Ovaj izraz se govori osobama koje se žale jer su nadrljale zbog nekog svog postupka.
Ja: Jbm ti zivot, celo jutro se koteturam po kuci, samo krevet-wc-krevet.
Drugarica: Sam si kriv! Ko te ter'o da pijes!
Ono sto pitate uniformisanu zenu pozamasnog poprsja, koja na levoj sisi ima natpis sa imenom.
Pitanje za mišljenje kako nam nešto stoji. Ima tendenciju da bude retoričko, tj. da se podrazumeva da nam to stoji kao saliveno.
Ljuba:”Batice, vidi mi nove cvidže! Kako mi čuče?”
Srki:”Brate OK ti stoje, al’ što si uzeo te, je l’ nije bilo muških?
Prihvatanje sagovornikovog mišljenja zarad višeg cilja.
Devojka: Definicija sekunde se zbog atomskih satova promenila...
Momak: Sviđa mi se kako razmišljaš...
Devojka: Ranije je sekunda bila 1/86.400 deo dana, ali sada je 9.192.631.770 obrtaja atoma cezijuma.
Momak: Sviđa mi se kako razmišljaš...
Devojka: Ti u stvari samo hoćeš da mi ga zavučeš?
Momak: Sviđa mi se kako razmišljaš.
U srpskom jeziku konjunktiv II ume (ne sasvim slučajno) da se preseli u perfekt, pa umesto "hajde, mogao BI još jesti", rezultira varirano kroz "mogao SI još jesti" dok gledaš šerpu kako napušta domen stola.
- Pa, mog'o si još ostati, 'ebemu miša...
- Neka, sad kad sam se već obuo...
To je izraz koji koriste seljačine kada, po njihovim merilima, treba da odgovore svog ortaka, takodje seljačinu, da uradi nešto što je previše seljački, čak i za njega.
-Seljačina br.1: Brate dal da brčnem malo i glavu u ovu fontanu?!
-Seljačina br.2: Brate, nemo si seljak, ladi kao ja samo noge!
Kada radis, trecu smenu sat duze, samo zato sto se kazaljke pomeraju jedan sat unazad.
Nisam ne znam za koji su k...c uveli ovo pomeranje kazaljki, kada mu se na isto svodi. Ovde ce jedino ispastati radnici koji rade sat duze, a ljudi koji su u diskotekama imaju jedan sat duzeg provoda. Bilo bi lepo i u fizici pomeriti vreme za taj jedan sat, te stoga smatram da je ovo jedna ogromna zabluda, tj paranoja...
Poslednja rečenica koju đilkoš kaže ribi koja ga je odbila, a da je nesrećnica prethodno pristala da sa njim izađe iz kafića naočigled celog društva.
Lik: Što si takva, daj samo malo, neće ti biti ništa...
Riba: Nemoj molim te nisi moj tip, nisam izašla s tobom da me smaraš, nego da uhvatim malo svežeg vazduha.
Lik: Ma, daj možeš da uhvatiš još nešto sem vazduha, he,he,he...
Riba: Nemoj da si prost, ajdemo nazad.
Lik: Sačekaj još malo.
Riba: Zašto?
Lik: Nešto mi odjednom nije dobro.
Riba: Šta ti je odjednom?
Lik: Pojma nemam, mučnina, vrtoglavica...
Riba: Doneću ti vodu.
Lik: Nemoj, neka, biće mi bolje. Samo budi tu...
Nakon pola sata prenemaganja, patetike i natezanja, lik skače kao mlad jelen i izjavljuje sledeće.
Lik: Gledaj 'vako, više od pola čuke smo napolju. Što se mene tiče ti si jebana. Ko će ti verovati da smo samo pričali!?!
Riba: ?????
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.