
Obicno kada se neko pohvali da je iz nekog naseg lepog, udaljenog, ali pasivnog kraja (citaj zabiti) iz koga je pola sveta odavno otislo, pa i taj sto se hvali kako je tamo divno za zivot...a divlje zivotinje su se odavno odomacile.
- Znas, ja sam iz onog sela, tamo na zapadu sa planine, tamo je mnogo lepo, ovaj beogradski smog i guva me ubijaju...
- Jel' to ono gde je vuk postar, a lisica domaca zivotinja?
To ti je kad ti cale objasnjava tada vec utemeljeno losu situaciji u zemlji, a ti kao klinac ne znas nisto ko kurac pa cale mora da ti da primer:
znas one pare sto sam imao na Ljubljanskoj banci; secas se sto smo ja i majka ti pricali?
aha...
e pa vidis da sam bio pametan pa ih drzo kuci sad bi imali kintu, a ovako poceo rat i IZIO VUK MAGARCA!
Ljudi na koje malo ko obraća pažnju, osim kada im se nađu na putu. Većinom ostavljeni sami jer porodica nema vremena da se brine o njima, sve svoje prijatelje su odavno nadživeli, i više ni sa kim nemaju da podele ono što im je na srcu. Njihove uspomene nikom ništa ne znače, njegovo vreme je za druge pradavno prošlo, i ostavljeni su da dočekaju kraj kako nam ne bi više zauzimali mesto.
U mom mestu je postojao čovek koga su svi znali, a malo ko je išta znao o njemu. Svakog dana taj dedica bi stajao u blizini gradskog Doma kulture, sakoa nagrnutog na ramena, i gledao ljude kako prolaze svojim poslom, svakom se uljudno i sa smeškom javljajući, čak naklonivši šešir ukoliko bi ga nosio. Zbog toga su ga klinci prozvali "Čiča što stoji pored puta", stariji su govorili da je lud, ali on nije odustajao od svoje razonode, i godinama je predstavljao neku vrstu gradske znamenitosti, dostojanstveno provodeći dane radeći ono u čemu je uživao - gledao mlade ljude pune života, dok je puštao da ga misli vode ko zna kuda i u koje vreme. Povremeno bi nastojao da započne razgovor sa tim mladim ljudima, ali niko nije imao vremena za to, i ono što je imao da kaže pokrila bi gradska vreva. Kada se jednog dana nije pojavio na svom mestu, svi su znali šta se desilo, ali niko nije znao gde živi kako bi ga našli i sahranili. Tek posle nedelju dana smrad ih je doveo do stančića u kome je dedica živeo onaj deo svog života o kome niko ništa nije znao. Tada su saznali da se zapravo zvao Milenko, da ima još uvek živog brata u drugom gradu, da je kao mlad bio glumac u pozorištu, da se iza ostarelog izboranog lica nekad krio stasit markantan mladić, našli su njegova pisma, knjige, hartije koje su sadržale sve ono što je drugima godinama hteo da ispriča, ali nikog jednostavno nije zanimalo. Na sahrani su bili samo pop i njegov brat, niko drugi nije imao vremena da dođe. I svi su nastavili dalje...
jedna od najglupljih sintagmi koju možete čuti.
Obično ide uz rakiju, meze i dim u kafani ili umesto kafanskog dima, neki rieliti šou kod komšije u stanu.
Dva drugara, šezdeset i kusur godina.
Mile: E,be, Simo, znaš kog sam sreo pre neki dan?
Sima: Kog?
Mile: Cobeta Bokitovog, zamajanog, ide tamo, hrklj, razumeš, vuče neku torbu, vraća se sa auto-pijac...hehe... kažem ja ,,De si Cobe, živ li si ?" A on viče ,,U provod!"
Sima: Hehe, more, drži se on opasno, video sam ga skoro sa gospođom u grad, šeta se...
Mile: Ma, Cobe je stari seksualac...hrklj... (uzajamni smeh)
Definicija jedinične vrednosti od 1Re (retard). Predstavlja maksimalnu moguću vrednost (teži beskonacnom) između vrednosti A (koliko sam glup) i vrednosti B (koliko to ne kapiram), direktno srazmerno sa C (želim da ispadnem faca). Definiše se kod objekata male moždane mase i gustine, u periodu poluživota (50 godina) i više (X vece i jednako 50).
-Jovan, kažeš!? (u sebi: "hehe...") A kako bi se zvao da Vuk nije izmislio slovo J?"
-Sigurno bih bio Ovan...
Mnogo dosadan lik koji tera po svom po svaku cenu.
-Ne mogu da verujem da si mu dala da te spava u rč
-Ma sajsi galoma ščula, samo mi ti još trebaš da me daviš sa time. Dva meseca me smarao, nisam mogla više da ga slušam, uporan je bre k'o Vuk Jeremić, bolje da me jebe u dupe nego u mozak...
Poetski način da naglasimo, kako je neko ostao “sam na vetrometini”.
A:”Batice, je l’ ti gužva na poslu?”
B:“Brate, kako kad. Na primer danas nije bilo ništa posebno, ali sam juče najebao k’o žuti. Šef krenuo da baca seks i da deli zaduženja…svi uhvatiše krivinu, i ja ostadoh sam kao u gori vuk!“
Iz i dalje neshvatljivih razloga, ovo je opšteprihvaćeni nadimak za Evropu, (naravno - u geografskom smislu, ne političko-ekonomskom).
Kao prvo - poznato je da Evropa tehnički uopšte i nije kontinent, nego pod-kontinent Evroazije. Dakle - ima isti status po tom pitanju kao Indijski pod-kontinent. S tim što je Indija, za razliku od Evrope, jednog davnog dana zaista i bila odvojena zemljana masa koja se nakon nekoliko eona potpuno samostalnog plutanja na kraju zakucala u Aziju, brzinom od oko 3 nanometra u minuti, ali i uz dovoljnu silu da stvori malo ispupčenje na mestu sudara, danas među humanoidima poznato kao "Himalaji". Za sve to vreme, Evropa je čekala da dobije status kandidata za ulazak u klub kontinenata, poput odojčeta sigurno pripojena za mama-Aziju.
Kao drugo - naravno da se ovde ne misli na geografske i geološke odlike "Starog kontinenta", već na Evropu kao neku idi-mi-dođi-mi "kolevku" ljudske civilizacije. A što se tiče Evropinog slučaja - bolje je da se u te vode uopšte i ne zalazi; ako se vratimo na primer Indije, tamo su cvetale nauka, duhovnost, filozofija i tripovanje svemira dok je u Evropi još uvek šačica gologuzih zalutalih brđana glavom bez obzira bežala kroz guste prašume ispred čopora izgladnelih vukova, koji su tada uz medvede suvereno vladali teritorijom. A to je pre nego što iz rukava potegnemo Aziju, Bliski istok ili naravno Majku Afriku i Egipćane. Čak i kada je civilizacija kao takva najzad dospela na evropejsko tle, u Južnoj Americi su već naveliko pili drogu, gledali fudbal nedeljom i pravili sletališta za vanzemaljce, na Pacifiku su imali brže brodovlje i superiornu navigacionu tehnologiju, a u Australiji su se celih 20 milenijuma koristili vajrles komunikacijom sa duhovima svojih predaka.
Stari kontinent? Kad bi se gađali trolejbusima.
Pitanje koje postaviš sam sebi kad se nađeš ispred šestokrilnog ormara od čistog drveta, peći za centralno grejanje kućne izrade, ćaletove rezervne kamionske gume sa sve felnom ili dvestolitarskog bureta punog kiselog kupusa, a sve to treba negde prebaciti, pomeriti ili utovariti sa svojih 70 kg čistih mišića. Čisto poželiš da ti je prvi komšija radio na izgradnji piramide pa bi ovo bilo mačji kašalj za njega.
Kamiondžija sa obližnjeg stovarišta iskipao 10 komada drveta sveukupne zapremine 8 kubika. U kanal naravno.
- I šta da ja sad radim s ovim?
- Nadam se da su ti stari Egipćani neki daleki preci. Ako ne, jebiga, zovi vatrogasce.
Neko ko je morao da najebe,zato sto smo Turcima dali 50 000 vojnika fore(mnogo je kume).
RASKA,1389.par sati posle pegle sa Turcima.
Seljak 1:"Brate sta smo uradili sa Turcima"
Seljak 2:"Ma nista izduvali smo ga,na kvarno"
Seljak 1:"Pa jel neko preziveo?"
Seljak 3:"Ma jeste Vuk Brankovic bem ga usta sigurno je zapalio"
Seljak 1:"Sto posto uvek mi je on bio malo pickast"
Seljak 2:"Ma da bre jajara,uzo ske i zapalio sto posto."
Strahopizdina, vukojebina najgoreg reda.
A:Bratanac, gde ti žive baba i deda? Pre nisam mogao da te dobijem. Nedostupan si bio ceo dan. Mora da je bilo do telekoma.
B: Ma brate tamo vuk nosi poštu a lisica je domaća životinja, kakav telekom.
Krik iz legendarnog hita osamdesetih, osamdesete "Volim te još", grupe Valentino. Naravno, reč je o ljubavnoj baladi (ljigi), ali se može koristiti totalno izvađeno iz tog konteksta.
Jednostavno kad ideš iz tačke A u tačku B, i drago ti je zbog toga toliko da bi se pohvalio - onda pecneš osobu koja ostaje u istom mestu tim rečima...
Kad sam bio u vojsci Drigi, dr Iggy je obradio tu stvar. I onda smo tako slušali kad nismo imali pametnija posla, bližilo se skidanje i kažem ja jednom gušteru: "Ovo ću ja tebi da pevam 17-og - čuj stari noćas odlazim iz ovog grada..."
Titula koju sami sebi nadenu Željko Samardžić i slični mu 'jebači u godinama', jelte. Omiljeni plen su im golubice, grlice i ostale kokoške koje još nemaju ni svojih dvadeset i pet a vole društvo čoveka koji 'zna šta hoće'.
- Jao, ruža na spavaćem krevetu... Pa kako si samo ti romantičan.(bila je vlažna dok joj je pričao o propalim brakovima i dobrom posli, sada joj potok vlage lije niz noge)
- Hehehehe, golubice moja grlice, pa ja sam ti stari lav, nisam ja neki nasilnik i primitivac koji samo hoće da iskoristi devojke. Lezi kraj mene da popričamo malo.
Tu on mlati nešto o tome kako je ona lepa, podo' vaćaju se i taman...
- Ahhh, pa ja sam opijen lepotama tvojih... AAAAARRGHUKGHHHH!!! JEBEM TI SUNCE!
- Medeni pa šta ti je??? Pa reci mi!!!
- AAAAAA U PIČKU MATERINU, UKOČIO SAM SE KOBILO GLUPA JEBEM TI MATER ĆORAVU!!!
- Svinjo jedna!!! Odlazim!!!
- Golubice??? Grlice???? Vrati se ljubavi svom starom lavu nisam tako mislio AKHARGHHH, JEBEM TI VRAT I SUNCE! Dušo vrati se..... Golubice, a da mi izdrkaš bar? Golubice....
Izmenjena verzija stare narodne izreke koja se primenjuje kada neko zavrne veći broj ljudi i na taj način pribavi veću finansijko-imovinsku korist.
- Šefe, došli neki ljudi da tuže nekog investitora radova!
- Što, šta je uradio?
- Kao uzeo im po 25 soma evra za stanove u izgradnji, pokupio kintu i nestao.
- Opa, vuk situiran i ovce na broju. Jel znaju gde je bar?
- Kažu da je na Sejšelima.
- Onda neka se žale upravi vodovoda.
Rečenica iz filmova, koju koriste glavni likovi u najkritičnijim situacijama. Obično se odnose na neku stariju životinjku, tipa ker od 155 godina , ili mašinu, tipa jugo iz 80ih. Posle ove rečenice taj predmet obraćanja, u ovom slučaju ker, odjednom ustaje posle 45 godina sedenja, hvata metak zubima i spašava stvar, a jugo pali iz prve, juri 200, pretvara se u svemirski brod i ispaljuje rakete iz auspuha. I naravno, spašavaju stvar.
Radi se o momentu kada ne možemo ni da zamislimo sta će se desiti u budućnosti. Za razliku od starog nam Vujadina koji je predvideo sudbinu i sebi i svojim sinovima a to je da će da im prebiju i noge i ruke i izvade oči čarne, te tako i bi...mi ne znamo sta će da se desi...
- E brate, jel' istina da su Duleta zatekli kad je upao u zbornicu i probao da siluje profesoricu i zapali dnevnik jer ga je isterala sa časa i dala neopravdani, a sve zbog toga što ga je videla da koristi mobilni?
- Ma jeste brate, ništa me ne pitaj, ti znaš da je on uvek bio vukovac, nikad ni jedan izostanak i sve to... Ali, uvek je bio čudan, ćutljiv, i izgleda da je danas puk'o...
- I, sta će sad da bude?
- To ni stari Vujadin ne zna brate moj...
Fudbaler koji se koristi isključivo jednom nogom.
-Evo ga...Evo....centriraj bogte jebo sam čoek u šesnaes...a daaaaaj vidi ga što se namešta jebem te bangava, pa imaš i drugu nogu jebem te u istu.
-Ma ne vredi, to kod nas sve Karadžići, druga noga im služi samo za ukras.
Miha: Kolarove, da paziš onog Robena danas, nemoj da nas ugrobari.
Leksa: Ma opušteno šefe, taj je Vuk Karadžić, ima ga pojedem.
To vam je kad dobijete i jare i pare.
on:"Cao ljubavi,hoces da izadjemo veceras,zvao me Zare malopre,ima karte za onu ludilo zurku?"
ona:"Uhhh...nesto se ne osecam dobro,glava mi puca,mislim da je bolje da ostanem kuci veceras..."
on:"Dobro srce,ja cu da skoknem na kratko,ono cisto da ga ne ispalim" (a u sebi: hehehe i vuk sit i ovce na broju".)
Iskusan savet starih švalera mlađim kolegama.
Mali, šta je a? Šetaš neku mladu ribicu , a ? A kući žena čeka da dođeš sa posla?
Ma ko šiša ženu , dosadila je i stalno zvoca. Ova mala je bomba!
Poslušaj me, kad nađeš novi bunar , nemoj da pišaš u stari. Nikada ne znaš kad će bombica ekspodirati i odleteti drugom. Čuvaj i ovu što te čeka.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.