To je kad se gura i vuče i svoje i tuđe.
I tako, tegleći kao mazga, ne vidiš da nije sav teret tvoj i da nije svaka rupa za upadanje.
Još manje vidiš da ti neko ubacuje klipove. Da čudo bude još veće, klipovima rukuju samo najbliži ili oni koje si proglasio bezazlenima.
I tako, platiš cenu za svaki znak pored puta koji nisi ni pogledao.
Kontaš tek kad znakovi postanu bilbordi.
Platiš cenu i pokreneš se iako si bio ušančen na mrtvoj tački.
Polako napreduješ.
Kasnije prebaciš na tempomat.
Da bi uopšte mogao/la tamo da stanuješ, moraš da budeš lep/a kao starogrčko božanstvo. Ni u kom slučaju skrndelj i knjiški moljac iz Surdulice koji juri prosek da bi bio razmatran za sobu. U svakom trenutku moraš da se smeješ, delom što ti krvotokom jurca megatona kofeina, delom što širiš zabludu da je studenski život dolče vita. Podočnjake nemaš, u sobi nijedna skripta, prljave gaće i TA peć (nije dozvoljena, ali kotlarničar je alkos, a mazuta nema), već samo Armani majice, kesice 3 u 1 i miksete. Svaka soba ima DJ-a i krevete na sprat jer to je kul. Ispite niko ne pada, ako profa pođe da ti vrati index, samo izmešaš nes sa 200 mililitra vrele vode, sjati se bulumenta od 200 ljudi sa disko kuglama, pivom i kurvama i počinje žurka! Položio si! Imaš ribu naravno. Hiperaktivna je i željna, ni u kom slučaju neduhovito čeljade koje se kune u misionarku. Fura brazilku, a ne brazilsku prašumu. Isuviše ste urbani i zauzeti za tursku, ko će sad da zakuvava...Pijete nes i trsite se ko pavijani.
Beogradski sleng za kultni klub Akademija, legendarno mesto za izlazak čija popularnost ne jenjava već decenijama.
Baba koja za sve nađe ALI.
- Idem ja napolje.
- Ali sine obuci jaknu!
- Pa toplo je napolju.
- Jeste sine, ali posle podne najavili kišu.
- Ma dolazim za pola sata.
- Pa tako uvek kažeš ali te na kraju neko svrati ovde, neko onde...
- Dobro, obućiću jaknu i odo'
- Ali nisi poneo kišobran
- Imam kapuljaču
- Ali šta ako počne pljusak?
- Ali baba...
- Nema tu ali, posle da nazebeš!
Rupa bez dna.
Što se vise trudiš da imaš najkompletniji Windows paket, veća si budala! Uvek će izbaciti nove!
Lik koji ne bira. Umocio bi ga gde kod ima rupa. Pickopacenik. Svaka njegova ide u pravcu seksualnog opstenja sa pripadnicama lepseg pola, makar one i ne licile na zensko. U ekstemnim slucajevima, u nedostatku zenskog drustva, paznju neretko usmerava na zivotinje. On zeli da poseduje, nijedna nije za bacanje, on jebe jer se strogo drzi one stare. Lik koji ide na roditeljski, ali ne zbog ocena.
Opstenje se suvom bukovinom je za njega normalan pojam.
-Batice, kakav guz ima ova...aauuuu,av,av,av...
-Majmune napaljeni, vidis da ima 120 kila, da l' si ti normalan?!?
-Malo je debela, ali vidi se da mesa sacuvaj Boze..
-Covece, definisao si zagorelost, nema dalje..
Prema teoriji haosa, efekat leptira: ''Sitnica, kao što je pokret krila leptira, na jednom mjestu može da izazove tajfun na drugom kraju svijeta.''
U prevodu da naški, to bi značilo da svaka odluka, čak i ona najmanja, može da ima ogromne posledice.
primer 1.
Pijani kum koji treba da odredi ime novorođenom djetetu, uticaće na skoro cijeli život jadnog djeteta.
Ženska imena: Jabuka, Šljiva, Kruška (odakle li im inspiracija), Zagorka, Gospava....
Muška imena: Drvoslav, Svemir, Milojica, Puniša....
primer 2.
Mali Petar kojeg si kinjio u osnovnoj je postao direktor firme u kojoj radiš. Ne, nije zaboravio, i ne, nećeš se izvući- sve se vraća sve se plaća, jebaće te. Trebalo je da kinjiš malog Milana, ali njegova keva je pravila najbolje kolače....
primer 3.
Došao si na žurku, ortak je obećao da će da dovede prelijepu Anu koja se loži na tebe, čekaš- konačno ti je svanulo.....Posle 15 godina, sjediš u maloj kući sa Anom od 125 kila, sin retard opet se brčka u wc-šolji a ćerka povukla na majku- eno igra WoW u sobi i tovi se.....Drug je doveo pogrešnu Anu, trebalo je da budeš strpljiv.....
Svaki trenutak, svaka odluka, svaka greška utiče.....Nemoj da sjebeš!
Popularan nadimak za radnicu na odeljenju delikatesa. Ali ne bilo koju.
To je ona najgabaritnija što stalno žvaće žvaku. Kasnije ste saznali da to što žvaće nije žvaka.
Kao što je nekada Slobodan Santrač popularni "Sani Boj" imao golgeterski njuh da se u pravo vreme nađe na pravom mestu i ničiju loptu sprovede u protivničku mrežu, tako i naša junakinja ima to nešto. Njuh. Njuh da se nađe na mestima na kojima se dešava da pretekne prilikom sečenja/merenja/pakovanja kobasice, šunke a vala i suvog vrata, i isti rezultujući otpadak filigranskim potezom ruke poda svom telu na dalju obradu.
Staviti ga u neku od rupa.
- Kako je bilo sa onim macanom sinoć?
- Ma tuga, nije ni ušao ko svet, odmah je isprskao!
Svako ko samoinicijativno nabavlja svoj nolajf materijal (igre-filmovi-serije) koristeći torente ili rapidšer zna o kome se radi. Aplouder je onaj divni altruista koji prvi nabavi original igru ili film, a onda ga okači (aplouduje) i podeli na internetu da bismo i mi ostali mogli da uživamo. U teoriji. U praksi, uploaderi su mahom prikriveni sadisti u dugim, crnim kaputima sa ogromnim kragnama, zatvoreni na tavanima oblepljenim Mengeleovim posterima gde svakodnevno sprovode svoje socijalne eksperimente na internetu, usput se cerekajući grohotom dok čereče žive golubove.
Naime cilj svakog uploadera je da sazna do koje si granice mazohizma spreman da ideš da bi nabavio igru ili film. Tako će ti poturati arhivu u arhivi u još jednoj arhivi (poput kovečega koji je strpan u kovčeg u još većem kovčegu), od kojih se svaka otvara zasebnim programom, u njima fajl iz dva dela koji treba da spojiš HJsplitom, da bi dobio još jednu arhivu koja ima još 7 arhiva u sebi, svaku zaključanu šifrom koju ne znaš. U njima te čeka instalacija na turskom bez kreka, serijskog broja i par ključnih faljova.
Odgovor na pitanje zašto oni to sve rade, je u stvari vrlo jednostavan: Oni samo žele da tvojim slomljenim duhom nahrane svog troglavog psa Kerbera, pomoću kojeg će ostvariti dominaciju svetom, spaliti sve staračke domove i silovati maloletne device.
-bckp1111.7z.....password? ....inception.ghk .... šta je bre ghk... ?!?! password...opet password?!?! ma zajebi bre ovo, kupiću film kod Debelog Ganeta na tezgi.
U današnje vreme svaka riba, fura svoja fazon, ali možemo ih svrstati u pet osnovnih grupa.
Fufulje: Većinski deo. Devojke koje su obučene u suknjice, uvek kraće nego što mislimo da mogu biti. Grebatorke, jedino što žele od tebe je da im platiš piće
Dromfulje: Jako slične fufuljama, jedina razlika, što dromfulje možeš da opališ.
Ljaljanke: Devojke koje ne moraju da budu sa sela dovoljno je da se tako ponašaju, nahvatale nekog baju, tupavijeg od Sizifa, jačeg od Katone i namerno šmekaju druge likove da bi napravile problem, jer tom njenom baji, malo fali da nekog omlati. Takvog je karaktera, glup, al' zato prost, a njima to nekako, imponuje.
Metalike: Tako su u narodu nazvane, zbog popularne rok grupe ''Metallica'', a inače slušaju metal. Uvek su u svom tripu i zapravo njima se i ne sviđa što su došle u diskoteku. Stoje negde u uglu, i posmatraju ostatak sveta.
Normalne: Retko, bogami. Mada, nađe se neka, po kakvom ćošku diskoteke.
Postoje dve vrste rupa na našim putevima (prirodne i veštačke). Prvu vrstu rupa čine one koje su nastale takoreći same od sebe (prirodne), iskopale su se usled velikog pritiska (tereta). U drugu vrstu rupa spadaju one koje su iskopali ljudi (veštačke), one su uglavnom kockastog oblika i veoma su uočljive. Iskopane su na mestu na kom ih je teško zaobići. Prirodne rupe nisu toliko rizične za razluku od veštačkih. Kod prirodnih je dubina mala i ne nanosi veliku štetu autu (naravno ako se pažljivo vozi), dok je kod veštačkih malo drugačija situacija...Veštačke rupe su dublje i mogu da ti izvuču pare iz džepa dok si rekao "PIKSLA!". Gde nema takvih rupa da znate da tu nema ni asfalta...Kako su krenuli sa asfaltiranjem, obnavljanjem i prepravljanjem ovih naših puteva ne bi bilo čudno da odmah naprave i po koju rupu, kao zaštitni znak...čisto da se zna kakvi su naši putevi. A trebali bi da postave i znak sa natpisom: "NA OVOM DELU PUTA SU NAPRAVLJENE RUPE. SREĆNO TRUSKANJE!". Javne rupe Srbije!
Nekrofil pokušava da nađe devojku.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.