
Kada nema nepotizma, kada nema privilegije, nema gledanje kroz prste kada onako kako radiš tako će da ti i bude, bez obzira ko si ti roditelji, kumovi, stričevi...To je pošteno i najobjektivnije donošenje najpravednije odluke gde veze ne pomažu.
U savremenom društvu predstavlja čin odlaska na neko mesto da bi se tamo steklo mišljenje o nečemu.
Dva osnovna izvora su političke partije i internet. Tako partijski vojnik da bi zauzeo neki stav mora da ode u centralu i tamo ga stekne. Sada kada ga je stekao može da ga prenese kolegama koji su došli kod njega.
Drugi izvor se odnosi na ljude koji bi voleli da imaju mišljenje o nekom istorijskom događaju, umetničkom delu i sl. Postoje dva tipa:
- Odlazak a priori po mišljenje: Pre posete pozorištu ili galeriji, subjekat odlazi na internet da bi stekao mišljenje o umetničkom delu kog će imati prilike da vidi kasnije. Tada je on spreman da iznese svoje mišljenje odmah po završetku posete. Prednosti ovakvog odlaska po mišljenje su u tome što će oduševiti svoje prijatelje interpretacijom dela. Naročito dolazi do izražaja ako njegovi prijatelji nisu odabrali ovaj tip sticanja mišljenja.
- Odlazak a posteriori po mišljenje: Nakon odgledanog, recimo, filma se odlazi na internet i stiče mišljenje o filmu koji, može biti, subjekat nije razumeo isprva. Tako on sutradan može saopštiti svoje mišljenje drugim prijateljima, ali njegovi prijatelji sa kojima je gledao film ostaju uskraćeni za ovo mišljenje, pa ako ga nisu imali a priori, moraju i oni da ga steknu kasnije. Prednost ovog tipa je u tome što može da se odgleda film bez tzv. spojlera (srpski: kvariša).
- Obožavam ove Džarmušove filmove koji sa suptilnom rafiniranošću pričaju o američkoj trash kulturi i o tome kakvi su ljudi zaista. Kako se tebi svideo film?
- Pa mislim da je dobar, ali moraću još malo da razmislim. Hahaha, malo da se slegne.
Imas cigare, nemaš upaljač/šibice. Drugi slučaj je da imaš upaljač/šibice, a nemaš dovoljno para za cigare. Onda jebeš sebi sve po spisku...
Kako još uvek idem u srednju školu(a džeparca zaboga nema, jer je ekonomska kriza), nemam para preko vikenda. Keva na posao odlazi rano ujutru(inace pušač), i budi me kada zalupi vratima. Ustajem, kuvam kafu, otvaram paklicu - nema pljuga. Pu! Još uvek pospana, tražim po svim štekovima u kući bar jednu cigaru, ali nema nigde. Pronalazim kevino paklo na komodi, otvaram i vidim jednu. Radost. Gde li je sad upaljač? Opet tražim, ali nema nigde. Dođavola! Pokušavam da upalim na ringlu(za to sam čula prošle nedelje), ali neee može... Odem do komšinice, koju inače ne znam jer sam se tek doselila. "Dobar dan. Ja se izvinjavam, da nemate možda upaljač?", pitam je. Naravno, ona nema. Vraćam se kući, i tražim pare. Nađem 6 dinara u džepu, i nema dalje od toga. Upaljač je 15 dinara.
Ostajem u sobi, i plačem od muke.
-.-
Raditi posao valjano, kako Bog zapoveda. Udubiti se u tematiku i rešiti jednačinu sa više nepozanatih. Uključiti prednju i zadnju vuču, i baš kao besna bembara dok vuče iz petnih žila, sa sva četiri točka gurati napred i ne stajati.
-Da pitam ja tebe, jebeš li ti nešto?
-Sa sve četiri prijatelju, sve čet'ri!
Početna rečenica svih informativnih razgovora devedesetih.
-Znamo mi sve. Ajde sad ti lepo nama sve reci, pa da idemo kući...
Узвик који следи кад схватиш да си вунене ствари ставио/ла на центрифугу.
Konstatacija starijih građana na broj studenata u Srbiji.
- Šta je ovih studenata, svako danas studira, to sve treba poslati na kopanje!
- Ne vredi, kad bi ih sve poslali na njivu, sva polja pšenice bi pogazili.
Čuma je narodni naziv za kugu.
Ovaj izraz najčešće sam sretao kada skupljamo/beremo/čupamo nešto.
I kao što i čuma mori, pa ne pomori sve, tj. uvek neko preživi, tako i kad su ovakvi radovi u pitanju nešto ostane neobrano ili nepočupano. U suštini koliko kog radio ili se trudio, nešto ostaje preskočeno.
Uglavnom ga je deda koristio kada mu dokurči da radi pa šta ostalo ostalo ili da opomene nekoga ko previše predano bere/skuplja/čupa.
Plevimo papriku, kreće da kaplje kiša
Deda: Ajde ubrzajte, eve kiše.
Okreće se i vidi babu koja je još na početku reda
Deda: Ajde bre, ne moraš svaku travku da obrstiš, čuma mori, pa ne pomori sve...
To je čin kada vam neko uporno gacka po živcima sa onim podrugljivim osmehom... Kao da naprosto želi dobro da vam se iskače po mozgu dok totalno ne poludite. Ova osoba je talentovana da vas dovede do granice gde uhvatite sami sebe u sledećem položaju- lagano ste nagnuti napred sa stisnutom vilicom, ali tako da vam se malo vide zubi, sa mogućnošću da se čuje blago škriputanje. Pesnice su vam jako stisnute, a oči vas bole koliko ste se izbečili. Posle određenog vremena na vašem licu može se primetiti blago crvenilo, koje vremenom prelazi u jarko crvenu boju. Nekima iskoči vena na čelu koja može poslužiti i kao metronom, sa svojim ujednačenim pulsiranjem.
Poslednji pokušaj učtivosti pre nego što nekoga "spustite" sa doskočicom u vezi brojeva.
1:Je li ti mali? Koliko imaš godina?
2:Sedamnaest i po.
1:Sve sam ti rekao, da ne budem vulgaran.
2:Šta?
1: Moj te pip'o. Buhahaha.
Profesorka: Kolega, zašto odbijate da odgovorite na moje pitanje? Nije valjda da ne znate koliko je koren iz 64?
Student: Sve sam vam rekao, ali kad baš insistirate, na kurcu Vas nosam.
Profesorka: Posle predavanja da ste se nacrtali u mojoj kancelariji. I ponesite vazelin, kolega, volim u rč.
Najpristojnija, ali istovremeno i najsveobuhvatnija, najjača i najubojitija srpska psovka. Trampuje boga, sunce žarko, sunce kalajisano, mladu Ned'lju, sve svece, kru', mater, dijete i miša.
Rafalna paljba koju mi keva upućuje kada me pošalje po šećer u špajz,a ja se vratim posle pola sata sa teglom ajvara i naravno umazanom njuškom.
Uska specijalnost džeparoša iz cigan male.
- Džasmine ti danas ideš po kartoni.
- Rambo?
- Da tatko.
- Ti ideš u premet.
- Kakav tatko?
- Pa po stranci, nećeš valjda se mučiš s ovu našu sirotinju.
Ima jedno svojstvo kad je zasebno (izolovano), ali ako se sa nečim iskombinuje menja se do tog stepena da se jedva razaznaje.
On je dobar zabavan, sam po sebi, ali kad je pored nje on omutavi.
Haljina je kvalitetna, sama po sebi, ali na njoj deluje jeftino.
Idealna rečenica kojom možete na kulturan način prekinuti priču patološkog lažova, a da mu ne opsujete sve po spisku. Nekada ni to nije dovoljno, već će morati da upotrebite ovu drugu primitivniju varijantu.
Lažov: Brate znaš onog mog komšiju što sam ti prič’o da je godinama bio po Njemačkoj, svašta radio...
Žrtva: Znam.
Lažov: E on ti se sad vratio, protjerali ga, ebem li ga, šta li je. I stojim ti ja juče na ćošku, kad on prolazi sa Carrerom, ne možeš da vjeruješ kakva mašina, ludilo. Ja gledam, kad on stade pored mene, istrča i krenu priču, ono kao ja sam uvjek bio tu, pa mu Marka, to mu burazer, niko nije smio da dira i te priče. Vičem ja ono nije nikakav problem, kad on meni baci ključeve, kaže da uhvatim koji krug, provozam neki ribe i to. Uzmem ja ključeve i samo da si vidio to iživljavanje, ja na znam kako ga na krov nisam prevrnuo koliko sam divlj’o. Znaš onu lokvu kod raskrsnice?
Žrtva: Znam.
Lažov: Proletim ja 140 na sat kroz nju, a pored bio onaj pandur, onaj ćelavi, ne znam kako se zove. Okupam ga ko miša i smijem se ko lud, a on nako stoji mokar, da nije pandur bilo bi mi ga žao. I to nije ono najbolje. Sjećaš se one Jovane što si je ti muvao u subotu?
Žrtva: Sjećam.
Lažov: Slobodno je prekriži (smijeh). Kurva brate! Ja prođem pored nje kad ona maše i ja se vratim i pokupim je. Vozli se tako sat vremena, a ja je slažem da je Porše moj, da mi je ćale u 2 upravna odbora i odvedem je u mrak i da ti ne pričam kako mi je ekstra bilo. Juče mi je fenomenalan dan bio.
Žrtva: Nije što me lažeš, nego što misliš da ti vjerujem! Pa Jovana je juče cijeli dan bila sa mnom.
Lažov: Aaaaa stani, u pravu si! Jeste, vidiš to je i meni čudno bilo, ova je malo tamnija bila. Ja sam onda pokupio njenu stariju sestru Ivanu. Znaš Ivanu 87. godište?
Žrtva: Ma nemoj da ti ja malo .. majku laživu pokupim! Mene si naš’o, džukelo. Idi laži koga si naučio, neću da me smatraju budalom, što te zbog kulture tolerišem.
Kada ti neko neko jebe sve u 4 sata poslije podne
Uzvik izgovoren u ljutini od strane muškarca slomljenog srca, ali još uvek snažnog duha i one stvari, nakon priče sve žene su ovo ili ono...
Rečenica koja označava vrlinu koja poništava sve ostale mane neke osobe.
Bio je nedovoljan u školi
Krade novčanike u gradskom prevozu
Razbio je prozor na komšijinoj kući
Pije
Puši
Deli sumnjive bombone deci
Otrovao je babu kada je imao pet godina
Omiljena zabava mu je da gazi decu na pešačkom prelazu
Silovao je kasirku u samoposluzi
Nacista je
Omiljeni lik u štrumfovima mu je Gargamel
Vodi poreklo po ocu od Musolinija, a po majci od Klintona
Član je Al Kaide
Bacio je bombu na Hirošimu
...
...
...
Ima dobru dušu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.