
Uzrečica svih trulih gastarbajtera, koji, imajući mnogo para i vere, mogu da se kunu u časni krst.
- I tako, sedimo ti ja i Guzenbauer i dogovaramo se da on krene u Srbiju.
- Ae ne seri Mihajlo, šta lupaš?
- Krsta mi svetog, brate, majkemi.
Osoba koja živi na ivici. Više puta je zbog svojih postupaka mogla da poseti onaj svet.
- Si video što je Mare popio 2 litre domaće i skakao sa kola u pokretu ?
- Ma ništa novo. On ima dva propuštena poziva od sv. Petra.
Ne jebati živu silu, hard core kulijana na svim životnim poljima.
"Šta je sinko, opet okinava? Boli te kurac, premrsio si ti Svetog Jovana iha haj. Motika je za tebe pa u njivu!"
Potencijalna pretnja iskusnog jebača lepšoj polovini, koja rado prihvata ponudu za razvlačenje po krevetu, dolivajući ulje na vatru svojim crnim halterima.
-Jagodo, nemoj me gledaš tako, inače si gotova!
-Ma jak si mi ti jebač, samo na rečima!
-Ima te pocepam sad k'o oblandu za Svetog Nikolu!
-E daće Bog, aj spuštaj roletne!
Opis nelučenja vlage iz pičke, totalna suvoća, k'o pesak u Sahari, jednom rečju barutana.
-Šta li pokušavaš nije mi jasno?!
-Pa da ti ga metnem dušo.
-Kako ćeš da metneš kad sam suva k'o Večernje novosti na svetog Iliju idiote, aj sagni se dole.
Oličenje karaktera i ljudskosti neke osobe. Uglavnom je reč o mnogo lošem čoveku, nepoželjnom u društvu, koji ni za najčešću slavu među Srbima nema gde i kod koga da ode.
- Je l' viđaš Stanka?
- Ma jok brate, ne družim se ja sa njim. Izbegavam ga.
- Zašto?
- Ma čim on sedi kući za Svetog Nikolu, jasno ti je kakav je čovek...
Bakšiš mrskom konobaru. Em je koštalo kao Svetog Petra kajgana, em si čekao kao da je brao i gazio grožđe a ne samo trknuo do šanka, em te nesojski pokrao po sistemu "pljan je ovaj, bijele kobile ne vidi", a još te i zajebava pričom "evo kusur, gospodine, dvadeset centi".
- Spičkaj to sa društvom, ja častim.
Stadijum teškog smora. Izgovara se kao posledica dosadne konverzacije. Rasim Ljajić se pominje kao kontrast sa Pravoslavnom crkvom zbog njegove muslimanske veroispovesti.
Ortak 1: I...jesi li izašao sa onom ribom?
Ortak 2: Ma jesam..smorio sam se ko Rasim Ljajić u hramu Svetog Save
... Jovana, Đorđa, Trifuna, Nikole, sve u zavisnosti koju slavu slavite.
Blagosiljanje nivoa 100. Upotrebljava se u znak zahvalnosti za uslugu toliko veliku da bi momentalno skinuli ikonu sveca zaštitnika sa zida i na njeno mjesto postavili sliku svog dobročinitelja na kojoj nazdravlja kriglom, dok slobodnom rukom drpa konobaricu za sisu.
Bacili bi u bunar tradiciju koju su vaši preci sačuvali od Turaka, ustaša i politkoma partije da pokažete koliko cijenite onoga ko vam je valjao u životu.
U stvari, ne bi, to se samo tako kaže.
- Neka mali dođe kod mene sutra u 9, biće primljen za stalno. Plata će mu biti milju i po, imaće ličnog šofera i sekretaricu sa dupetom od dva ara.
- Kume, fala ti đe čuo i ne čuo! I trećeg sina si mi zaposlio. I sve to bez pare i dinara zauzvrat. Slaviću te mjesto svetog Jovana!
- Nije džabe, kumašine. Sve je to kuma platila i preplatila, ako me razumješ.
- A???
- Opušteno, sve u duhu tradicije.
Bozanski objekti, ideal ka kome teze svi dizelasi i oni koji se tako osecaju...
Ima ih vise vrsti, i sve imaju serijske brojeve koji oznacavaju koeficijent inteligencije dizelasa na cijim nogama se nalaze...(1, 2, 90...)
Kostaju ko svetog petra kajgana, a nisu ni za k(ompresor) jer ne znam nikoga kome su izdrzale duze od mesec dana
zasto Zemunac copa?
-puko mu Air Max
Ovako babe i dede opisuju trenutak svoje smrti.
deda: Slušaj sinko, kad ja odem kod Sv.Petra ili ko već tada bude dežuran.
unuk: Dobro deda, samo molim te pazi na smenu, nemoj mnogo da čekaš.
Kraj. Apsolut.
Isto što i polomiću te k'o klinac znak od Mercedesa. Kao i poješću te sa sve krpe !
Ubiti Boga u nekome. Odšljepiti.
Zakundačiti nekoga.
- Je li, Bobane ... šta si ono pričao za moju seku, a ?
- Da je Štrumfeta !
- Ne seeri, bre ! Polomiću te k'o oblandu za Svetog Nikolu ! Grejaćeš se ti na ugašenu peć ! Zapamtićeš me !
Vrsta fudbalske lopte, ona najbolja. Uvek pravljena uz pomoć trenutno najmodernije tehnologije, laserskih skenovanja savršene kugle i superkommpjuterskih shema, od kojih 20 robota prave završni proizvod sa tolerancijom za grešku od 0.003 nanometra. Pošto košta k'o Svetog Petra kajgana, skoro se nikada ne koristi po betonu, jer tako ubrzo biva izguljena i postaje samo još jedna penzionisana fudbalska lopta.
-E brate, to mi je novi tango, mojne po betonu, možemo da se dobacujemo pored po travi...
Priredba koja uvek pocinje u isto vreme, traje isto svake godine i sadrzi apsolutno iste pesme i predstave. Jedini koji je ne znaju na pamet su djaci prvaci, a i oni vrlo retko.
-Himna Svetom Savi
-Odlazak Svetog Save u manastir (umesto ove predstave eventualno dolazi u obzir pomirenje zavadjene brace, Stefana i Vukana)
-Himna Svetom savi - Vojislav Ilic
-Recitovanje stihova u stilu "jadni mi Sveti Savo, pomozi nam u borbi protiv ostatka sveta, ekonomske krize, bele kuge..."
- Jos jedna himna Svetom Savi (treca sreca).
U novije vreme doslo je do manjih promena: ubaci se i po neka rec o Kosovu, cisto da se zna da je ono srce Srbije...
Iliti: šta smo mogli, mi smo jedno drugom dali.
-Nego, pusti to, nikako da te pitam... Reče mi Mile juče da nisi više sa Sanjom?
-Nisam brate, raskinuli smo pre pet, šest dana.
-Kako to odjednom? Ne deluješ nešto skenjano?
-Bilo je sporazumno, kontaš? Svanulo je iznad crkve Svetog Marka...
-Šta koj... ?
-Ma, dok smo se jebali jebali smo se, i valjda smo se prezasitili. Dali smo jedno drugom sve što smo mogli... toliko.
Poslednje sredstvo koje studenti koriste pod uslovom da su sve druge varijante otpisane:
1. nemoguće je prepisati
2. skripta ne postoji
3. sveske sa predavanja i vežbi nisu dovoljne
Najčešće je objavljena pre 20+ godina, ali je "i dalje najbolja literatura na tu i tu temu". Često se ne može ni pronaći u prodaju, a još češće može ali košta kao Svetog Petra kajgana
Pitanje Svetog Petra Prletu i Tihom na ulasku u Raj.
Još jedna u nizu vicoidnih dosetki na stanje smora u kojem se može naći jedan ili više ljudskih primeraka. Dosada koja možda nije u rangu sa onom jednog jebača na Vukajliji ali se definitivno kolje sa onom jednog badnjaka u Novom Pazaru. Elem, kako je Slava iz naslova strogo propisani POSAN hepening ( mada to ni najmanje ne sprečava neke savremene i samoprozvane vernike da svojim isto tako savremenim gostima posluže jebeno prase za doručak ), nedvosmislena je aluzija na duhovno stanje subjekta koji, poput sirotih pihtija iz naslova, ni sâm ne zna koje se pičke materine tu uopšte i nalazi. Doduše, prave sad i njih posne, od nekakvog makrobiotičkog kurca, šaznam...
Pera: Eee, momci, kako bilo na Sajmu?
Mika: Ćuti, brate, još se oporavljamo...
Pera: Što, bre? Pa, znali ste da ništa ne možete da kupite i pre nego što ste tamo otišli, xexe...
Mika: Brate, što se majmunišeš kad ne znaš šta je bilo? Aj' mu ti ispričaj, Žile, ja sam previše potresen...
Žika: Pa, stvarno ne znam šta da ti kažem, tebra. Bilo relativno do jaja; gledali makine, otišli na Dačijin štand da se Mika raspita za neki motokultivator, ja se slik'o sa znaš kakvom pičkom na novoj bembari, pojeli po dve pljeke za dva soma...I sve bi bilo ok da u jednom trenutku nismo sreli Peđu Zmaja...
Pera: Ne seeeri...Šta - i on bio tamo, a?
Žika: Ne, brate, nego je to bio njegov hologram! Pa, naravno da je bio tamo, koji ti je kurac?!
Pera: I šta je onda bilo?
Žika: Možeš da pretpostaviš, brate. Lik se nije ni pozdravio s nama kako Bog zapoveda a već je počeo da smara najstrašnije. Zakačio nam se obojici do kraja, nismo uopšte mogli da ga se kurtališemo. Smorili smo se, 'nači, k'o pihtije za Svetog Nikolu!
Pera: Uh, pa nije valjda bilo toliko strašno...
Mika: Baja je pit'o svaku hostesu da l' ide u paketu sa kolima.
Pera: U, jebote...Aj' vas vodim negde na pivo...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.