Najuniverzalniji izgovor za lenjost
Riba koja se ne žali na vrijeme, nije joj važno da l' vani pada snijeg, ili oluja ruši neki brijeg.
Узимајући у обзир један број радника у фабрикама који је у то неко комунистичко-социјалистичко време поред редовног посла, уједно и обрађивао земљу, шаљив начин градске мангупарије да дефинишу стандардно радно време од 6 до 2.
Изгубило смисао доласком "европског" радног времена (част изузецима).
Оно што карактерише овакав тип романа је да су они познати великом броју људи ( а нису део школске лектире, мада у данашње време ни школска лектира не наилази на неки одјек у широј маси ). У овом роману можемо наићи на обиље насиља, завођења и секса ( прави љубавни роман карактерише сексуална тензија а не секс ), али списатељи лагано одустају од тога и секс је присутан скоро на свакој другој страни. Плени машту узбуђених тинејџерки и разочараних мамица. На постављено питање особи која је зависник од оваквих романа зашто не чита нешто озбиљније, чест је одговор: ''Ово читам не бих ли убила време''. Значи ли то да наше време могу да убију само тривијалне ствари, да смо почели да водимо тако глупе и досадне животе да смо способни само за читање романа који немају поуку, романа које су написали писци који иза себе имају око 200 дела, исте тематике, истих ликова којима су само имена промењена. Шта је убијено; наше време или наш осећај за лепоту и праву књигу. Да ли смо окружени романима који су уствари средство за убијање - али не времена, него свих добрих писаца и свих вредних књига?
Jedinstvena prilika da svim iole dobrim ribama koje imas u telefonu posaljes poruku "Eee sta ima?". Neobjasnjiva pojava, koja vas unapred primorava da uplatite jos minimum hiljadu dinara kredita, da bi ste isitima odgovorili na ono "Evo nista, kod tebe?".
Od juce uplatio 1300 din. Poslao poruku na 21 broj. Sa jednom se dopisivao i danas. Videli se veceras. Nisam karao.
Odgovor svakog srednjoškolca na pitanje koliko mu je ostalo da pročita 'Bracu Karamazove'.
Suprotno onom što bi moglo da se pomisli, to nije reklama koja umetničkim kvalitetima nadilazi konkurenciju; to je reklama, koja se u novim i novim modalitetima, vraća u mozak poštenom gledaocu televizije da ga proganja do smrti.
Srbija 2020, RTS 1, reklamni blok usred serije "Selo gori a baba se češlja":
"BEOGRADU NIJE DOVOLJNO ČETRNAEST SIGURNIH KUĆA!
Pomozite da Beograd dobije petnaestu sigurnu kuću!
Univerzal banka: račun, SMS, direktne uplate, nakit, vrednosni papiri, akcije... sve primamo!"
Отварање трећег пива хефталицом.
Prostitutka dostupna u svako doba dana i noći.
45 minuta na casu ili po kisi cekajuci bus traje satima, a igranje pokera 45 minuta prodje za minut.
Rođen 40 do 50 godina pre nego što je trebalo po bogu i po narodu. Čovek često neshvaćen i žestoko osuđivan od širih narodnih masa.
- Dođi da čika bonu...
Ritual koji mnogi muškarci praktikuju tokom vršenja male nužde, radi većeg meraka, a i da prije "krene". Žene su djelimično "hendikepirane" iz prostog razloga što je položaj tokom vršenja iste drugačiji.
To je kada ljudi (obično stariji) preterano zaokružuju vreme. Umesto 12 i 10, oni kažu 12 ili pola 1 (iako je u stvari 12 i 11). Ovo najčešće rade majke, kada im sin dođe u 4 ujutru kući, izgovorivši dramatičnim glasom, da bi situacija izgledala upadljivija i adekvatnija.
Takođe, ova situacija se javlja kod matorih ljudi koje boli kurac koliko je sati, pa kažu zaokruživši "na pola ili celo".
Keva: Gde si ti do sad, pola 3 je!?
Sin: Nije pola 3, već 2 i 5.
Keva: Mrš u krevet!
-----
Deda: Uh, već jedan sat! (a na satu na ruci mu piše 12:28)
Ваш деда.
Био је древан и док је свет био млад.
Odgledati vremensku prognozu za prošlu nedelju.
El Risitas za srpsku sirotinju.
Isti broj zuba i intonacija smeha.
Issouuuu
Mraleeeeuuu
visok piskav smeh od kog prozori pucaju
Ova tehnika je primarno karakteristična za golmane, zatim za štopere, a manje za ostale igrače.
Sastoji se od toga da u trenutku kada vide da su savladani i da lopta neminovno ulazi u go, oni se ukoče sa namerom da zamrznu loptu i spreče pogodak. Nikad nisam video da je neko uspešno primenio ovo, ali ortak mi je pričao da je prošlo za rukom Masimu Taibiu u četvrtfinalu kupa Italije '97, ali ne mogu da nadjem snimak.
Je kada na mecu Srbija-Hrvatska umesto da puste dve himne puste samo "Hej Sloveni" pa zajedno neka pevaju.
To je kada, nakon više sati beznadežnog stajanja u redu za lične karte, ipak shvatite da je to u stvari red za vozačke dozvole.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.