
Dobronameran savet.
Bolje ih odnesi u zlataru (na prodaju).
Ljudi na koje malo ko obraća pažnju, osim kada im se nađu na putu. Većinom ostavljeni sami jer porodica nema vremena da se brine o njima, sve svoje prijatelje su odavno nadživeli, i više ni sa kim nemaju da podele ono što im je na srcu. Njihove uspomene nikom ništa ne znače, njegovo vreme je za druge pradavno prošlo, i ostavljeni su da dočekaju kraj kako nam ne bi više zauzimali mesto.
U mom mestu je postojao čovek koga su svi znali, a malo ko je išta znao o njemu. Svakog dana taj dedica bi stajao u blizini gradskog Doma kulture, sakoa nagrnutog na ramena, i gledao ljude kako prolaze svojim poslom, svakom se uljudno i sa smeškom javljajući, čak naklonivši šešir ukoliko bi ga nosio. Zbog toga su ga klinci prozvali "Čiča što stoji pored puta", stariji su govorili da je lud, ali on nije odustajao od svoje razonode, i godinama je predstavljao neku vrstu gradske znamenitosti, dostojanstveno provodeći dane radeći ono u čemu je uživao - gledao mlade ljude pune života, dok je puštao da ga misli vode ko zna kuda i u koje vreme. Povremeno bi nastojao da započne razgovor sa tim mladim ljudima, ali niko nije imao vremena za to, i ono što je imao da kaže pokrila bi gradska vreva. Kada se jednog dana nije pojavio na svom mestu, svi su znali šta se desilo, ali niko nije znao gde živi kako bi ga našli i sahranili. Tek posle nedelju dana smrad ih je doveo do stančića u kome je dedica živeo onaj deo svog života o kome niko ništa nije znao. Tada su saznali da se zapravo zvao Milenko, da ima još uvek živog brata u drugom gradu, da je kao mlad bio glumac u pozorištu, da se iza ostarelog izboranog lica nekad krio stasit markantan mladić, našli su njegova pisma, knjige, hartije koje su sadržale sve ono što je drugima godinama hteo da ispriča, ali nikog jednostavno nije zanimalo. Na sahrani su bili samo pop i njegov brat, niko drugi nije imao vremena da dođe. I svi su nastavili dalje...
Ljudi koji će zasigurno do kraja života uvijek bar malo biti omalovažavani.Po našim narodnim smatranjima klempavi ljudi , kakvi god da su , izgledaju slabo , maćavo , nejako , pederkasto...Čim je neko klempav , makar da i crni pojas ima , niko ga neće shvatati ozbiljno.Svi "klempotresi" su preživjeli nekakve traume iz djetinjstva , i nerado ga se sjećaju.
(zove lik klempavog druga na telefon)
-Eeej kl..ovaj Obrade.Cile je , kako si mi , tebra?
-Šta hoćeš?(tužan , piskutav glas)
-Ma nisam bio u školi tri dana , pa mi treba da mi pozajmiš svesku iz srpskog?
-Nisam pisao Cile...
-Šta ti meni nisi pisao klem...Mislim ovaj , kako to da tako miran i učtiv dečko kao što si ti ne piše?
-Probao sam , ali nisam mogao ni slova da napišem od silnih poniženja i uvreda koje sam trpeo , a sve i da sam na neki način probao da ih zanemarim , zbog roja papirića , žvaka , čepova , mašinica koji su leteli ka mojoj glavi i ušima nisam mogao da čujem sopstvene moždane ćelije...(šmrc , jec)A ni ti nisi ništa bolji od tih varvara , setiš me se samo kad ti treba nešto...
-Ali Obrade , ja osuđujem njihovo ponašanje , ja sam samo...
-Rekao si dovoljno tiranine , ne obraćaj mi se više rasisto...MARŠ!
(Prekidanje veze)
-E šljampavi , dobro doteraj uši za naš sledeći susret....
Објављивати дефиниције на Вукајлији
на пример, ја
Izgovor majki zašto ne možemo da idemo u igraonice i ostala sranja. Navodno svi ti ljudi, vlasnici igraonica su moćni ljudi sa 5 kuća i 15 automobila, i to sve zarade od nas samih. Da, mojih 40 dinara im izgradi sprat i kupi fiću, a za više para da ne pominjem.
- Mama, daj mi 40 dinara odoh u igraonicu malo sa društvom.
- Ti imaš i kompjuter i internet kući sedi tu!
- Ali mama idem sa društvom, drugačije je to.
- Kako drugačije! Isto sedite i buljite u razna sranja.
- Mama, daj mi pare čekaju me!
- Evo ti! Ali da znaš onima kojima daješ oni grade kuće! Oni su bogati!
- Da mama! Oni sa mojih 40 dinara odu 10 puta na letovanje! A struja im se sama plaća!
Na svadbama se svašta dešava, uvatiš je pa iza šatre (filing do jaja) e sad kad je neka svadba shit i nema nekih riba za "iza šatre" onda kažu stariji ljudi "svadba 500 ljudi a ja jebo moju ženu"
Pošalica na onu našu " Sto ljudi - sto ćudi " koja kada se sve uzme u obzir nije u opšte netačna. Služi da opiše ma koliko ljudi izgledali isto ipak su različiti, a za nas Balkance da volimo da pijemo i da padamo u sevdah kad čujemo dobru pesmu.
Uslov,posle koga se može videti srpska sloga za stolom ,za koju neki tvrde da ne postoji.
Ovo ili je neki praznik , ili je nešto strašno . Kad god čujem tu rečenicu od keve , moram maksimalno da se umirim , radnju da svedem na minimum , praktično na disanje , vukajliju i sedenje .
¥ : Odo na brzinu da se istuširam .
: Nee !! Će dođu ljudi !
-------------------------------
¥ : Daj neki sendvič da napravim..
: Beži bre iz kujne , sa'će dođu ljudi !!!
-------------------------------
: Idi kupi pečurke pička ti materina , ljudi samo što nisu došli !!!
Uzvik kojim se osoba pod utiskom, obraća bilo neposrednoj okolini, bilo čitavom čovečanstvu.
Kalifornija, dvorište. Snima se.
-Au ljudi moji!
-Nemoj ti nama "Ljudi moji", nego cepaj još, kratki smo deset minuta!
Srbija, zabarikadirana soba. Gleda se.
-Au ljudi moji!
Troslojnoperfeks-omnidispelizacija i najmanjeg daška odstupanja od neozbiljnosti, jer narod smo gorko napaćen i drugo nam ne preostaje do da se zezamo, jedemo drvenim dvobodnim vilicama na dvoru, dolazimo s' posla u 13:00, proklinjemo selektore strane plaćenike, dodolamo nad potrošačkom korpom dok dojimo džep kladioničarskih magnata, šparamo za dobra kola na uštrb dobre hrane i boljih pelena. U tome smo najbolji, i Srbija znači Guča, znači Bilja Krstić, i u svakoj prilici taj put od seljaka mene ka naivnoj i zatečenoj pripadnosti narodu, masi.
I ko si onda ti da se tu ne zezaš i disuješ narod.
- Nisam ljubitelj rasizma, pa ni latentnog.
- E daj, ljudi su došli ovde da se zezaju jebote, ae pali!
Kao i u svakoj sredini u kojoj se kreće veliki broj ljudi, tako i u teretani postoje određene grupe u koje sa manjim odstupanjima možemo svrstati njene korisnike.
1. Neiskusni bilderi - Obično srednjoškolci sa prve ili druge godine koji se prvi put sreću sa teretanom, ili tipovi sa nekih 25 i kusur godina koji su napokon riješili da nešto urade sa svojim izgledom. Karakteriše ih nesigurnost prilikom vježbanja, gledanje bildera sa dužim stažom sa strahopoštovanjem kao i nedostatak odlučnosti i volje za daljim radom. Obično odustanu poslije nedelju dana, eventualno dvije.
2. Polu-iskusni bilderi - Pripadnici prve grupe koji su izdržali kritični period i sada treniraju skoro godinu dana. Tu su prve naznake mišića, pa počinju da oblače uske majice, da se šišaju "na opasno" i da se šire dok hodaju. I dalje gledaju starije sa strahopoštovanjem, ali se sada pomalo oholo ponašaju prema početnicima.
3. Iskusni bilderi - Momci u rasponu od 20 do 40 godina, koji već duže vrijeme idu u teretanu. Dobro su građeni, širenje u hodu je postala stvar navike, opasne frizure se vremenom gube i mjesto ustupaju raznom nakitu, od lančića do prstenja i satova. Sa visine gledaju na početnike, mada su uvijek tu da im pomognu ako im zatraže pomoć.
4. Veterani - Legende teretane. Prve bilderske korake napravili su još za vrijeme Tita, a njihov staž se ne mjeri godinama, već decenijama. Iako ih godine sustižu, oni ne posustaju, tako da se i dalje mogu nositi izgledom sa daleko mlađim kolegama. Dolaze u teretanu rano ujutru, rade u tišini i odlaze poslije sat-dva vježbanja.
5. "Hemičari" - Najomraženija vrsta ljudi u teretani. Ima ih u svim navedenim kategorijama, ali zajedno čine zasebnu cjelinu. Karakteriše ih vrtoglavo brz napredak, tako da izazivaju zavist i mržnju onih koji prirodnim radom daleko sporije napreduju. Obično se drže zajedno i raspravljaju o najnovijim proizvodima, od proteina, preko kreatina, do steroida.
Smeh virtuelne publike u serijama humorističkog karaktera. Ima za cilj da se autosugestivno nasmeješ i nekim glupim i otrcanim forama.
Naime, postoji par traka sa smejanjem jedne iste grupe ljudi koje se puštaju od šezdesetih na ovamo, u svim mogućim serijalima (verovatno ste svi primetili). Navodi na zaključak da je većina tih ljudi pomrlo, ako ni od čeg drugog, ono od starosti.
Kombinacije:
- Kada je nešto smešno, smeju se.
- Kada je nešto urnebesno, vrište od smeha i aplaudiraju, dok glumci desetak sekundi ćute.
- Kada se neko ljubi vrište.
- Kada neko izazove opštu neprijatnost, tiho negoduju sa uuuu...
"Ljudi su politicke zivotinje!"
Po ovoj definiciji najvece Srpske ljudine su u skupstini,
tamo su nasi najveci politicari i nase najvece zivotinje
Najbolji nacin da vas zavole (pojedinci).
Pun autobus nervoznih znojavih ljudi,a ja se proderem iz sveg glasa: "Volite me ljudiii!"
Pola autobusa mi psuje sve po spisku (ocekivano), a meni polako prilazi debeljuskasta devojcica i kaze: "Hahaha, evo ja te volim!"
Eto ljudi, tako sam ja nasao devojku.
I morao sam ovo da podelim sa vama.
I srecan sam. =)
Keva serija. To su uistinu SREĆNI LJUDI!
Izraz vezan za teško najebavanje i nevolje sa trajnim traumama i doživotnim noćnim morama.
Vrsta ljudi za koje nikad ne možete predvideti kako će reagovati. Njihovo raspoloženje se menja iz minuta u minut, a za razgovor sa njima treba pronaći pravo vreme, naročito kada planirate da im saopštite neku malo lošiju vest. Ovo može da deluje prilično bolesno, ali takvih ljudi ima svuda oko nas. Oni sebe smatraju sasvim normalnim, a ljudima u svom okruženju nalaze mane.
Primer 1:
Žena zove muža koji je na poslu:
Žena: E, Aco, ne rade nam telefoni i televizor u dnevnoj, izgleda da je pregoreo onaj kineski produžni kabl.
Muž: Nema veze, ti kineski su lošeg kvaliteta, kupiću ja novi kad se budem vraćao sa posla. Ništa ne brini, gledajte tv u drugoj sobi.
Muž se vraća sa posla:
- Booožeee! Šta je ona uradila! Pa to kad jednom u'vatim i izbacim iz stana na ulicu, pa nek se snalazi, mater joj jebem! Čovek ništa ne može da kupi, a da oni ne polome! C,c,c...
(Šut u fotelju) :Traaaas! Samo ima da joj izbacim stvari kroz prozor pa nek ide kod švalera, majku joj kurvinu!
Primer 2:
Razgovaraju sin i otac:
Sin: Tata, imam malo tremu za ovaj PSP, danas polažem... Celu noć nisam mogao da spavam, sve mi ona pitanja iz testova u glavi....
Otac: Ma nema veze, šta i da padneš. Nije kraj sveta! Radićeš ponovo za mesec dana, samo se opusti....
Sin se vraća sa testa:
Sin: Tata, pao sam. Zeznuo me neki semafor i pravilo desne strane.
Otac: O ljuuudi moji! Koji si ti konj! Ma šta konj, KONJINA! Na koga si tako glup?! Na majku verovatno! Tiii da voziš skuter?!
Ma ti si bre za Lazu, Kovin, ne znam ni ja za šta si! Ja sam još veći majmun, kad ti dadoh hiljadu i po!
Ljudi koji misle za sebe da su pametni,da su silni,da su mocni,da im niko nista ne moze,koji misle da su centar sveta i koji ne znaju sta ce od muke i hejtuju i osudjuju ono sto nisu ni procitali ni videli niti razumeju to.
Glupi ljudi prosto obozavaju biti glupi po mogucnosti jos gluplji!
O kako je lepo biti glup!...
Veruj da nije i glupost se obija o (praznu)glavu
Oni ljudi od kojih ništa ne zavisi.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.